(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Prirunik izvora hrvatske historije"

HANDBOUND 
AT THE 



UNIVERSITY OF 
TORONTO PRESS 



ZNANSTVENA KNJ1ZNICA, 

STO JE IZDAJE KR. HRV.-SLAV.-DALM. ZEMALJSKA VLADA, 

ODIO ZA BOGOSTOVLJE I NASTAVU. 
. — oooo- 



ENCHIBIDION 

FONTIUM HISTORIAE CROATICAE, 



SCRIPSIT ET COMPOSUIT 

D R - FERDINANDUS nob. SlSlC 

IN REGIA FRANCISCO-JOSEPHINA UNIVERS1TATE ZAGR.UilENSI HISTORIAE PATRIAE 
PROFESSOR PUBLICUS ET ORDINARIUS. 



VOL. I. PARS 1. (USQUE AD ANNUM 1107.) 

INTRODUGTIO, INSCRIPTIONS ET DOCUMENTA. 

ADIECTA SUNT XXI FA5CIMILIA CUM DUABU5 TABULI5 GEOGRAPHICIS. 



ZAGRABIAE, 

1914. 



PRIRUCNIK 

IZVORA HRVATSKE HISTORIJE 



NAPISAO 1 UREDIO 

D R FERDO pl. SlSlC, 

KR. JAV. RED. PROFESOR U KR. SVEUCILlSTU FRANJE JOSIPA I. U ZAGREBU 
ZA HRYATSKU HISTORIJU. 

DIO I. CEST 1. (DO GOD. 1107 ) 

UVOD, NATPJSI I ISPRAVE. 



5 21 5LIK0M I D\?A HI5TORIJ5KA ZEMLJOVIDA. 



% w 

U ZAtiREBU 1914. 

TROSAK I NAKLADA KR. HRV.-SLAV.-DALM. ZEMALJSKE VLADE. 

KR. ZEMALJSKA TISKARA. 



(XM) 




965550. 



5VIJETL0J USPOMENI 



PROF. D R TADIJE 5MICIKLASA, 

MOGA ODUCNOGA UCITEUA I PRETHODINIKA 
NA KATEDRI HRWVT5KE HISTORIJE 



VflZDft ZAHVALNI UCENIK 

DR FERDO pl SlSlC. 



V 



Predgovor. 

Ova je knjiga namijenjena slusacima hrvatske 
historije, i to kao pom'agalo kod seminar skih vjezbi. 
Prerna tome ona i nema nikakih vecih naucnih preten- 
zija. pa je i treba iskljucivo s toga didakticnoga staja- 
lista prosudivati : uputiti slusaca u p o - 
glavite i n a j v a z n i j e izvore hrvatske 
proslosti i podati m u sto korektniji 
t e k s t z a v j e z b a n j e, to je njena poglavita 
zadaca. 

Knjiga sama razdijeljena je na cetiri dijela prema 
cetiri perioda hrvatske historije. Prvi dio sadrzava izbor 
poglavitih izvora u doba narodnih vladara, dakle sve 
do godine 1102. odnosno 1107. Da je razmjerno vise 
mjesta posveceno ovom periodu, samo je po sebi ra- 
zumljivo ; on obuhvata ono doba, koje treba da buduci 
profesor hrvatske historije u nasim srednjim skolama 
(a naro<5ito u VIII. razredu) dobro zna. Sto sam paznju 
svoju obratio i na krupne susjedne dogadaje, a naro- 
cito na pitanje svete brace Cirila i Metoda, kao i na 
pocetke slovenacke i madzarske, drzim da ce mi svatko, 
tko pozna nase propise, valjane za srednjoskolski pro- 
fesorski ispit, samo odobriti. Drugi dio zapremat ce 
izbor izvora od godine 1102. (1107.) do 1526., naime 
od Kolomana do Mohaca, treci od 1526. do 1790., to 
jest od Mohaca do smrti cara Josipa II., a cetvrti od 
1790. do druge pole XIX. vijeka. I u tim cu periodima 



VIII 



dati mjesta susjednim drzavania i narodima, a naro- 
cito austrijskini zemljama i Ugarskoj, sto se pokazalo 
nuznim vec poradi tjesnih veza, sto ih je imala Hr- 
vatska s njima. 

Kako u nas jos nema sustavna djela o izvorima, 
Tec su pojedine radnje, koje imadu pravu naucnu 
vrijednost, rasturene kojegdje, pace najvise je toga pi- 
sano i na stranim jezicima, te uopce tesko pristupacno 
slusacu, odlucio sam se, da pored izbora pojedinih iz- 
vora donesem jos i uvode uz citiranu glavnu lite- 
raturu, ne bi li slusacu tako olaksao studij i pripravu 
za buduci samostalni rad. Razumije se samo po sebi, da 
sedetaljno tumacenje s jezicue strane, 
k a o i r a s p r a v 1 j a n j e o pojedinim p i t a- 
njima, i m a u s m e n o s v r s i t i u s e m i - 
n a r u. Znajuci iz dojakosnjega visegodisnjega isku- 
stva, da je s grckim tekstovima Inzantinskih pisaca 
redovno dosta tesko i nezgodno, a hoteci opet s druge 
strane, da se s v a k i slusac — pa i onaj koji ne niisli 
da istupi danas sutra kao s.amjostalan istrazivac — 
dobro uputi u sve ono. sto nam oni javljaju (u prvom 
redu Prokopije i car Konstantin Porf.)* zamolio satm 
kolegu g. Dr. D u r u K 6 r b 1 e r a, da bude lju- 
bazan, pa da za ovo izdanje priredi doslovan i vjeran 
hrvatski prijevod onih grckih ulomaka, koje sam pre- 
uzeo iz byzantinskih pisaca, a cemu se on i najpri- 
pravnije odazvao, na cera mu srdacna hvala. Ovo nije 
inace nikaki novum u udzbenicima kao sto je ovaj. Ne 
uzimajuci veci obzir na taki nacin izdavanja b}^zan- 
tinskih pisaca kod Francuza i Talijana, upozorit cu 
samo na »Prirucnik izvora madzarske historije« (A 
magyar tortenet kiitfoinek kezikonyve), kako ga je za 
budimpestansko sveuciliste priredio onamosnji profesor 



IX 



madzarske historije Dr. H e n r i k Ma r c z a 1 i (iz- 
dano troskom ministarstva za bogostovlje i nastayu u 
Budimpesti 1901.), u kojeni je takoder uz odnosne 
partije i byzantinskih pisaca dodan jos i madzarski 
prijevod. Kod turskih pisaca, kao i ostalih istocnih, 
doneseni su u ovom djelu samo hrvatski prijevodi, 
cemu ne ce nitko razuman prigovoriti. 

Uvjeren sam, da ce ova knjiga, uredena po netom 
razlozenom naciim. znatno obogatiti i unaprijediti 
znanje i spremtu nasih slusaca hrvatske historije, a to 
samo stim prije, sto po njoj mogu da se vec prije semi- 
nnrskih vjezbi u sveucilistu sami kod kuce upute u 
b i t ii o s t onoga, o cem ce se povesti na satu rijec. 
Time ce pak slusac na. lak nacin steci jos i valjanu di- 
rektivu. kako i u kojem pravcu da se prihvati Lzradi- 
vanja preuzete radnje. 

Najveci dio izvora, sto su u ovoj knjizi sabrani, vec 
su otprije bili poznati, no ja sain vazda nastojao da 
ill uporedim s originalima ili bar s najboljini kopijama, 
tciko da su mffiogi ovdje objelodanjeni tekstovi kud i 
kamo bolji, nego li se oni nalaze .u sviin dojakosnjini 
izdnnjima. Pored toga ima i dosta novih tek- 
st'0 \ a. koji su ovdje prvi put odstampani, cime ce 
ovo djelo imati iieku opeenitiju vrijednost, sto me i 
nuka da pred kraj ovoga »Predgovora« kazem, da sam 
uvjeren, da ce ona dobro doci svakomu, tko se bavi 
izucavai)jem hrvatske historije. 

Kod izradivanja hist, topografske karte (Zupanije 
i plemena hrvatska) nmogo mi je pomagao prijatelj 
Dr. L uk a J e 1 i c, koji je i onako poznat kao osobit 
poznavac (sve po autopsiji) historijske topografije dal- 
matinskoga kopna i otocjn. To se tice u prvom redu 
in kih o(] Konstantina Porf. navedenih manjih otoka i 



X 



grada Stupina i mjesta oko Zadra, Nina, Belgrada i 
Solina spomenutih u ispravama XI. vijeka. Svoje je 
rezultate o izucavanju historijske topografije Dr. Luka 
Jelic vec predlozio arheoloskoj komisiji u Becu, te su 
neki vec stampani, a drugi ce doskora doci na red. 
Stoga dakle on i preuzima svu odgovornost za njih, a 
dao mi ih je na raspolaganje u korist slusaca historije 
u naseni universitetu. kao i uopce u korist svih onih, 
koji se zanimaju tim pitanjima. 

Zahvaljujem i g. prof. Vjekoslavu K 1 a i c u 
na ninogobrojnim savjetima, a tako i gosp. prof. 
Josipu Brunsmidu. Zahvalan sam i prijatelju 
g. Dr. B o g o 1 j u b u Krnicu, sto mi je dao na 
raspolaganje njemu povjereni akademicki arkiv, i 
prijatelju g. prof. Duri Szabou na fotografiranju 
nekih isprava. kao i tolikim mojim direktnim i indi- 
rektnim pomagacima u domovini i izvan nje. narocito 
u Italiji, medu njima g. V i k t o r u N o v a k u i g. Dr. 
I v a n u Borkovicu. 

Konacno napominjem, da mi se potkralo una toe 
sve paznje nekoliko stamparskih pogrjesaka (ovo je 
masinski slog), koje se nalaze nanizane na pocetku 
knjige, pa molim citaca, da ih jos prije upotrebe knjige 
ispravi, da mu docnije eventualno ne smetaju. 

U Z a g r e b u, 10. decembra 1914. 

Dr. Ferdo pi. Sisit 



Sadrfaj. 



Nekolike opcenite napomene slusacirna historije 



Strana. 
1-5. 



Uvod. 

I. historiji uopce 7 — 14. 

II. historickom metodu 15 — 36. 

III. Pregled historiografije hrvatske 37 — 107. 

Dinko Zavorovic 38—39. 

Ivan Tomko Mrnavic . 39 — 41. 

Serafin Razzi 42. 

Mavro Orbini 42—43. 

Jakov Lukarevic . 43. 

Junije Rastic . 44. 

Juraj barun Rattkay 44 — 51. 

Ivan Lucius 51 — 60. 

. Pavao Ritter Vitezovic 60—69. 

Toma Kovaeevic 70. 

Juraj Marcelovic 70—71. 

Baltazar Adam Krcelic 71—77. 

Filip.po Riceputi 78. 

Daniele Farlati 78—79. 

Jacopo Coleti 78—79. 

Franjo Zaver Pejacsevich 79 — 80. 

Duro Pray 80. 

Stjepan Katona 80. 

Jovan Raic 81—82. 

Josip Mikoczi 82—83. 

Johann Kristian Engel 84 — 85. 

Pavao Josip Safarik 85 — 90. 

Ljudevit Gaj 90. 

Ivan Svear 91. 

Ivan Kukuljevic" Sakcinski 91 — 95. 

Bime Ljubi(? 95—96. 



XTI 

Strann. 

Matiia Mesic 97-98. 

Franjo Kacki 98-100. 

Radoslav Lopasic 100-101. 

Ivan Krst. Tkalcic 1J~ 

Natko Nodilo 104* 

Ilarion Ruvarac jOf- 

Tade Smiciklas 104r ~7nP 

Vjekoslav Klaic 105-106- 

Frane Bulic W »- 

Stojan Novakovie inR 

IV. O razdiobi ovoga djela 10^- 

Prvi dio. Doba hrv. narodnih vladara 109. 

Pristup I 11 ' 

O zbirkama izvora za doba hrvatskih narodnih vladara . 111—114. 

I. Natpisi i zapisi 115—138. 

II. I s pr a v e i li st in e. 

1 OstrogotskovladanjeuPanonijiiDalmaciji (493-^555.) 139—148. 

2. Crkveni sabor u Saloni (530. i 533.) 149-164. 

3. Crkvene prilike u Panoniji (535. i 545.) .... 165-170. 

4. Papa Grgur I. Sveti i Dalmacija (1590—602.) . . . 171-175. 

5 Iz vremena Karla Vol., Ludovika Poboznoga i Lo- 

tara I. (811—840.) 176 ~ 1 ^ 

6 Isprave knezova Trpimira i Mutimira (852. i 892.) . . 183— 19<. 

7 Papinska pisma IX. vijeka (858-888.) ....... 198-210. 

8. Spljetski crkveni sabori (926. i 928.) 211-224. 

9 Hrvati pomazu koruskoga hercega Adalberona pro- 

tiv cara Konrada I. (1035) 225-22,. 

10. Kralj Petar Kresimir IV. daruje samostan sv. Ivana 
Evandelista (1059) • • 228—231. 

11. Spljetski crkveni sabor i potvrda njegovih zakljucaka 

(1059—1061) ■ l^~lf; 

12. Utemeljenje samostana sv. Marije u Zadru (1066) . 2.-39— _4_. 

13 Petar Kresimir IV. potvrduje samostanu sv. Krsevana 

u Zadru njegove posjede (1067) WS ^\" 

(Genealogija hrvatske vladalacke dinastije . . ■ . - 4 <^ 

14 Kralj Petar Kresimir IV. daruje samostanu sv. Krse- 
vana otok Maun (1069) ®^Zo 

15. Hrvatski kralj Slavic (1073-1075) ^"^' 

16. Venecija i dalmatinski gradovi (1076) .. . • ■ 2b4— -bo. 

17. Vazalska prisega horcega Dmitra Zvonimira papi Gr- 

guru VII. (1076) • • • ™"jj*- 

18. Herceg Stjepan odrice se prijestolja (1078) . . . f^*" 1 ' 

19. Papa Grgur VII. i knez Vecelin (1079) .... 27d— 2<4. 

20. Darivanje crkvi i samostanu sv. Petra u Selu (1080) 275— 284. 

21. Kralj Dmitar Zvonimir i samostan sv. Marije (1087) 285. 



XIII 



Strana. 

22. Vladanje Stjepana III. (1089) 286—288. 

23. Vojni poliod ugarskoga kralja Ladislava u Hrvatsku 

(1091) i utemeljenje biskupije zagrebacke (1094) . 289 — 321. 

a) Vojni pohod kralja Ladislava u Hrvatsku (1091 

do 1095) 292— 

(Qenealogija prvih Arpadovica 295). 

b) Pitanje sredovjecne Slavonije i utemeljenje bi- 
skupije zagrebacke (1094) 322—369. 

24. Ogarski kralj Koloman i lirvatski kralj Petar (1095 

do 10971 370—408. 

25. Hrvati i ugarski kralj Koloman (1102) .... 409—562. 

a) Historijat o postanju hrvatsko-ugarske drzavne 
zajednice u naucnoj brvatskoj i madzarskoj lite- 

raturi (1666—1910) 409 — 423. 

b) Ruski rat kralja Kolomana (1099) 424—459. 

c) Sporazum izmedu kralja Kolomana i dvanaestero 
hrvatskib plemena (1102) 459^526. 

il) Krunisanje Kolomanovo 1102'. u Belgradu za za- 

konitoga kralja hrvatskoga . . . . . . . 528 — 562. 

26. Okupacija dalmatinskih gradova (1107) .... 563 — 630. 

Dodatak. Xeki odabrani falsifikati 631 — 649. 

Tumac historijsko-topografskoj karti kraljevstva Hr- 
vatskoga oko godine 1100 650—653. 



Slike. 

1. Natpia sv. Dujma (t 304) 115. 

2. Natpis na mozaiku dalm. mucenika 117. 

3. Natpis ninskoga zupana Godeslava (o. 780—800.) . . 118. 

4. Krstionica hrvatskoga kneza Viseslava .... 119. 

5. Natpis hrvatskoga kneza Trpimira 121. 

<). Olomak natpisa hrvatskoga kneza Branimira . . . 123. 

7. Sarkofag spljetskoga nadbiskupa Ivana .... 125. 

8. i 9. Ulomak natpisa vel. kneza Drzislava i nekoga 

I. iv. kneza 126—127. 

10. Grobni natpis kraljice Jelene 128. 

11. Sarkofag s imenom spljet. nadbiskupa Martina . . 130. 

12. Glagolski natpis sv. Lucije 136. 

13. Isprava hrv. kralja Stjepana III 286. 

14. tsprava o utemeljenju biskupije zagrebacke . . . 323. 

15. i 16. Pripis XIV. i XV. vijeka u registru samostana 

sv. Petra 380—381. 

17. Dodatak t. zv. Trogirskom rukopisu (apendikula) . . 461. 

18. Stranica iz spljet. statuta 472. 



XIV 



Strana. 



19. Spomen o krunisanju kralja Kolomana (1102.) [dvije 

slike] 529. 

20. Lazna isprava Petra Kresimira (1071.) 632. 

21. Lazna isprava Kolomanova (1111.) 633 — 634. 



Karte. 

1. Via exercitualis oko g. 1091.— 1107. na str. . . . 395. 

2. Historijsko-topografska karta kraljevstva hrvatskoga 

oko g. 1100. k str 653. 



Ispravci stamparskih pogrjesaka. 



Strana: 


Redak 


: Mjesto : 


Treba da bude: 


3 


24 


zlisno 


izlisno. 


4 


38 


Ne 


No. 


5 


5 


nijeci 


rijeci. 


11 


14 


svoga 


svega. 


12 


30 


njima 


njime. 


17 


20 


ravnopravnih 


javnopravnih. 


18 


7 


po 


pa ; 


19 


1 


recenicima 


recenicama. 


19 


20 


uz dio historijske 


umetni neobjelodanjene 


26 


34 


an ali 


anala. 


38 


20 


sudjeluci 


sudjelujuci. 


42 


11 


1859 


1589. 


46 


18 


Trsatski 


Trzacki. 


46 


34 


(Di)janesvica 


(Di)janesevioa. 


56 


12 i 


14 Amsterdami 


Amstelaedami. 


60 


31 


Valvasova 


Valvasora. 


62 


2 


1867 


1687. 


62 


10 


Turka 


Turaka. 


64 


36 


stampan 


stampom. 


69 


17 


kored 


pored. 


76 


'31 


kademija 


akademija 


78 


13 


Illyirici 


lllyrici. 


97 


11 


moguceno 


omoguceno. 


112 


29 


528 


928. 


132 


7 


numistickoj 


numizmatickoj. 


149 


21 


stavi iza „Cavtata u 


jos i Kotora. 


151 


10 


konacne 


konacno. 


153 


16 


consiliorum 


conciliorum. 


177 


34 


Mantoni 


Mantovi. 


186 


29 


DCCCCXCII 


DCCCXCH. 



XYI 



Strana : 


Redak: 


Mjesto. 


Treba da bude: 


186 


34 


suvrenemoga 


suvremenoga. 


210 


22 


Qomodo 


Quomodo. 


211 


17 


Bn3aHTm 


Ba3aHTia. 


222 


35 


bicno 


obicno. 


225 


12 


ercega 


hercega. 


239 


8 


mozda najodlicnije 


mozda clan. 


313 


8 


1902 


1092. 


322 


3 


1904 


1094. 


347 


30 


1507 


1057. 


347 


35 


on sluzi 


on se sluzi. 


357 


28 


s'regno 


regno. 


358 


4 


vijek 


vijeku. 


359 


18 


cum 


cui. 


364 


20 


Klemnta 


Klementa. 


367 


9 


ex 


est. 


387 


35 


Najstarije 


Najstariji. 


389 


6—7 


salarium(?) 


sedis. 


394 


14 


zajamcen 


zajamceno. 


397 


16 


Ripec 


Eipac. 


397 


34 


possesio 


possessio. 


414 


24 


Kalnicka gora 


Kalnicku goru. 


466 


36 


paleografiji 


paleografiju. 


469 


1 


hrvatski 


hrvatska. 


480 


16 


uolnutate 


uoluntate. 


485 


9 


Otokor 


Otokar. 


502 


21 


Save 


Sane. 


504 


23 


22 


24. 


522 


38 


to jest opseg 


to jest u obseg. 


532 


14 


„similion u 


„Schimmelom". 


547 


32 


Bossine 


Bossine 3 . 


560 


20 


Opcento 


Opcenito. 


648 


18 


ecclesiorum 


ecclesiarum. 


652 


7 


Kozinom (Caprulae) 


Kozinom (Obrovec), Ko- 
pranjem (Caprulae). 


652 


ft> 


od Zadra do usca Krkt 


i — od Zadra do otprilike 
danasnjega mjesta Zlo- 
sela. 








Nekolike opcenite napomene sluSacima historije 



Studiranje historije u universitetu ide za tim, da slusac 
sebi pribavi samostalan historicki sud i potrebitu spremu, da 
umije naucnim nacinom da obradi neku izvjesnu historicku gradu. 
Medutim u prvom redu treba da slusac historijske nauke nauci 
da dobro razlikuje ono, sto je nebitno i slucajno (neesencijalno 
i akcidentalno) od onoga, sto je bitno i potrebno, jer bas to je 
u sustini svojoj citava tajna historijske nmjetnosti, jezgra svega 
naucnoga rada i temeljno stanoviste, koje ima da vlada studi- 
ranjem historije. Muktum, non multa! Ne radi se naime o po- 
znavanju raznih i kojekakovih pojedinosti i sporednih stvari, 
vec o temeljitom shvacanju histforije, dakle o dusevnoj samo- 
stalnosti, to jest o naobrazbi, a ne o polutanstvu. Historicka na- 
obrazba pak jeste ono, sto ce ti od tvojih stndija zauvijek ostati 
u pameti; pojedinosti (detalja) nestat ce ispred cjelovitosti, 
mnogoznanstva ili sveznadarstva ispred pravoga znanja. Stoga cu- 
vaj se pustoga spoljasnjega neraznmnoga stjecanja znanja, vec 
vazda nastoj, da razumijevanjem uronis u predmet i da ga teme- 
ljito niozgom svojim proniknes. Sto si na taki nacin sebi stekao, to 
je onda pravo dusevno obogacivanje. Ne radi se o mrtvom slovu, 
nego o stvari; mehanicnost naime ubija dusevnost. 

Prava naobrazba cini eovjeka slobodnim, ali i skromnim. 
Sto vise ucis, to ces vecma doci do spoznaje, koliko ti jos pre- 
ostaje, da naucis. Nitko nije nikad, a i ne ce citavu znanost 
iscrpsti; i kod nje, kao i u zivotu, ncenje nikad ne prestaje. 
Samo »sveznadar« (Vielwisser) »zna sve«, ili bolje reci, misli 
da sve zna 7 a zapravo zna ovo ili ono onako npola, a u cijelosti 



1 Zurbonsen : Anleitung zura wissenschaftliohen Studium der 
Geschichte. 2 Aufl. Berlin (1910.), 1—9. 

Dr. Ferdo &i§ic: Prirucnik izvora I. 1 



ne zna nista. ~No nemoj da stoga klones> ako ti se historicko 
polje pred tobom ukaze kao beskrajno. Neumornim i intenzivnim 
radom na historickom polju daje se tome pomoci. Dakako, svega 
ne ce nikad nitko prouciti, pa stoga se od historika u glavnom 
trazi teoretsko znanje, dakle da naucis ono, sto mozes. Sto su 
drugi nekoc tebi ravni i jednaki smogli i svladali, dovrsit ces i ti. 
Samopouzdanja treba da imas kod svakoga rada. 

Budi strpljiv, pa nemoj ni kusati da najednom sve naucis, 
jer u takom slucaju ne ces nista nauciti. Studij naime iziskuje 
kao i svaka znanost neki sistem. U prvom redu ne pocinji s kraja 
i ne napinji glave primjerice s filozofijom historije, sociologijom 
i nalicnim. Prvo i prvo treba dobro poznavati historijska fakta 
sama i za njih imati potrebno razumijevanje, a tek onda moze i 
treba da dode na red tumacenje duha njihova 7 dakle upravo 
onako, kako je kod prirodopisca s biologijom, ili kod matema- 
tike s integralima i diferencijalima. 

Kod ucenja historije treba poci prirodnim trim fazama: 
1, proMriti znanje predavanjima i privatnom lektirom; 2. steci 
kriticki duh samostalnim ispitivanjem i obradivanjem grade, to 
jest historickim vjezbama i 3. pristupiti samostalnom obradi- 
vanju grade s obzirom na kauzalni neksus dogadaja, dakle histo- 
rickim radnjama. Put ima da bude jednostavan i prirodan, to 
jest on treba da te vodi od laksega na teze. 1 

Iz prirucnih knjiga i kompendija (primjerice iz Smiciklasa 
ili Klaica), naucit ces samo govoriti o nekom pitanju ili doga- 
daju (kao o vladanju Bele IV. ili o posljedicama mohacke kata- 
strofe) ; stvar samu upoznat ces u bitnosti njezinoj tek onda, kad 
proucis izvore same i odnosnu literaturu (monografije), ova dva 
temeljna stupa historickoga studij a. Prirucne knjige dakle usa- 
vrsuju tek skolsko znanje, izvori i literatura pak naucnu spremu. 
~Ne muci pamcenja svoga imenima i brojevima. Istina je doduse, 
da je historicki niz dogadaja tijesno vezan uz tocno odredeno 
neko mjesto, vrijeme i licnost, pa se jedno od drugoga i ne da 
rastaviti, ali bitna stvar oni ipak nijesu. Nema sumnje, da je 
stalna i cvrsta okosnica datuma za sigurno nizanje dogodaja od 



1 Slusaci historije ucinit ce najbolje, ako pored predavanja po- 
svete prva tri semestra iskljucivo privatnoj lektiri, druga tri semi- 
narskim vjezbama, a posljednja dva saiDostalnim radnjama. 



prijeke potrebe, no historickoj naobrazbi samoj niti mnogo smeta, 
niti je mnogo imapreduje, ako netko zna ili ne zna primjerice 
kad je bila bitka kod Nikopolja, da li 25. ili 28. septembra 1396. 
Sitnice dovode nas opet do novih sitnica, na koje se prava jezgra 
historije i ne obzire. Stoga drz' se samo glavnih data; mnogo 
toga naucit ces diljem studija, a narocito kod radnje, na upravo 
najlaksi nacin. Ustreba li ti koji datum, vazda ces ga lasno naci 
n svakom kompendiju. 

~Ne operiraj nikad s pojmovima i predodzbama kojih sasvim 
tocne ne poznajes i koje ti nijesu posve jasne. Ako primjerice 
ne znas tocno razlikovati, epohu od perioda, kulturu od civili- 
zacije, kongres od konferencije, treba da torn nedostatku (kao i 
slicnima) doskocis. 

Svako je znanje specijalno; ona prava temeljitost mozna 
je samo na omanjem podrucju. Stoga treba da se zarana jos 
odlucis kojoj se grani historicke znanosti hoces kao specijalnom 
stndijn da privolis. !N"emoj da se kod stndija izgubis, ili cak 
zapnes kod omanjih, ma jos i kako zanimljivih sitnica i detalja. 
U prvom redn treba da steces potpuno i sto opseznije znanje 
citave discipline, a tek onda treba da dodu na red pojedine 
omanje partije. Xo nemoj ni tako da pocnes svojim studijem, 
da ti je pred ocima jedino ispit. Pomisao na nj te smucuje i 
kvari ti uzitak i veselje oko naucnoga rada, tako da sam studij 
potiskuje na prost zanat. 1 Dasto, ne ce bitilzlisno, budes li se 
za sam ispit, kao i za opseg trazene grade i ranije stao zanimati, 
ali kao pravilo neka ti vrijedi, da te prava briga za nj ima da 
okupi tek u posljednjem semestru. 

Universitetsku kao i seminarsku biblioteku treba da savjesno 
i marljivo npotrebljavas. Bibliogr%fsko znanje, u prvom pak redu 
dobro poznavanje glavnih djela historicke znanosti, prosiruje ti 
pogled i pobuduje zanimanje, te zadovoljstvo. Upravo poradi 
toga potrebno je, da imas i sam valjanih i dobrih knjiga, koje 



1 »Banausentum, Brotstudium: welch' hiissliche Vokabeln!* kaze 
prof. Zurbonsen, dok prof. Ziegler ovako kaze: s Brotstudent 
ist der, der vom ersten Moment an nur an das Examen denkt 
und nur fiir das Examen arbeitet. Das verdirbt aber nicht bloss die 
Studien und die intellektuelle Bildung. sondern es verdirbt auch den 
Charakter und die Moral*. 



ce ti biti kao radniku alat. Te knjige treba da dobro prodes i 
proucis, tako da ces u sva'kom pitanju znati, kako one o njemu 
siide. To ne treba da budu omasna djela u vise svezaka vec 
kraca. Kad tako steces siguran uzi horizont, lakse ces ga onda 
kao nekim uspinjanjem na planinu same znanosti prosiriti. Uz 
to treba da pratis napredak znanosti citanjem strucnih casopisa, 
i novih rasprava i djela. Za historika upravo je nuzno da redo- 
vno prati i cita novine, i to raznih struja i stranaka; takova 
lektira naime ostri pogled u dogadaje i ozivljuje historicki smisao 
za sadasnjost kako se ona razvija iz proslosti. 

Ono sto je stampano ne mora podjedno da bude jos i 
istinito. Cuvaj se odvisnosti od mrtvili slova i nastioj da sam 
steces svoje uvjerenje i snd. Stavi se nad ? a ne pod slova. 
Dalje treba dobro da utuvis: n znanosti nenia suverena, ona je 
neke vrste republika. Samo i jedino istina je autoritet, a to nije 
niposto necije mnijenje, pogotovo pak domisljavanje ili kombi- 
novanje. U politici moze se desiti, da netko, ma budi s kojega 
stranackoga razloga, zatvori oci pred historijskom istinom, ali 
vl znanosti toga ne smije i ne moze nikad da bude. Stoga drz' se 
onoga, sto rece cambridgeski profesor Acton: »Ne vjeruj dok 
nijesi sam istrazio, nastoj da tvoji sudovi budu bas tvoji sopstveni, 
te se ne boj oprjecnosti u misljenju i sudenju s drugima«. Histo- 
rik treba da bude i znacajan covjek. Dakako, studij sam jos ga 
ne stvara. Tko pak nema smjelosti uvjerenja, taj niti je znacaj, 
niti historik. !N"ajtvrda kula historickoga rasudivanja opet jest 
strogo shvacanje o duznostima i savjesti. To shvacanje ostri 
osjecaj istinoljublja i pravednosti, a to su temelji historicke 
znanosti. 

^N"e studiraj samo glavom, vec i srcem; »fakta su u knji- 
gama, a kljuc u srcu«, kaze cuveni Ivan Miiller. Pored toga 
nemoj da ti ma tko bio imponuje ilozinkama (Schlagwo-rt), a 
nemoj se ni sam njima sluziti. Tko lioce silom da bude duhovit, 
redovno nije. Bilo je vrijeme kad su historijom vladale lozinke 
i pseudopatriotske fraze, no to se prezivjelo. Nastoj da sebi steces 
sto opcenitije i sto sire poglede; tek onda ce detalji tebi postati 
razumljivi. Proucavaj historiju, da sto u prvom redu svoga 
naroda, kao rodoljub. Patriotizam pomaze studij : sanctus amor 
patriae dat animum! N0 nemoj da budes sovinista, jer sovinizam 



zasljepljuje i eini covjeka nepravednim. Stavljaj i na sama sebo 
samo savjesne zahtjeve. Promisli da je dandanas historicka na- 
obrazba ojacanjem narodne politicke svijesti i interesa za javni 
zivot od vece znamenitosti, pa da je bas historija ona znanost, 
koja je najpotrebnija opcenoj naobrazbi. Mjesu pretjerane Uijeci 
nekoga Xijemca, koji rece: kao sto je nekoc sav zivot bio protkan 
teologijom, pa filozofijom, tako je danas historijom. Ne stegni 
studij tvoj iskljucivo na historiju i njene poniocne discipline, 
nego udi malo i u polje susjednih i srodnih joj nauka, kao sto 
su drzavno pravo, slavistika, historija literature, te nastoj da 
bar osnovnim njihovim rezultatima prosiris tvoje znanje. 

Xajveca je neprilika nesumnjivo s predavanjem samim, jer 
dok teolozi, juriste i medicinari idu nekim stalnim redom iz 
tecaja u tecaj, pa tako tek nakon proucene prve grade prelaze 
na drugu novu, dotle slusaei filozofijskoga fakulteta slnsaju ona 
predavanja, na koja su slucajno nadosli. Ta se praksa, kojoj se 
nikako ne da doskociti, temelji na torn, sto se predpostavlja, da 
slusaei imadu dovoljno predznanja, to jest, da temeljito znadu 
Bve glavne i bitne dogadaje. Prema tome dakle imadu preda- 
vanja u prvom redu slusace pobudivati na samostalne studije i 
na naucni rad uopce. Ovo se opet ne da ni zamisliti bez privatne 
lektire i vjezbanja u seminaru. Stoga treba da svakako dolazis 
na predavanja s nuznim predznanjem, koje ces sebi steci iz 
prirucnih knjiga. Isto tako treba da pratis citiranu liter aturu i 
izvore te da marljivo sudjelujes kod seminarskih vjezbi, u kojima 
se pojedini izvori tumace i rjesavaju pojedina sporna ili jos ne- 
rijesena pitanja. 

Onaj, koji na taj nacin u ma kojem universitetu proboravi 
osam semestara, naci ce u ispitu ili rigorozu tek ugodan i pri- 
rodan zakljucak svome radu prema onoj : konac djelo krasi. 



UVOD. 

I. 

historiji uopce 1 . 

PI i s t o r i j a, ili knjizevno hrvatski receno p o v i j e s t, 
jeste znanost o dogadajima i promjenama medu ljudma. No ona 
ne nzima obzira na sve dogadaje i na sve promjene ljndske, vec 
iskljucivo na one, koje imadn neku izvjesnu historijsku vaznost, 
ili ih popratise historijske posljedice. Historik dakle treba da 
iznese samo ono, sto je bitno, ili drugim rijecima, samo ono, sto 
je historijsko i sto je od historijskoga interesa. Historijsko opet 
jeste ono, sto stvara nase uvjerenje i nasu spoznaju o bivsim do- 
gadajima. 

Objekt razmatranja ]iistorijske znanosti jesu ljudsko drustvo 
i pojedinci (individui) u njihovu izmjenicnom utjecanju, ili 
drugim rijecima : djelovanje kako stanovitoga mnostva tako i 
jednoga covjeka. Prema tome dakle ne pripada samo zajednica 
pojava, nego i osebn a licnost historikovoj paznji, stia 
vise, bas takova osebna licnost znala je veoma cesto da izvrsi 
upravo najodlueniji utjecaj na cjelinu. Otale je odmah i razu- 
mljivo, da treba na pitanje o znacaju pojedinih lienosti u historiji 
odgovoriti s mnogo vise opreza, nego li se to, a narocito u po- 



1 Gl. Meister: Grundriss der Geschichtswissonschaft. Band 
I. A. G. Meister: Methodik 2 . Leipzig 1913. 1—34. — Bernheim: 
Lehrbuch der historischen Methode und der Geschichtsphilosophie 6 . 
Leipzig 1908. — L an g 1 o i s-S e i gn o b o s: Introduction aux etudes 
historiaues 4 . Paris 1910. — Wolf Gustav: Einfiihrung in das Studium 
der neueren Geschichte. Berlin 1910. — Jlaraio-^aHHJieBCKifl: MeTo^ojioria 
■cropifi. IUm I. II. Petrograd 1910.— 1913. — Klaic: Xekoliko rijeci 
o historiji, njezinoj zadadi i metodi. (Rektorski govor.) Zagreb 1902. 



sljednje vrijeme pokusavalo. Svako udruzenje ljudsko ima procel- 
nika, svaka porodica, svaka seoska opcina svoju glavu, zajednicka 
poduzeca imadu svoga voda, pace i ista demoralizacija ima svojih 
predvodnika. Istina, te su licnosti veoma cesto samo represen- 
tanti ne'ke mase ili produkti stanovite jedne struje, dakle one 
jos nijesu takovi individualiteti, koji bi vrsili bitni dojam na 
razvitak historije, no pored ovik pojedinaca ima i drugih, cija se 
»Ja« — priroda ne odrazuje samo u stanovitim prilikama, nego 
cija krepka volja i dusevna snaga precesto umije da stanoviti 
vec zaceti pravac u razvitku jedne mase odvrne prema svojemu 
nazoru na drugu, cesto i sasvim protivnu strann. Kad je taj 
razvitak u stadijn porasta, onda valja take licnosti nbrajati medn 
najvaljanije mnzeve svoga vremena, dok se nasnprot u stadiju 
opadanja one vrstajn medu moralno najopacije. Uza sve to oni 
ipak nijesu jos i apsolntno najvaljaniji ? odnosno najopaciji, jer 
historijskim individualitetima postadose upravo kroz to, sto su 
im prilike, n kojima sn zivjeli, pa politicke konstelacije i drugo 
dale zgode, da razviju stanovito djelovanje, dok su pored njib 
mogli da zive i mnogo umniji i cestitiji ljudi, ali ipak isceznuse 
netragom, naprosto stoga, sto im ne bjese dana prilika, da vrse 
ma kaki dojam na tecaj dogadaja. 

Sto je krepciji dojam na cjelinu covjecanstva, sto ga vrse sta- 
noviti dogadaji ili ljudi pojedinci, tim je i veca historijska vaz- 
nost njihova, ili drugim rijecima : tim je i veci nas historicki 
inter es za njih. Stoga i obuhvata radno popriste historijske 
znanosti u prvom redu opcenito kulturne f aktore, kao sto . su to 
drzava, religija, jezik, obicaji i pravo, dakle one kulturne pojave, 
koje se najdublje dojmise sirokili masa ljudskili i koje su u naj- 
tjesnjoj vezi sa svojim stalnim pratiocima, s politikom, s umjet- 
noscu, s knjizevnoscu, sa znanoscu, s trgovinom, s obrtom i s eko- 
nomijom. To i jeste poglaviti razlog, zasto historicka znanost 
daje prednost tako zvanim »kulturnim narodima«, premda nije 
iskljuceno, da ce s napretkom i razvitkom cjelokupnoga covje- 
canstva i drugi narodi postati »historicki«. 

Historicka je znanost, kao i svaka druga, podlozena zakonu 
razvitka, pa stoga i nije vazda i u svako vrijeme bila ista, vec 
je tijekom vremena mijenjala i prosirivala svoje radno popriste, 
te usavrsavala i istancavala svoju radnu metodu. Od primitivnoga 



9 

nizanja mrsavih vijesti tt neku toboznju cjelinu uznapredo- 
vala je do golemoga obilja suvislih cinjenica i do sve to dublje 
spoznaje unutarnjih veza i medusobnih uvjetovanja raznih poje- 
dinosti. Dasto, ovaj se napredak oslanja na prosirenje nase 
spoznaje i znanja. Svako doba stavljalo je novih pitanja na 
historiju. Opce tecevine uvjetovale su stoga i prosirenje nase 
historicke spoznaje, jer su brojni novi naucni rezultati, novi eko- 
nomski napreci i opca knltnrna usavrsenja podjedno prosirivala 
i ono, sto se nzimalo kao bitno po historijsku spoznajn. Vec 
prema znaeaju vremena, n kojem je pojedini istrazivae zivio i 
radio, sada bi se religiozna, sada ratna, sada opet politicka, a 
sada ekonomska ili soeijalna strana ljudskoga razvitka zami- 
sljala kao vaznija. A jer je ljudska sudba poglavito vezana uz 
drzav T ni okvir, to je stanovita drzava ili narod vazda bio i ostat 
ce i u buduee omiljeli predmet liistorickoga istrazivanja. Uza 
sve to, ipak nas vodi misao preko svih ovili relativnih i ogra- 
nicenih interesa do jednoga krajnjega cilja ljudskoga razvitka, 
koji trazi od historika, da sebi stvori o ukupnom razvitku covje- 
canstva sto objekti\Tiijn sliku. Historija pojedinih drzava ili na- 
roda u st^ari je samo ulomak jedne vece cjeline, kod kojega ne 
valja nikad smetnuti s unia, da nijedna drzava ili narod ne zivi 
izoliran ili iskinut iz opce veze ljndske. Ta i na nase oci odigrava 
se jedan dio ljudskoga zivota u punoj neodvisnosti od drzave u 
okviru opce kulture. Stoga i jeste opca historija najsa- 
vrsenija forma historicke znanosti. 

Historija nije se vazda smatrala znanoscu, ona je to po- 
stala tek u novije doba, naime u trecem stepenu svoga razvitka. 
Ova tri stepena jesu : d e s k r i p t i v n a (ili referirajuca) histo- 
rija, pragmaticna i geneticna. 

Deskriptivnoj je historiji glavna svrha, da pripovijeda, to 
jest ona hoce da ubiljezi ono, sto se zbilo, a kako joj je glavni 
interes estetski, naime teznja za upoznavanjem neobicnih doga- 
daja. ljudskih, veoma je srodna s epskim pjesnistvom. (!N"ase 
narodne pjesme). »Gdje pocinje historija«, upitao je pruski kralj 
Fridrik Veliki nekoga knjizevnika. »Ondje gdje prestaje prica, 
Vase \ r elicanstvo«, bjese odgovor. Taj prelaz od price na histo- 
riju cinili su u drevnoj Grckoj logografi (oko 500 pr. Kr.), 
prozvani tako, jer su biljezili pricanja pojedinih krajeva. Xa 



10 

rad logografa naslanja se deskriptivna historija, kojoj je naj- 
stariji odlicni predstavnik H e r o d o t »otac historije« (t o. 425. 
pr. Kr.). Najprimitivniji oblik njezin jesu a n a 1 i, to jest kratki 
zapisi, koji biljeze uz godine suhoparnim nacinom i redom, 
bez ikake nutarnje veze, dogadaje jedne zemlje ili cak citavoga 
svijeta. Na visem su stepenu kronike koje doduse takoder 
iznose analistickim redom stanovite dogadaje, ali ih ipak prika- 
zuju u nekoj vezi. Iz kronika potekle su narodne historije, a 
svima sluzi kao uzor Livijeva rimska historija. Medutim treba 
odmah naglasiti, da se deskriptivna historija ne pojavljuje samo 
u najstarije doba nekoga naroda; ona zivi u svim stoljecima, te 
se pace odrzala (i kod nas) sve do danas. 

Pragmaticna (poucna) historija hoce, da iz proslih 
dogadaja izvuce korisne nauke, pa stoga ide za tim, da im pro- 
nade motive i ciljeve; ona je dakle subjektivne i refleksivne na- 
ravi. Prvi cuveniji predstavnik pragmatizma bjese T u k i d i d 
("j" o. 403. pr. Kr.), koji izrijekom uvazuje utjecaj ustavnih refo- 
rama na drzavne prilike, a najvazniji Tacit (to. 117. poslije 
Kr.), koji opet trazi u dekadansi javnoga morala razloge drzavne 
propasti. Srednji vijek, u kojega se malobrojnim skolama slabo 
njegovala historija, nije nastavio kultiviranje starovjecnoga 
pragmatizma, te i nije dosao dalje od anala, kronika i biografija. 
Tek je humanizarn donio novoga zivota i nekoliko odlicnih pred- 
stavnika historije (Lucius f 1679.), no smisao za historiju kao 
znanost sazreo je istom pod dojmom neobicnih dogadaja velike 
francuske revolucije. 

Sada nastaje geneticna (razvijajuca) historija, koja 
hoce da pokaze, kako su sve prilike i sva ljudska djela u medu- 
sobnoj nutarnjoj vezi. Ona objasnjava kako se razvise dogadaji 
iz njihovih predstadija obaziruci se kod toga u punoj mjeri na 
uzroke. Dok deskriptivna historija hoce da kaze: »kako je bilo«, 
a pragmaticna »zasto je bilo«, geneticna nas upucuje »kako i 
zasto je postalo«. Razumije se samo po sebi, da geneticna 
historija u sebi sadrzava zapravo i oba ona rani j a stepena, pa 
stoga i odgovara jedino ona danasnjim zahtjevima znanosti. ^No 
ona nas uci jos jedno, to jest, da geneticki razvitak nije nuzno 
zavisan od nekakih zakona, jer njime ne odlucuju logicki za- 
zakljucci, vec je on uvjetovan slobodnom voljom ljudskom i 
slue a j em. 



11 

U takovu dakle smislu historija se jamacno od tolikih 
znanosti, sto ill je sebi kroz mnoge vijekove privrijedio duh 
ljudski, najvise doima srca covjecjega. Razlog toj pojavi lezi u 
torn, sto se historija bavi onim predmetom, koji odista i moze 
da bude covjeku najmiliji, to jest covjekom samim. To poglavito 
vazi onda, kad je govor o proslosti pojedinih naroda, jer historija 
je tako reci ona neumrla dusa u njihovu nacionalnom tijelu, 
koja im cuva trajno ime jos i onda, kad su oni fizicki vec izumrli. 
Stoga se od davne davnine svi narodi toliko bave proucavanjem 
svoje proslosti, dasto vec prema stepenu svoje obrazovanosti, a 
i vazda se naslo ljudi, koji su tu proslost biljezili bas s nakanom, 
da se potomstvu sacnva nspomena na djela djedova i pradjedova. 
Tako se zgodi, da se gotovo kod svih naroda vrlo rano pojavilo 
pisanje historije. Ona je ponos svj?ga naroda, ponos seljaka 7 i 
velikasa, dapace u svako se doba poznavanje proslosti tijesno 
vezalo uz pojam ozbiljnoga patriotizma. Tako je vec kazao mudri 
Ciceron: »Tko hoce da drzavi stogod svjetuje, treba da prvo i 
prvo dobro pozna drzavu«, a poslije njega uceni Casiodor: 
»Sramota je u svojoj domovini biti strancem«, dok u novije doba 
odsijece cuveni Johannes Miiller: »Tko obecaje, da ce sagraditi 
kueu, pa joj udara temelje rra pijesku ili pravi kucn od karata, 
taj je varalica. A to je i politicar bez poznavanja historije i 
statistike«. 

I doista; historija nas nci npoznavati velike politicke istine 
sto vrijede za sve narode i za sva vremena. Narocito je u novije 
doba, vise nego ikad prije, duh ljndski npoznao njezinu golemn 
vrijednost, pa je stavlja stoga n prve redove u pitanju moderne 
obrazovanosti. Historija nam naime u prvom redu prosiruje u 
velikoj mjeri dusevni pogled, jer tek po njoj postaje jasna sama 
sadasnjost s mnostvom njenih dogadaja i gomilom ideja, njenih 
raznovrsnih zalitjeva i brojnih potreba. Historija nam ostri smisao 
za golu realnost, obogacuje naziranje na zivot, omogucuje nam 
tocno poznavanje ljudi, pokazuje na snagu ideja kao i na vaznost 
krepkoga individua u cjelini bndi narodnoj, budi ljudskoj. Samo 
historija nam podaje razumijevanja za onu cndesnu cjelinu sto 
jo nazivamo socijalnim organizmom. Ona nas uci kako i u raz- 
vitku ovoga organizma svaki uzrok slijede neumoljivom nuzdom 
njegove posljedice, koje potom opet postaju novim nzrocima. Ona 
nam otkriva nerazrjesivu vezu u svemkolikom ljudskom djelo- 



12 

van j u i radii, pa tako ostri osjecaj odgovornosti, budi osjecaj 
pravicnosti i nlijeva postovanja spram prava. Ona je dakle odista, 
kako rece Ciceron: »Svjedokinja vremena, svjetlost istine, zivot 
uspomena, uciteljica zivota«. 

No bas ova odlicna strana historije, razlog je i jednoj ve- 
likoj nevolji. Ni u jednom se predmetu ne iskazuje toliko mnostvo 
nezrelih razmatranja, nigdje nema toliko nezvanih radnika kao 
kod historije, a nigdje opet kao kod nje nijesu tako Tako izlozeni 
oni sto rade opasnosti, da racunaju sebe vec poslije kratkovremena 
rada u strucnjake i autoritete, Otale onda i ona pomenuta ne- 
volja, to jest dobro poznati pogubni diletantizam u liistorickoj 
znanosti. Tn je nevolju osobito krepko karakterizirao njemacki 
naucenjak Below ovim rijecima: »0 historijskim pitanjima pi- 
sati, na oko je vrlo jednostavan posao, koji i svaki novinar misli 
da zna; otale bjese historija jos n starom vijeku popriste dile- 
tantizma svake rnke. Kod toga niposto ne izuzimam ni diletan- 
tizma strucnjaka, to jest ljudi, koji se s jedino nesto filoloske 
obrazovanosti bacaju na rjesavanje historijskih problema. Ovaj 
je diletantizam pace najopasniji, jer se koci i gizda ispred 
drugih s toboznjim poznavanjem izvora«. 

Taj je dakle diletantizam unib narocito od druge pole pro- 
sloga vijeka mnoge neispravne zakljucke, neozbiljna pretj era- 
van j a i teske zablude n historiju, pace neke se od tih zablnda 
i uvrijezise n narodnom vjerovanju. Razumije se, da od te ne- 
volje nijesmo ni mi Hrvati bili izuzeti, pace Vjekoslav Klaic 
izrijekom naglasi u svom rektorskom nastupnom govoru: »Dile- 
tantizam svake ruke ogrijesio se u velike i pri pisanju slavenske 
historije uopce, a narocito hrvatske«. Kad je taj diletantizam 
samo posljedica slabe i nedovoljne spreme radnikove, onda se jos 
nekako daje s njimt- izici na kraj, ali kad je on posljedica 
izvjesnih politickih ciljeva — historia ancilla scientiae politicae, 
kako rece Machiavelli u XVI. vijeku — onda je to nezdrava po- 
java. Taki rad nije izljev p^triotizma, nego pseudopatriotizma, 
jer na neistini i iskrivljivanju pravoga stanja stvari, a narocito 
onda, kad je ono inace jos zajamceno, nikad nije mozno nista 
trajna i valjana stvoriti. To je nalik na ono, sto se kaze n sv. 
pismu: graditi kucu na pijeskn. 

Stoga treba da vrijedi kao temeljno nacelo : historija 
jenauka, koja ima zadacu, kao i sve ostale zna- 



13 

n o s t i, da pranalazi i i z n o s i i s t i n u. Toj zadaci 
sa 7 ojoj ona ce najsigurnije zadovoljiti u t v r d e n j e m c i- 
n j e n i c a. Ali. ove cinjenice nijesu same o sebi predmet hi- 
storijina dohvata, vec ih ona treba utvrdi u vezi sa snosa- 
jima njihovih predstadija i ucinaka. ^STajsolidniji osnov za takovu 
historicku izgradnju, kao i za uklonjenje svih poteskoca, stjece 
se jedino ozbiljnim i mucnim detaljiranim studijama (monogra- 
fijama). Zato se ipak historik ne smije da izgubi u kaosu nebro- 
jenih detalja, koji jos ne ispunjuju njegove zadace. 'iN'jegov 
pogled treba vazda da bude upravljen u ono sto je b i t n o, on 
treba da ulivati nit razvitka i ideje vodilje. Od mnogobrojnih 
detaljnih radnja treba da ucini sintezu s jasnim i bistrim po- 
gledom. To ce pak postici samo uz pomoc sigurnih pojmova i 
ntvrdenih definicija; s nejasnim preclodzbama i nestalnim natn- 
canjem, naucna historija ne moze da operira. 

Konacno treba jos nesto kazati o razdiobi i periodiziranju 
historije. Ono je poteklo iz sasvim praktickih razloga, a naro- 
eito periodiziranje. Podjeljeiije je dvojako: tematsko, naime po 
gradi (thema), kao primjerice opca historija (njemacki obieno 
receno Weltgeschichte, dok Francuzi kazu histoire universelle), na- 
rodna, provincijalna ili lokalna. Opca historija, koja treba da obra- 
duje historiju cijeloga covjecanstva u njegovoj nutarnjoj vezi, tako 
je tezak problem, da se za nj jos nije naslo rjesenje, koje bi naislo 
na potpnno i svestrano zadovoljstvo. Taj problem naime ima to- 
like zahtjeve s obzirom na znanje i spremu, da oni daleko nad- 
masuju snagu jednoga radnika. Stoga se nobicajilo, da se na- 
nizu historije pojedinih kultnrnih naroda jedna za drugoni, a 
svaka napisana od drugoga radnika. Isto tako razlikujemo i 
prema izboru proucene grade: kulturnu historiju, ratnu, crkvenu, 
prarnu, ustavnn ili ekonomsku. Od ovih zasluzuje narocitu paznju 
naziv »kulturna historija«, pod kojom ne valja niposto razumi- 
jevati neku opreku spram politicke historije, nego tek opsirniju 
obradbu nekih historickih pojedinosti. Kulturna historija zapravo 
je opca pucka historija (allgemeinc Yolksgeschichte). ^"o bu- 
duci da je drzava upravo najodlicniji produkt kulture nekoga 
naroda, a pored toga jos je ona prvi i glavni nosilac, podupirac 
i stvarac njezin, treba da se ispravna kulturno historicka nazi- 
ranja A^azda obazru u prvom redu bas na drzavu. Stoga je zapo- 
stavljanje politickih promjena i ucinaka, kazimo spoljasnjih, — 



14 

bez kojih se redovno nikako i ne dadu zamisliti ostali kulturni 
oblici, kao ustavni zivot, umjetnost, knjizevnost i slicno — 
spram kulturnih ili nutarnjih, sasvim promaseno shvacanje zadaee 
naucne liistorije. 

Vec se stari vijek zabavio kronoloskom podjelom liistorije 
stvorivsi sebi ta'ko zvane cetiri ssvjetske monarhije 
prema vecim narodima: 1. asirsko-babilonski period, 2. medo— 
perzijski, 3. greko-makedonski i 4. rimski. S krscanstvom poja- 
vila se ideja o jedinstvu roda ljudskoga na osnovu zajednickoga 
podrijetla i zajednickoga cilja i zavrsetka (sudnji dan), pa je 
u skladu sa sestodnevnim stvaranjem svijeta razdijelilo ljudsku 
historiju na sest svjetskihperioda (aetates nmndi) : 1. od 
Adama do !N"oe, 2. od Noe do Abrahama, 3. od Abrahama do 
Davida, 4. od Davida do babilonskoga suzanjstva, 5. od babilon- 
skoga suzanjstva do Isusa Krista i 6. od Isusa Krista do sudnjega 
dana. Tek su humanisti zaveli drugu razdiobu iduci s jezicnoga 
stajalista : stari vijek kad se klasicki govorilo latinski, onda 
njihovo doba, to jest novi vijek, kad se opet govorilo dobro 
latinski, dok je po sredini srednji vijek, u kojem se 
rdavo govorilo latinski. Tu filolosku razdiobu u stari, srednji 
i novi vijek primijenio je Christoph Cellarius (1634. 
do 1707.), profesor na univesitetu u Halle, na historicko polje, 
pa od onda sve do danas ostade u opcoj porabi, premda se ne 
pokazuje bas najsrecnijom. 1 Dasto, za narodne ili pace provin- 
cijalne i lokalne liistorije niti ima niti moze da bude opce raz- 
diobe, jer je to kod svakoga naroda drugacije i skroz njegov 
posao. 



1 Ipak su od Cellarijeva vremena nastale neke sitnije promjene. 
Njeniu je stari vijek svrsavao 313. za Konstantina Velikoga, a srednji 
vijek padom Carigrada (1453.). Nijemci danas racunaju srednji vijek 
od pada zapadno-rimskoga carstva za Odovakarove uzurpacije (476.) ; 
te ga dovode do pocetka reformacije (1517.), ili do otkrica Amerike 
(1492.), dok Francuzi vole jos i danas racunati srednji vijek od diobe 
rimskoga carstva u zapadno i istocno (395.) pa do pada Carigrada 
(1453.). Za nasu je historiju najzgodnije, ako stavinio svrsetak sred- 
njega vijeka u godinu 1526., to jest u doba mohaeke katastrofe. 



II. 
historiCkom metodu 1 . 

Naucna se historija razlikuje od diletantske rabote svojom 
metodom. Historicka je metoda nacin, koji nas uci, kako cemo 
iz historijske grade, a na osnovu naucnih principa, dobiti tako 
zvane historijske cinjenice. No upravo onako obilna kao sto je 
sadrzina historije, jeste i upotreba historickog metoda. Iz toga 
slijedi prvo i prvo, da se metod historijske znanosti nikako ne da 
iscrpivo prikazati, i drugo, da nitko jos nije postao historik vec 
time, sto je makar naizust naucio pravila metodike. Nauk o hi- 
storiekom metodu ima dakle samo taj cilj, da u svrhu historickoga 
istrazivanja podade nekih opcenitih uputa i tehnickih spretnosti, 
kojih historik ne smije da pusti s vida, ako ne zeli, da ga 
smatraju diletantom. Iskustvo nas je naime nancilo, da ima u 
nancnom radu nekih stalnih postupaka, koji se vazda u jednakim 
sluca jevima ponavljaju. Pocetnik treba da ih dobro utuvi, da se 
s njima za slucaj potrebe znade posluziti. No on ce ubrzo i sam 
opaziti, da su historijski postupci suvise raznovrsni u svojim 
pojedinostima, a da bi se o svakom od njih dala napose usta- 
noviti posebna pravila. Stoga ne mozemo dosta da rau svjetujemo, 
da uz ueenje metodickih pravila, temeljito prouci jos oveci broj 
uzornih istrazivalackih radnja, ne bi ii time sebi pribavio nuzno 
iskustvo i vjezbu, kako se istrazivanja zgodno i metodicki pro- 
vode. 

Iz ovoga se razlaganja vidi, da se jedino spoljasna 
tehnika liistorijske znanosti dade nauciti, a samo dobijanje 
historijskih cinjenica, naime ono nutarnje rjesavanje 
izvjesnoga historijskoga pitanja, ostaje vazda individualno. Ucitelj 
moze jedino pokazati, kako on radi, sto je nesumnjivo veoma 



1 Gl. literaturu na str. 



16 

poucno po onoga koji uei, a i inace jos poglavita metodoloska 
vrijednost historickih seminarskih vjezbi. Ali cim neko clrugi 
ima da samostalno provede izvjesno historijsko istrazivanje, vazda 
treba da se onoj naucenoj tehnici pridruzi jos i vlastiti stvara- 
lacki dar. U stvari je dakle upotreba metoda vazda indiviclualna. 

Historijski metod ima dvojaku zadacu: u jednu rukn on 
treba da ustanovi sto se uistinu zbilo i kako se zbilo, to jest op- 
stanak izvjesnih historij skill cinjenica, a u drugu treba da pokaze 
nutarnje veze izmedu pojedinih cinjenica. Glavno je pomagalo 
historij skoga metoda uporedivanje onoga objekta, koji treba da 
istrazimo s takovima, koji ,sn vec ntvrdeni kao opstojali i istiniti, 
a onda uporedivanje pojedinosti s cjelinom. Ovo uporedivanje 
ima nutarnji razlog svoj n opcoj identicnosti ljudskoga misljenja, 
osjecanja i htijenja. 

Historijski se metod poglavito sastoji n trojakom radu: 
u sabiranju grade (h e u r i s t i k a), u prebiranju grade (k r i- 
t i k a) i u ocjeni i npotrebi prebrane grade, da dodemo do hi- 
storij skill cinjenica (apercepcij a). 

Heuristika. Sabiranje grade s obzirom na smjer i kolicinu, 
ovisno je od zadatka, koji se u mnogo slucajeva tek za rada daje 
tocno o^raniciti prema sakupljenoj gradi. Osnov nasega znanja 
o proslosti cine izvori. Sve ono iz cega mozemo crpsti hisiio- 
rijsko znanje, nazivamo historij skim izvorom. Ali od foriiinli- 
ranja zadatka zavisi, sta sve treba da u izvjesnom slucaju snia- 
tramo izvorom. 

Metodicki postupak trazi od nas, da svn gradu sto je po- 
trebna za rjesenje nekoga historickoga pitanja, po mogucnosti 
sto potpunije prikupimo. Taj se postupak trazi ne samo za izvore, 
nego i za literaturu, koja se bavi onim pitanjem. Nije dosta 
procitati jednu ili drugu knjigu o izvjesnom pitanju, ili se po- 
gdjegdje namjeriti na kaki sitniji izvorni prilog. Takim se po- 
stupkom zadovoljava diletant stvarajuci potom na osnovu tako ne- 
dostatne priprave toboze sigurne sudove i brzoplete »historije«. 
Sabiranje treba dakle da bude sitematsko. Prije svega valja oz- 
biljno razmisliti, gdje bi se sve dalo naci n o v i h izvora 
(primjerice spisa i isprava) o dogodajima, koje zelimo da istra- 
zimo. Kod toga treba da budemo na cistu s odgovorom na pitanje, 
sto bi nam sve moglo da dade objasnjenje, sta li se sve moglo 



17 

uscuvati, a treba nam, i sto bi nam sve moglo da bude korisno 
za nas zadatak. 

Izvori se dijele na dvije glavne skupine : na preostatke 
i na t r a d i c i j u. Kod toga treba imati na umn, da je granica 
medu obim skupinama kadikad nesigurna, jer ima izvora, koji 
se dadu pribrojiti jednoj i drugoj skupini. Preostaci su sve ono, 
sto je od nekadanjih ljudi i njihova djelovanja doslo do nas, to 
jest tjelesni preostaci (lubanje, kosti), tragovi drevnih obicaja 
i navika, uredaba i odnosaja, pa produkti dusevnoga i tjelesnoga 
nastojanja ljudskoga. Za historika srednjega i novoga vijeka u 
prvom su redu vazni od preostataka n a p i s i (epitafi, spomen- 
ploce na vazne dogodaje ili gradnje i nalicno), onda isprave 
(listirie) i spisi (akta). 

Isprava je svjedocanstvo pravne naravi sastavljeno u odre- 
denim formana o necijoj odluci. Isprava ima dvije vrste: ja- 
vnili i privatnih. Xo dok se kod sredovjecnih isprava smatraju 
svekolike sto su potekle od vladara javnima, razlikujemo kod 
novovjekih vladarskih, odnosno kod onih sto su potekle od nji- 
hovih vlada, javnili i privatnih isprava. Obiljezje ove razlike za 
novi vijek cini jtavnopravni i privatnopravni znacaj isprava. Po- 
najglavnije javne novovjeke isprave jesu drzavni ugovori, konkor- 
dati, zakoni i naredbe, administrativne odluke i sudbene isprave. 
Kao javne zakonske isprave smatraju se ustanovljenja obicajnoga 
prava u obliku statuta i naredaba, kodifikacije zemaljskih ili 
gradskih prava, urbara i nalicno. 

Xovovjeke izvore koje ubrajamo medu »preostatke«, saci- 
njavaju u prvom redu spisi (akta); oni su tek neznaitnim 
dijelom objelodanjeni stampom, te se ponajvise cuvaju kao ru- 
kopisi po raznim arkivima. Spisi jesu sva ona pismena svjedo- 
ianstva o raznim raspravama i poslovnim odredbama, u Tcoliko ona 
7ti jesu sastavljena u formi isprava. To su dakle zapisnici, prijed- 
lozi, rjesenja, spomenice, izvjestaji, zvanicni popisi i slicno. Na- 
rocitu paznju zasluzuju u ovoj skupini izvora saborski i sinodalni 
spisi, izvjestaji poslanika (narocito mletackih), papinskih nuncija, 
zupanijski i gradski zapisnici, te pojedinih opcina i korporacija. 

Tzvore ove vrste, naime napise, isprave i spise izdaju redo- 
vito kod svih naroda naucne korporacije (akademije i ucena 
■drustva), a u mnogo manjoj mjeri gradske ili zupanijske oblasti 
Dr. Ferdo Si.Hd: Prirucnik izvora I. 2 



18 

i privatnici. Stoga treba da se historik dobro uputi u takove 
publikacije. Kod Hrvata vrsi taj posao n prvom redu jugo- 
slavenska akademija u trim svojim serijama: lonumenta 
spectantia Jiistoriam Slavorum meridionalium 
(do danas izaslo svega 36 knjiga) i lonumenta hiskorico- 
iuridica Slavorum meridionalium (do danas izaslo 
5vega 10 knjiga), po/Codex diplomatic us regni Croa- 
tiae, Dalmatiae et Slavoniae (do sada izisla sveska II. do XII. 
u redakciji Tade Smiciklasa) i Starine (do sada izisle su 34 
knjige). Kr. srpska akademija izdaje s tim zadatkom S p o m e- 
n i k, do sada oko 40 knjiga sitnijih historijsko-literarnih priloga, 
dok je njezin prethodnik, Srpsko uceno drustvo, izdalo 75 knjiga 
FjiacHiiKa. Pored toga od vaznosti su casopisi: Vjesnik 
k r. h r v a t s k o-s 1 a v o n s k o-d almatinskoga zemalj- 
skoga arkiva od 1899. dalje; Vjesnik hrv. arheo- 
loskogadrustva, od kojega je staru seriju od 1878. do 1892. 
izdavao Sime Ljubic, a novu seriju od 18^5. dalje izdaje Josip 
Brunsmid ; Glasnik zemaljskoga muzeja u Bosni 
i Hercegovini izlazi u Sarajevu od 1889. dalje; B u 1 1 e- 
tino di storia e archeologia dalmata izdaje Fran 
Bulic od 1878. dalje. Madzarska akademija izdaje takoder zbirku 
historij skih izvora, u kbjoj ima mnogo grade za hrvatsku liisto- 
riju ; to su lonumenta II u n g a r i a e historic a, obi- 
cnija s madzarskim natpisom: Magyar tortenelmi emlekek, koja 
se raspadaju u cetiri serije: 1. Diplomataria (Okmanytarak), 2. 
Scriptores (Irok), 3. Monumenta comitialia regni Hungariae 
(Magyar orszaggyiilesi emlekek) i 4. Acta extera (Diplomatiai 
emlekek). Slicno izdanje becke carske akademije ima natpis: 
Fontes re rum Austriacarum. 

Drugu skupinu izvora cini tradicija. Mi razlikujemo tri 
vrste tradicionalnib izvora : pismenih, usmenih i slikovnih. P i- 
s m e n e je tradicije u formi genealoskih zapisa i popisa vla- 
darskih bilo vec u starom vijeku, a nastavila je zivot svoj u sre- 
dovjecnim katalozima (»catalogus episcoporum« ili »ducum et re- 
gum«) i slicno. S time su u tijesnoj vezi anali i kronike, a 
onda jos i biografije pa legende (svetaca). JSTovi je vijek tome 
dodao jos memoare i autobiografije, pa produkte publicistike, 
kao sto su letaci (Flugbliitter), brosure i novine. Usmena tra- 
dicija cuva se u puckim (narodnim) pjesmama i pripovijetkama, 



19 

recenicjma i poslovieama. Razumije se samo od sebe, da u obzir 
dolaze tek onda, kad ih netko zabiljezi. Slikovna tradicija, 
to jest slike o pojedinim dogodajima ili licnostima (portreti), i 
to u prvom redu suvremene, vrlo su dragocjen izvor: Ovamo nbra- 
jamo jos historijske karte i planove. 

Samo je od sebe razumljivo, da svih ovili navedenih vrsta 
izvor a nije bilo u svako doba, niti su se one u svako doba 
jedna uz drugu razvijale. Sto se vecma priblizujemo nasem vre- 
menu, sve ih je vise, jer je obilje izvora u prvom redu ovisno 
o obrazovanosti drustvenoj, onda o sredstvima brzoga umnoza- 
vanja ujiliova kao i prosirenja. Sto je drustvo bilo obrazovanije, 
tim je i obilnija i raznolicnija bila dusevna produkcija njegova. 
U prvim stoljecima srednjega vijeka, kad je pisati znao samo 
kler, pismena se tradicija dasto ograuicila iskljucivo na ono, sto 
je zanimalo sveeenicke krugove. Tek napretkom gradanstva i 
plemstva u doenije doba stjece knjiga novih radnika i citatelja, 
a narocito otkad je izumljena stampa, koja je po umnozenje lii- 
storijskih izvora od isto onake vaznosti, kao sto su knjizarstvo i 
posta po njihovo prosirenje. m£^^i^-^^^^t^, 

Vec smo kazivali, da je najveci dio historijske grade po- 
hranjen u arkivima. To vazi za nas vec od XV. vijeka dalje, 
a pogotovo vrijedi za novo i najnovije doba (t. j. od 1790. dalje) 7 
tako da se na valjanu radnju iz ovih oblasti ne moze ni pomi- 
sljati bez upotrebe arkiva. Stoga treba bistorik da znade, koji 
su sve arkivi za nj od koristi, gdje su i kako se do njib dolazi. 
Kod javnih je arkiva pristup veoma lak posao, obicno vezan uz 
neke formalnosti, no zato naci pristupa u privatne arkive ' (na- 
rocito porodicne) cesto znade da bude gotovo nemoguce. U svim 
arkivima, ne samo javnim nego i privatnim, ima i popisa sa- 
brane grade (elenchus, repertorium, registrum), koji olaksavaju 
upotrebu. Glavni javni arkivi u Hrvatskoj, Ugarskoj i Austriji 
razdijeljeni su tako, da sve sredovjecne isprave i spisi (do 1526.) 
cine jednu cjelinu poredanu kronoloskim redom, do'k su novo- 
vjeki spisi razdijeljeni u posebne (redovito stvarne) skupine; 
tako primjerice u kr. zem. arkivu u Zagrebu na Protocolla gene- 
valium regrd cangregationum (1557. — 1831), acta generalium 
fegni congregcdionum (1500. — 1872.), acta banalia (16J+5. do 
181>9.), acta tabulae bcmdlis (1722.— 1750.) i druge. 



20 

Onaj koji hoce da uspjesno radi u arkivima, treba da prije 
svega bude potpuno vjest citanju isprava i spisa (paleografiji), 
i to bar za opseg onoga vremeaa, u kojem zeli da prikupi grade; 
bez toga .boravak je u arkivima naprosto danguba i igrarija. 
Pored toga valja vazda imati na umu ova pravila. Prvo i prvo 
jos prije nego li se dades na arkivalni posao, treba da si svrsio 
sa svim literarnim predradnjama, tako da ti je jasno, sta 
ti treba i kud sta ide od onoga, sto ces naci. Kad zacnes s arki- 
valnim r adorn, drzi se tocno svoga zadatka, jer ces se inace brzo 
izgnbiti u kojekakvim sporednostima i sitnarijama, mozda za- 
nimljivima i vrijednima, ali za tebe izlisnima, tako da ce ko- 
nacno rezultat tvoj zapravo sacinjavati jednu nesistematski na- 
gomilanu zbirku kopija. Drugo, treba da brides na cisto s time, 
u kojem ces arkivu traziti podataka, a ako ih ima vise, treba da 
razmislis, u kojem ces arkivu najpodesnije zapoceti svoj posao. 
Stoga je dobro i vrlo korisno, da se prije svega nputis u historiju 
i sadrzinn doticnih arkiva; n tu svrhu vazda ces za slncaj, ako 
nijesi siguran, ima li u njemn ono, sto mislis naci, dobro uci- 
niti, ako se prije obratis na ravnateljstvo (odnosno arkivara) za 
pismenn upntu. Razumije se, to vrijedi n prvom redu za javne 
po naucnom sistemu nredene arkive, jer kod privatnih, narocito 
familijarnih, to je tek izuzetno moguce uciniti. 

U Hrvatskoj ima dosta velik broj javnih arkiva, a na- 
rocito za novovjeku historiju. Gla\mi jesu ovi :kr. zemaljski 
arkiv u Zagrebu sa zbirkom sredovjecnih isprava Docu- 
menta witiqua s 12 komada isprava iz vremena narodne dina- 
stije, a medu njima i original isprave kralja Stjepana III. od 
1089., te Documenta medii aevi (1102. — 1526.), arkiv jug o- 
slavenske akademije s velikim obiljem sredovjecnih 
isprava, a,rkiv kaptola zagrebackoga (od 1181. 
dalje), nadbiskupski arkiv u Zagrebu (najstarija 
originalna isprava od 1134.), arkiv cazmanskoga ka- 
ptola u Varazdinu (od XIII. vijeka dalje), arkiv ka- 
ptola u Senju (od XV. vijeka dalje), arkiv kr. slob, 
grada Zagreba (od 1242. dalje), arkiv kr. slob, 
grada Varazdina (od j209. dalje), arkiv kr. slob, 
grada Krizevaca (od 1252. dalje), arkiv kr. slob, 
grada Koprivnice (od 1338. dalje) i arkiv poro- 
dice grofova Draskovic u Trakoscanu (od XIV. 



21 

vijeka dalje) . Uz to imadu vrlo vaznih i bogatih arkiva poje- 
dine zupanije (osim licko-krbavske i modrusko-rijecke), a 
narocito novovjekih spisa. U Dalmaciji glavni su arkivi : 
c. kr. gubernialni arkiv u Z a d r u, u kojemu se cuva 
najveci broj historij skill spomenika narodne clinastije hrvatske, 
jer su u njemu poliranjeni spisi nekadanjili samostana sv. Krse- 
vana u Zadru (od 918. dalje) ; sv. Kuzme i Damjana na Pa- 
smanu (od 1059. dalje); onda arkiv zenskoga samo- 
stana. benediktinskoga sv. Marije u Zadru s re- 
gistrom iz XII. vijeka, u kojem ima prijepisa isprava od 1066. 
dalje, kao i obilje originala od XII. vijeka unaprijed; arkiv 
kaptola u Trogiru (od 1185. dalje) ; arkiv k a p tola 
u Spljetu s registrom prijepisa nekadanjega samostana sv. 
Petra u Selu (u Poljicama) iz XII. vijeka i bogatom drugom 
gradom od XIII. vijeka unaprijed; drzavni arkiv repu- 
blike dubrovacke s obilnom gradom od XIII. vijeka 
dalje, narocito su vazni zapisnici sjednicki dubrovalckih vijeea 
i diplomatska korespodencija; dubrovacki je arkiv najbogatije 
nalaziste izvora za sredovjeenu bosansku i srpsku historiju. 

~Na, austrijskom teritoriju od poglavite su vaznosti 
eetiri glavna arkiva u Becu : c. ikr. kucni, dvorski i dr- 
zavni arkiv s obiljem sredovjecnili isprava, koje su se nekoc 
nalazile u raznim dalmatinskim gradovima, a za novi vijek sa 
zbirkom »Hungarica« ; arkiv u c. i kr. zajednickom mi- 
nistarstvu rata, narocito za dogodaje poslije 1526., a u 
prvom redu za stvaranje i upravljanje bivse vojne Krajine; 
arkiv u c. i kr. ministarstvu financija takoder za 
novovjeke dogadaje, dok arkiv u c. i kr. austri.jskom mi- 
nistarstvu nutarnjili posala sadrzaje u prvom redu 
spise za najnovije doba (narocito od 1817. dalje). Za novovjeku 
hrvatsku historiju, narocito za povijest Vojne Krajine, obilne 
grade ima u stajerskom zemaljskom arkivu u Gracu, kranjskom 
zemaljskom arkivu u Ljubljani i u gubernijalnom arkivu u 
Innsbrucku. 

Od arkiva u Ugarskoj valja na prvom mjestu napome- 
nuti oba budimpestanska : kr. ugarski zemaljki arkiv 
i onaj sto je pohranjen u ugar. nar. muzeju. Oba arkiva 
imadu obilnu zbirku sredovjecnih isprava (do 1526.), uredenu 
kronologijskim redom, a onda mnogobrojne skupine za novi vijek 



22 

kao i za najnovije doba. Tako se nalaze u kr. ugar. zemaljskom 
arkivu spisi zvani Neo registrata acta (od 1526 dalje), koji su 
se do g. 1885 nalazili u kr. zemaljskom arkivu u Zagrebu, pa 
zbirka Tortenelmi emlekek, Benignae resoluiiones regiae, Con- 
ceptus expeditionum, Expeditio?ies camerales, zbirka spisa Ivana 
Kukuljevica i druge. IT arkivu kod ugar. narodnoga muzeja cu- 
vaju se pored sredovjecnih isprava jos i neki familijarni arkivi, 
smjesteni kao depozit nekih porodica, a u svrliu naucnih studija 
svakomu pristupni. 

Pored ta dva javna arkiva, ima u Ugarskoj jos i veliko 
mnostvo privatnih, narocito kod nekili plemickih porodica, a u 
kojima ima cesto i veliko obilje grade za lirvatsku historiju. Ovo 
je vazno, pa to treba narocito istaknuti i objasniti. Hrvatski i 
ugarski plemici veoma su se cesto izmedu sebe zenili, ili bi medu- 
sobno zamjenjivali i prodavali svoje posjede. To se narocito 
dogadalo, otkad je lirvatsko plemstvo bilo prisiljeno da ostavi svoju 
kolijevku ispred turske najezde i da seli u sigurnije sjeverne 
krajeve. Takim pak prilikama, kad bi koji ugarski plemic budi 
bastinio budi kupio posjed plemica Hrvata u Hrvatskoj, ili u 
Ugarskoj, kuda se onaj Hrvat plemic preselio, dopale su mu u 
ruke sve isprave, sto su se odnosile na doticni posjed, a kadikad 
i na citavu lirvatsku porodicu, tada vec izumrlu. Dakako, bilo 
je i dosta obrnutili slucajeva, pa tako ima i kod nas listina cisto 
ugarskoga znamenovanja. Od takili privatnili arkiva u Ugarskoj, 
koji su od osobite vaznosti po lirvatsku historiju, narocito paznju 
zasluzuje ovih pet: 1. Star a porodica knezova Gorjanskih (de 
Gara) izumrla je na pocetku XVI. vijeka, no kako se kci po- 
sljednjega Gorjanskoga udala za magjarskoga plemica grof a 
Z a y a, dospio je u ruke te porodice sav arkiv ove glasovite fami- 
lije, te se danas nalazi u Zayevom dvorcu Z a y-U g r 6 c z (slo- 
venski Uhrovec) u trencinskoj zupaniji. 2. Jedna grana poro- 
dice grofova Erdody preselila se u sjevernu Ugarsku po- 
nijevsi sa sobom i arkiv, koji se ponajvise ticao, osobito u 
sredovjecnim svojim ispravama, nekih posjeda u Hrvatskoj, 
narocito u krizevackoj zupaniji, naime na Rovisce, Garic i 
Moslavinu. Arkiv se taj nalazi u Galgoczu (slov. Hlohovec, 
njem. Ureistadt) u njitranskoj zupaniji, dok se manji clijelovi 
arkiva, ali ipak s veoma dragocjenom gradom za lirvatsku histo- 
riju, cuvaju jos i po dvorovima iste grofovske porodice Erdody 



23 

u IConyorokereku, Y e p u i V o r 6 s v a r u u zeljeznoj 
zupaniji. 3. Pradjedovi hercega Bat thy any bili su u nas 
cesto banovi i drugi veliki dostojanstvenici, pa su takim prilikama 
kupili ili dobili od kralja razne posjede. Tako se u njihovoj ruci 
skupi ogromno arkivalno blago, koje se od znatne cesti odnosi 
na hrvatsku liistoriju vec pocevsi od XIII. vijeka. Danas se te 
dragocjene isprave cuvaju u dvoru Kormendu u zeljeznoj 
zupaniji. 4. Po nekim zenidbenim vezama dogodilo se, da je poro- 
dica hercega Eszterhazy dosla u posjed nekadanjega ar'kiva 
porodice Frankopana Slunj skill, u kojem se nalazio jos i oveci 
broj isprava porodice Nielipica Cetinskih. Danas se ta grada cuva 
u dvorcu hercega Eszterhazyja u gradu Kismartonu (hrv. 
Zeljezno, njem. Eisenstadt) u sopronjskoj zupaniji. 5. Istim je 
nacinom dospjelo i veliko mnostvo sredovjecnili isprava porodice 
Xelipica od Dobre kuce (kod Daruvara) u posjed grofova Pon- 
g racz de Dengeleg et Ovar ; danas se cuva u dvorcu B a s li a- 
1 o m kod Debrecina. 

Od arkiva izvan granica austro-ugarske monarliije u prvom 
redu treba napomenuti drzavni arkiv u Veneciji (od X. 
vijeka dalje) i vatikanski u Bimu (od IX. vijeka dalje), 
u kojima je poliranjeno neizmjerno blago nase proslosti, a inace 
jos posve nepoznato, narocito od XV. vijeka naprijed. Ima u 
Italiji jos i vise arkiva s gradom za hrvatsku liistoriju, a spo- 
menut cemo napose samo drzavne arkive u Milanu (od XV. 
vijeka dalje) i u J^apulju (od XIII. vijeka dalje). 

Dok se u arkivima cuvuju u prvom redu historijske isprave 
i spisi, r u k o p i s i, u kojima su upisani anali i kronike, i 
slicno, a cesto i zbirke ne samo prijepisa raznih isprava, nego i 
originala, cuvaju se redovito po bibliotekama, djelomice javnima, 
djelomice privatnima. U takim bibliotekama tocni katalozi obicno 
olaksavaju upotrebu, a ima ili i stampanih, narocito za rukopise. 
U nas su glavne biblioteke s vrijednim i vaznim rukopisima, ona 
jugoslavenske akademije, kr. sveucilisna i kaptola (danas dio 
Bveucilisne), sve tri u Zagrebu. Osim za rukopise biblioteke su 
dasto jos i glavna mjesta za upotrebu literature historijske, koju 
treba da historik sto potpunije upozna. Razumije se, prava vje- 
stina stjece se s vremenom i praksom, a zato se hoce stalnoga 
rada u bibliotekama. Stoga treba narocito pripaziti na literaturu 



24 

sto je ucitelj citira u predavanju ili u seminar skim vjezbama, 
jer ce pocetnik u njoj naci upute za dalje trazenje. 

Kritika. Sabranu gradu treba podvrci kriticnom prebiranju, 
to jest svjedocanstva izvora valja ispitati s obzirom na njihovu 
pouzdanost, a literarne radnje s obzirom na prihvatljivost nji- 
hovih rezultata. Historik dakle treba da bude na cistu sam sobom, 
zasto nekom preostatku ili tradiciji u ovom slucaju vjeruje, a u 
onom ne, ili drugim rijecima, nastaje pitanje: odgovaraju li 
podaci nekoga izvora cinjenicama (istini) ili ne 7 eventualno do 
kojega stepena ipak odgovarajn. Odgovor valja da nam dade pre- 
biranje ili ispitivanje izvora, nakratko receno historijska kritika. 
Da nzmognemo pronaci neku liistorijskn cinjenicn, sto je n sebi 
sadrzaje neki izvor, treba da prije svega zanzmemo spram njega 
ispravno stajaliste. Ovo se kriticno stajaliste nase mijenja vec 
prema vrsti izvora sto ga ispitujemo, pa stoga cemo ponajprije 
progovoriti o kritici preostataka, a onda o kritici tradicije. 

Kod preostataka valja da razlikujemo napise, zapise, isprave 
i spise. 

Kratkocom su sadrzine svoje donoseci tek po koji datum uz 
ime i dogadaj historijski n a p i s i najmanje izlozeni falsif i- 
kaciji, a to samo s tim vise, sto sn djelo snvremenika i stidionika, 
te namijenjeni javnosti; tek se gdjegdje moze o izvjesnoj tenden- 
ciji govoriti. Razumije se ? ako napis nije po postanku svom sn- 
vremen dogadaj n o kojem govori, onda i u njemu moze da bude 
pogrjesaka. Isto vazi i za z a p i s e, to jest za one kratke navode 
o stanovitim dogadaj ima ili ljudma, sto ih nalazimo ubiljezene 
ponajvise n nekim rukopisima, obicno bez ikake veze s ostalom 
sadrzinom njihovom, ali i npisate bez ikake tendencije. Stoga su 
oni, narocito kad su dogadaj u ili ljudma suvremeni, osobito clra- 
gocjen izvor, napose za kronologiju. Dasto, obje ove vrste izvora, 
naime napisi i zapisi, od vaznosti su za starije doba, za koje inace 
drugih izvora nema, jer ondje gdje smo upuceni eak u 
detalje o nekom dogadaj u ili o nekoj licnosti, ondje su oni izlisni. 

Ustreba li da omjerimo vrijednost isprava i spisa 
kao historijskih izvora spram izvora tradicije, (to jest anala i 
kronika), onda ide bezuvjetno apsolutna prednost prvima, premda 
su mnogo kraci, jer donose poglavito pravnu sadrzinu, a narocito 
isprave, nekih cinjenica. Prema tome dakle, isprave i spisi su 



25 

— razumije se, samo o autenticnim moze da bude govora — 
historijsko svjedocanstvo prvoga reda, i s obzirom na kronolo- 
giju, jer su dogadaju i licnostima suvremene, i s obzirom na sadr- 
zinu, jer su javno publieirani sluzbeni akti nekoga vladara (pape, 
cara, kralja, kneza) ili oblasti (bana, biskupa, zupana, kaptola, 
zupanije), pa tako zasluzuju potpuno nase povjerenje. Dasto, i 
one mogu da su djelomicno napisane u stanovitoj tendenciji, a 
na ustrb prave historijske istine, ali ovu tendenciju nije dovoljno 
naslucivati, vec je treba na osnovu nesuinnjivih drugih izvora sa- 
vjesnim uporedenjem i pokazati. ^N~auk o sredovjecnim ispravama 
zove se diplomatika, u koju valja da se historik napose 
dobro uputi. bas tako kao i u paleografiju, i to prije nego li se 
dade na ozbiljan posao. Diplomatika ima narocito da ispita, koji su 
znaci autenticnih, odnosno laznih isprava, jer sto se ide vecma 
u starinu, to je broj laznih sve to veci. ^"ajobicniji povod falsi- 
ficiranju vazda je bilo opravdanje nekoga fakticnoga posjeda ili 
prava (nekoc mozda i na nekorektan nacin stecena), a onda 
teznja, da se dode do nekoga novoga posjeda ili prava. ~No pored 
toga se cesto dogadalo, da su se izmisljale isprave i spisi, da 
se njima dokazu stanovite genealoske veze i druge castoljubive 
teznje, pace i lazi-naucne kombinacije. Prva .se grupa falsi- 
fikata pojavljuje poglavito u srednjem vijeku, a druga u novom. 
I kod novovjekih spisa vazi kao glavno pravilo, da im je vjero- 
dostojnost tijesno vezana uz post an je, to jest uz izvornost. Me- 
dutim kod novovjekih spisa zasluzuju narocitu paznju k o n- 
c e p t i, napisani u onim kancelarijama, gdje su pomenuti spisi 
nastali ; stoga treba paziti, da li su ovi koncepti i otpremiti kao 
cistopisi (ili originali) na one, na koje su adresirani, sto je redo- 
vno sa strane oznaceno sa »ex.« ili »exped.« (expediatur). Uz kon- 
cepte nalaze se medu spisima jos i suvremeni prijepisi, 
na koje se spisi sami pozivlju, a kojim su se originali cesto izgubili. 
Vrjednost im je u takom slucaju redovito ista kao i originalima. 
Prijepisa poznaje dakako u golemoj mnozini i srednji vijek, navla- 
stice za starije isprave. Ovi su se prijepisi ucuvali u glavnom na 
tri nacina: budi tako, da ih docnija listina doslovce citira (transu- 
mira), primjerice kralj Matija Korvin potvrduje izvjesni privi- 
legij ili darovnicu kralj a Bele IV. donoseci kod toga doslovce 
ovu ispravu, za koju kaze, da je pred njime lezala kao posve 
vjerodostojna u originalu; budi da ovakav stariji privilegij ili 



26 

donaciju ovjerovljuje koji kaptol, u svojstvu ureda zvana locus 
credibilis; budi da su razne isprave stanovitili korporacija, na- 
rocito samostana, prepisane u jednu knjigu, a onda ovjerovljene 
(registrum, montaneum). Osobito su vazna vrsta spisa p r i- 
vatna pisma ( litter ae, missiles). Iz srednjega vijeka malo 
nam ill se sacuvalo, no zato in ima sve to vise poslije g. 1526. 
Originalnost njihovu obiljezuje u prvom redu pecat, veoma cesto 
i vlastorucni potpis autora i spoljasnja adresa, a napisana su 
ne samo latinskim jezikom, nego jos i hrvatskim, madzarskim i 
njemackim Cesto prileze originalnim pismima jos i prijepisi 
drugih pisama, na koja se autor pozivlje u svom pismu. Po 
vaznosti i vjerodostojnosti svojoj, privatna su pisma narocito 
dragocjen izvor, jer nam redovito otkrivaju mnogo toga ? cega 
u zvanicnim ispravama i spisima nema. Stoga im vazda treba 
dati prednost. Kazumije se, da su ona kao posve subjektivni pro- 
dukti i plod izvjesne tendencije, na koju valja paziti ; no ipak 
nam bas ona pokazuje misljenje autorovo, a cesto i onih, koji 
su uz njega. 

Kod one vrste izvora, sto snio ill oznacili kao t r a d i c i j u, 
zavreduju s kritickoga stajalista narocito paznju anali, kronike 
i biografije, ili obicno receno skupnim imenom p i s c i (scrip- 
tores). Anali (redovito od nepoznatili pisaca) biljeze suhoparnim 
nacinom uz godinu nekoliko rijeci o stanovitom dogadaju, pri- 
mjerice: 135S. Tada umri Stipan ban, ili 1^68. Tada pridose 
Turci najprvo v Hrvate i ucinise velika zla od ljudi i od blaga. 
Anali su vrlo dragocjen izvor onda, kad biljeze suvremeno; 
stoga treba vazda ispitati ovu bitnu okolnost, jer sto vecma sezu 
unatrag od vremena svoga postanja, sve im vise pada vjerodostoj- 
nost. Zgada se, da oni nijesu cljelo jednoga autora, vec vise njili, 
to jest uz najstariji dio anala nadovezivali su drugi (takoder 
nepoznati) autori nastavke u istoj formi. Ima prim j era da 
su izvjesni anali postali u ovom samostanu, a onda ih je netko 
prepisao za onaj samostan i ondje dalje nastavio. Konacno po- 
znajemo i takili anali^/koji sezu daleko unatrag od vremena 
svoga postanja, a djelo su jednoga autora; razumije se, taj je 
autor starije podatke prepisivao iz drugih, inace nam danas ne- 
poznatili precllozaka, pa stoga vjerodostojnost ovili starijili poda- 
taka zavisi o vjerodostojnosti (odnosno suvremenosti) njegovib 
predlozaka. 



27 

Kod kronika i biografija mnogo je teze, jer one rado zasezu 
dalcko u proslost i naginju romanticizmu. Za prosudivanje auten- 
ticnosti liistorij skih pisaca vaze u glavnom ova pravila: 

1. Ako je a u t o r poimence poznat, treba se prije syega 
sto tocnije upoznati s njime samim, jer zivotno mu doba, stalez, 
zvanje, stranacki polozaj, srodstvo, obrazovanost, u velike nam 
olaksavaju prosudivanje njegova djela. Ako pak autor nije po- 
imence poznat, onda valja nastojati, da se iz njegova djela do- 
mognes takih podataka, koji nam mogn bar nesto da kazu o 
njemu. Ako takih podataka n djelu nema, onda treba da uporedis 
rukopis autorov (dasto, ako nam je n originalu sacuvan), njegov 
jezik, stil kao i shvacanje o dogadajima s nalicnim djelima po- 
znatih nam antora, ne bi li se mozda pokazala kakova iclenticnost 
ili bar srodnost. Isije bas rijetkost, da imamo posla s tako oseb- 
n i m predmetom, kojim sn se navlastice zabavili tek ovaj 
ili onaj pisac; primjerice genealoski falsifikati Tomka Mrnavica 
ili velikohrvatske ideje Pavla Rittera Vitezovica. Ako ti je 
uspjelo da na taj nacin pronades autora, onda ti podaje licnost 
njegova nekoliko kriterija o vrijednosti njegova djela. Prema 
njegovu polozaju u zivotn mozemo da pravimo zakljncaka o 
njegovoj obrazovanosti i o opsegn znanja, dok nam njegove licne 
prilike, narocito crkveno ili politicko zvanje, moze da objasni 
njegove simpatije i nljepsavanja, odnosno antipatije i presuci- 
vanja; tako primjerice Spljecanin Milia Madijev (*(*■ oko 1358.). 

2. S utvrdenjem antora nekoga djela n najtjesnjoj je vezi 
pitanje o vremenu postanja njegova, ili drngim rije- 
cima, kad je ono napisano, jer i tnde vazi kao temeljno pravilo : 
sto je djelo vecma udaljeno postanjem svojim od vremena i do- 
gadaja o kojima govori, to mn je vjerojatnost slabija. Dakako 
da ima slucajeva, kod kojili se ne da tocno odrediti nekomu 
izvorn doba postanja; u takovu slncaju treba da nastojis, da 
odredis sto tjesnje mozes tako zvani terminus post quern (ili ant;' 
quern non) i terminus ad quern (ili post quern non). Cesto 
nam daje krepkoga nporista sama sadrzina, narocito kad govori 
o dogadajima, za koje znamo tocno, kad su se zbili ; razumije se 
samo od sebe, da je najprirodniji terminus ante quern non u 
vezi s posljednjom vijesti, no zato jos ne mora vazda da ona 
oznacuje i doba, oko kojega se nekako ima staviti i postanje iz- 



28 

vjesnoga djela. Suvremenost rado izdaju prezentni glagolski 
oblici, pa izrazi, koji pokazuju na sadasnjost, primjerice »danas«, 
»sve dosada«, »nas vladar (ili ban) N. N.« i nalicno. ~No veoma 
je eesto i nespominjanje ,nekih cinjenica, koje bi autor morao 
poznavati, da je pisao u njihovo doba ili nesto poslije, krepko 
svjedocanstvo za terminus ante quern non. Isto nam tako daje 
sigurno uporiste i originalni rukopis, jer nas karakter pisma, 
jezik i stil sigurno mogu da dovedu bar u stoljece njegova 
postanja. 

3. S autorom i vremenom postanja u tijesnoj je vezi dalje 
pitanje o mjestu ili k r a j u, gdje je postalo izvjesno 
neko djelo, dasto, ako nam nije vec eo ipso s imenom i zvanjem 
autorovim poznato. Odgovor na to pitanje ima da nam u prvom 
redu dade po koji podatak u samom djelu, a ako toga nema, onda 
gledaj, ne bi li ti od pomoci bio karakter pisma i jezik. Mjesto, 
odnosno kraj, gdje je postalo koje djelo, od velike je vaznosti, 
jer se njime daje objasniti sadrzina njegova s obzirom na izbor 
grade, kao i na sbvacanje autorovo. 

4. Poslije toga dolazi dalje pitanje : odakle zna autor 
ono o cemu pise, da li iz autopsije ili iz izvjestaja (budi ustme- 
nih budi pismenih) drugih ocevidaca i sudionika, ili nam donosi 
podataka pocrpanih iz starijih izvora, kojima moze autenticnost 
da bude i sumnjiva. Odgovor na ovo pitanje dobijamo a n a- 
lizom i z v o r a, to jest treba da odredimo, do kojega je ste- 
pena izvjesno djelo neposredni praizvor a koliko je ono 
izvor druge ruke. Praizvornost svoju autor cesto sam naglasuje, 
narocito ako ima prilike da govori o svom sudjelovanju (kao, 
primjerice (spljetski arcidjakon Toma), a inace je ona odredena 
zivotnim podacima njegovim. Ove dijelove izvjesnoga djela, koji 
nijesu praizvor, treba da potom uporedis s drugim izvorima 
onomu vremenu blizim, o kojem rade. Nades li torn prilikom, da 
razni izvori slicnim rijecima ili u istom smislu govore kao i 
tvoj izvor iz druge ruke, onda je to znak, da je praizvor crpao iz 
njega, ili oba izvor a iz nekoga trecega njima dakle zajednickoga. 
Kod toga valja da pripazis ne toliko na istovetnost rijeci, koliko 
mozda na zajednicu ispustenih mjesta buduci da je ta osebnost 
ocito snazniji dokaz njihove medusobne ovisnosti, a tako je 
i istovetno nizanje nekoga skupa imena ili dogadaja. Kad 



29 

si ovako odredio srodnost raznili izvora, onda treba da budes na 
cistu, kake je naravi ova srodnost; kod toga pamti: 

a) Kod dvaju srodnili izvora nesumnjivo je jedan crpao iz 
drugoga. Ako poznas obima doba postanja, onda odraah i znas, 
tko je komu bio predloskoni, no ako toga ne znas, tada ti mogu 
dva mjesta s istovetnim rijecima tek za taj slucaj da dadu 
neko uporiste, ako se nesto na torn mjestu ne siaze sa zna- 
cajem jednoga od izvora, navlastice s tendencijom njegovom. Pa 
i to, ako se takovo mjesto uopce ne slaze s citavom sadrzinom 
izvjesnoga djela, ako je u opreci sa stilom njegovim, moze da ti 
bude potpora za utvrdenje cinjenice, tko je komn sluzio kao 
predlozak. Konacno jos ti mogu da posluze kaki dodaci ili izo- 
stavljene rijeci. 

b) Kod triju srodnili izvora, ili kod vise njih, treba da 
prije svega odredis medusobni snosaj njihov, to jest svakoga po- 
jedinoga spram svakoga pojedinoga, a onda snosaj svakoga poje- 
dinoga spram oba druga, odnosno spram svih ostalih. Ako 
je jedan izvor crpao iz dvaju drugih, onda ces to lasno utvrditi 
time, sto oba ona izvora imadu eventualno svaki svoje samostalne 
vijesti, ali su one zajedno usle u onaj prvi. > T o dogada se, da je 
obje inace razlicite, pace i protuslovne vijesti, prvi izvor pre- 
uzeo potpuno postavivsi im tekst jedan za drugim, ili negdje na 
blizu, to jest on pripovijeda i s t u s t v a r dva p u t a, ali 
svaki puta drugacije. Pored toga prvi je izvor mogao da crpe 
iz drugoga ne direktno, nego posredno preko nekoga trecega. 
Sve se ovo dade utvrditi jedino komparacijom tekstova, dakle 
je poredak rijeci najkrepcije nase uporiste. 

c) Ima slucajeva, u kojima se ocita srodnost izmedu vise 
izvora nikako ne da drugacije protumaciti, nego predpostavkom 
jednoga zajednickoga, danas nam nepoznata predloska. To ces 
narocito opaziti, ako se u raznim inace izmedu sebe neza- 
visnim izvorima namjeris na suglasna mjesta, koja se inace ne 
slazu niti jezikom, niti shvacanjem, niti interesima, niti obra- 
zovanoscu autora, s opcim znacajem njihovih djela. Ova analiza 
izvora od velike je naucne vaznosti, jer njoj imamo da zahvalimo, 
sto ne smatramo vise sva mjesta u izvorima istovetnoga sadrzaja 
kao toboze jednakobrojna autenticna svjedocanstva. 

5. Vec onda, kad si dovrsio ove zadatke, bit ces u glavnom 
na cistu, da li je koji izvor (odnosno podatak njegov) auten- 



30 

tiean ili lazan. Potom treba da ozbiljno provedes uporedenje 
s autenticnim izvorima istoga autora, istoga vremena, istoga 
kraja, kako s obzirom na spoljasnju formu (pismo, jezik, stil, 
kompoziciju), tako i s obzirom na imtarnju sadrzinu. Xarocito 
treba da pripazis, ne ima li mozda u autora nesto, sto bi on 
morao ne samo znati, nego i donijeti u svom djelu, pa onda, 
da li prica i takovih stvari, kojih jos nije mogao znati. Ana- 
kronizmi dakle u formi i u sadrzini, to jest upotreba izvora, 
kojih jos nije bilo, najbolji sn izdajnici. Ovakove pojave upu- 
cuju budi na potpnne falsifikate, bndi na djelomicne inter- 
polacije. One se poznadn s obzirom na spoljasnn formn cesto 
po jeziku i stilu ? a i po tome, sto nekako nijesn u pravom skladn 
s ostalim rijecima teksta, dakle djelnju nezgodno po citavn kon- 
strukcijn. S obzirom na sadrzinu treba narocito paziti, da li se 
ne protive ostalom kazivanjn, a narocito nijesu li ncinjene s ne- 
kom izvjesnom tendencijom. Dasto, da se kadikad dogada, da je 
sam antor naknadno ispravljao ili dopnnjavao svoje djelo, pa 
tako su ti ispravci, odnosno dodaci, nsli u tekst pntem raznili 
prijepisa. 

Konacno treba da kazemo jos nekoliko rijeci o autenticnosti 
memoara i s njima srodnih antobiografija, pa dnevnika, letaka 
i novina. 

Vec je stari vijek poznavao nekn vrstn memoara, kao sto 
su primjerice Caesarovi komentari ; no u srednjem vijeku popri- 
mise oni sasvim drngu formu (Augustinove Ispovijedi, Confessio- 
num libri XII), tako da su memoari i s njima srodne auto- 
biografije zapravo cedo novoga vijeka. Njili valja osobito oprezno 
nzimati kao liistorijski izvor uza sve to, sto ih obiljezuje toliko 
naglasena suvremenost, jer se precesto zbiva, da autori naumice 
iskrivljuju historijske cinjenice i upravo redovno zatajuju ili 
uljepsavaju prave motive budi svojih, budi stranih (ali njima 
bliskih) djela. Stoga treba da kritika memoara vec unaprijed 
racuna s jednostranim, a cesto i pristranim prikazivanjem doga- 
daja. Pored toga nije rijetko, da su i najbolji memoaristi, pisuci 
u starosti, nehoticno pocinjali pogrjesaka ne sjecajuci se vise 
dobro onoga, o cemu pisu. (Gl. Marticeva Zapamcenja). Kako 
su memoari ponajvise novijega postanja, lako ill je vazda 
velikim obiljem drugih izvora, spisima i pismima, kontrolirati 
i tako svesti na pravu mjeru. Memoarima stoje blizu dnevnici, 



31 

naime biljeske o nekim dogadajhma, u kojima je autor sam su- 

djelovao ili ih je pozorno pratio; dnevnike poznavao je i srednji 
vijek, kao sto su primjerice »Zapisi« (Memoriale) Zadranina 
Pavla de Paulo, no ipak su i oni tek u novom vijeku dosli do 
pravoga razvitka svoga. Zasluzuju pak vazda prednost pred me- 
moarima, jer ne samo da autori njihovi ne idu za tim, da iskrive 
cinjenice pisuci prostodusno i iskreno, ponajvise za pouku svojili 
potomaka, vec i stoga, sto su biljeske same redovno ucinjene ne- 
posredno poslije dogadaja. Jedino treba da pripazis na raspo- 
lozenje autorovo, jer se bas u njemu i ima traziti razlog postanja 
dnevnikova. Kud i kamo veci oprez treba da posvetis redovno 
anoninmo objelodanjenim politickim proglasima i letacima, jer 
oni su izliv strasti i osjecaj budi pojedinaca, budi citavih stra- 
naka. Oni nam dakle sluze kao izvor toliko, sto nam pokazuju 
misljenja izvjesne jedne struje ili stranke, a najpoznatiji su u 
nas letaci i proklamacije iz godine 1848. — 184-0. Isto su tako 
i n o v i n e posve u sluzbi stanovitib stranaka ili pojedinih sku- 
pina, vezanili istim interesima, pa im se stoga i krecu nazori. 
iskljucivo u izvjesnom nekom stranackom pravcu. Ipak nam one, 
pored prikazivanja stranaekih nazora, izrecenih bar za javnost, 
sluze jos i u apsolutnom smislu kao vode u kronologiji; stoga 
ce onaj, koji se bavi nekom liistorijskom epohom, u kojoj vec 
ima novina, vazda dobro uraditi, ako prije svega sebi slozi na 
osnovu novinskih podataka mjesecne kronoloske okosnice s kra- 
tkom oznakom dogadaja. 

Apercepcija. Da s uspjehom dodes do izvjesne spoznaje, 
treba da se prije svega uzivis u doticno doba, sto ga zelis da 
obradis, i da upoznas tadasnje poglavite licnosti. Istrazivac treba 
da se u tolikoj mjeri duhom prenese u svoj zadatak, da se u neku 
ruku stane osjecati kao da je i sam oncla zivio. On treba da tocno 
upozna sve tadanje prilike, ako zeli da razumije vaznost onih 
historickih dogadaja sto se u njima zbise, jer treba mjerilo za 
prosudivanje nekoga cina vazda uzimati iz vlastitoga milieua. 
Historik dakle treba da dobro upozna kulturni stepen one epohe 
i zemlje, o kojoj hoce da radi, emancipirajuci se kod toga pot- 
puno od one kulturne sfere, u kojoj zivi. Pored till kulturnih 
faktora nekoga vremena, historik treba da se obazira jos i na 
psihicne sile njegove. U svako se doba isticu druge psihicne sile, 
i to ne samo u pojedincima, vec i u socijalnim skupinama. Zato 



32 

treba da se u prvom redu oslobodis ocl svojih sopstvenih indi- 
vidualnih psihicnih faktora udubivsi se stanovitom kongenial- 
noscu u stranu individualnost. Taj je postupak narocito onda 
potreban, kad treba da nades motive nekim ljudskim djelima, jer 
nas izvori tek rijetko i nepotpuno u to upucuju. Ako je igdje, a 
ono je u historiji teska pogrjeska: stvaranje zakljucaka o drugoj 
licnosti prema samom sebi. Cuvaj se dakle prije svega na mi- 
nule narastaje ljudske primijeniti psihologijsko mjerilo da- 
nasnjega narastaja! Psihologija narod'a i socijalna psihologija 
uci nas, da i u socij alnom zivotu ima pored individualnoga 
drustvenoga zivota psihicnih struja, koje su takoder podvr- 
gnute promjenama u opsegu slivacanja i u nacinu misljenja 
raznih vremena. Treba dakle da se i tnde svjesno uzivimo u so- 
cij alnu psihu drngili vremena i krajeva, imajuci kraj toga vazda 
na pameti, da se i unutar jednoga istoga vremena pojavljuju 
velike razlike n dusevnom zivotu, pa da je stoga govoriti o so- 
cij alnopsiliicnim kolektivnim pojmovima veoma sumnjiva 
novotarija. Xo zato ipak ima i nkupnoga djelovanja pucke duse, 
to jest vodecib ideja u narodnom zivotu, kao sto ga ima i n du- 
sevom zivotu covjeka pojedinca. Take ideje nijesu nista misticno 
ili tran scedentalno, vec dusevna sadrzina nekoga doba, naime 
dusevni smjerovi, teznje, nade, zelje, osjecaji, cuvstva, tendencije 
u opsegu predodzaba koje poprimaju time sto se u isto vrijeme 
pojavljuju kod mnogili ljudi, historijsku vaznost. Kao takove 
one su socij alnopsihicke sile, koje nijesu u narodnom zivotu bez 
djelovanja, ili kako kaze Below: »Svako je stoljece pod dojmom 
izvjesnih ideja«. Xjihovu dakle sudjelovanju treba liistorik da 
ulazi u trag cuvaj uci se podjedno da stvar ne pretjera. Dalje 
treba liistorik da uvazi jos i fizicke utjecaje na minule 
prilike. Historija ljudskoga razvitka poznaje mnogobrojne pri- 
mjere, kako se covjek borio s prirodom. Utjecaji prirode na ljiul- 
stvo, ljudsku sudbinu, u primitivnim su vremenima, razumije 
se, krepciji, nego li u docnijim naprednijim; napredovanje se 
kulture upravo istice u torn, sto se ono dize protiv nepovoljnih 
utjecaja prirode. Uza sve to treba uvaziti utjecaje i u naprednijim 
vremenima, kad oni vecma djeluju na razum, nego li na fanta- 
ziju, kao u primitivnim vremenima. 

Dalji zahtjev za tocno i ispravno historijsko shvacanje jeste 
stalna kontrola samoga sebe. Istrazivac treba da se vazda 



33 

pita, nije li mozda jednostran, neispravan ili pace nepravedan, 
a sve to pod dojmom kako individualnih svojili nazora, tako i 
onih dnevne politike, vjere, zvanja i slicnoga. Taj se utjecaj 
najcesce ocituje, kad se davno minulim ljudma podmecu cisto 
moderne narodne i stranacke ideje, a toga treba da se historik 
u prvom redu cuva, premda valja priznati, da to bas nije tako 
laka stvar, kako se cini, jer ce n historiografiji vazda igrati 
znacaj nu ulogu licni momenat, i to ne samo onaj, sto ga licno 
unosi historik sam ti svoje djelo, nego i onaj elemenat, koji se 
temelji na piscevoj obrazovanosti, moralnom stanju njegovu, 
kao i na sklopu opcega misljenja one epohe, u kojoj zivi. Ali 
kao sto se u historiji iskazuje ljudska samosvijest, tako ce s nje- 
zinim daljim razvitkom, s nagomilavanjem historijske grade i 
studija, pa s nspjesima ostalih bliskih joj nanka, i historijski 
rezviltati sve to vise dobivati znacaj eksaktnih nancnili istina. 

Historijsku spoznaju nasu unaprednje i interpreta- 
c i j a izvora, od koje onda i zavisi ispravnost njezina. Inter- 
pretacija irna dvojaku zadacu: u prvom redn treba da objasni 
znacaj nekoga izvora, a onda da protumaci njegovu sadrzimu 
Prva je zadaca u glavnom ogranicena na onu vrstu izvora, sto 
smo je oznacili kao preostatke, ali nam se i kod pismene tradicije 
moze da nametne pitanje, sta je autor h t i o napisavsi svoje djelo. 
Interpretacija sadrzine trazi u prvom redu da je izvor sigurno 
procitan, a onda jezicno korektno shvacen (to jest preveden) r 
dakle ona uzima u pomoc paleografiju i filologijn. Kod toga 
treba da vrijedi kao temeljno pravilo, da treba kod teksta nekoga 
izvora, kako nam je tradiran, ostati sve dotle, dok je mognce; 
niposto nevalja ono, sto u prvi kraj ne razumijemo proglasiti 
odmah pogrjeskom autorovom ili prepisivacevom, te se dati na 
ispravljanje prema svome nkusu i potrebi. Stoga je prijeko 
nuzno, da se historik uputi u znacenje sredovjecnih izraza, naro- 
cito u latinskom jeziku. Isto tako nije ispravno promatrati samo 
jedno mjesto, vec treba da se uputis u citavo djelo autorovo, 
jer samo se na taj nacin mozes sigurno upoznati s leksikalnom 
stranom njegovom. Prema tome dakle, interpretacija treba da 
se cuva triju poglavitih pogrjesaka: vec unaprijed stvorena mi- 
sljenja, neispravnih induktivnih zakljucaka i laznih analogija. 
Pn r a je pogrjeska najobicnija, a sastoji se u tome, da netko u 
Dr. Ferdo Si§i<l: Prirucnik izvora I. 3 



34 

izvoru cita cega u njemu nema; to nije samo plod neobuzdane 
fantazije, vec i pretjerane teznje u izvorima naci potvrde za neko 
naucno otkrice ili teoriju. Neispravni induktivni zakljueak sastoji 
se u teznji, nedostatnim materijalom ili dokazalima protumaciti 
neko mjesto u izvoru, dok se laznom alegorijom sluzis onda, kad 
silom lioces, da iz istovetnosti nebitnih nekih znakova stvaras 
zakljucke o potpunoj identicnosti. Ova se posljednja pogrjeska 
rado javlja kod neispravno upotrebljene »komparativne« metode; 
ima ili, koji generaliziraju, gdje tome nema mjesta, onda upore- 
diiju prilike iz raznih kultiirnih epoha, stepena i krajeva u svrhu 
medusobne interpretacije, a koje se mace ne sniiju uporedivati, 
i konacno vole onako brzopleto operirati s toboze utvrdenom 
identicnoscu u razvitku raznih naroda, cim se ma kakova takova 
slicnost pojavi u jednom ili drugom slncajn. 

Od ovih pogrjesaka treba dobro razlikovati k o m b i n a- 
c i j u. Kombinacija jeste ona dusevna- radnja, nz pomoc koje 
pokusavamo, da dvije cinjenice, kojim je veza inace nepoznata, 
dovedemo u logicki sklad. Cesto nas intuitivna koja misao navodi 
na slutnju takova trazena sklada, no onda treba vazda da kontro- 
liramo nasu misao prosudivsi zrelo, da li bas tako mora da 
bude, jer kombinacija ima jedino onda prava na naucnu istinu, 
ako ima za nju i dokaza, i ako je inace jos j e d i n a koja se 
daje s razlogom postaviti. Nije li to tako, to jest, ako je vise 
kombinacija mozno, onda one mogu doduse da steku za sebe iz- 
vjesnu neku vecu ili manju vjerojatnost, ali ne prelaze vrijednosti 
hipoteza; one mogu da su ispravne, ali to jos ne moraju da 
budu. Dasto, oprezne i savjesne hipoteze takoder su korisna naucna 
pomagala. 

Kad si tako zadovoljio svim zahtjevima historijske meto- 
dike, tek onda mozes da predes na samo pisanje, na ekspozi- 
c i j u. Kod toga treba da razlikujes dva nacina prikazivauja 
bistorijskili rezultata: jedan jeste jednostavno i priprosto pri- 
kazivanje dogadaja, a drugo je umjetnicka izradba. 

Priprosto i jednostavno prikazivanje, to jest objelodanjenje 
rezultata istrazivanja u sto vjernijoj formi, moze da historiju kao 
znanost posve zadovolji. Ovo prikazivanje moze ili da prikaze 
tecaj historickoga istrazivanja polazeci vazda naprijed od po- 
sljedica na uzroke, ili moze da slijedi prirodni tecaj lnstorijskih 
dogadaja, to jest upravo obratno, prelazeci od uzroka na poslje- 



35 

dice. Kod prvoga nacina citatelj prozivljuje naknadno sve faze 
postanja jedne radnje, a to je osobito zgodno kod kriticnih 
istrazivanja. 

Svaka historijska ekspozicija treba da se temelji jos i na 
prikladnoj kompoziciji, koja, provedena u jasno preglednoj 
dispoziciji, potpuno odgovara zadatku. Sve sto god se ne tice 
zadatka. treba da otpane, a tako isto valja vazda znati odijeliti 
bitno od sporednoga, vazno od sicusna. Ono sto je od vaznosti 
po zadatak treba da bude iscrpljivije obradeno, a ono sto je 
od manjega utjecaja, valja tek onako nuzgredno unositi u glavnu 
stvar. Pogled tvoj dakle treba da bude vazda "uperen na glavne 
momente; citatelj niposto ne smije da se do njib tek teskom 
mukom probije kroz gomile detalja i stramputica. Da to postignes, 
treba da budes prije svega sam sobom posve na cistu o izvjesnim 
historickim dogadajima, a onda istom da se dades na pisanje, 
koje treba da jasnim i ostrim poimanjem i u tvrdom logicnom 
redu dokaza dade izrazaja tvojoj naucnoj spremi. Nejasnih 
maglovitosti u nacinu prikazivanja, pa bezbojnih neizvjesnosti 
n sudu i misljenju, naucna historijska ekspozicija ne poznaje. 
Stoga pamti dobro: procitati koju knjigu, onda zaviriti toboze 
jos i u koji izvor, makar rukopisni, pa potom sjesti i pisati, a 
da se nijesi prije zapoceta pisanja temeljito i savjesno upntio u 
b i t n o s t citava pitanja — tako radi samo lakoumni dile- 
tant, cesto u pohlepi za kakim lionorarom, ili u ceznji za nekom 
nobrazenom pseudorodoljubnom slavom. Pored toga cuvaj se jos 
i ovih dviju pogrjesaka: prvo i prvo ne valja da radeci u novoj 
ili pace najnovijoj historiji — dakle u doba gdje ima vazda za 
svako pitanje veliko mnostvo izvora svake vrste — odmali svega 
sto n aktima citas, i izneses pred citatelj e, a isto tako ne valja 
ni to, da naprosto nanizes citav skup doslovnih prijevoda iz izvora 
spojivsi ili s nekim frazama ili veznicima. Historik treba da se 
digne nad svoju gradu, on treba da je dnliom svu pronikne, a 
onda tek da iznese svoje rezultate u nezavisnoj prikazbi. Druga 
je pogrjeska, koje treba da se cuvas, da pripazis, da pises tako, 
da budes citatelj u razumljiv i shvatljiv; nikada ne valja da pred- 
postavljas u citatelja poznavanje svega onoga, sto si proucio, 
da sto osim element arnoga. 

Drugi nacin historijskoga prikazivanja jeste historija (po- 
vijest) xat' ejo^v, naime ona se obraca na siri krug citatelja, 



36 

pa stoga se od nje trazi pored netom istaknutih zaktjeva jos i 
estetskih obzira. Trazi se dakle da prikazivanje autorovo bude 
zaodjenuto u umjetnicku fornra, kako s obzirom na stil, tako i 
na sadrzinu. Razumije se samo po sebi, taki se zahtjev ne stavlja 
na svakoga Hstorika vec naprosto stoga, sto se ne moze sta- 
vljati; nije svakomu dano, da raspolaze svim onim, sto je nuzno 
za takovo prikazivanje, a da djelo podjedno bude i na naucnoj 
visini. S druge pak strane ne valja pod umjetnickim prikazi- 
vanjem razumijevati rabotu, sto se malo razlikuje od kakova loseg 
historijskog romana, u kojoj je ostecena historijska istina na 
racun kake stilisticke ljepote ili strancarskoga osjecaja autorova. 
Dasto, ovaj je drugi nacin pisanja historije tezi i vise individua- 
lan, pa stoga radi pocetnik bolje, ako se na njemu i ne okusava. 



III. 



Pregled historiografije hrvatske. 

U tako zvanim eksaktnim naukama, u kojima ljudski urn 
sigurnim korakom krece naprijed i u kojima dodaje jednoj ne- 
oborivoj istini drugu, historija doticne discipline (primjerice ke- 
mije) nije <o& vaznijega didakticnoga znacaja, vec je vecma od 
koristi i zanimljivosti za upucene strucnjake. U njoj se tek ocje- 
njuju razni rezultati, jer predasnje zablude i lazne metode ne 
mogu dasto, da povoljno utjecu na dalji razvitak iste discipline. 
Kakovu ce na primjer korist izvuci za svoju nanku danasnji 
kemicar iz znanja alkemije i njezinih cudnovatih zadaca i jos 
cndnovatijih metoda 7 koje su upotrebljavane, da ih razrijese? All 
u spekulativnim nau'kama, dakle c-nima, koje izucavajn djelo- 
vanje ljudskoga doba ? nije lako postaviti pravu granicu izmedu 
istine i zablude, jer je ljudskom umu prirodeno da grijesi i da 
se samo usred tijeh grijesaka i kolebanja primice k usavrsavanju ; 
otale i stara rijec: errando discimus. Tude cesto imade teznja 
k istini pace i za buduce narastaje znacaj prave istine; zablude 
su za nauku isto tako poucne kao i ispravni rezultati. Upravo 
stoga dakle, da se.dode do pravoga naucnog metoda prijeko je po- 
trebno poznavati liistoriju izvjesne spekulativne nauke, buduci 
da je ona samo onome posve razumljiva, kojemu su poznati ra- 
zliciti putovi, po kojima se razvijala, kao i razliciti metodi po 
kojima je izradivana i razliciti ciljevi i zadace, koje su u njoj 
istrazivane. 

Sve nas ovo uci, da je onomu, koji hoce da se zabavi s hr- 
vatskom historijom kao znanoscu, veoma potrebno, da se upozna 
s razvitkom historiografije hrvatske, jer ce samo iz toga poznan- 
stva pocrpsti jedinu pravu historicku metodu, koja je toj zna- 
nosti prilagodena i dobit ce pored toga jos i opsiran pregled, 
paznju i objektivnost u izucavanju tudih misljenja i ideja, bez 
kojih ne treba ni pocinjati izucavanje proslosti. 



38 

Kako se stariji pisci vrstaju medu izvore (scriptores), nas 
ce pregled zapoceti prikazivanjem rada onih historika, koji su 
izisli na javu od XVI. vijeka dalje, a koji su preduzimali 
da napisu djela poglavito o cjelokupnoj historiji hrvatskoj. No 
kod toga ne cemo se iskljucivo obazirati na rodene Hrvate, vec 
i na neke odlicne strance, ciji je rad ostavio ne samo dubokih 
tragova u nasoj historiografiji, vec je nerijetko krepko djelovao 
i na njen dalji razvitak. 

Sasvim je prirodna stvar, da se kolijevka nase historio- 
grafije ima da trazi u zatisju dalmatinskih gradova ; nije tome 
razlog samo razmjerno veca sigurnost u doba tnrske prevlasti nad 
nasim narodom, nego i veci stepen kultnre. Prvi je historik hrvat- 
ski ? ne po vaznosti i apsolutnoj vrijednosti njegova rada vec s cisto 
kronoloskoga gledista Dinko Zavorovic (Domenico Zavoreo). 1 
On se rodio oko 1540. u Sibenikn, gdje je i nmr'o oko 1610. 
Zavorovic se vec zarana dao na pisanje historije svoga rodnoga 
grada, tako da je oko g. 1570. veci dio djela njegova bio do- 
vrsen. Kako bas nije bio prijatelj Mlecana, bi protjeran iz rod- 
noga grada na neki dulji niz godina, nasto pode u Hrvatsku i 
Ugarskn, gdje je shizio kao vojnicki casnik sudjeluci u mnogim 
krajiskim bojevima izmedu 1576. i 1587., no zanimajnci se pod- 
jedno i za historiju svoga rodnoga grada, kao i citave Dalma- 
cije. Skoro se potom vrati n Sibenik dobivsi od kralja Rudolf a 
diplomu datiranu u Pragu 13. jula 1587., kojom mu se potvrduje 
staro hrvatsko plemstvo i podjeljuje nov grb. Vrativsi se u Si- 
benik, uze se baviti poglavito historijom. Plod toga visegodi- 
snjega rada jesu dva djela : »Trattato sopra le cose di Sebenico« 
i »De rebus Dalmaticis libri octo«. Prvo djelo dovrsio je oko go- 
dine 1579., i to — kako sam kaze, — »na osnovu ciste istine, 
vjerodostojnih pisama i javnili gradskih isprava«. Sacuvao nam 
se nazalost samo prvi dio, koji seze do godine 1412., to jest 
do pocetka trajnoga mletackoga vladanja (1412. — 1797.) ; to 
djelo ima i danas neke vrijednosti za historiju hrvatsku, koliko 
donosi izvatke raznih gradskih isprava, kojih vise nemamo. 2 



1 G. o njemu Kukuljevid: Glasoviti Hrvati proslih vijekova. 
Zagreb 1886., 126 — 138. 

2 Djelo nije nikad izislo stampom, vec nam se sacuvalo u ru- 
kopisu; ima ga Jugoslav, akademija pod signaturom II. b. 42. 



39 

Drugo djelo Zavorovicevo radi <o historiji citave Dalmacije. T 
ono je bilo napisano u deset knjiga vec oko 1598.; medutim 
dode oko toga vremena u Sibenik neki engleski fratar Robert 
Bonaventura (Robertus Bonaventura Britanus), koji uzajmi od 
Zavorovica ovo djelo toboze na citanje i ispravljanje, no ubrzo 
s njime ode u Yeneciju i dalje, tako se odonda posve izgubilo. 
Videci se Zavorovic prevaren i pobojavsi se, da se netko ne bi 
njegovim trudom i radom okitio, odluci se nanovo napisati isto 
djelo, no skrativsi ga i popravivsi ga. Godine 1602. dakle bjese 
djelo gotovo i to u osam knjiga sezuci do smrti kralja 
Z i g m n n d a (1437.). Kriticka mu vrijednost nije osobita, na- 
rocito za starije doba, kad mu je glavni tenielj ljetopis popa 
Dnkljanina prema latinskom prijevodu Marulicevu, onda Bonfin, 
Mlecanin Petar Giustiniani i neki dnbrovacki ljetopisi. Vise vri- 
jedi za ono doba, kad se sluzi ispravama (»docuinenta publica«), 
narocito sibenskim, a pored toga donosi i nlomke nekili starijih 
pisaca, koji su se netragom izgubili. 1 Godine 1714. preradio ga 
je na talijanskom jeziku Spljecanin Alberto Papalic tako 7 
da je u jednu ruku djelo skratio na pet knjiga, a u drugu dodao 
mu prema latinskoj redakciji ljetopisa popa Dukljanina sve ono, 
cega u Zavorovicevom originalu nije nasao. 2 

Zavorovicev mladi sngradanin jeste Ivan Tomko Mrnavic 

(Iohannes Tomco Mcmiavich), 3 ciji je knjizevni rad ostavio 
mnogo dublje tragove ne samo u nasoj historiografiji, vec i u 
opcoj. Mrnavic bijase podrijetlom iz Bosne, sto je vazda rado 
isticao. Rodio se u Sibeniku 7. februara 1580. i posvetio svece- 
nickom stalezu. Svrsivsi prve nauke u sibenickom sjemenistu, 
posao je 1597. u Rim kao pitomac cnamosnjega ilirskoga kole- 



1 I ovo djelo nije nikad stampano. Najbolji primjerak (mozda 
original) cuva se u Veneciji u Marcijani Cod. lat. X., m. XL. Od toga 
ima rdav prijepis u Jugoslav, akademije iz godine 1864. pod signaturom 
I. c. 44. 

2 Rukopis XVIII. vijeka ima Jugoslav, akademija pod signaturom 
I. c. 40. (Historia Dalmatina di Domenico Zavoreo nobile di Sebenico). 
Ljepsi rukopis toga prijevoda ima British Museum u Londonu sa si- 
gnaturom Ital. 8.603. 

3 Gl. o njemu Sis id: Kako je car Justinijan postao Slaven. 
(Ivan Tomko Mrnavic). Zagreb 1901. (Nastavni Vjesnik knj. 
IX. sv. 2., 3., 4.). 



40 

gija, u kojem ostade sve do septembra 1653. , kad se vratio kuci. 
Buduci da je slovio kao vrlo ucen covjek, postade vec 1606., u 
dvadesetisestoj godini kanonikom sibenickim, a kad su se potom u 
Rimu stali zanimati za hrvatske (glagolske) crkvene knjige, na- 
lazimo Mrnavica veoma cesto ondje, i to 11 saobracaju s najodli- 
cnijim tadanjim svecenickim krugovima (1614., 1616., 1619.), 
a narocito otkad je 1622. osnovan kardinalski zbor »Congregatio 
de propaganda fide catholica«. U to doba pada njegovo imeno- 
vanje kanonikom zagrebackim (162Y.), a skoro potom (1631.) 
i naslovnim biskupom bosanskim. Otada ga cesto nalazimo n 
Zagrebu, a narocito kad se jos i odrece naslova biskupa bosan- 
skoga (1635.) tezeci inace za mitrom zagrebackom. Me&utim 
smrt ncini (1. aprila 1637.) nbrzo kraj njegovim zeljama. Jos 
kao klerik u Sibenikn i Rimu bavio se Mrnavic bistorijom Dal- 
macije, napisavsi (1603.) djelo: »De Illyrico caesaribusque Illy- 
rids dialogorum libri VII. «, koje se sacuvalo u rukopisu, a jasno 
nam pokazuje, kako je Mrnavic smatrao stare Hire, a kroz to 
i sve one rimske careve, sto sn se rodili na balkanskom poluotoku 
(Dioklecijan, Prob, Konstantin, Justinijan i drugi) Slavenima; 
djelo je ovo inace neznatne liistorijske vrijednosti, kao sto su mu 
i ostala: Discorso delV priorato della Wrana (od 1609. ), 1 Unica 
gentis Aureliae Valeriae Salonitanae Dalmatiae nobilitas (Rim 
162S.), Eegiae sanctitatis Illyricanae foecunditas (Rim 1630.), 
Vita beati Augustini ordinis Praedicatorum ex Zagrabiensi Nuce- 
rini episcopi (Bee 1637.), dok mu je inace vrlo dobra Vita Beri- 
slavi Bosnensis episcopi Vesprimensis Dalmatiae, Croatiae, Slavo- 
niae Bosnaeque bani (Venecija 1620.), zapravo djelo oteto na ne- 
dozvoljeni nacin slavnomu Sibencanu nadbiskupu Antunu Vran- 
cicu (* 1504. f 1587.), koji ga je napisao jos prije kakih sedam- 
deset godina, a u kojem je Mrnavic promijenio tek po koju stavku, 
narocito genealoske odnose Berislaviceve, izdavsi- ga potom kao 
svoje i ne spomenuvsi pravoga pisca. Iz Mrnavicevili djela izbija 
narocito njegovo genealosko mahnitanje; tako on izvodi Beri- 
slavice od nekoga Trpimira, koji je za vladanja bosanskoga bana 
Jurika obranio Bosnu od ugarskoga kralja. Kolomana, te za na- 
gradu dobio od Jurika grad Dobor; baba pak bana Petra Beri- 
slavica bila je toboze Stojslava Mrnavic, kneginja od Zvornikn. 



1 Stampano tek 1906. u Glasniku muzeja u Bosni i Hercegovini 
prema redakciji Luke Jelida. 



41 

Habsburgovci opet pot j ecu mu od cara Konstantina Velikoga, a 
svoju lozu vukao je od srpskih Mrnjavcevica, naime brace Vu- 
kasina, Ugljese i Gojka, koji da su bili u najtjesnjem krvuoui 
srodstvu sa Sibinjaninom Jankom i siuom mu kraljem Matijasem, 
kao i sa Jurjem Ivanovicem, obicno zvanim Skenderbegom ! Da 
to dokaze, falsificirao je Mrnavic nekoliko isprava (XIV. i XV. 
vijeka), te ih je dao ovjeroviti od spljetskoga kaptola kao vjerne 
prijevode sa slavenskoga na latinski, a onda ih je stampao. No 
najvaznije su patvorine Mrnaviceve ostale u rukopisu, te su bile 
anonimne. Prvo je rukopis »Vita Justiniani«, napisan oko 1619., 
u kojem je iznesen toboze latinski prijevod nekoga slavenskoga 
spisa, sto ga je napisao ucitelj i zemljak cara Justiniana Bogo- 
m i 1-T eophilos, koji da se u glagolskom originalu nalazi 
u biblioteci nekoga samostana reda sv. Vasilije na Atliosu (Svetoj 
Gori) ; iz ovoga spisa vidi se, da je pravo ime Justinianu bilo 
Upravda, materi njegovoj Biljenica, ocu Istok, a zeni Bozidara 
(Teodora). Ove su Mrnaviceve izmisljotine potom usle u biljeske 
u Prokopijevu djelu »Anekdota« 7 sto ga je 1623. prvi puta 
izdao uceni skriptor vatikanske biblioteke Xikola Alemanni, a 
kroz to i u svu svjetsku literaturu. 1 Druga je znacajna patvo- 
rina Mrnaviceva tako zvana bula pape Silvestra II. od 27. marta 
1000., kojom toboze daje papa ugarskom kralju sv. Stjepanu I. 
i njegovim nasljednicima krunu i kraljevski naslov, te pravo 
imenovati biskupe i stvarati biskupije, a uz uvjet, da ostanu 
vjerni crkvi katolickoj. 2 Treca je patvorina tvrdnja o nekom 
glagolskom psaltiru, koji bi imao prepisati rapski klerik Xikola 
god. 1222. s originala, a koji da je bio napisan o trosku i po 
zapovijedi posljednjega salonskoga nadbiskupa Teodora (oko 
615) ; njime bi se imalo dokazati, da je glagolicu izumio jos 
sv. Jerolim (oko 400. ). 3 

1 Gl. o torn moju pomenutu raspravu, narocito prvu glavu (Teo- 
filov »z!ivot Justinianov«), gdje je i odstampan tekst ove patvorine. 

2 Gl. Kardcsonyi: Szent Istvan kiraly oklevelei es a Szilveszter- 
bulla. Bdpst. 1891. — Isti: Ki koholta a Sylveszter-bullat? (Szazadok 
1909., 361—326.) — Isti: Vilag bolondfto Tomko Janos. (Szdzadok 
1913., 1 — 11.). Heinle in: Neuere ungar. Forschungen zur Sylvester- 
bulle. (Ungar. Rundschau II. (1913.), 912—919). 

3 Jagic" Archiv f. d. slav. Philologie XXXIII. (1912.), 111. i 
dalje (Jagid: Tomko Mrnavic als Falscher des angeblich im Jahre 
1222. geschriebenen glagolitischen Psalters.). 



42 

Istodobno procvao je historijski rad i u Dubrovniku. 
Prva redakcija gradskoga ljetopisa pada tek u drugu polu XV. 
vijeka, i to oko vremena propasti Bosne (1463.) j 1 njegova nam 
se sadrzina uscuvala u oba najstarija dubrovacka Ijetopisca, 
u Xikoli Ranjini (oko 1545. ) 2 i Franu G un- 
ci u 1 i c u (oko 1564. — 1585. ). 3 No o pravoj se historiografiji 
moze govoriti u Dubrovniku tek potkraj XVI. vijeka, kad je 
Serafin Razzi izdao Jen jig u v>La storia di Raugia« (Lucca 
1595.). Serafin Razzi, dominikanac iz Firence, bjese 1587. nad- 
stojnik svih dominikanskih samostana na dubrovackom teritoriju, 
a 18§9. i vikar dubrovackoga kaptola. Djelo je razdijeljeno 
u tri dijela; prvi seze do g. 1400., te je najmanje vrijedan, 
upravo talijanska parafraza Ranjinina ljetopisa, drugi ide od 
1400. do 1571., te ima, a narocito za XVI. vijek, vecu vrijednost, 
dok treci dio sadrzaje topografski opis Dubrovnika, njegovili 
utvrda, zemljista, otoka, zakona i obicaja, te spisak najodlicnijili 
gradskih porodica. 4 

Mnogo je vaznije djelo, sto ga je napisao Dubrovcanin be- 
nediktinac Mavro Orbini s natpisom: »Il regno degli Slavi«, a 
stampom izislo u Pesaru 1601. O Orbinijevu zivotu znamo 
vrlo nialo ; sigurno je samo to, da je bio opat u benediktinskom 
samostanu na Mljetu, da su ga podupirali u knjizevnom radii 
cuveni knezovi od Urbina otvorivsi mu svoju bogatu biblioteku, 
da je bio neko vrijeme u Stonu, i da je umr'o oko 1614. 5 Djelo 
se njegovo dijeli zapravo na tri dijela; prvi dio (Origine degli 
Slavi et progresso dell' imperio loro) obuhvata drevnu liistoriju 
sviju Slavena medu koje Orbini libra j a i stare Hire, Vandale, 
Gote i Alane (pg. 5 — 203), drugi dio sadrzaje talijanski prijevod 



1 Gl. o torn Nodilo: Prvi ljetopisci i davna historiografija 
dubrovacka. Rad 65. (Zagreb 1883.). 

2 Annales Ragusini anonymi item Nicolai de Ragnina. Di- 
gessit Nodilo (Mon. spect. historiam Slav, merid. Vol. XIV. (Scripto- 
res I.) Zgrb. 1883. 

3 Chronica Ragusina I u n i i R e s t i (ab origine urbis usque 
ad an. 1451.), item Ioannis Gundulae (1451. — 1484.). Digessit 
Nodilo (edit. cit. Vol. XXV. — Script. II.). Zgrb. 1893. 

4 Gl. novi otisak ove rijetkosti. F. Serafino Razzi O. P.: 
La storia di Ragusa. Edit. Gelcich. Ragusa 1903. 

5 Gl. o njemu: MaKyineBt: IIc.it^oBaHia oj,t, acTopiraecBBX'B iia^im nn- 
Kax r f> n GbiTonncaTejiaxt JlyCpoBHHEa. g. Peterburg 1867., 96 — 100. 



43 

latinske redakcije ljetopisa popa Dukljanina (La storia de re di 
Dalmatia et altri luoghi vicini dell' Illirico dal anno del Signore 
495. fin. a 1161. pg. 204 — 241), treci dio je toboze nastavak 
ove kronike ( Continuatione della predetta storia di re di Dal- 
matia), a obuhvata sredovjeenu historijn Srbije, Bosne, Herce- 
g ovine (Cbelmo), Hrvatske (samo banove Pavla i Mladena Su- 
bica, te Nikolu Szecbyja u doba Ludovika I.) i Bugarske (pg. 
244 — 473). Kriticna je vrijednost Orbinijeva djela u glavnom 
minimalna, no kako mu je stajalo vise starib i pouzdanib du- 
brovackib izvora na raspolaganje nego li narna danas, dobro je 
pripaziti na njegovo pricanje, narocito iz srpske i bosansko- 
bumske historije XI V. i XV. vijeka, jer se nz nuzni oprez i 
savjesnu kontroln moze i u njega naci po gdjekoje dragocjeno 
zrnce. Orbinijevo djelo vrsilo je osobito snazan dojam ne samo 
na suvremenike, vec i na kasnije generacije. Kroz neko je vri- 
jeme stajala doduse n rimskom » Index probibitornm (libro- 
mm)«, jer se odvise pozivala na bereticke pisce, te slavila srpske 
i bugarske sbizmatike, no uza sve to vazda sn je s velikim posto- 
vanjem uzimali n ruke narocito pjesnici dubrovacki, pa Kacic, 
Rattkay, Ritter-Vitezovic, Jovan Raic i drugi sve do XIX. vijeka, 
a od modernih bistorika narocito jos i s mnogo koristi po kriticnu 
bistoriju, arbimandrit 1 1 a r i j o n R it v a r a c (")" 1905.) ; pace 
1722. izdao jn je novgorodski arhiepiskop Teofan Proko- 
povic u ruskom prijevodn posvetivsi je earn Petru Velikomu. 
Cetiri godine iza Orbinija izdao je drugi Dubrovcanin vla- 
stelin Jakov Lukarevic (Luccari) djelo: »Copioso ristretto degli 
anali di Rausa libri quatro« (Venecija 1605) ; x on se rodio 
1551., pa je kao clan drevne i odlicne porodice gradske usao u 
velje vijece jos u dvadesetoj godini (1571.), sluzeci od onda u 
raznim domacim poslovima kao i u poslanstvima u tudini (isao 
je bosanskome pasi i u Carigrad), a jednom (1613.) je bio i 
knezom republike; umr'o je 22. maja 1615. Djelo njegovo, koje 
seze do godine 1600., takoder je vrlo slabe vrijednosti, no kako 
je imao pred sobom neke nama danas nepoznate starije izvore, a 
osobito se rado bavi jos i starijim hrvatskim stvarima, ne valja 
ga posve odnemariti. 2 Mnogo je vredniji pisac vlastelin dubrovacki 



1 Drugo izdanje gtampano je 1790. s biografijom Lukarevicevom. 

2 Gl. Many mo in, . C 101—105. 



44 

Junije Rastic (Besti), koji se rodio 1671., a umr'o 6. septembra 
1T35. 1 Rastic je najbolji i najpouzdaniji ljetopisac dubrovacki, 
jer je glavni dio svoje grade pocrpao iz drzavnoga arkiva, koji 
mu je kao odlicnom zvanicniku vazda bio pristupan; djelo nje- 
govo »Croniche di Bagusa« obuhvata u svemu dvanaest knjiga, 
te ide sve do godine 1451. Dasto, za vijesti prije XIII. vijeka, 
nije ni Rastic mnogo bolji od svojih presasnika, jer je isto tako 
bio upucen na ljetopise dubrovacke iz XV. vijeka, no i tude na- 
stoji da bude kritican. Ovo je djelo ostalo u rukojpisu sve do 
nasili dana (1893.), kad ga je jugoslavenska akademija objelo- 
danila u redakciji svoga clana Xatka N'odila. 2 

Xesto kasnije stala se razvijati historiografija u Hrvatskoj. 
Prvo djelo te ruke napisao je kanonik zagrebacki Juraj barun 
Rattkay od Velikoga Tabor a. 3 Porodica Rattkay potjece 
iz sjeverne Ugarske (zupanije Gomorske) iz mjesta Ratka, 
odatle latinski oblik de Rathka, a madzarski Rattkay. Prvi 
se puta spominje god. 1400. Docnije stupi jedan clan njezin, 
naime Pavao, u sluzbu slavonskoga liercega Ivana Korvina, pa 
tako stece 1502. za vjernn sluzbu »na obranu kraljevstva hrvat- 
skoga« posjede Jurketinec i Veliki Tabor u Zagorju. Sada uze 
ova porodica predikat »de Nagy Thdbor«. Po skoroj smrti Pa- 
vlovoj (1508.), presao je posjed njegov na bracu Ladislava i 
Benka ; od Benka potjece dalji niz hrvatskih Rattkaya, jer se 
oni ubrzo posve pohrvatise jezikom i <osjecajem. Sin njegov, a 
djed nasega Jurja, naime P e t a r, dobio je 30. maja 1559. od 
kralja Ferdinanda I. barunski naslov, cime se porodica popne 
u red magnata. Istoimeni sin njegov Petar barun Rattkay otac 
nasega Jurja ozenio se Barbarom groficom Erdody, a bijase 
kapetan karlovackih konjanika, te rado videna licnost na dvoru 
kralja Matije II. Kad je 1628. bio rodak mu Zigmund grof 
Erdody (sin bana Tome) instaliran za bana hrvatskoga na saboru 
u Zagrebu, onda je Petar Rattkay kod tog cina funkcionirao kao 
kraljev povjerenik, sto je znak odlikovanja i povjerenja od strane 
dvora. 



1 o. c. 107—127. 

2 Mon. Slav, nerid. vol. XXV. (Scriptores ID, Zagreb 1893. 

3 O porodici Rattkay u Hrvatskoj gl. Laszowskyjev clanak 
u »Prosvjeti« 1895. O Jurju Rattkayu Kukuljevic: Knjizevnici u 
Hrvata iz prve polovine XVII. vijeka. Zgrb. 1869., 126. 



45 

Iz ove porodice i od ovoga oca rodio se Juraj barun Rattkay 
1612., po svoj prilici u gradu Karlovcu, gdje mu je tada boravio 
otac kao krajiski casnik. Svrsivsi prve nauke kod kuce, ode naj- 
prije u stajerski Grac, a onda u Bee, gdje postade pitomac hrvat- 
skoga sjemenista ; svrsivsi teoloske nauke stupi u red Isusovaca, 
no taj mu doskora dodija, tako da ga je ostavio te se povratio 
medu sekularno svecenstvo. IT to doba, nekako 1630., umre mu 
otac Petar, nasto mu mati udovica i sestra Marija Jelisaveta 
prodadu — mozda u nuzdi — imanje Stipernicu u varazdinskoj 
zupaniji Petru grofu Zrinskomu, tada tek jedanaestgodisnjem 
mladicu. Xas se Juraj ubrzo stao odlikovati na knjizevnom polju, 
sto je najbolji dokaz da za vrijeme nauka nije plandovao. Jos 
kao mladic od dvadeset i osam godina (1610.) preveo je u Becu 
djelo Isusovca Vilima Lamormaina, koje je raspravljalo o kre- 
postima kralja Ferdinanda II., vladara koji je sav svoj vijek i sve 
svoje vladanje proveo u teskoj i sudbonosnoj borbi s protenstan- 
tizmom. Jezik svoj — zagorski kajkavski — nazivlje Rattkay 
»slovinskim«, dakle onako, kako su to onda cinili i Dubrovcani i 
Bosnjaci i Dalmatinci, a nesto docnije i Slavonci, jer »slavonski 
jezik« Reljkovicev ili Lanosovicev nije nista drugo, nego li »slo- 
vinski« ovih pomenutih strana. Prijevod svoj posvetio je Juraj 
tadasnjemu banu, a svome dobrotvoru Ivanu grofu Draskovicu, 
a zanima nas iz njega, jer je i onako samo prijevod, njegov 
samostalni predgovor. U njemu istice Rattkay ovu misao, koju 
je vrijedno istaknuti, naime, da je tu knjigu izdao na svjetlost 
s razloga, sto ga srce boli i sto place »kada vidim sve druge na- 
rode u torn se truditi, ili nove knjige pisuci ili na svoj jezik 
obracajuci), da svoje ljudstvo na nemarnost svitskoga dugovanja, 
na nasliduvanje kripostih, na zversenu ljubav bozju terse se do- 
pel j at, a samo nasi Slovinci takonemarni gnjiju 
i sami svoju sramotu ne cute, naime, oni kojim niti 
starost ne paci, niti je mlohavost ne bantuje, niti vrime manjka, 
niti nauk fali zadovoljan. Daj o svemoguci Boze, da 
bi se svaki iz svoje casti ter 'duznosti spome- 
nul i ono ucinil, kaj se od njega cekati mor e«. 
Slijedece godine 1641. izrece nas Juraj odulji govor u slavu 
ugarskoga kralja sv. Ladislava u beckoj stolnoj crkvi sv. Stje- 
pana, koji je onda i stampom izdao. Malo zatim bude imenovan 
kanonikom crkve zagrebacke, a poradi ucenosti i spreme 



46 

njegove, biskup Benko Vinkovic ucini ga 1642. jos 1 svojim taj- 
nikom, kanonikom a latere. Vinkovicev nasljednik biskup Martin 
Bogdan imenova g. 1643. Rattkaya arcidakonom eazmanskim, 
onda kalnickim, a doskora i kanonikom lektorom. Dakako, kao 
magnat (barun) i kao kanonik imao je i on svoje mjesto na sa- 
boru ugarskomu u Pozunu, gdje se njegov glas mogao cesto cuti. 
Ivad je 1646. ban lirvatski Ivan grof Draskovic izabran za pala- 
tina ugarskoga, onda ga torn prigodom pozdravi n ime Hrvata 
nas Jnraj ; istaknuvsi uzvisenost palatinskoga dostojanstva, na- 
glasi 8 osobitim ponosom, da je Ivan Draskovic vec p e t i Hrvat 
na palatinskoj stolici, buduci da su pred njime to bili Nikola 
Gorjanski, Emerik Perenyi, Tomo Nadasdy i Emerik Zapoljski. 
Iso nije se nas Rattkay proslavio n to doba samo kao govornik 
i pisac; njega sporninje na odlicnom mjestu i ratna historija. 
Jos 1641. vojevao je protiv Turaka s banom Draskovicem 
kod Kladuse, a 1647. nalazimo ga n tridesetogodisnjem ratu. 
Rodaci njegovi, mladi Petar grof Zrinski i Jnraj Frankopan 
hM/te zZ T*s*tski, sin Vukov a brat poznatoga druga i svaka Petrova 
Frana Krsta, zamole pismeno dne 10. jnna 1647. iz Karlovca 
dozvolu od kaptola zagrebackoga, da ill nas Jnraj prati u rat 
protiv Sveda, te da za to doba pridrzi svoje kanonicke dobotke. 
Tu molbu svoju motiviraju pomenuti mladi aristokrati lirvatski 
ovim znacajnim rijecima: »Jer je velemozni i precasni gospodin 
Juraj Rattkay, brat i rodak nas, potekao od takili preda i dje- 
dova, koji su vazda znali kraljevstvu i kralju koristiti, a dobro 
znamo, da je i on takoga duha«. Kaptol se odazove zelji ove 
dvojice mladica, te dade svome kanoniku stiocu dozvolu, da pode 
na mejclan. Kako je poznato, malo potom bude sklopljen west- 
falenski mir (1648.), pa tako se Rattkay tek nekoliko puta mo- 
gao ogled ati sa Svedima u Ceskoj, Saskoj i Tiringiji. 

]\Iedutim umre 10. decembra 1647. biskup zagrebacki Mar- 
tin Bogdan, a kad je doslo do toga, da se popuni ispraznjeno 
mjesto, onda predlozi kaptol pored Petra Petretica i Nikole Di- 
janesvica i nasega Jurja Rattkaya za biskupa zagrebackoga. 
Xesrecom po Jurja umre bas u to doba njegov dobrotvor palatin 
Ivan Draskovic (u sept. 164-8.), pa tako je uspjelo protivniku 
njegovu i porodice Zrinskili, personalu (predsjedniku donje kuce 
ugarske) Tomi Mikulicu, da je imenovanje njegovo u kraljevskoj 
kancelariji osujetio, a izradio ono Petra Petretica. Dakako i ka])tol 



47 

i Zrinski znali su raznim odlikovanjima utjesiti ojadenoga Jurja. 
Iste godine 1648. posalje ga kaptol na veliki crkveni sinod u 
Trnavu (Nagy-Szombat), tada sjediste nadbiskupa ostrogonskoga, 
kao svoga zastupnika, a slijedeee godine sa Ivanom Zakmardijem 
bje poslat od nasega sabora kao poslanik na ugarski sabor u 
Pozun. U isto doba nalazimo ga i po bojistima protiv Turaka 
pod vodstvom bana Xikole Zrinskoga pjesnika kod Petrinje, Ko- 
stajnice i na Uni, sto ga nije ni najmanje smetalo kod izradi- 
vanja njegova djela »Memoria regain et banorum Dalmatiae, 
Croatiae et Slavo)uae«, koje je izislo u Becu 1652. ISTo ovo djelo, 
koje je ovjekovjecilo ime Rattkayevo, pocetak je njegove propasti. 
Mjesto pohvale i priznanja, on je naisao na zavist, prigovore i 
slicno, »jer — kako kaze jedan ciocniji nas pisac — Hrvati 
ne vole ucenosti«. Prvi je napadaj dosao sa sjevera od njemacke 
strane. Znamo, da je Rattkav nekoc bio isusovacki pitomac, a i 
kao Hrvat bio je skroz odan katolicizmu ; djelo njegovo nosi na 
sebi sve biljege cisto katolickoga smjera, sto je u ono bnrno doba 
vjerskoga antagonizma knd i kamo vecma zapinjalo za oko, nego 
li danas. Protestanti dakle ratisbonski i frankfnrtski javno osu- 
dise Jurjevo djelo, a kao vidljiv dokaz da je nevaljalo, dadu ga 
i javno spaliti. Pogrjeske Rattkayeve knjige bile su toboze 
ove: prvo i prvo njegov cisto katolicki smjer, a drugo sto 
je Hrvate, pa onda uopce Slavene nzeo n zastitu protiv german- 
skih napadaj a i obruzivanja. 

Sada se dogodi nesto obicna u Hirvatskoj : brojni zavidnici 
Rattkayevi, medu kojima su prvu i glavnu rijec vodili neki sve- 
cenici zagrebacki, a na celu im sam biskup Petretic (do nedavno 
jos Rattkayev takmac za biskupsku stolicu) pridruze se indirektno 
frankfurtskim napadaj ima. »Oni pocese djelovati onamo — kaze 
Kukuljevic — da se i kod kuce (u Hrvatskoj) njegovo djelo 
zdbrani i za nevaljalo proglasi tvrdeci, da ce inaee inostrani 
svijet krivnju Rattkayevu baciti na sve Hrvate, a protestanti 
da ce jos zesce napadati na prava hrvatska pri vladi, kao i put em 
knjiga i ugarskoga sabora. Nasao se dapace i neki svecenik reda 
sv. Pavla, koji je napisao opsirnu kritiku pod naslovom: ^Crite- 
rion operis Georgii Rattkay »Memoria etc.«, ab uno regnicola«, 
te je posalje tadasnjemu ugarskomu kancelaru. U toj kritici 
napada anonimni pisac (zacijelo Hrvat) dozlaboga Rattkaya 
sporitavajuci mu, da je ovo djelo napisao iz licne tastiue i zlobne 



48 

nam j ere, ne bi li mu se desila prilika, da isiba inace zasluzne 
muzeve, a inostrance (Eijemce) da napadne i obaspe kojekakim 
lazima svojima! Grozi mu se konacno osvetom novoga palatina 
Palffyja kao i porodice Erdodyja, Mikulica, Draskovica koje 
da je toboze u bistoriji svojoj uvrijedio«. Taj boj protiv Rattkaya 
vodio se kroz dulje vremena, a svrsio je potpunim porazom 
piscevim. Istina je, ne smije se tajiti, da je i sam Rattkay mnogo 
toga skrivio i time pospjesio propast svoju, a narocito kad se 
spleo u neka po njega kao svecenika veoma neugodna zenska posla 
i ljubakanja, ali stoji i to, da jos vecu ulogu igraju zavist i pakost 
licnih mu protivnika. Grodine 1664. bjese dakle izrecena ova 
osuda: kanonik Rattkay gubi sve casti, naslove i crkvene priliode. 
No ubrzo stane ogorcena i bolescu skrhana starca opet ogrijavati 
snnce milosti : predana mu bude zupa sv. Ivana u Novoj Vesi 
zagrebackoj u upravu, no ne zadugo, jer vec dne 1. septembra 
1666. umre nas Juraj kao zupnik; pokopali su ga ipak kao ka- 
nonika. Mrtvo mu tijelo donijese novoveski gradani do nekadanjih 
gornjih kaptolskib vrata (kod skole), a odatle ga onda ponijese 
klerici (kako je to onda bio obicaj kod kanonickih pogreba), do 
stolne crkve, gdje ga polozise u kanonicku grobnicu. Juraj Ratt- 
kay bjese covjek srednjega rasta, vesela i crvenkasta obraza, s osi- 
rokim nosom, vatrenim ocima, lijepom punom bradpm i nalicka- 
nim brkovima. Temper amenat bio mu je zivahan, a i inace po 
svemu bicu svome vecma za vojnika, sto su mu i stari bili, nego 
li za svecenika. No da je torn stazom zivota posao, zacijelo ne bi 
imali pred nama njegova djela; bistoriograf ij a bila je dugo vre- 
mena kod nas kao i u Ugarskoj tako reoi monopol svecenstva. 
Kao potomka glasovita roda rado su ga gledali u porodici Zrin- 
skih, Frank opana, Konjskih, Cikulina i Zakmardyja. 

Kako rekosmo, glavno mu je djelo: Memoria regum et ba- 
norum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae (Bee 1652.). 
Na pisanje potaknuo ga je tadasnji ban, a kasnije palatin Ivan 
grof Draskovic, dobrotvor njegov. On ga je i naumio njemu da 
posveti, no palatin umre jos prije nego li je djelo ostavilo stampu, 
pa tako se Rattkay trebao da ogleda za drugim protektorima. 
On posveti knjigu svoju trojici : k r a 1 j u F e r d i n a n d u IV., 
koji je jos za zivota svoga oca Ferdinanda III. bio okru- 
njen, no i umr'o, tako da samostalno nikad nije vladao, pa onda 
braci Nikoli i Petru Zrinskomu. Pred naslovnim listom 



49 

nalazi se najprije slika mladoga kralja Ferdinanda IV. na konju, 
koji se penje, a nad slikom ima napis: In hoc signo vinces, a 
pod njom: Pro deo et populo. Sucelice ovoj slici ima devet ma- 
njih, koje prikazuju sv. Jerolima (Dalmata cardinal-is), papu 
Gaja (283. — 296.) (Pontifex Dalmata Salonitanus), sv. Cirila 
(Constantinus philosophus episcopus Bulgariae), sv. Kvirina 
biskupa sisackoga i nracenika, sv. Augustina (Cazota) biskupa 
zagrebackoga, sv. Budimira (Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae rex 
et apostolus), sv. Ivana sina Gostomila kralja (Croatiae regis 
filius) i Godeslava (Sclavoniae rex et martyr) ; sve su se ove 
slike splele oko sv. Pavla, oko koga tece napis »Eespice Paulum 
totum pervagantem Illyricum«. Slike izradio je neki G. Subaric 
dosta cisto i lijepo, dakako osim Ferdinandove slike sve su ostale 
plod slikarove fantazije. 

Rattkay podijelio je djelo svoje u sest knjiga. 

Prva knjiga pocinje opcim potopom na koji nadovezuje 
kako se Xoev sin Jafet zaputio n Evropu, od' cijili sinova 
su potekli Slaveni (qui Sclavicae linguae principium fecere). 
Dalje govori o Ilirima, tim toboznjim potomcima Polifemova 
sina Illyra, onda o Aleksandru Vel. ? komu da su kod njegovih 
velikih osvajanja bili od znatne pomoci Slaveni, pa stoga im je 
i izdao diplomu »dvanaeste godine vladanja svoga u Aleksandriji 
na obali velikoga Nila«; zacijelo je odavle i preuzese Kacic i 
Reljkovic, oba ova najpopularnija pi sea lirvatska. Potom Rattkay 
prikazuje bojeve rimske s Teutom i njenim nasljednicima, te 
svrsava knjigu s geografskim o p i s o in Hrvatske i 
plavonij e s v o g a vre m e n a ( dakle polovice XVII. vi- 
jeka), pa otale tome opisu i danas neka izvjesna naucna vrijed- 
nost. Zanimljivo je, da spominjuci grad K r a p i n u kaze za nju, 
da je nekoc bila srediste zagorske zupanije i domovina mocne 
brace CehaiLeha (oMehi kao o trecem ne zna nista), "no 
kad su medu njima planuli razdori, potrazi svak sebi novu 
domovinu, naime Ce&ku i Poljsku. Onda domece: »kako o tome 
opsirnije pripovijeda Ablavius u ceskim ljetopisima« (ut fuse 
tradit Ablavius in annalibus Bohemorum) ; zatim citira i polj- 
fikoga. pisca Stanislava Hoziusa kardinala, koji tvrdi, da se n a j- 
cisci jezik slavenski nalazi uHrvatskoj i Dal- 
maciji, sto je dokaz, da su odanle ostali Sla- 
veni potekli. 
Dr. Fedor Stiid: Prirucnik izvora I. 4 



50 

Druga knjiga pocinje pripovijedanjem o sirenju krscan- 
stva u nasim stranama, a onda provalom Totilina brata Stroila 
(547.), i kako su hrvatske zemlje dosle u vlast njegovih poto- 
maka, a to su kraljevi: Svevlad, 2elimir, Mladen, Ratimir, Sa- 
timir, sv. Budimir, Svetolik, Vladislav, Boleslav, Sebeslav, Vla- 
dimir, Kanimir, Tvrdislav, Ostrivoj, Zvonimir I., Pribislav, Ce- 
pimir, Svetoslav, Radoslav, Seislav, Branimir, Grostumil, Kre- 
simir, Pribuna, Godeslav i Zvonimir II. muz kraljice Lijepe, 
a svak sv. Ladislava. Dakako, to je nekriticna zbrka vijesti u 
prvom redu iz hrvatske redakcije dukljanske kronike prema Ma- 
rulieevu latinskom prijevodn 1 , onda Baronijevih crkvenih anala, 
a mozda jos i drugoga kojega, danas nam nepoznata izvora. Tek 
jedno je nnzno da se istakne: Rattkay pripovijeda veoma opsirno 
vladanje Zvonimirovo, njegovu prijeku smrt i prelaz krune hrvat- 
ske na sv. Ladislava bastinskim pravom, po sestri Jeleni, koja 
ju je primila od muza. Ovo je stoga nuzno istaci, jer nam po- 
kazivje, kako su to shvacali Hrvati onoga vremena. 

Treca knjiga govori o Arpadovcima, obim Anzuvincima, 
Mariji, Karlu II. Drackomu, Zigmundu, Ladislavu, Matiji, Vla- 
dislavu Jagelovicu, Ludoviku II. i o gradanskom ratu medu Fer- 
dinandom I. i Ivanom Zapoljskim do 1538. Dakako, i taj se dio 
ne odlikuje osobitom kriticnoscu i upotrebom izvora, no ipak je 
vazno, sto Rattkay ovo doba hrvatske proslosti tako prikazuje, 
da se sav cin vrti oko banova, a ne oko kraljeva. Pored toga zna- 
cajno je, da nista ne zna o tome, da je Ferdinand I. napose 
biran kraljem hrvatskim na saboru cetinskom. 

Cetvrta knjiga obuhvata vladanje Ferdinanda I. od 1538. 
do pocet'ka vladanja Ferdinanda II. (1619.). Temelj i osnov 
pripovijedanju isti je kao i u trecoj knjizi, a tako ostaje i dalje. 
Xo vijesti sto ih ovdje donosi, vece su vrijednosti i vaznosti, jer 
se temelj e stranom na pouzdanoj tradiciji starijih ljudi s kojima 
je Rattkay dolazio u dodir, a stranom i na nekim arkivalijama. 
Xema sumnje, da je Ratkay ne samo poznavao, nego i upotre- 
bljavao arkiv porodice Keglevica. 

Peta i sesta knjiga prikazuje dogadaje hrvatske, a na- 
rocito banska i plemicka djela od 1619. do 1651., dakle obuhva- 
taju doba kraljeva Ferdinanda II. i III. Taj je dio najvredniji, 



Rattkay je pripisuje Dubrovcaninu Tuberonu. 



51 

jer je Rattkay najveci dio svega toga sto pripovijeda ne samo 
sam dozivio, vec i kod toga sudjelovao. Pita se, dakako, da li . 
je Juraj Rattkay i litio ono sto je napisao, donijeti objek- 
tivno i istinski. .Xema sumnje, da u njega ima mnogo strasti, 
osobito u crtanju pojedinih licnosti ; na to treba pripaziti, premda 
se ne moze tajiti, da je mnogo toga istinito, ma da izgleda, kao 
da je diktirano od mrznje i pakosti. 

Rattkay evo djelo odlikuje se pored svih mana i nedostataka 
svojih eminentnim hrvat.skim dubom, koji nam je znacajan 
za ono doba. Steta je, sto nije vise cijene i vaznosti dao arkivima, 
jer bi nam mozda sacuvao mnogu dragocjenn ispravu ili po koji 
vazni, danas za nas vec izgubljeni, zapis. Xarocito treba pozaliti 
slabu eksploataciju arkiva porodice Zrinskih, koji mu je ne- 
sumjivo lako pristupan bio, kao i oba zagrebacka: kaptolski i 
biskupski. 

Upravo one godine kad je umr'o Juraj Rattkay, izislo je 
najvaznije djelo starije hrvatske historiografije, sto ga je napisao 
Trogiranin Ivan Lucius. 1 Porodica Lucius (tal. Lucio, lirv. 
Lucie 2 ) vrlo je star a, jer se clanovi njezini spominju u ispravama 
trogirskim vec u pocetku XIII. vijeka. Otac nasega Ivana zvao 
se Petar ; on se 1597. ozenio plemenitom Sibencankom Klarom 
Divnicevom (Difnico), s kojom rodi troje djece: Jerolima, Ivana 
i Ivanu. Xas se Ivan rodio u septembru 1604., te je jos zarana 
ostao bez roditelja. Prve nauke dovrsio je u rodnom gradu, a 
onda pode u Rim, gdje je 1619. dovrsio humanisticke skole, te 
posao u Padovu, da uci pravne. Oko 1625. vrati se kuci te utje- 
case kao plemic u poslove gradske uprave; izrijekom znamo, da 
mu je bilo povjereno, da dade u stolnoj crkvi naciniti novu grob- 



1 Gl. o njemu Racki: Povjestnik Ivan Lucie Trogiranin. ( Rad 
Jugoslav, akad. knj. 49. (Zgrb. 1889.), 65—102). — Kukuljevic: 
Izvorna pisma Ivana Lucida. (Arkiv za jugosl. pov. IV. (Zgrb. 1857.), 
126 — 135). — Crncic: Paoporuka Ivana Lucica Trogiranina od 1579. 
(Starine jugosl. akad. knj. 26. (Zgrb. 1893), 20—26). — Poparic: 
Pisma Ivana Lucica Trogiranina. (Starine 31 i 32, Zgrb. 1905—1907.) 
— B rune Hi: Giovanni Lucio. (Rivista Dalmatica (Zadar) god. 
1899. sv. 1., 2. i 4., 1900. sv. 1. i 3., i 1901. 4. 

2 Hrvatski oblik Lucid ili Lucie nije nam nigdje zajamcen, no 
kad znamo da su zadarski Begne u to doba sigurno Kozicidi, spljetski 
Maruli Marulici, dubrovacki Gondole Gundulici, onda mozemo taj 
oblik smatrati obicajnim u hrvatskom izgovoru a mozda i u pismu) 



52 

nicu za ostatke biskupa Ivana. No njega je mnogo jace privlacila 
nauka, i to napose historija rodnoga mu kraja. Kaze se, da ga 
je jos u Rimu naputio na taj posao cuveni autor djela »Italia 
sacra« Ughelli, ali ta je tradicija slabo vjeroj atria. Kao sigurno 
mozemo uzeti samo to, da je Lucius jos u Rimu i u Padovi 
stekao potrebito predznanje za naucno obradivanje liistorije. prenia 
kritici i metodici onoga vremena. U smislu te kriticke skole, kako 
ju je narocito mogao da upozna u djelima Baronija, Raynalda i 
Ughellija za crkvenu historiju, Lucius je znao, da su od najveee 
vaznosti napisi, isprave, statuti, a onda suvremene kronike i po- 
zniji pisci, kojim je cijeua to veca, sto su budi oni sami, budi 
izvori njihovi bili blize onim dogadajima, o kojima pisu. Stoga 
se i ne obazirase na rad prethodnika svojih ; koje je inace dobro 
poznavao, poimence Sibenicanina Zavoro^ca i Dubrovcane Orbi- 
nija i Luccarija, pace smatrao ill je nekriticnima. 

Prvi njegovi radovi kretali su se oko nekili domacih pitanja, 
a medu tima bjese na prvom mjestu zivot trogirskoga biskupa 
sv. Ivana (Ursini). ~No kao direktni povod Lucijeve odluke da 
napise historiju svoje domovine, mozemo uzeti ovo. Kad je 
planuo kandijski rat izmedu Turske i Venecije (1644. — 1669.), 
stalo se govoriti, da ako republika izgubi otok Kandiju (Kretu), 
koja je imala naslov Tcraljevine (regno, regnum), da ce Venecija 
podjedno izgubiti i pravo t na one pocasti, sto se iskazuju 
jednoj kraljevini, a kojima su je tada svi vladari odlikovali. Xa- 
protiv ove tvrdnje iznijese neki uceni Dalmatinci, kao nas Lucius, 
pa dr. Simeon Ljubavac (u Zadru) i Daniel Divnic (u Sibeniku) 
misljenje, da gubitak Kandije ne moze da ima takih posljedica, 
buduci da je u staro doba i Dalmacija bila regnum. Dokazujuci 
misljenje svoje mletaokim upravnicima, Lucius se sluzio nekim 
ispravama iz bivsega samostana na Tkonu (sv. Ivana Evande- 
liste), a kod toga pomagao ga je narocito Zadranin Ljubavac. 
Iz ovoga raspravljanja Lucius je dakle dosao na misao, da na- 
pise iscrpivu historiju »de regno Dalmatiae et Croatiae«. Mislim 
da se moze tocno kazati, kad je Lucius zapoceo svojim poslom, 
jer dne 6. novembra 1651. pise prijatelju Valeriju Ponte, arci- 
djakonu zadarskom, ovako: »Poceo sam djelo, koje ce mi zadati 
vise truda nego li sam mislio. Ipak ne cu da ga. napustim. Upo- 
redio sam historiju kraljeva dalmatinskih, odstampanu na ta- 
lijanskom jeziku u djelu (Orbinijevu) Regno delli Slavi s ru- 



53 

kopisom hrvatskim i sa prijevodom latinskim, ucinjenim od 
Marka Marulica (t. j. »Ljetopis popa Dukljanma«) ; no bez 
zamjere vasega gospodstva, ne cu se tlm posluziti ni u cemu. 
Ali doslije ne mogu da vam javim, da sam ista izradio, doli 
»l"roda«. (introdutione) nakratko slozena iz rimskih povjesni- 
cara o opisn Dalmacije i njezinim granicama u raznim razdo- 
bljima«. U pismn od 6. decembra iste godine, Lucius zali, sto 
o svom djelu nema s kime da se savjetuje, niti koga da mu 
pomogne. Ipak — kaze — dospio je do onoga vremena, kad su 
Mlec-ani osilili na moru i dosli u dodir sa Saracenima i Neretlja- 
nima (dakle do polovice IX. vijeka). Srecom sam dobio iz Ve- 
necije neke hronihe u ruleopisu — nastavlja Lucius — u kojima 
nalazim mnogo vise, nego li ima u stampanim knjigama«. No on 
je i u njima naisao na neke razlike, stoga moli prijatelja Vale- 
a*ija Ponte, da mu posalje, ako imade, kakih starih mletackih 
kronika, koje se bave bar XII. vijekom. Dalje ga moli, da mu 
dade prepisati one isprave iz arkiva sv. Krsevana i sv. Murije 
(u Zadru), sto ih on nema, pa dodavsi za to naputke, kako i u 
kojim da se granicama ucine ti prijepisi, preporucuje mu, 
da drzi tajnim njegov rad, jer je odlucio Hi da nista ne napise, Hi 
do prije dobro i na dugo svafcu stvar prouci. Godinu d>ana do- 
cnije — 28. decembra 1652. — Lucius opet javlja svom zadar- 
skom prijatelju o svom radu ovako : »Nastavio sam svoj rad u 
kojemu cloduse mnogo uzivam, ali mi zadaje i mnogo truda, jer 
nailazim na poteskoce, gdje im se nijesam nadao, a otkrivam 
opet mnogo drugih stvari, kojima se takoder nijesam nadao. 
Stoga ce trebati, da sve pregledam i ispravim, sto ce mi biti 
dvostruko tesko, jer nemam komu bih se povjerio, ili se pouzdao sto 
se tice prepisivanja«. Onda opet kaze: »Iza nove godine (1653.) 
nastauit cu posao, koji ne bih ostavio sada, kad sam se udubao 
u stvar, makar me osudili na sibe«, no stvar ce ipak tek lagano 
napredovati; sada (t. j. krajem 1652.) izradio je knjigu do go- 
dine 1100., dakle do vremena Kolomanova. 

Iz till se rijeci Lucijevili vidi, kakim je putem posao da 
napise svoje djelo; pored starijih nastampanih djela i rukopisa, 
on posvecuje glavnu brigu ispravama i suvremenim ljetopisima. 
U Trogiru radio je taj posao on sam, iz Zadra pomagali su 
ga arcidakon Valerij Ponte i dr. Simeon Ljubavac, s Raba Fran 
lie Dominis, iz Sibenika ])anijel Divnic, iz Spljeta (koliko nije 



54 

sam licno onamo dolazio) conte Jerko Cindro ; te suradnike 
svoje spominje on sam ti raznim prigodama, a za cijelo imao ill 
je jos po kojega. Time je i receno, da se Lucius ogranicio (dasto, 
silom prilika), samo na staru Hrvatsku od Gvozda do Neretve 
i na dalmatins'ke gradove tako, da na Slavoniju (preko Gvozda), 
Bosnu, Dubrovnik, Kotor, kao i na juznu Dalmaciju nije svojih 
studija ni protegao. Ali on ih nije samo teritorij alno ogranicio, vec 
i kronoloski, jer je kao granicu svome radu postavio doba, kad 
su dalmatinski gradovi i otoci dospjeli u trajnu vlast mletacku, 
dakle prvu polu XV. vijeka. Medutim doskora uvidje, da ona 
grada, sto ju je sakupio po dalmatinskim gradovima, nedostaje 
za ovakovo djelo, kako ga je zamislio. Stoga se odluci preseliti 
se u Rim, gdje se nadao obilnijim nalazima; urediv&i svoje obi- 
teljske poslove, Lucius se odista 1654. nastani u vjecnom gradu. 
Radeci poglavito na svom glavnom djelu, Lucius je ujedno 
jos i spremio za stampu i izdao 1657. djelce: »Vita beati 
loannis episcopi Traguriensis« ; sv. Ivan Ursini upravljao je 
crkvom trogirskom nekako od 1066. do 1110., dakle u doba po- 
sljediijili lirvatskih vladara narodne krvi i prvoga Arpadovica, 
pace igrao je vrlo vaznu ulogu prigodom okupacije dalmatinskili 
gradova od istoga kralja Kolomana (1107.). Taj je spis veonia 
vazan domaci izvor, a napisan bjese najdocnije oko g. 1150., a 
onda preraden 1203. od arcidakona i docnijega biskupa trogir- 
skoga Treguana. Medutim je rad Lucijev oko glavnoga mu djela 
napredovao u Rimu dosta lagano, jer je odista nasao mnogo nove 
grade, pa mu je stoga valjalo ispraviti i izmijeniti ono, sto je do- 
tacla izradio. »Nastavio sam svoje djelo — pise 14. aprila 1660. — 
i promijenio mnogo toga, jer dnevno nalazim nesto da izmijenim«, 
a onda opet: »Sada sam dospio do cetvrte knjige (oko god. 1358.) 
i nadam se Bozjom pomoci, da cu svrsiti sve ovoga Ijeta, jer sam 
djelo razdijelio u sest knjiga«. 1ST a kraju 1661., ili najkasnije na 
pocetku 1662., Lucius je konacno iza desetogodisnjega rada dovr- 
sio svoje djelo »De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex«. Kad je 
potom dobio od papinske cenzure privolu za stamp anje, uzeo je 
traziti nakladnika, sto nije bila tako laka stvar, jer mu od talijan- 
skih (dakle i rimskih) knjizara i stampara nijedan ne htjede djela 
preuzeti, ako on sam ne plati trosak oko stampanja; pored toga 
jos je Lucije htio, da djelo svoje ukrasi i nekim geografskim 
kartama i planovima. U toj neprilici rado je dakle prihvatio 



ponudu brace Ivana i Komelija Blaeva (Blaua), ti- 
skara u holandijskom Amsterdamu, s kojima se upoznao u Kimu, 
a koji su tada bili na glasu kao osobiti vjestaci u kartografiji 
izdavsi 1662. u jedanaest svezaka cuveni »Atlas maior seu cosmo- 
grapliia Blaeuiana«. Medutim stampa je vrlo sporo napredovala, 
pace bilo je casova, kad je Lucije drzao, da mu je djelo vec i 
propalo. O svemu tomu pisao je 31. januara 1665. prijatelju 
Yaleriju Ponte u Zadar ovako: »Vase cudenje zasto sam poslao 
u Amsterdam, tako daleko, svoje djelo, prestat ce, kad doznate, 
da sam ga dao onamo zato, jer su to zahtijevala sama braca 
Blaeu, koji su stampali toliko glasovite atlase, a dvojicu od 
njih imao sam zgode da ovdje (u Rimu) upoznam. Odlucio sam 
se, da privolim na ponudu, jer nijesam mogao da nadem koga, 
tko hi mi ga stampao u Italiji ni s geografskim tablama ni bez 
njih, van na moj trosah, dok su ovi (braca Blaev) spremni stam- 
pati ga s koliko god tabli hocu, a bit ce ill barem sest. Ali kako 
udaljeni poslovi vazda sporo napreduju, zaostao je ostali dio ru- 
kopisa 1 u Veneciji kroz osam mjeseci krivnjom njihova (on- 
djesujega) zastupnika, a kad je prispio u Amsterdam, onaj od 
brace, koji se imao da brine za stvar, bijase negdje u Njemackoj. 
Kad se povratio, poslao mi je po arka stamp ana, da vidim kako 
mi se svida. Kasnije mi je poslao cijeli arak stampan i ispra- 
vljen po mojoj zelji; medutim se izgubilo mnogo vremena, a 
nadosla je i kuga, te su se radnici rasprsili kao i gospodari, 
tako da ja i ne znam, gdje se sada nalaze, jer jos nijesu preu- 
zeli dopisivanje sa svojim zastupnicima, premda nestaje kuge, 
koja je bila uzasna, te je znala u cigloj jednoj sedmici pomoriti 
do hiljadu i cetrdeset ljudi. Stoga djelo spava i spavat ce jos 
duga, jer i ako gospodari ne umru prije negoli preuzmu posao, 
sada opet, had je navijesten rat izmedu Engleske i Holandije, 
bojim se, da ce nanovo proteci mnogo vremena. Kad bih imao 
sredstava, ja bib ga stampao u Italiji, ali kako ih nemam, trebat 
ce strpljivo cekati, da se nastavi sa stampanjem u Amsterdamu«. 
Xo Lucijeva se bojazan nije obistinila, jer je krajem 1665. primio 
neocekivanu vijest, da je djelo dostampano, ali prve otiske dobio 
je u ruke tek u julu 1668., i to bez geografskih karata i genea- 



1 Jedan dio ponio je naime Ivan Blaev sa sobom u Amsterdam 
jo§ 1662. 



56 

loskili tabla, a potpuno opremljene egzemplare tek u maju 1669., 
odnosno u januaru 1670. ; razlog tome bjese kako englesko-ho- 
landijski rat (1660. — 1667.), tako i navale Ludovika XIV. na 
Holandiju (1667.— 1668.). 

Djelu clostampanom ut zv. folio-formatu, naslov je: loan- 
rds Lucii Dalmatini: De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex. 
Potom je otisnut zig izdavacev, naim6 zemaljska kruglja s oba 
pola, obim obratnicima i ekvatorom, na kojem su oznaceni zna- 
kovi za zodiak; pod zigom je lozinka izdavaceva Indrfessus 
agendo, s lijeva alegorija Vremena (starac s krilima i okrenn- 
tom kosom), s desna Herakle kako ubija lernejskn hidni. a na 
koncu stoji: Amst crdam i apud Ioannem Blaev MDCLXVI. Ima 
primjeraka u kojima nema n naslovn ono Dalmatini, a datirani su 
Amstevtiami MDCLXVIIL, pace i Francofurti MDCLXYII. 
i MDCLXXXVIIL, no svi sn ti primjerci jedno te isto izdanje, 
n kojemu je samo iz knjizarskih speknlacija izmijenjen naslovni 
list na pomennti nacin. Prestampao je Lucijevo djelo Ivan 
J n r a j S c li w a n d t n e r kao trecn knjign svoje zbirke Scrip- 
tores rerum Hungaricarum, Dalmaticarum, Croaticarum et Sla- 
vonicarum veteres ac genuini, izisle u Been 1748. (folio format), 
dok je trece izdanje stamp ano u Becu 1758. kod Ivana Tome 
Trattnera nepotpnno i neznatne knjizevne vrijednosti. Za nancni 
sn dakle rad samo prva dva : Amsterdamsko i Schwandtnerovo. 
Poslije naslovnoga list a Lncins je svome djeln dodao ove genea- 
ioske table: Reges Hungariae (od Gejze i sv. Stjepana do Zig- 
mnnda i Ladislava ^sTapiiljskoga), Co mites Breberienses (XIII. 
i XIV. vijeka), Comites Tininii (Xelipici XIV. i XV. vijeka), 
a ondaovih sest geografskili karata: Illyricum hodiernum; Illy- 
ricum et Pannonia ; Regnum Illyricum et Illyricum a Romanis 
additum; Dalmatia post imperii declinationem in Croatiam, 
Serviam et Dalmatiam ipsam distincta; Croatia maritima, Dal- 
matiae pars et jmrs Serviae. 

Tekst se Lucijev sastoji od dvijn kolona, -a svrsava na str. 
286., poslije koje su odstampani neki izvori Lucijevi s natpisom: 
Rerum Dalmaticarum scriptores nondum impressi cum notis 
Ioannis Lucii. Prema tome djelo se Lucijevo sastoji zapravo od 
dva dijela: prvi dio sacinjava vlastiti njegov posao, a drugi 
zbirku nekih starijih pisaca. Svoj rad razvrstao je Lucius u sest 
knjiga (libri), koje se dijele na pojedina poglavlja (capitula). 



0( 

P r v a knjiga raspravlja u sesnaest poglavlja ponajvise o 
starom Iliriku i o rimskoj Dalmaciji, onda prelazi na doba seobe 
naroda, narocito na pro vale Avara i Slavena, koji razorise staro- 
rimske gradove ; potom govori Lucius o Hrvatima i Srbima, o 
njiliovu doseljenju i krstenju, o njihovim zupanijama i-o vlasti 
bizantinsko-fraiiackoj (do 823.). 

D r u g a knjiga prikazuje u sestnaest poglavlja doba hrvat- 
skih uarodnih vladara, najprije knezova, onda kraljeva, njihove 
sukobe s Venecijoni, govori o crkvi dalmatinsko-lirvatskoj i 
njeziuom uredenju, kao i o privatnom zivotu starili Hrvata (de 
moribus Croatorum) i Dalmatinaca (de moribus Dalmatinorum). 

Tree a knjiga pripovijeda u cetrnaest poglavlja najprije 
o torn, kako je Hrvatska dosla u zajednicu s Ugarskom, a onda, 
kako su se Ugri, Mlecani i Bizantijci borili za prevlast nad dal- 
matinskim gradovima. 

C e t v r t a knjiga ima sedamnaest poglavlja, u kojima je 
govor o ugarsko-mletackim borbama za Dalmaciju od 1202. do 
1358., a onda i o Omisanima, pa o glavnim lirvatskim knezovima, 
u prvom redu o Bribirskima i o ^elipicima. 

Pet a knjiga opseze u ciglih pet poglavlja borbe ugarsko- 
mletacke od 1358. do 1409. (opseznije), odnosno 1480. (ukratko), 
i nastojanja bosanskili vladara, da zavladaju dalmatinskim pri- 
ni or j em. 

Sesta knjiga posvecena je u pet poglavlja nutarnjim ne- 
kim pitanjima, narocito privatnom zivotu Hrvata i Dalmatinaca 
u docnije doba, i govori o Vlasima. 

Vec smo kazivali, da je Lucius za izradbu svoga djela po- 
crpao sve dalmatinske arkive, koliko su mu bili pristupni ; on 
je sada u svom djelu najveci dio tih isprava odstampao sto 
potpuno, sto u izvatku. Kako je odoncla dosta .till isprava ili 
propalo, ili se izgubilo (primjerice vele vazna isprava dana 
gradu Trogiru od kralja Kolomana 1108. (rectius HOT.), Lu- 
ciusa ide velika zasluga, sto ill je znanosti spasao. No on je 
upotrebio, narocito u bogatim rimskim bibliotekama, i svu silu 
Btaro- i sredovjecnili pisaca, tako da ih ni mi danas ne pozna- 
jemo mnogo vise. To su od Byzantinaca: Prokopije, Me- 
nander, Konstantin Porfirogenet, Teofilakto Simokatta, Keclren, 
Zonara, Kuropalat, Ana Komnenka, Kinam, ]N"iketa Honiates; 
od G e r m a n s k o-r o m a n s k i h : Jordanis, Pavao Dakon, 



58 

Einharcl, Luitprand, Gaufredo Malaterra, Vilim Tirski, Lupo 
Protospata, Raimund de Agilles, Anastasije bibliotekar; od 
IT g r a : Thurozy i Bonf in ; a od Mlecana: Dandolo, Mo- 
naco, Caresin, Sabellico, no najdragocjeniji atari ji mletacki izvor, 
naime dakon Ivan (iz XI. vijeka), zacudo nije mu bio poznat. 
Narocitu paznju zavreduju oni izvori, sto ih je Lucius dodao 
svome radii, a o kojima ce biti u ovoj knjizi napose govora u 
odnosnim partijama o piscima. Sada cemo ih samo napomenuti, 
da se znade, koji su to: 

1. Presbyteri Diocleatis Regrmm Sclavorum. 

2. Begnum Dalmatiae et Croatiae gesta, a Marco Marulo 
Spalatensi patricio latinitate donata. 

3. Thomae archidiaconi Spalatensis Historia 
Salonitanorum pontificum at que Spalatensium. 

4. Incipit Historia edita per MichamMadii de Bar- 
bezanis de Spaleto De gestis Romanorum imperatorum et 
summorum pontificum, pars secundae partis de anno domini 
MCCXC. 

5. Incipit summa historiarum tabula A. C u t h e i s Be 
gestis civium Spalatinorum. 

6. Memoria archiepiscoporum Salonitanae et Spalatinae 
ecclesiae. 

7. Obsidionis Iadrensis libri duo. 

8. Memorials Pauli de Paulo patritii Jadrensis. 

9. Palladii Fusci Patavini De situ orae Illyrici. 

10. M a r c i M a r u 1 i patritii Spalatensis In eos 
qui beatum Hieronymum Italum esse contendunt. 

11. Appiani Alexandrini Pom. hist. De bellis 
Illyricis, 

Djelo Lucijevo ide u red najodlicnijih u hrvatskoj histo- 
riografiji, tako da u mnogo cem nijesmo jos ni danas dosli mnogo 
dalje. Istina, ono se ne odlikuje hrvatskim duhom, kao re- 
cimo Rattkayevo, sta vise, Lucius je ocit privrzenik mletacki, ali 
uza sve to, on se znade podici i na razmjerno znatnu visinu i 
snagu objektivnosti. Pored toga njegov kriticki duh i danas jos 
nadilazi mnoge i mnoge diletante odlikujuci se ostroumnoscu i 
uzornom trezvenoscu. »Kano svijestan istrazivalac — dobro kaze 
Packi, — Lucius pusta da govore izvori sami ; on smatrase svojom 



59 

zadacom samo to, da te izvore kriticki poreda, razjasni, u sklad 
dovede i zivotom. nadakne. U posljednjem pogledu tjerao je pace 
trezvenost do suhoparnosti bojeci se, da ne bi dugackim umo- 
vanjem svoje raisli na ustrb objektivnosti odvise istaknuo, da ne 
bi elegantnom dikcijom historicku istinu odvise zatr'o. Lucius pri- 
povijeda samo ono i onol-iko, sto je i koliko je u vjerodostojnim 
izvorima nasao. Ta se trezvenost narocito opaza u starijoj lii- 
storiji«. 1 

Istodobno s r adorn na glavnom djelu, Lucius je radio i na 
historiji svoga rodnoga grada. Vec u augustu 1666. pise prija- 
telju u Zadar, da bi mu trebalo novaca za stampanje; no zelja 
se njegova ispunila tek 1673., kad je ono izislo, napisano tali- 
janskim jezikom, ispod stampe u Veneciji s natpisom: »Memorie 
storiche di Tragurio ova detto Trau«. Posveceno je mletackom 
patrijaru kardinalu Petru Basadonniju, a vrsta se takoder medu 
najbolja djela starije historiografije hrvatske; narocito zadivljuje 
bogatstvo upotrebljenih, bolje reci objelodanjenih izvora, od ko j ill 
su neki odstanipani nazalost u talijanskom prevodu. Djelo obra- 
duje u prvom redu politicku i kulturnu historiju grada Trogira 
od najstarijili dana do prve pole XV. vijeka, no ono se obazire 
i na ostalu Dalmaciju, a narocito na Spljet i Sibenik. 

Pored ove knjizevne radnje, 2 Lucius zavrijedio je harnu 
uspomenu potomstva i svojom brigom oko hrvatskoga gostinjca sv. 
Jerolima, kojemu je stajao na celu od 1662. do svoje smrti, ali 
nije stanovao u samom zavodu, vec u nekoj kuci nedaleko Pan- 

1 Racki u »Radu« 49, str. 82. Da je mozda u Veneciji, kad se ondje 
jedan dio njegova djela u rukopisu nalazio (po svoj prilici, kako i lezi 
u prirodi same stvari, ne onaj s pocetka, vec nesto dalje prema sredini), 
stogod od mletacke cenzure izmijenjeno ili ispusteno, to nije bas nevje- 
rojatno, ali da bi tada njegovo djelo bilo onako i u onolikom opsegu 
preradeno, kako to drzi Poparic (Starine 31, str. 290 — 97). to 
drzira posve iskljucenim, jer se takovom misljenju opire sav rad Lu- 
cijev, a tako i njegove vlastite rijeci (Star. 32, str. 42.). 

- S »Memorie di Trau« zajedno izdao je Lucius (u Veneciji 1673.) 
jos i djelce >Inscriptiones Dalmaticae, notae ad Memoriale Pauli de 
Paulo, notae ad Paladium Fuscum, addenda vel corrigenda in opere 
de regno Dalmatiae et Croatiae, variae lectiones chronici ungarici 
manuscripti cum editis*. tim vaznim odnosima i popravcima bit ce 
napose govora kod Memoriala Pauli de Paulo, a tako i o njegovim 
historiekim biljeskama (Notae) u drugom dijelu ove knjige. 



60 

teona (na Piaza <della rotonda). ITmr'o je kao sedamdeset i pet 
godisnji starac dne 11. januara 1679. ; saliranjen bjese nesum- 
njivo u crkvi sv. Jerolima, gdje mu se jos i danas vidi spomen- 
ploca s napisom: loanni Lueio nobili Traguriensi, qui Dalma- 
tiae et Croatiae patriamque historiam illustravit et conscripsit ; 
obi it III. Id. Jan. MDCLXXIX. Grlas'o njegovoj smrti bolno se 
dojmio cijele Dalmacije, a popratio ga je prijatelj njegov za- 
darski arcidjakon Yalerije Ponte ovim rijecima: »Non diffido 
che la di lui nota pieta cristiana sia per conseguire il Cielo, 
come il merito, che ha con la nazione, abbia a celebrarsi con me- 
moria e laude sempiternal. 

Mladi suvremenik Pattkayev i Lucijev bjese Pavao Ritter 
Vitezovic. 1 Porodica je njegova bila podrijetlom iz Elsasa, gdje 
se zvala Kitter von Frendorf (Vrendorf), a neki se clanovi nje- 
zini doselise za Ferdinanda I. u vojnickoj sluzbi na hrvatsku 
krajinu. Pradjed nasega Pavla, Antun Eitter, sudjelovao je u 
bitki kod Klisa (1596.) i spasio zivot generaln Jurjn Lenkovicu. 
Za nagradn imenovan bi senjskim vrhovnim strazmestrom, i take 
se udomaci ova porodica u Senju, gdje se ubrzo i posve pohrva- 
tila. Otac Pavlov, Antun, takoder je sudjelovao u krajiskim boje- 
vinia, pa bi zato 15. oktobra 1652. odlikovan od kralja Ferdi- 
nanda III. ugarsko-brvatskim plemstvom i grbom. 

Iste te godine 1652. dne 7. januara rodio se u Senju nas 
Pavao. Prve je skole polazio u rodnom gradu, a gimnazijske nauke 
dovrsio je kao odlican dak u Zagrebu u isusovackoj gimnaziji. 
Poslije toga posao je na put po susjednim zemljama, a narocito 
se bavio i u Eimu (oko 1674.), gdje se lako mogao upoznati 
s povjesnicarom Ivanom Lucijem. Vrativsi se u domovinu, posao 
jc n Kranjsku, gdje je kroz pune dvije godine (1676. i 1677.) 
boravio na gradu Wagensbergu kod kranjskoga historika ba- 
runa I v a n a W e i n h a r d a Y a 1 v a s oAfa (* 1641. f 1693.), 
pisca cuvena djela »Die Ehre des Herzogthumbs Crain« (Lju- 
bljana 1869. u cetiri sveska), pace on mu je bio pomagacem i 
suradnikom ne samo za tekst, nego i kod izradivanja raznih ba- 
kroreza. U to se doba Ritter poglavito bavio pjesnistvom gradeci 
iznajprije hrvatske, a potom latinske stihove; no upoznavsi 
se u Kranjskoj s jednom granom starodrevne hrvatske porodice 






1 Gl. o njemu Klaic: Zivot i djela Pavla Rittera Vitezovica. 
Zsrb. 1914. 



. 61 

Gusica Krbavskib, napisao je, nesumnjivo na njihovu zelju, 
kratku historiju Gusica jos 1677., ali stampom izisla je tek 1681. 
u Ljubljani s natpisom: y>Apographum ex Ioanne Lucio aliisque 
nonnulis approbatis historicis de comitibus Corbaviae, qui fue- 
runt ex genere Gussich«. Ovaj je kratki spis razdijeljen na cetr- 
naest poglavlja, a izraden je poglavito na osnovu Lucijeva i 
Rattkayeva djela, ali i na nekim arkivalnim podacima; vece bisto- 
rijske vrijednosti ipak nema. 

Krajem 1678. ili pocetkom 1679. ostavio je Ritter Kranjsku 
i vratio se u Senj, gdje je sudjelovao u pogranicnom carkanju 
s lickim Turcima. Xo 1681. odabere ga rodni inn grad kao svoga 
poslanika na sabor u Sopron s uputom, da mu izradi nesmetano 
uzivanje onili privilegij a, sto su mu ill dali kao kr. slob, gradu 
predasnji vladari, ali mu ih od nekoga vremena uzese krajiski 
<ienerali 7 narocito Ivan Herberstein zakracivati. Sabor je so- 
pronski odista stvorio zakljueak (art. LXXVII.) kojim se usta- 
novljuje, da kralj ne ce vise dopustati svojim sluzbenicima, ka- 
petanima ili generalima, da smetaju Senjanima u njiliovim pra- 
vima i privilegij ama, vec da ce ne samo sve nepravde i nasilja 
strogo zabraniti, nego i pr<estupnike strogo kazniti. XJ Sopronu 
dosao je Hitter u doticaj s kraljem Leopoldom I., biskupom i 
docnijim nadbiskupom i kardinalom grofom Leopoldom Koloni- 
cem, hrvatskim plemicem Franjom Ivanovicem iz Scitarjeva i 
mnogim drugim odlicnicima. Poslije sabor a posao je Hitter za 
kraljem i dvorom u Bee, gdje je radio oko probitaka svoga rod- 
noga grada obilazeci raznu mocnu gospodu ? a pored toga jos je 
ucio i geografiju kod Jurja Mateja Vischera, te pjevao razne 
latinske pjesme u slavu prvih tadanjili ljudi. Utom se primakao 
i veliki turski rat, koji zace podsadom Beca (u julu 1683.). 
Tacla se Ritter vratio u Hrvatsku, te je sudjelovao u vojsci bana 
Xikole Erdodyja kod navale na razne gradove u ugarskoj Podra- 
vini, a narocito na slavni Siget. Tada ga uze ban za svoga dvor- 
skoga casnika, te ga u nekojim svojim poslovima odasla na pocetku 
1684-. kralju Leopoldu u Linz, gdje se zadrzao kroz cetiri mje- 
seca. Za to je vrijeme ondje stampao lirvatsko pjesnicko djelo 
svoje: »Odilenje SigetsTco«, i to prvi puta pod imenom V i t e- 
zovic; nekako istodobno jos bi Hitter imenovan i kapetanom 
u brvatskoj regimenti grofa Ricciardija. Vrativsi se iz Linza u 
Ilrvatsku, i opet je sudjelovao u ratu u Slavoniji i ugarskoj 



62 

Podravini. Poslije toga nalazimo ga do konca 1684. do jeseni 
10$ 7. u Been, gdje ga zapade duznost hrvatskoga agenta (agens 
aulicus), to jest poslovode, koji ce vrsiti poslove hrvatskoga 
bana i staleza na dvoru i u ugarskoj kancelariji. Kad se potom 
sastao 18. oktobra 1687. sabor n Pozunu i opet je na njemu 
Ritter zastupao svoj rodni grad; torn bi prilikom. ucinjen od 
kralja Leopolda »zlatnim vitezom« (eques anratus). 1 

Samo je po sebi razumljivo, da je Pavao Ritter vrlo po- 
zorno pratio srecno ratovanje hrvatskoga bana JSTikole Erdodyja 
protiv Turka; upravo tim je povodom opjevao bitku izmedu Zrin- 
skoga polja i grada Novoga na Uni od 29. juna 1689. u pjesmi 
y>Novljancica«} Od 1690. dalje nalazimo Rittera gotovo nepre- 
kidno u Zagrebu, gdje se bavio ne samo knjigom, nego i javnim 
zivotom, narocito otkad ga je nakon oslobodenja Like i Krbave 
»nasljedni zupan« njihov grof Petar Ricciardi uzeo sebi za za- 
mjenika i podzupana, sto je sabor hrvatski 22. decembra 1691. 
i odobrio. Dasto, Ritter bjese isto tako podznpan licko-krbavski 
tek po imenn, kao sto i grof Ricciardi zupanom, jer je pravi 
gospodar u toj znpaniji bila nutarnjo-austrijska komora (finan- 
cijalna oblast) u Gracu, na veliku srdzbu hrvatskih staleza. 

G-od. 1694. povjeri sabor hrvatski Ritteru vodenje zemaljske 
stamparije u Zagrebu (u gornjem gradu), pa tako uze on sada 
redom izdavati neke svoje jos ranije dovrsene rukopise. Od 
h i s t o r i j s k i h djela zanima nas u prvom redu : »Kronika aliti 
spomen vsega svieta vihov« (Zagreb 1696.), koja zacinje godi- 
nom 1., kad je Bog stvorio svijet, te se raspada na dva dijela: 
do Isusa i poslije njega. Djelo svoje posvetio je Ritter zagre- 
backom kanoniku Ivanu Zniki, te kaze u posveti, kako vec odavna 
mnogi ljndi, pa i knjizevnici- zele, da se izdade opca povjesnica, 
koja bi obzira uzimala i na proslost naroda ilirskoga, dakako na 
domacem (hrvatskom) jeziku; no to se tesko dalo izvesti, jer n 
jednn ruku domaci sn urodenici vrlo slabo biljezili zgode svoje 



1 To je bio samo naslov; onaj koji ga je imao, mogao je nositi 
zlatne ostruge. 

2 Pod ovom prigodnom pjesmom »Novljancicom« dugo se vremena 
drzalo, da su to bile prve hrvatske novine (S in i c i k 1 a s Po- 
vijest lirv. II, 265.) Hi neki posebni casopis. No ved je Senoa ostroumno 
zakljucivao, da je to neispravno, sto se danas opdenito znade. Ipak nam 
se sama »Novljancica« nije sacuvala, ili bar jos nije nadena. 



63 

domovine, a u drugu, da su domaci ljudi voljeli pisati tudim latin- 
skim jezikom, nego li slavnim jezikom domovine slovinske ili 
ilirske. Sto je to sada omoguceno, zasluga je kanonika Znike, koji 
se sam dobrovoljno ponudio, da bucle mecenom te knjige. Kro- 
nika tece sve do godine 1690. te je sve do 1578. u glavnom ispi- 
sana kronika popa Antuna Vramca s nekim dopunjcima i je- 
zicnim ispravcima; narocito je dopunjena prema Luciju star a 
hrvatska liistorija (za narodne dinastije). 1 Pored toga jos je 
Eitter upotrebljavao Bonfina, Istvanfyja, Tuberona, Tomasica 
(iz rukopisa) i neke druge pisce, no vrijednosti ima mu kronika 
jos i danas kao izvor za dogadaje njemu suvremene, dakle za 
drugu polu XVII. vijeka. Kronika svrsava vrlo karakteristicnim 
zaglavkom (»Pridavak«), u kojem kaze: »Vzeh (= uzeh) u spo- 
menu ovom na vec mestih Slovin i Slovencev ime; nemoj zato 
stimati, da bi po torn imenu samo onu stran slovenskoga naroda 
razumil, ka (= koja) se mej (= medu) Dravom i Savom, ali 
takoj i Dunajem zadrzava, i osebujno jos danasnji dan ime Slovin 
zahranja, neg i vse druge orsage, ki se pod Illyriae imenom pri 
Grkili i Latinih razumiju, a navlastito Panoniju, kotera je mej 
Dravom i Dunajem, zovuei se oni ljudi i danasnji dan Slovenci 
i jezik svoj od starine slovenski, da su prem od nikoliko vremena 
s Ugri zmisani i njim veksim delom podlozni. Od te imena i 
zapovidnistva slovinskoga velicine i sirine da bolje upucen budes, 
ovo na kratkom pridati lioteh«. Onda kaze, da je ime slovensko 
ili slovinsko zajednicko za sva slavenska piemen a, koja 
redom izbraja, pace rasiruje ime slovensko cak u Aziju. 

Medutim dovrsio se i dugotrajni turski rat mirom u Srij em- 
skim Karlovcima (26. januara 1699.), s kojega se nekim ustano- 
vama ni malo nijesu slagali stalezi lirvatski, jer je po njima 
imalo ostati na turskoj strani vise mjesta uz Savu i Unu, koja su 
bila osvojena od krscanske vojske. Tocnu je novu granicu imala 
odrediti posebna komisija, kojoj je bio na celu grof Luigi 
Perdinando Marsigli s krscanske strane, a sultanov ka- 
pidzibasa Ibrahim efendija s turske. No lirvatski su stalezi 
smatrali potrebnim, da i oni imadu u njoj svoga pouzdanika, koji 



1 Yramcu (* 1538 t 1587) i njegovoj kronici gl. izdanje Klaicevo 
s predogovorom u Mon. historica Slavorum merid. Jugoslav, 
akademije Vol. XXXI. (Zagreb 1908.). 



64 

bi bio podoban, da braxii i stiti prava kraljevstva hrvatskoga, a 
za to je bio odabran Hitter. On je tada obasao s komisijom citavu 
granicu od Slankamena do mletacko-tursko-hrvatske tromede na 
Medvidoj glavici u Debelom Brdu, te se odlikovao zamjernim 
radom i patriotizmom. S ovim je njegovim djelovanjem u savezu 
vise historij skill spisa. Prije svega napisao je za grofa Marsiglija 
»pod Dreznikom 25. septembra 1699. « spomenspis, u kojem je 
dokazivao, sto je zapravo Dalmacija, a sto Hrvatska, jer se ocito 
islo zatim, da bi Venecija odstupila Leopoldu neke stecene staro- 
hrvatske krajeve. 1 Dijeli se na dvije cesti ; u prvoj manjoj ras- 
pravlja o Dalmaciji, a u drugoj opseznijoj o Hrvatskoj. Glavno 
pomagalo, kojim se sluzio, bjese Lucijevo djelo, te po njemu doka- 
zuje, da je ime Dalmacije nastalo tek za rimskoga vladanja, i 
to kao ime jedne pokrajine (provincije). Prije Bimljana zvao 
se sav taj kraj zajedno s Panonijom Ilirik, pa je stoga ovo 
ime starije od Dalmacije. Poslije pada rimske drzave nastale su 
na tin rimske Dalmacije Hrvatska i Srbija, dok je ime Dalma- 
cije ostalo ograniceno na neke primorske gradove, kao sto sn 
Zadar, Trogir i Spljet. Govoreci o Hrvatskoj, Pitter naj prije od- 
rednje mede stare lirvatske po Tomi arcidakonn, a onda kaze, 
kako je vec Lucius razlikovao tri Hrvatske: Primorsku (mari- 
tima), Zagorsku (mediterranea) i Medurijecnu ili Posavsku (Inte- 
ramnensis sive Savia) ; ovima dodaje Pitter jos dvije: Ovostranu 
(citerior) i Onostranu (ulterior), tako dakle da se citava 
Hrvatska (tota Croatia) sastoji od pet oblasti, koje se svaka 
napose dijele na zupanije (comitatus), a ove opet na sucije 
(iudicatus). Pod Primorskom Hrvatskom razumijevao je Pitter 
sav kraj od Rase do Skadra uz more, a do razvodnili planina 
u kopno; tako pripada Primorskoj Hrvatskoj citava Humska 
zemlja (Hercegovina), Zeta (Crna Gora), Dubrovnik, Cetina, 
Knin, Hlivno, Lika, Krbava i Vinodol, te otoci od Cresa do 



1 Spisu je naslov: »Responsio ad postulata illustrissimo ac excel- 
lentissimo domino, domino Aloysio Ferdinando comiti Marsiglio, sac. 
caes. reg. maiestatis camerario, peditatus colonollo et ad limites t o- 
tius Croatiae commissario plenipotenciario etc. Sub Dresnik 25 
septembris 1699*. Nije stamp^n 1 bbjelodanjen te se nalaz^ u ogromnoj 
zbirci rukopisa Marsiglijevih u sveucilisnoj biblioteci u Bologni Vol. 
103 po. 27 — 34. Bitter ga je dakako radio kroz dulje vremena, a onaj 
datum oznacuje tek dan predaje. 



*As°' 



65 

Lastova. Zagorska se Hrvatska raspada na pravu (uzu) Hrvatsku 
(zupanije Modrusku, Goricku (Stinicnjak) i Zagrebacku na jugu 
Kupe) i na Bosnu, koja se stere od Borove gore (Pini montes) 
do Drine. Posavsku Hrvatsku sacinjava Slavonija (zup. Varaz- 
dinska, Zagrebacka Kupi na sjever, Krizevacka, Viroviticka, Po- 
zeska, Vukovarska i Sremska) te Celjska zupanija. Ovostrana 
Hrvatska jesu Istra i Kranjska, a Onostrana je Srbija, koja se 
dijeli na pravu Srbiju i Basu. Bitter je dakle skupio 
sve E r v a t e, Srbe i Slovence pod jednim ime- 
nom hrvatskim. 

Kako rekosmo, ovaj je spis Bitter napisao za grofa Mar- 
siglija. No on je pozelio da se s njegovim mislima upoznadu i svi 
ostali krugovi, jer se stalno nadao novom ratu s Turcima, koji 
ce onda prikracenoj ECrvatskoj vratiti ono sto je ide. Da bi dakle 
svi jet pripravio na to, da se znade sto je Hrvatska nekad bila i 
dokle su joj granice dopirale, odlucio se jos iste 1699. objeloda- 
niti spis, u kojem bi Hrvatsku prikazao onakovom, kakova je 
bila, dok je nijesu Turci i Mlecani pa i drugi raskomadali. O n 
hoce dakle, da izranjenu, rastrganu i zamrlu 
Hrvatsku dozove k novom zivotu. Tako nastade 
knjizica dostampana krajem januara 1700. u Zagrebu s natpisom 
z i v j e 1 a Hrvatska ili » Croatia rediviva regnanie Leo- 
-poldo Magno caesare« (Zgrb. 1700.). Odmah iza nasiova naslikan 
je grb stare ilirske drzave (insignia veteris Illyrici imperii) 
polumjesec i zvijezda, a nad njima kruna. Taj grb, 
koji dolazi na herceskom odnosno banskom novcu hrvatskom 
XIII. vijeka, zapravo je stari hrvatski g r b, jer (kako je po- 
znato) drevni Iliri, kao ni Grci i Bimljani nijesu poznavali 
grbova. Iza grba odstampana je posveta caru i kralju Leo- 
p o 1 d u I. i sinu mu J o s i p u, tada vec krunjenom kralju na- 
semu, kojima daje u mjesto nasiova »Dalmacije, Hrvatske, Sla- 
vonije, Bame i Srbije« naprosto naslov kraljeva citave Hr- 
v a t s k e« (totiusque Croatiae regibus). U posveti kaze Bitter, 
da je ovu svoju pripravnu radnju ili prospekt (prodromus) 
za veliko djelo pokupio iz mnogih i razlicitih autora s velikim 
trudom te na brzu ruku, a svrha mu je, da istumaci ime hrvatsko 
i da pokaze, sto je »sve Bogom darovano zemlji hrvatskoj«. Samo 
djelce Bitterovo ima u glavnom isti sadrzaj i istu tendenciju ]jao 
Dr. Ferdo Si§i£: Prirucnik izvora I. 5 



66 

i onaj spomenspis grofu Marsigliju, naime da dokaze, kako je 
nekad Hrvatska bila kud i kamo prostranija od svojih tadanjili 
ostataka, i kako zapravo posebne kraljevine ili oblasti Dalmacije 
nema. Izradeno je vrlo pomno na osnovu sviju t a d a poznatili 
i pristupnih izvora, te se odlikuje samostalnim shvacanjem sprain 
Lucija, kojega ipak ni n jednom pogledn nije dostigao. I u torn 
spisu Ritter identificira Hire i Slavene (Slovenac, Slovinac), a 
kako dalmatinski hrvatski pisci zovu jezik svoj uz slovinski jos i 
hrvatskim, Ritter cini korak dalje, te smatra da sn rijeci ilirski, 
slovinski i hrvatski samo tri sinonima za jedno te isto. Prema 
tome dakle, Ritter zakljucuje, da se Hrvatskom ima smatrati sve 
sto su Rimljani zvali Ilirikom izuzevsi na zapadnoj strani 
Retiju i dio Norika, a na jugu Ahajn i egejske otoke. Tu Hr- 
vatsku koju su dosada nevjeze i stranci razlicito dijelili, rastavlja 
on po toku rijeke Dunava na dvoje: na sjevernu i jiiznu; jnznn 
opet dijeli na Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska raspada 
se na Primorje, Zagorje ili Meduzemlje i na Medurijecje (Inte- 
ramnia), te na Planinskn Hrvatsku; Crvenu Hrvatsku 
opet dijeli na Srbiju, Macedonian, Bugarsku i Odrysiju (Tra- 
ciju), Sjevernu Hrvatsku napokon luci na Venetsku, Sarmatsku 
i TJgarsku, to jest to su sjeverni i sjeverozap'adni Slaveni 
(Slovaci, Cesi, Poljaci, Rusi). Kako vidimo, Ritter je u 
glavnom tude ponovio ono, sto je napisao za grofa Marsi- 
glija; razlika je samo to, sto je sada napustio nazive »Ovo- 
strana i Onostrana Hrvatska« (Citerior i Ulterior Croatia ), pa 
mjesto njih upotrebio nazive »Planinska Hrvatska« (Croa.tia 
Alpestris) za Kranjsku, Korusku i Stajersku, i »Crvena Hrvat- 
ska« (Croatia Rubea) za Srbiju s Rasom, pridodavsi tada Crve- 
noj Hrvatskoj jos Macedonijn, Bugarsku i Traciju. Razumije se, 
da je Ritter dobro znao, da se sve te pokrajine i oblasti po njemu 
»Ozivjele Hrvatske« razlikuju »zasebnim granicama, imenima, 
grbovima, pa i drugim stvarima, kao i puekim obicajima«, ali 
to mu se sve nije cinilo zaprekom, jer je bio uvjeren, da u tim 
zemljama zivi jedan jedini narod ilirski ili slovinski ili hrvatski, 
koji govori tek razlicite dialekte jednoga istoga slovin- 
skoga, ili hrvatskoga jezika. 

Ritterovo djelce osobito se dojmi beckoga dvora, gdje se u 
to doba islo zatim, da se od Venecije dobije citava zemlja izmedu 
Zrmanje i (Jetine s Kninom, kao dio nekad an jellrvatske. Stoga 



67 

bi Ritter pozvan od samoga kralja Leopolda I. u Bee (20. nov. 
1700.) ovim rijecima: »Buduci da se iz stanovitih i zamasnih 
razloga cini tvoja nazocnost za podavanje nekili obavijesti prijeko 
potrebita, tako da i sva pisma i isprave, koje oznacuju i utvrduju 
mede i granice nase kraljevine Hrvatske, i koje ti imas u svojjim 
rukama, sa sobom doneses; stoga tebi po ovom pismu nalazemo 
i zapovijedamo, da primivsi ovaj list, bez ikakog daljega ote- 
zanja i odlaganja zajedno sa spomenutim pismima i ispravama, 
koje su u tvojim rukama, nikako ne propustis da ovamo (u Bee) 
dodes«. Ritter je odista odmah i posao u Bee 13. decembra 1700., 
te se prijavio po dolasku u dvorskoj kancelariji. IT Becu izdade 
potom djelce s natpisom: »Stemmatographia sive armorum Illy- 
ricorum delineatio, descriptio et restitution (Bee 1701. ), 1 u kojem 
su slikovno prikazani i opisani grbovi od 56 pokrajina i oblasti, 
koje je Ritter pribrajao Iliriku. Najprije je grb citavoga 
Ilirika (polumjesec i sestotraka zvijezda) i grb srpskoga carstva 
Xemanjica (orao s dvije okrunjene glave) ; iza ovih slijede alfa- 
betskim redom grbovi pojedinih zemalja i oblasti. Razumije se, 
tude ima pored pravih grbova mnostvo izmisljenih, sto od 
njega samoga, sto od starijih nekili pisaca. Pod svakim 
grbom imadu cetiri stiha (latinska), koji ga opisnju i alegoricki 
tumace. Ovo je djelo izdao na slaveno-srpskom prevodu 1741. 
Kristofor 2efarovic, pa tako su neki od ovih grbova 
postali na Balkanu drzavni grbovi, kad se doticne zemlje oslo- 
bodise od Turaka (tako srpski, bugarski i rumunjski). 

Xe nasavsi u Becu one potpore, kojoj se nadao, vrati se 
Ritter potkraj decembra 1701. u Zagreb, gdje je dao u stampu 
liistorijsko-pjesnicko djelo: »Plorantis Croatiae saecula duo car- 
mine descripta« (Zagreb 1703.). U torn se djelu, koje po svom 
sadrzaju spada medu najbolja njegova historicka djela, u lieksa- 
metrima nizu dogadaji hrvatski, a navlas bojevi s Turcima na 
Krajini, kroz XYI. i XVII. vijek. Xarocito se vijesti iz XVII. 
vijeka isticu velikom pouzdanoscu, a kako ih inace drugdje ne na- 
lazimo, to imadu i znatnu liistoricko-izvornu vrijednost. Samo je 
djelo razdijeljeno na dva »pjevanja«,naime na XVI. i XVII. vijek. 

Od 1703. sve do marta 1710. zivi Ritter poglavito u Za- 
grebu (oclnosno u susjednom Scitarjevu) u vrlo nepovoljnim prili- 

1 Dnigo izdanje s neznatnim promjenama izdano je 1702. u Zagrebu. 



68 

kama, no uza sve to nije zanemario knjizevna rada. God. 1704. 
izdao je u Zagrebu spis s napisom: »Natales D(ivo) Ladislavo 
regi Slavoniae apostolo restitutio, u kojem pokusa da ustanovi 
podrijetlo i mjesto rodenja ugarskoga kralja Ladislava I. Svetoga 
(1077. — 1095.), koji je osnovao biskupiju za'grebacku i koga stoga 
i zove apostolom Slavonije. Bitter je za tu svoju raspravu upo- 
trebio svu silu izvora i pomagala, a svrlia mu je dokazati, da 
sv. Ladislav (zapravo Vladislav) nije potekao od madzarskih 
Arpadovica, nego da je podrijetlom iz hrvatske knezevske ili kra- 
ljevske porodice, a sam da se rodio u Hrvatskoj na jugu Kupe 
u zupaniji Gorickoj, i to bas u gradu Gorici ili Stenicnjaku. Ba- 
zumije se, te su misli Bitterove teska zabluda, no ipak su zna- 
cajne, jer njima hoce Bitter da od onih Arpadovica koji vladaju 
u Hrvatskoj poslije Ladislava i Kolomana ucini Hrvate. 

Kad je 1706. nastradala njegova stamparija od pozara, 
ostala su mu poglavita djela u rukopisu (danas vecina u 
kr. sveucilisnoj biblioteci u Zagrebu). To su: »Offuciae loannis 
Lucii »De regno Dalmatiae et Croatiae« refutatae ab equite Paulo 
Bitter «, u kojem vrlo spretno i s velikim marom hoce da dokaze, 
kako je Lucijevo djelo tendenciozno, i kako sve vrvi od protuslo- 
vlja i »opsjena« (offuciae), kojima je pisac gledao zastrti pravu 
i sustu istinu. U tu svrhu rascinja Bitter redom sve tvrdnje nje- 
gove u pojedinim poglavljima; zapocinje sestnaestom glavom 
prve knjige, a zavrsuje sedamnaestom glavom cetvrte, u kojoj 
Lucius pripovijeda, kako su Mlecani 1358. mirom u Zadru mo- 
rali ustupiti citavu Dalmaciju ugarsko-hrvatskom kralju Ludo- 
viku I. Cini to tako, da najprije priopcuje doslovce ili u izvatku 
tvrdnju ili tezu Lucijevu, a onda je kriticki kusa da analizira i 
pobije. Ovo je djelo nesumnjivo od znatne vrijednosti jos i danas, 
premda rijetko kad postizava svoje svrhe. Drugo je djelo: »Bano- 
logia seu de banatu Croatiae cum continua banorum clironologia 
ab A. chr. 6Jfl.«, u kojem raspravlja u deset poglavlja o imenu 
»ban« i njegovoj starini (ban od bojan), o dostojanstvu banskom, 
o vlasti banskoj, o uzvisenosti banskoj, o naslovu banskom, o moci 
banskoj, o banskim prihodima, o banskim novcima, o banskoj 
rezidenciji i o prostranstvu i o diobi banija. Iza ovih pravno-histo- 
rickih razlaganja slijedi »chronologia banorum sive ducum Croa- 
tiae«, naime niz banova od 641. pa do tadanjega bana grofa 
Ivana Palffyja; od XIII. vijeka dalje donosi Bitter i slike 



69 

grbova pojedinih banova, a ima ill u svemu pedeset i cetiri. Treec 
djelo Ritterovo, a jedno od najvrednijih jeste: Serbia illustrata 
libri octo, u kojem prikazuje povjesnicxi sredovjecne Srbije od 
najstarijih vremena do pada Smedereva (1459.). Ritter je uopce 
prvi, koji je napisao sustavnu liistoriju Srbije, a izradio ju je 
na svim tada pristupnim mu vrelima, te nije ni danas bas posve 
na odmet. 

Pored ovoga historickoga rada, zasluzuje paznju i njegov 
rad na jezikoslovnom polju, koji je sadrzan u njegovoj gramatici, 
rjecniku i pravopisu. Grama tika je nazalost sada izgubljena, ali 
j°j J e poznat raspored grade. Raspravljalo se naime u njoj o 
starini jezika hrvatskoga, njegovu rasprostranjenju, vrijednosti 
i ljepoti knjizevnosti, o pravopisu latinskim pismenima, o narod- 
nim imenima, rodovima, brojevima, padezima, licima, glagolima. 
zamjenicama i o stihotvorstvu. Rjecnik njegov sacnvao se samo u 
latinsko-hrvatskom dijelu, a vidi se iz njega, da je poznavao sva 
tri nasa dijalekta, a "&ored toga oznacio je na nekim rijecima i 
dvije vrste akcenta. U pravopisu isao je zatim, da emancipira 
hrvatsku knjigu od tada uobicajena pravopisa po madzarskom 
nacinn; tako on poznaje c (za cs) i c. 

Posljednje su godine Ritterova zivota pnne razocaranja i 
bijede. Kako nije nikad mogao da dobije stalne sluzbe sa stalnim 
dohotkom, gledao je ? da se domogne kakova imanja. I odista 
kralj Josip I. podijeli mu 14. septembra 1708. posjed Scitarjevo 
kraj Zagreba, pace odlikovao ga je i naslovom baruna. Xo s 
tim casom zacinje i njegova katastrofa. Pravi vlasnik Scitarjeva 
bio je grof Ivan Ivanovic kanonik zagrebacki, a posljednji clan 
svoga roda, covjek doduse umobolan, no ipak ziv, pa tako se sada 
dize kaptol za njegova prava, a turopoljski komes Ludovik Vagic 
zapoce protiv Rittera proces uz pripomoc citavoga hrv. plemstva, 
jer da je Ritter na nezakonit nacin stekao Scitarjevo. Kad je 
o torn sabor hrvatski 16. decembra 1709. izrekao presudu, kojom 
se Ritteru oduzima Scitarjevo, a on se tome ne htjede da pokori, 
izbaci ga Vagic silom iz dvorca. Videci se tako svuda okruzen 
neprijateljinia zasluzni se ovaj covjek skloni u Bee trazeci zastite 
i pomoci. Ondje je 20. januara 1713. umr'o u bijedi, a sve nje- 
gove rukopise i ostavstinu preuze dvorska komora. 



70 

Istodobno s Ritterom djelovao je na historijskom polju 
Toma Kovacevic. 1 Rodio se 6. januara 1664. u Krizevcima od 
plemenitih roditelja. Svrsivsi osnovne skole u rodnom gradu na- 
stavi nauke u Zagrebu (humaniora), a onda u Rimu kao pitomac 
isusovacki u kolegiju german.-hungar. filozofiju i teologiju 
(1684. — 1691.). Vrativsi se u Zagreb kao zaredeni svecenik, 
postade najprije zupnikom u Ivancu (kod Varazdina), a vec 
1694. kanonikom zagrebackim. Skoro potom dode u Bee, gdje 
je bio izmedu 1699. i 1701. rektor tamosnjega hrvatskoga kole- 
gija, a onda se vrati u Zagreb kao arcidjakon cazmanski. God. 
1708. zastupao je na saborn u Pozunn zagrebacki kaptol, te je 
zajedno s biskupom Martinom' Brajkovicem mnogo radio, oko 
toga, da se zagrebacka bisknpija podigne na nadbiskupiju. U to 
se vrijeme vec bavio i historijom, a narocito crkvenom, pace 
on je i pomagao kao nekadanji pitomac isusovacki Filipu Rice- 
putiju i Danielu Farlatu oko predradnja za poznato djelo »Ily- 
ricum sacrum«. Kad je biskup Emerik Eszterhazy ostavio Za- 
greb (1722.), bjese on predlozen za njegova nasljednika, ali 
biskupom postade Juraj Branjug. Umr'o je u Zagrebu 13. juna 
1724. Pisao je vrlo mnogo, no sva mu djela ostadose u rukopisu 
(ima ih danas Jugoslav, akademija). Od njih se istice na prvom 
mjestu »Catalogus presulum Zagrabiensium«, u kojem je pri- 
kazao zivotopise biskupa zagrebackili od Dulia do Jurja Bra- 
njuga; to je djelo osobite vrijednosti, a narocito za XVII. vijek. 
Onda valja napomenuti: »Historia provinciae seu bonorum ve- 
nerabilis capituli Zagrdbiensis Siscianorum«, u kojem je djelu 
nacrtana povijest Siska do g. 1682. (djelo je dovrseno 14. maja 
1718.), te: »Sequitur catalogus regulatus demortuorum canoni- 
corum Zagrabiensium sine aliqua interruptione, deductits ab an. 
1578.«, u kojem je nanizano mnostvo zivotopisa kanonika zagre- 
backili; tako Jurja Rattkaya povjesnicara nasega. Konacno je 
Kovacevic napisao jos i povijest samostana franjevackih i pa- 
vlinskili u Hrvatskoj, te samostana sv. Klare u Zagrebu. 

Kovacevicev mladi drug bjese Juraj Marcelovic. Podri- 
jetlom bio je iz okolice Dubicke, a rodio se 1698. Ucio je u Za- 
grebu, Becu (filozofiju) i u Rimu (1720. — 1727.), gdje je pro- 
moviran na doktora teologije. Ponajprije bio je zupnik u Drnju 

1 Za ove podatke zahvalju.iem gosp. prof. Vjek. Klaicu. 



71 

(kod Koprivnice), a od 1729. dalje kanonik zagrebacki. Kao 
takav bio je 1733. — 1731. rektor hrvatskoga kolegija u Bologni, 
a onda vrativsi se u Zagreb oboli tesko te pode lijecenja radi u 
Bee, gdje je umr'o 13. aprila 1741. ; pokopan bje u crkvi sv. 
Stjepana. Kao kanonik zapoceo je pisati povijest biskupije za- 
grebacke proucivsi u tu svrhu arkive zagrebackoga i cazmanskoga 
kaptola. Djelo je njegovo po smrti mu doslo u ruke Adamu Bal- 
tazaru Krcelicii, koji ga je upotrebio, no sam rnkopis Marcelo- 
vicev danas nije poznat. Preostala je samo vrlo vrijedna i vazna 
zbirka isprava s natpisom: »Synopsis diplomat um aUdrumque 
monumentorum Croatiae respitientium ah an. 1232. usque ad 
an. 1693. chronologice dispositau; original se toga djela nalazi 
u metropolitanskoj knjiznici zagrebackoj, a prijepis n arkivu 
jngoslavenske akademije. 

Radom syojim natkrilio je oba svoja pretliodnika Marcelo- 
vicev ncenik Adam Baltazar Krcelic. 

Baltazar Adam Krcelic (Kerscelich) 1 rodio se 5. februara 
1715. u Brdoveu kod Zapresica od odlicnih i uglednili roditelja. 
Krcelici starinom su iz Krbave, pa stoga i pise nas pisac pored 
svoga imena jos i pridjev (koji mu inace nije pripadao kao ple- 
micki predikat) de Corbavia. Prve je skole izucio kod Isusovaca 
U Zagrebu 7 a onda nde u sjemeniste. Iz Zagreba bi poslan u Bee 
kao pitomac onamosnjega hrvatskoga kolegija, a potom u tali- 
jansku Bolognu, da svrsi teoloske i pravne nauke kao pitomac 
tamosnjega hrvatskoga (ilirskoga) kolegija. Na jesen 1738. vrati 
se u Zagreb kao 23 godisnji doktor filozofije i teologije, pace 
on je istodobno dovrsio i pravne nauke. Ponajprije postade zu- 
pnikom u Selima kraj Siska, gdje ostade do 1745., kad postade 
prefekt u zagrebackom sjemenistu, a vec 1747. kanonikom za- 
grebackim u trideset i drugoj godini s naslovom papinskoga pro- 
tonotara. Malo potom poslje ga biskup Branjug u Bee kao r e- 
ktora na hrvatskom kolegiju, dakle odgojiteljem cvijeta hr- 
vatske aristokracije i prirodnim zastupnikom biskupa i kaptola 
zagrebackoga kod kraljevskoga dvora. Taj boravak njegov u Becu 
i poznanstva, sto ih je sklopio, bijahu od presudne vaznosti po 
sav mu docniji zivot. U to je doba dvor vec bio na cistu s idejom 



1 Gl. Smiciklas: Zivot B. A. Krceli^a. Uvod u 'Annua 1 
(Mon. Slav, merid. XXX. (Zgrb 1901.). 



72 

jedinstvene A u s t r i j e, s jednim ustavom i jednim dr- 
zavnim jezikom, dakle na stetu. ngarskoga i hrvatskoga ustava. 
U Ugarskoj pomagao je kraljicu Mariju Tereziju uceni Franjo 
K o 1 1 a r, a za Hrvatsku trebao je tu ulogu da preuzme nas Kr- 
celic, no ne kao politicar, vec kao historik. Krcelic se odazva 
zelji kraljicinoj, a to s tim radije, sto je tezio za mitrom bi- 
skivpa zagrebackoga. God. 1749. ostavi Krcelic Bee i vrati se u 
Zagreb, jer ga je novi biskup Franjo Klobusicki ucinio 
svojim kanonikom a latere. To bjese razlogom, da je nbrzo pnkao 
clubok jaz izmedu Krcelica i drugih nekili kanonika, koji se 
preobrazi po vremenu u tesku svadu i strastvenu mrznjn. Kao 
nekoc Rattkay, tako je i Krcelic sam poskorio pad svoj nekim 
neendorednim djelima, te je tako rezultat mnogogodisnjega pro- 
cesa bila snspenzija njegova. Konacno se izmiri sa svojim protivni- 
cima davsi ocitovanje ne bas laskavo po sebe. Skoro potom umre 
koncem marta 1778., te bi pokopan u stolnoj crkvi zagrebackoj. 

Krcelic bio je veoma plodan pisac, i to u prvom redu hi- 
storik, a tek od cesti bogoslov i jurist; pisao je latinski i lir- 
vatski. Mi cemo se osvrnuti tek na njegova tri najvaznija djela. 

Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis pri- 
mae Tomus I. Zagrabiae (1770.). O postankn toga djela pri- 
povijeda Krcelic sam u predogovoru u historiji pecujske bisku- 
pije (ostala u rukopisu) ovako: »G. 1740. pozove me k sebi kano- 
nik Marcelovic iz Sela (gdje je Krcelic tada bio zupnik), po- 
kloni mi svoje djelo o povijesti crkve zagrebacke i zamoli, da to 
dovrsim pod natpisom Historiarum ecclesiae Zagrabiensis^.. Ra- 
znmije se, posao je Krcelicu morao zapinjati na selu, pa tek 
y povratkom svojim n Zagreb prionuo je valjano uza nj. Godine 
1754. bilo je ono gotovo, pa je stoga izisao u jednoj konzistori- 
jalnoj sjednici pred svoje kanonicke drugove s prijedlogom, da 
se stampa o kaptolskom trosku. Kako doonda takova djela jos 
nije bilo stampom izdana, bi namjera Krceliceva u prvi mah 
s opcim odusevljenjem pozdravljena, ali brzo potom uze kod iz- 
vrsenja toga posla zagrebacki biskup Franjo Thanzy praviti ve- 
likib zapreka. To prisili Krcelica, da se utekao dvorskom kance- 
lam Leopoldn grofu !N"adasdyju moleci ga za posredovanje. Tako 
se eto zgodi, da je privilegij, datiran 9. aprila 1754., kojim se 
dopnsta stamparu Antnnn Reineru stampanje Krceliceva djela na- 



73 

pokon stigao u Zagreb, te se unatoc protesta kaptola pocelo stam- 
panjem. Krcelic sklopi s Keinerom ugovor, kojim bi odredeno, 
da ce se djelo odstampati u hiljadu komada racunajuci 6 fr. po 
tabaku. Ali zbog procesa autorova stalo je stampanje ubrzo za- 
pinjati, te je citavo djelo ugledalo svjetlost tek godine 1770. 
nakon smrti biskupa Tkauzyja. Vec sam napis pokazuje, da je 
Krcelic djelo svoje osnovao na siroj osnovi; ona nam je od njega 
samioga i poznata. Djelo je trebalo imati tri dijela: n prvom 
se imao pnkazati niz biskupa i djela njihova, u drugom povijest 
kaptola, stolne crkve i gradevina ; a u trecem odnosi prema dru- 
gim biskupijama. Ali od svega toga izisla je samo prva knjiga 
prvoga dijela stampom, dok nam se draga knjiga sacuvala u 
rukopisu. 

Prva knjiga podijeljena je u cetrnaest poglavlja. U prvom 
se govori o osnivacu biskupije sv. Ladislavn, u drngom o mjestu 
utemeljenja, u trecem o vremenu i o prilikama utemeljenja, u 
cexvrtom o biskupijama, sto su bile u Slavoniji prije zagrebacke, 
u petom o prijenosn sisacke biskupije na zagrebacku, u sestom 
o zemljisnom prostoru, u sedmom o rezidenciji, u osmom o pri- 
vilegijama, u devetom o prihodima i imanjima, u desetom o gradu 
Ivanicu, u jedanaestom o drugim dobrima biskupijskim, a od 
dvanaestoga do cetrnaestoga, sto obulivataju najveci dio knjige 
(str. 74 — 340), prikazuje se niz biskupa od Duha do Nikole 
Zelnicaja Stepanica (1093. — 1602.). Prema obicaju i nacinu 
svoga vremena, Krcelic donosi valjda sve isprave, koje su mu 
bile poznate, a pocrpao ih je poglavito iz biskupskoga i kaptol- 
skoga arkiva, ali mu prijepisi nijesu svagda pouzdani. Isto je tako 
napisana i druga knjiga, u kojoj se nastavlja niz biskupa od 
gimuna Bratulica do Petra Petretica (1603.— 1667.). Ovu je 
drugu knjigu napisao Krcelic u posljednjim godinama svoga 
zivota; rukopis nalazi se u arkivu jugoslavenske akademije, a 
jedan prijepis u knjiznici kaptola zagrebackoga. Krcelic sam, a 
i njegovi suvremenici, visoko su cijenili to djelo, tako narocito 
i sam Farlati, koji se njime obilno posluzio. Dakako danas mu 
je vrijednost kud i kamo slabija; u starijim je dijelovima uopce 
bez vrijednosti, ali u novijim, u nizu biskupa od XVI. vijeka 
dalje, jos uvijek ima mnogo dobrih vijesti. Xajbolje je svakako 
ono, sto se pod kraj knjige govori o vremenu biskupa Gaspara 
Stankovackoga (1588. — 1596.) i o sisackom boju (1593.). 



74 






De regnis Dahnatiae, Croatiae, Slavoniae notitide prqeti- 
minares. Zagrabiae 1770. Postanak djela samoga kud i kamo je 
stariji od vremena izdanja, jer je to djelo Marija Terezija jos 
godine 1748. pozeljela iz njegova pera poklonivsi mu u tu svrlm 
bogatu knjizevnu ostavstinu Bitterovu. Grod. 1768. bilo je djelo 
gotovo. Krcelic nato odluci, da ce ga posvetiti kraljici, pa stoga 
up it a prijatelja Adama Kollara (kod dvorske kancelarije u 
Becu) za savjet, a ovaj mu je nato ovako odgovorio: »Molim te 
prvo i prvo, napisi u tu svrhu molbenicu na caricu sto krace 
znas, te u njoj jasno kazi, da tvoj rad ide za tim, da obranis 
Dalmaciju od Mlecana. Potom otpremi djelo na cenzuru. U po- 
sveti kazi, kako te je izazvao Lucius, koji se nije ustrueavao, da 
brani prava Venecije na Dalmaciju«. Kraljica je posvetu pri- 
mila, a nato ude djelo u stampu. Posveta pocinje ovako: »Pra- 
vedno je, da se svakomu vrati ono, sto je njegovo, sta vise, i 
nauk je to Spasiteljev, jer ugledavsi novae s prilikom carevom, 
rece: Dajte Bogu bozije, a earu carevo«. Stoga i ide Krcelic 
za tim, da u svome djelu dokaze prava svete krune u g a r- 
ske na Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju, Bosnu 
i S r b i j u, dakle da izvrsi onu zadacu, koju je nekoc Bitter 
preuzeo, ali je nije ispunio. »Svrha je i cilj ovoga djela, — 
kaze sam Krcelic — da iznesem historicka prava n a- 
s i h k r a 1 j e v a n a Dalmaciju, Hrvatsku, Slavo- 
niju, S r b i j u i Bosnu; ocijenit cu vlast kraljevsku, ogledat 
cu preimuctva kraljeva, pa ce onda izici na vidjelo, da su k r a- 
1 j e v i, nasi gospodari, u s v o j o j p r a v o j p r a v c a- 
t o j s v o j i n i, da su prirodni gospodari, to jest samovladari. 
Djelu sam dao natpis Praeliminares notitiae', jer ne pisem povijest 
svih zemalja, nego noticije, biljeske, koje ce posluziti za po- 
dlogu onomu, koji preduzme da napise sistematsku historiju«. 
Iz ovib se rijeci Krcelicevib jasno vidi, da se on poglavito 
trudio oko toga, da dokaze pravo ugarske krune na hrvatske i 
srpske zemlje, a kad to dokaze, onda prepusta drugome samu 
historiju. Znajuci ili sluteci da to bas ne ce biti svakomu cita- 
telju pravo, domece jos: »Yidjet cete, da li sam ja izdajica 
do m ovine i koje li sam krune p o d a n i k, pa i to, da li 
sam nevjernik s v o j i h kraljeva. Drzim, da ce moja 
nastojanja steci pohvalu, kad se bude vidjelo, da sam u svome 



djelu osvijetlio stvari domovine (nase) tako, kako to ne ucini 
jos nijedan sin njezin«. 

Poslije predgovora nabraja Krcelic svoje izvore (operis 
fundamenta), a to su napisi i raznovrsne isprave i konacno pisci. 
Dakako, tu se o kriticnosti, kao primjerice u Luciusa, ni iz 
daleka ne moze govoriti. Ta on i ne zna, sta je to diplomaticka 
i bistoricka kritika, sta vise, sta da kazemo za pisca rodom Hr- 
vata, koji se nalazi prinudenim, da u uvodu zamoli citatelje 
svoje, da mu oproste, sto je na vise mjesta napisao, da se Sava 
izlijeva n Dravu! Djelo obubvata citavn hrvatsku bistoriju od 
najstarijih dana do 1606., i to tako da je samo jos vijek Ferdi- 
nandov potanje obraden, dok iz docnijega vremena napominje 
tek najznatnije zgode. Podijeljeno je na cetiri perioda : prvi 
obubvata rimsko doba do VII. vijeka, drugi vladanje hrvatskib 
narodnih knezova do konca IX. vijeka, treci proslost brvatske 
zemlje za knezova i kraljeva ugarskili do 1526., a ctetvrti doba 
kraljeva ugarsko-austrij skill (sub regibus Hungariae austriacis). 
Kao dodatak prikazuje jos Hrvatsku i Slavoniju kake su bile 
u njegovo doba; tu se govori o civilnoj i vojnickoj Hrvatskoj, 
o njezinoj drzavnoj i crkvenoj upravi, o samostanima i duho- 
vnim redovima, o skolama, a konacno nalazimo jos i geografski 
opis pojedinih zupanija, kao sto su zagrebacka, krizevacka, va- 
razdinska i druge. Dakako, ovaj je dodatak za nas danas naj- 
vredniji dio od svega, te nam moze posluziti kao valjan i pouzdan 
izvor. U bistoriji samoj upravo je nerazumljiv, k'ad silom tura 
nase narodne kraljeve u doba vladanj a ugarskili 
knezova i kraljeva. Prijelaz za Ladislava i Kolomana tumaci 
na osnovn bastinskoga prava kraljice Jelene, odnosno 
sv. Ladislava, poslije smrti Zvonimirove. Krcelic pored ovib mana 
pise jos i neobicno barbarskom i nejasnom latinstinom, kroz sto 
mu djelo jos i vise gubi na vrijednosti. 

Annuae sive historia ab anno inclusive 171+8. et subsequis 
(1767.) ad posteritatis notitiam. Ovo je djelo Krcelic zapoceo 
pisati godine 1764., pa prema tome »Annuae« nijesu suvremeno 
biljezeni anali, vec jedino u tri posljednje godine. Djelo je u 
neku ruku memoar po sadrzini svojoj, jer mu je glavna tenden- 
cija, da opere pisca pred potomstvom, pa da vide potomci, koliko 
je slavan sin ovoga naroda nepravedna pretrpio, neka vide kako 



76 

je spasonosno djelovao, neka vide koliko se trudio i to pored ne- 
brojenili zapreka i neprilika! Ipak nas se ugodno doimaju ove 
rijeci napisane odmah u pocetku : »Mi se tuzimo na nase prede, 
sto sn nas svojim nemarom tako zapustili, da moramo uciti liisto- 
riju njihova vremena iz same predaje; tako se tuzimo, a ne cemo 
da nasom marljivoscu grijeli otaca svojili okajemo. Ja cu pak 
potomcima zauvar zgode ovih godina (1748. — 1767.) s p u n o m 
vjernoscu i cijelom iskrenoscu ispripovijedati«. 
Krcelic pisao je ovo djelo do 1767., pa tako je dakle jos jeda- 
naest godina poslije toga zivio. U Zagrebu se opcenito znalo da 
pise o svojim stvarima, a slutilo se takoder, da ce svi njegdvi 
protivnici rdavo proci. Godinu dana prije smrti predao je rukopis 
»Annua<i pod svojim pecatom knjiznici tadanje (pravoslovne) 
akademije, ali uz izriciti uvjet, da se ne smije otvoriti prije 
njegove smrti. Kad ga otvorise upropastise se od cnda. Glava 
odsjeka za bogostovlje i nastavu kod tadanjega hrvatskoga kra- 
ljevskoga vijeca, Nikola Skrlec, dade rukopis na izvjestaj savjet- 
niku grofu Pavlu Festeticu, koji potom pred vijecem otkri ljut 
otrov ovih anala, pogibeljan za odgoj mladezi, pa stoga stavi 
predlog, da se ova knjiga kao posljednji ostatak Krceliceve ljudske 
slabosti s p a 1 i, ili da se podvrgne skupnoj cenzuri ovoga zbora, 
koji ce pohraniti sto je vrijedno, a ostalo baciti u vatru. Ipak 
Skrlec rijesi stvar drugacije: on dade na dvadeset i dva mjesta 
brisati crnom tintom sve ono, sto mu se cinilo sabljaznjivo za 
buduce narastaje. Uza sve to dadu se neka od ovih mjesta citati r 
a sadrzaju same poruge i skandalozne anegdote. Krcelic je naime 
upleo u svoje pricanje razne obiteljske tajne i privatnih skandala 
ne stedeci (ocito zloradice) nikoga. Inace »A n n u a e« su vrlo 
dragocjen historicki izvor, i nesumnjivo najvrednije Krcelicevo 
djelo. Za tisak spremio ga je Tade Smicislas, a izdala 
ga jugoslavenskat^kademija (Mon. spect. hist. Slav, merid. Vol. 
XXX. Zgrb. 1901.). 

Razdijeljeno je po godinama,a ove opet na pojedine odsjeke 
s nuznaslovima. Najprije se Krcelic obazire na dogadaje u bisku- 
piji zagrebackoj nakon smrti biskupa Dure Branjuga (28. aprila 
1748.), a onda govori o sjedinjenju Slavonije s Hrvatskom, 
cemu se od srca raduje, pa prikazuje u kake je snosaje ova zemlja 
dosla i prema Ugarskoj i prema Hrvatskoj, i kako je u njoj bila 
uredena uprava. Dok mu se tako pruza prilika da gleda, kako 



77 

se jedan dio Hrvatske vraca materi zemlji, dotle mora da kon- 
statuje, kako se velik dio zemljista i naroda nasega izmice ispod 
vlasti i domacih zakona : krajina se naime ureduje po vojnicku, 
a Krcelic je posmatra u toj metamarfozi i pripovijeda, kako se 
ta stvar postepeno razvijala, kako se naroda dojmila i ka'ke su 
posljedice tomu bile. Xa ovoj strani opet, koja je ostala pod 
banskom vlascu, biljezi pomno zgode, u kojima se ogleda snosaj 
prema Ugarskoj i beckoni dvoru s njegovim centralistickim i 
apsolutistickim teznjama. S obzirom na sam zivot Hrvatske, slijedi 
sve sabore (addenda ex actis regni), koji su bili drzani u doba 
njegovih »Annua« y te premda mi imamo ne samo zapisnike, nego 
i spise tih sabora, ipak nam dobro dolaze mnoge Krceliceve bi- 
ljezke, kazujuci nam bolje, nego li je gdje drugdje receno, odakle 
je potekla, iz kojih li motiva ova ili ona ustanova saborska. To 
isto vrijedi i za njegove biljeske za ugarsko-hrvatski sabor toga 
vremena (1764.), koliko se tice i krvatskih posala. Krcelic 
pomno prati i sve ono, sto biva oko ustava hrvatskoga, oko vlade i 
uprave; spomenuvsi kako se dosta rano pocelo o torn vijecati, da se 
vlada kraljevine Hrvatske preinaci, biljezi n posljednoj godini svo- 
jih »Annua« kratkim rijecima konacni rezultat svijn vijecanja, to 
jest uvedenje hrvatskoga kraljevskoga vijeca (consilium regium 
croaticum). Vec prije toga kazivao je, kako su hrvatske zupanije 
iznova bile uredene poput slavonskih. Ostale oblasti kao sudbene, 
f inanci j alne, gradske, ostaju kao sto su bile, sto Krcelic takoder 
biljezi. Dalje govori o poreznoj snazi zemlje, o novom nacinu 
konskripcija, urbaru i o bunama seljackim (osam »tumulti rusti- 
corum«), sto su s time u vezi. Vrlo velik interes pokazuje za 
dusevne i duliovne potrebe narodne, pa mu je stoga i pripovije- 
danje o stvarima, sto se toga ticu, veoma obilno; tako se osobito 
raduje skolama i boljemu nacinu ucenja, a narocito ga u velike 
zanimaju crkveni odnosi. Kako u ono doba jos nije bio zakonom 
zajamcen polozaj doseljenili grckoistocnih Srba (Valachi), to 
mu se pruza vise puta prilika, da u tim stvarima iskaze misljenje 
svojih suvremenika. On prati i vojevanje Hrvata u sedmogodis- 
njem ratu (1756. — 1763.) navodeci broj vojske i zrtava, sto su ih 
pridonijeli stalezi, i pojedine bitke. Konacno valja istaknuti jos 
i to, da su »Annuae« najizdasnije vrelo za zivotopis Krcelicev, a 
i bolji je u njima s obzirom na hrvatsko-ugarske odnosaje, nego 
li u ostalim stampanim svojim djelima. 



78 

Do'k su se Kovacevic, Marcelovic i Kreelic bavili historijom 
samo jedne nase biskupije, naime zagrebacke, dotle su u susjednoj 
Italiji besprimjernom marljivoscu i ustrajnoscu obradivala tri 
ucena Isusovca cjelokupnu nasu crkvenu historiju. To su bili 
Filippo Riceputi, Daniele Farlati i Jacopo 
Coleti. 

Filippo Riceputi rodio se 11. jula 1667. u gradicu Forli, 
te je po dovrsenim naukama stupio u red isusovacki (1691.). 
Proboravivsi vise godina u »Iliriku« kao vojnicki svecenik mle- 
tacki, povrati se 1720. u Rim, te se odluci, da ce napisati crkvenu 
historiju Balkanskoga poluotoka iliti staroga Ilirika. O toj osnovi 
svojoj izdao je iste godine u Veneciji spis s natpisom: ^Prospectus 
Illyirici sacri cuius historiam describendam typisque mandandam 
suscipit P. Fil. Riceputi«. Za taj ogromni posao pokazase velik 
interes papa Klement XI. (1700. — 1721.), Inocent XIII. (1721. 
do 1721.) i Benedikt XIII. (1721. — 1730.), pace kao pomagaca 
dali su mu mladoga Isusovca Danijela Farlatija. Punih dva- 
deset godina radila su njih dvojica zajedno s rijetkom ustrajnoscu 
sabravsi preko trista svezaka historijske grade. ~No Riceputi ne 
doceka djela, jer je umr'o jos prije nego li je izisla prva sveska 
njegova truda dne 5. oktobra 1742. u Ceseni. Rad je tada na~ 
stavio sam Daniele Farlati. Rodio se 22. februara 1690. u mjestu 
San Daniele u Furlaniji; prve skole izucio je u Gorici (Gorz), 
te stupio potom 1707. u Bologni u isusovacki red i nastavio nauke 
u Padovi i Rim.ii. Godine 1722. bjese poslan u Padbvu, da po- 
maze Riceputi ju, pa tako ostade do kraja svoga zivota kod izra- 
divanja djela »Illyricum sacrum«. Ipak nije ga svega napisao i 
izdao, vec samo prvih pet knjiga, jer ga u torn sprijeci smrt 
25. aprila 1773. u Padovi. Tada preuze dalji posao pomagac 
njegov Jacopo Coleti, koji je roden 2. maja 1734. u Veneciji. 
a stupio u red isusovacki 1752., te navdve izucio u Padovi ; umro 
je 15. augusta 1827. u Veneciji. 

Ogromno djelo »Illyricum sacrum« ide u red najodlicnijih 
produkata ukupne svjetske historiografije, a navlas crkvene. Vri- 
jednost njegova ne lezi toliko u obradbi samoj, koliko u tome, 
sto je u njemu sabrano golemo mnostvo izvora (isprava, spisa i 
pisaca) ne samo za crkvenu, nego i za politicku historiju balkan- 
skoga poluotoka, a narocito Dalmacije, i to od najstarijih vre- 



79 

mena sve do XVIII. vijeka, a od kojili se danas mnogo njih vec 
izgubilo. Djelo se dijeli naosa m svezaka (volumina), a sadrzaje 
u sebi ovu gradu. Svezak I. (Venecija 1751.) i II. (17^3.) 
obraduje historiju stare rimske Salone do propasti, III. (1765.) 
nadbiskupiju spljetsku, IV. (1769.) sufragane biskupije spljet- 
ske: Belgrad, Skradin, Bosnu, Krbavu, Modruse, Senj, Otocac, 
Duvno, Makarsku, Nin, Hvar, Knin, Trogir i Sibenik; V. 
(1775.) Zadar i njegove sufragane Osor, 'Rab i Krk, Sisak i 
Zagreb; 1 VI. (1800.) Dubrovnik i njegove sufragane Trebinje, 
Mrkan, Zalmm, Ston, Korcula, pa R'isan i Kotor; VII. (1817.) 
Duklju, Bar, Drac i ostale albanske biskupije, i Srijem; VIII. 
(1819.) Biskupije u Srbiji i Bugarskoj (Skoplje, Pec, Sofija, 
Olirid, Trnova i druge). Coleti napisao je jos i IX. svezak, u 
kojem su se nalazili dodaci i ispravci cijelom djelu, a izdao ih 
tek nedavno F r a n o Bulic kao »Supplemento« svome Bullet- 
tinu (1902. — 1909.) s natpisom: »Accessiones et correctiones all 
•Illyricum sacrum« del P. D. Farlati di P. G. Coleti. Spalato 
1909. «, cime je zaduzio citav naucni svijet. 

Medutim razvise djelatnost svoju na liistorijskom polju i 
neki uceni hrvatski i madzarski Isusovci. Prvi je Franjo Zaver 
Pejacsevich (barun Viroviticki) ; rodio se u Osijeku 15. jula 
1713., te je jos kao mladic usao u red isusovacki (1728.), ste- 
kavsi konacno doktorat filozofije i teologije. Poslije dovrsenih 
studija bjese kroz mnogo godina profesor, tako u ugarskoj Trnav T i 
(Xagy-Szombat) iz etike, a u Zagrebu iz filozofije (kroz tri 
godine), u Ljubljani, Lincu i Becu iz kazuistike, u Gracu iz ka- 
nonskoga prava i dogmatike. Bjese i rektor isusovackili skola 
u Zagrebu, Peculiu i Pozegi, a po dokinucu recla postade opat 
(s infulom) u Petrovaradinu ; umr'o je 7. oktobra 1781. u 
Pozegi. Pejascevich bjese vrlo plodan pisac, narocito teoloskih 
rasprava, no napisao je i jedno historicko djelo, koje se odlikuje 
nekim bistrijim pogledima. To je »Historia Serviae seu colloquiu 
XIII. de statu regni et religionis Serviae, ah exordio ad finem, 
rive a saeculo VII. ad XV. «, koja je stampom izasla po njegovoj 
smrti u Kaloci 1799. U torn se djelu u formi dijaloga medu 
jednim Srbinom i Bugarinom raspravlja o sredovjecnoj historiji 
Srbije i Bosne, pa i Hrvatske. 



1 Ovaj je svezak napisao jos sam Farlati; no izdao ga je Coleti 
u uvodu napisao je i zivotopis Farlatov. 



80 

Pored Pejacsevicha isticu se Pray i Katona. Gjuro Pray 
rodio se 11. januara 1723. u Ersekujvaru; vec od mladosti zivio 
je u Pozunu, gdje je svrsio gimnaziju, a onda stupio u red isu- 
sovacki. Od 1740. do 1742. boravio je u Becu i polozio ispite, 
a potom obasao je razne gradove u Ugarskoj kao profesor. Naj- 
vazniji je boravak njegov u Trnavi, gdje se pod uputom Isusovca 
Xikole Schmidta obrazovao kao historik. G. 1754. bi zareden, 
nasto ga pozvase u becki Theresianum. Poslije ga pozvase na 
sveuciliste u Trnavu, a kad 1777. premjestise sveuciliste u Bu- 
dim, pode i on tamo i postade bibliotekarom, u kojem svojstvu 
ostade i onda, kad je isto sveuciliste preneseno u Pestu. ^N"o 19. 
augusta 1790. imenova ga kralj Leopold II. kanonikom veliko- 
varadinskim sa zeljom, da se iskljucivo posveti naukama, a s do- 
pustenjem, da smije zivjeti u Pesti. Ondje i umre 23. septembra 
1801. Pray je napisao mnoge historijske rasprave od velike vrije- 
dnosti, a pored toga izdao je i vazno djelo po hrvatsku historiju: 
Annates regum Hungariae od 997. do 1564. u pet svezaka, n 
Becu 1764. — 1770. Pray se istice narocito poznavanjem raznih 
arkiva beckih i ugar skill, iz ko j ill je iznio u svojem djelu mnogo- 
brojne isprave. Napisao je i raspravu o prioratu vranskom (»Dis- 
sertatio historico-critica de prioratu Auranae«, u Becu 1773.) 
i objelodanio vaznu zbirku pisama u tri knjige s natpisom »Epis- 
tolae procerum regni Hungariae« (Pozun 1806.). 

Stjepan Katona rodio se u Boliku (u nogradskoj zupaniji) 
13. decembra 1732. Skole izucio je u Jegru i Ostrogonu, te je 
potom 1750. stupio u isusovacki red. G. 1765. postade profesor 
na trnavskom sveucilistu, a po dokinucu reda ostade svecenik i 
profesor u sveucilistu u Budimu ; postavsi jos 1794. kanonikom 
kalockim, umre 19. augusta 1811. Katona izradio je najvaznije 
djelo starije ugarske historiografije, koje je i od goleme vrijed- 
nosti i po hrvatsku historiju, jer je u njemu sabrana sva sila 
isprava i spisa, dakle izvora za nju. Djelu je naslov: »Historia 
critica regni Hungariae«, a izlazilo je od 1778. do 1817. u cetr- 
deset i dvije omasne knjige. Kazdijeljeno je ovako: Stirps Arpa- 
diana (1000.— 1301.) vol. L— VII. ; Stirps mixta (1301.— 1526.) 
vol. VIII.— XIX.; Stirps Habsburgica (1526.— 1810.) vol. 
XX.— XLIL 



81 

Istodobno s Pejacsevichem, Prayem i Katonoin radio je 
Srbin Jovan Rajic. 1 Rodio se u Srijemskim Karlovcima 11. no- 
vembra 1726. od siromasnih roditelja. Osnovne je skole izucio 
u rodnom mjestu, a. 1744. posao je u Komoran u latinsku isu- 
sovacku gimnaziju, gdje ostade kroz cetiri godine. Xo pobojavsi 
se, da ce se morati pokatoliciti, presao je 1748. u protestantsku 
gimnaziju u Sopron, koju svrsi 1752. Da bi se usavrsio u na- 
ukama, pode u Rusiju; 1753. dosao je u Kijev, gdje ostade do 
1756. uceci teologiju, a onda ode u Moskvu i Smolensk. Slije- 
dece godine 1757. vrati se u Karlovce, no ne dobivsi profesorskoga 
mjesta, pode opet natrag u Rusiju, ali je ubrzo ostavi i ode 
preko Carigrada n Svetu Gorn u manastir Hilendar. Ostavsi 
ondje kroz nekoliko mjeseci vrati se preko Makedonije i Srbije 
u Karlovce, gdje dobije 1759. mjesto profesora iz geografije i 
retorike. Iza tri godine ode u Temesvar i JSTovi Sad, a onda se 
1771. zakaluderi u manastiru Kovilju, kome bude naskoro po- 
stavljen arhimandritom. Otada dalje zivi on mirno u torn 
manastiru baveci se knjigom, a narocito historijom. Umr'o je 
11. decembra 1801. Jovan Rajic bjese vrlo plodan pisac ne samo 
historijskih djela, nego i teoloskih pa i beletristickih. Jos u svojim 
mladim godinama, Rajic se zanimao za srpsku historiju, a kad 
je 1758. bio u manastiru Hilendaru, trazio je stare srpske lje- 
topise i isprave, i koliko je mogao, ispisivao iz njih. Pored toga 
ucinio je velike ispise iz historije poznatoga grofa Dorda 
Brankovica (* 1645. f 1711. ), 2 koja se i danas jos nalazi 
u rukopisu u metropolitanskoj biblioteci u Sr. Karlovcima, a na- 
rocito je zavolio djelo Orbinijevo, i to prema ruskom prijevodu, 3 
te sva ostala do tada stampom objelodanjena hrvatska i ugarska 
historijska djela. Tako dakle nastade njegovo djelo: „Hcmopta 
pajHbixz CjaseucKUXz napodoez, HCi'dnavc JSojjapz, Xopeamoez u Cep- 
6oGi y U3 mMU saoeeniR U3Rma,R u so cebim ucmoptmecKiu npowsee- 
deHuan loauHOMz PauHCM7j u , od koje izidose prve tri knjige u Becu 
1794. a cetvrta 1795. Ogromno ovo djelo (ima ga do 2000 strana) 



1 P y b a p a u; Jhm h Tp nj e : ApxiiMaH^pirr JoBaH Pajnh (1726.— 1801). 
Srem. Karlovci 1902. Csepxnfc: CpncKa KitiiaceBHOCT y XVIII. BeKy. Beograd, 
1909., 293.-329. 

2 Gl. o torn iscrpivu studiju Pa^omih: rpo$ Taop^e EpaHKOBiih''iL 
aeroBO Bpene. Beograd 1911., 617.— 731. 

3 Gl. gore str. 43. ove knjige. 

Dr. Ferdo Sisid: Prirucnik izvora I. 6 



82 

ima pored sve svoje nekriticnosti i nepotpunosti i dobrih osobiiia. 
Ono je upravo prvo veliko sistematsko djelo, u kojem je obuhva- 
cena cjelokupna proslost srpskoga naroda, i to uporedo s histoid- 
jom susjednih Hrvata i Bugara. Zatim ima kod Rajica u klici i 
novijih shvatanja historije, izvjesnih »istoriceskih ideja«; on na- 
pusta staru. tradiciju, da se u historiji pocinje crkvenom proslosca, 
pa mjesto toga govori o ranijoj sudbini Slavena, tumaci postanje 
monarliije i republike, raspravlja o historijskim zakonima, ima iz- 
vjesno organsko shvatanje ljudskoga drustva i nastoji, da dade 
historiji svojoj naucni karakter. Rajiceva glavna i temeljna ideja 
pak jeste patriotizam, jer mn je cilj : »Serbski narod po 
dostojaniju i prilicju perom opisav u kratcje proslavili i iz tmi 
zabvenija vo svjet historiceski privesti«. Stoga on brani Srbe u 
svim prilikaana, redovno ih velica, hoce da im iznese njihovu 
slavnu proslost i da im ulije bistorijski ponos i nacionalnu svijest. 
Njegova historija stoga nije nauka, no lijepa, ntjesna i ohra- 
brujuca slava narodne proslosti, koja narodu treba da dade snage 
za borbe u svakidasnjosti i nade za buducnost, pa zato i jeste 
vrijedila kod Srba sve do polovice XIX. vijeka kao uzorno djelo, 
a znatno se doimalo i Hrvata, narocito u ilirsko doba: G. 1823. 
izislo je u Bndimu drugo izdanje, a nema sumnje, da bi ih do- 
zivjelo i vise, da nije napisana onako teskim, a ne rijetko upravo 
nerazumljivim »rusko-slavjanskim« jezikom. 

Rajicev vrsnjak bjese Josip Mikoczy. 1 Rodio se krajem 
februara 1734. u Zagrebu (krsten je 2. marta n zupnoj crkvi sv. 
Marije) od uglednih gradanskili roditelja sa Dolca. Prve je 
skole polazio kod zagrebackih Isusovaca, a onda je 1751. stupio 
u njihov red. G. 1763. i 1765. nalazio se u Trnavi kao profesor 
na tamosnjem sveucilistu, a po nkinucn reda vratio se u Hr- 
vatsku, te postao gimnazijskim profesorom pjesnistva i grckoga 
jezika n Zagrebu. Od g. 1792. dalje do 1798. bio je akademicki 
knjiznicar; umr'o je naglom smrcn 22. marta 1800. u Zagrebu, 
te bi sahranjen u crkvi sv. Marije. Pored teoloskih nekih studija, 
Mikoczy bavio se poglavito hrvatskom liistorijom. Proucivsi te- 
meljito sve do onda stampom objelodanjene pisce i izvore, on se 
uze spremati na pisanje jednoga djela o hrvatskoj historiji 



1 Gl. o njemu Kukuljevic Arkiv XI. pg. VII. — XIV. i B a r 1 e : 

Nesto o zivotu Josipa Mikoczyja. »Prosvjeta« XV. (1907.), 318—319. 



83 

za doba narodne dinastije. To je najvaznije djelo citave starije 
lirvatske historiografije, a izdano bje poslije njegove smrti god. 
1806. u Budimu, po svoj prilici na trosak nekili zagrebackili 
njegovili prijatelja. Xaslov mu je: »Otiorum Croatiae liber unus«, 
u kojem se kriticki pretresuju neka pitanja iz historije lirvatske 
prije godine 1102. ; ono dakle nije sistematska historija citavog 
onog doba. Ta su pitanja razvrstana u ovih sest poglavja: I. De 
regnorum Dalniatiae, Croatiae, Slavoniae initiis, divisione lio- 
diemisque possessoribus. II. De veteribus provinciarum a Croatis 
occupatarum praecipuor unique populorum nominibus horumque 
positione: de illarum item possessoribus ac sorte ad Croatarum 
usque adventum. III. De Croatarum nomine; antiquioribus re- 
centioribusque sedibus. IV. De Unguis Illyrica et Pannonica (sv. 
Ciril i Metod) ; Slavicae item divisione, litter arumque formis. 
V. De Croatarum rebus a Caroli Magni imperio usque ad Croa- 
tian! Hungariae regno adiunctam (obraduje samo franacko doba 
do Braslava, a onda odmali prelazi na sv. Ladislava, odnosno na 
pitanje, y>quo iure« Croatiae regnum accepit). VI. De politia 
his in regionibus cum ante, turn post Croatarum adventum 
usque ad S. Ladislaum usitata (poglavito pitanja iz nutarnjega 
drzavopravnoga zivota stare lirvatske drzave). Pored ovoga djela, 
koje i danas jos zavrjeduje punu paznju svakoga historika na- 
sega, Mikoczy napisao je i historiju banova lirvatskili do XV. 
vijeka. Prvi dio do poeetka XIV. vijeka stampao je Kuku- 
Ijevic u XL knjigi »Arkiva« (1 — 206) s natpisom: »Josephi 
Mikoczy Banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae ad saeculum 
XIV. usque perducta series^, dok se drugi »De banis regni Cro- 
atiae saeculi XIV. et XV. notata varia« jos i danas nalazi u ru- 
kopisu kod jugoslavenske akademije. Ovo je vrijedno djelo, koje 
daleko nadmasuje kritienoseu sva starija (kao Ritterovu »Bano- 
logiju«) 7 sagradeno ne samo na osnovu stampane grade, vec i na 
arkivalnom blagu, pa stoga je i danas ocl vaznosti. Mikoczy na- 
pisao je jos: »Lexicon historicum et topograpliicuma, y>Observa- 
tiones quaedam ad diplomata edita saec. XIII. in favorem eccle- 
%iae Zagrdbiensis«, i »Geograpliica descriptio regni Croatiae et 
oniae«, koja se sva nalaze u rukopisu u arkivu jugoslavenske 
akademije, a vrlo su znatne naucne vrijednosti. Treba uopce 
Htaknuti, da je Mikoczy pored Lucija prvi nas 
p r a v i naucni r a d n i k n a p o 1 j u historiografije. 



84 

Usporedo s Jovanom Rajicem i Josipom Mikoczyjem zabavio 
se nasom prosloscu ugarski Nijemac i protestant Johann Chri- 
stian Engel. 1 Rodio se 17. oktobra 1770. u gradicu Locse (njem. 
Leutschau, slov. Levoca) u szepeskoj zupaniji (Zips), gdje je 
i dovrsio tamosnju protestantsku gimnaziju, a onda je posao u 
Pozun u lice j . God. 1788. dosao je u Gottingen u sveuciliste. 
gdje je slusao filozofiju kod Federa, klasicnu filologiju kod 
Heynea, historiju, statistiku i drzavne znanosti kod Schlozera, 
a diplomatiku (i paleografijii) kod Gatterera, dok je privatno 
ucio jos i grcki kod Heerena. Sam pak naucio je francuski, ta- 
li janski i engleski, dok su mu njemacki, madzarski i slovenski 
jezik bili poznati iz rodnoga kraja. Po svrsenim naukama postade 
cinovnikom kod erdeljske dvorske kancelarije u Becu (1791.) r 
te bi odlikovan yee 1792. ugarskim plemstvom od kralja Franje. 
Pored ove sluzbe on se vazda bavio i naukom, narocito histo- 
id jom, tako da ga je vise ucenih drustava. (gottinsko, prasko i 
miinchensko) izabralo svojim clanom. Umr'o je 20. marta 1814. 
ii Been. Pored mnogobrojnih rasprava, sto ih je napisao u Sclie- 
diusovoj »Zeitschrift von und fur Ungarn« (I. — VI. 1802. do 
1804.), narocito se istice djelo: Geschichte des ungarischen 
Beichs und seiner Nebenldnder, sto je izislo u Halle izmedn 1797. 
i 1804. n cetiri sveska, kao dio zbirke Allgemeine Welthistorie 
(XLIX. 1 — 4). Drugi svezak ima naslov: Staatskunde und 
Geschichte von Dalmatian, Croatien und Slavonien nebst eini- 
r/en ungedruckten Denkmalern- ungarischer Geschichte (Halle 
1798.), a treca : Geschichte von Servien und Bosnien (Halle 
1801.). Samo djelo Engelovo o hrvatskoj historiji kao takovoj, 
premda ima tamo amo po gdjekoju vazniju napomenu, n glavnom 
nema vece vrijednosti, no zato nam i danas jos sluze kao izvor 
prve rnke njegovi obilni i opsezni statisticki i geografski podaci 
o Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji i nasem Primorju (tada »ugar- 
skom«) krajem XVIII. vijeka, a isto tako od vaznosti sn i oni 
literarni podaci, sto ih je Engel sknpio o hrvatskoj historiografiji. 
Za srpsku i bosansku historiju, glavni su mu izvori Pejacsevich i 
Rajic, koga upravo na mnogo mjesta naprosto ispisuje. Konacno 
izdao je Engel jos jedno vazno djelo, jedinstveno svoje vrste sve 

1 Gl. Szinnyei: Magyar irok elete es mimkai. Vol. II. 1311. — 
1315. (Bdpst 1893.). 



85 

do danas; to je njegova : Geschichte des Freistaates Ragusa (Bee 
1807.), koju je tu skoro izdao u srps'kom prijevodu Ivan S t o- 
janovic poprativsi je nekim dobrim biljeskama i dopunama 
s natpisom: Porijest dubrovacke re publike (Dubrovnik 1903.; 
Srpska dubrovaeka biblioteka br. 1.). Engelov rad zasluzuje neke 
izvjesne paznje jos i danas, a svakako stoji na razmedu stare i 
moderne historiografije. 

Xo kud i kamo je vazniji po razvitak ne samo hrvatske, 
nego i cjelokupne slavenske historiografije, rad i djelovanje En- 
gelova zemljaka, slavnoga Pavla Josipa Safarika. 

Pavao Josip Safarik sin je slovackoga naroda, koji prestaje 
da zivi samostalnim narodnim zivotom vec g. 907. raspadom ve- 
like moravske drzave i dolaskom Madzara. Nema sumnje da bi 
vec odavna bili pomadzareni, da je stara Ugarska bila nekoc 
nacionalna madzarska drzava, pa tako docekase Slovaci s po- 
cetkom XIX. vijeka i idejunarodnosti sacuvavsi iz devet- 
stogodisnje proslosti samo j e z i k i i m e. Medutim nzese Ma- 
dzari s pocetkom XIX. vijeka navaljivali na Slovake s velikom ze- 
stinom nastojeei, da ih pretope n sebe, pa tako je sasvim prirodno, 
da su gonjeni Slovaci stali traziti utjehe i nade u slavenskoj 
\ d e j i, kojoj su pravi osnivaci upravo oni, a na celu im Jan 
Kollar kao pjesnik, a Pavao Josip Safarik kao naucenjak. 1 

Safarik rodio se u malom slovackom selu Kobeljarovu 
(njeii]. Schwarz Seifen, madz. Fekete Patak) u gomorskoj zu- 
paniji, nedaleko izvora rijeke Sajo, na podnozju Karpata, a od 
oca protestantskoga pastora, dne 13. maja 1795. ; podrijetlom 
bila je poroclica njegova iz Ceske. Mati mu Katarina umrla je 
je jos 1812., pa je sva briga oko njegova odgoja pala na 
oca. Citati i pisati nancio je kod kuce, a onda pode u skole; 
najprije u obliznju Roznjavu u gimnaziju (1805.), a potom u 
Dopsinu (1808.). gdje je svrsio tadanjih sest razreda. IT gimna- 
ziji naucio je Safarik odlicno latinski pored njemackoga i ma- 
dzarskoga, a onda pode na jesen 1810. u Kezmark, na podnozju 
Visoke Tatre, da na tamosnjem liceju uci teologiju, filozofiju 



1 O Safariku gl. Cum a M. Tonnh: Ilanao Jocn« TIIa<i>ai>iiK. CTptotiup 
Mar. Cpii.186, 197—202. Napose Novi Sad 1900. — Jirecek:P. J. Safa- 
rik mezi Jihoslovany. Praha 1895. (»Osveta« 1895.). — Murko: 
Deutsche Einfliisse auf die Anfange der bohm. Romantik. Graz 1897. 



86 

i ius hungaricum. Tamo je ostao sve do g. 1814., kad je s od- 
licnim uspjehom svrsio licej. Potom se zaputi u Jenu na uni- 
verzitet (u jesen 1815.). U to je doba Njemacka bila puna ra- 
dosti i slave poradi skrsene prevlasti Napoleonove; ta se radost 
ogledala i u literaturi i u nauci sa svoga patriotizma u duliu 
romanticke skole. Ove romanticke ideje zaokupile sn i Safarika 
i sav njegov rad, pa kao sto se tad rodi u Mjemaca ideja p a n- 
germanstva, tako se razbudi u Safarika panslavizam, 
naime teznja da probudi mali svoj narod uz pomoc opce slave 
i snage slavenske. U Jeni ostao je Safarik od oktobra 1815. do 
maja 1817. sln.sajuci narocito predavanja iz filologije i liisto- 
rije, a ziveci kraj toga u velikom siromastvu i bijedi, tako da je 
omrsavio kao prut. Iz Jene posao je u Halle, a onda u Leipzig 
i Prag, gdje se upoznao s »patrijarom« slavistike Dobrovskim, 
pa s Jungmanom i Hankom. Na pocetku juna nalazio se u Pozunu, 
te je odsjeo kod Palackoga, koji je ondje bio uciteljem u konviktu 
barona Jesenaka. Tom se prilikom sprijateljise oba ova glavna 
eeska naucenjaka za sav svoj vijek. Doskora postade u Pozunu 
i Safarik privatnim uciteljem u plemica Kubinyja. Tada je 
naucio francuski i engleski, a odlazeci cesto u susjedni Bee, 
upoznade se i sa Slovencem Kopitarom. 

Medutim bi raspisan natjecaj za profesora u srpskoj gi- 
mnaziji u JSTovom Sadu. Safarik kompetuje i bude u maju 181 i). 
izabran. Mjesto svoje nastupio je u oktobru iste godine; danjn 
z^adovoljavao je svojim zvanicnim duznostima, a nocu radio bi 
obicno na knjizevnom svom radii obilazeci jos marljivo za slobodna 
vremena susjedne biblioteke i manastire. G. 1822. ozenio se iz 
Pozuna nekom Slovakinjom. No rad Safarikov postade ubrzo 
zazoran budnim Madzarima, pa su stoga stali nastojati, da ga 
maknu iz Novoga Sada, ali im to nije uspjelo. Jedino mu otese 
direktorstvo, kroz sto mu se umanji prihod, pa tako je kroz citav 
svoj zivot bio u financijalnim poteskocama zarad kupovanja 
knjiga, pa zbog bolesti i slucajeva smrti u porodici. Zato stane 
Safarik sam da radi oko toga, da ostavi Novi Sad i da nacte 
bolje mjesto. IT oktobru 1832. obrati se na Palackoga, da mu 
nesto pribavi u Pragu, nasto se njegovi praski prijatelji skupe 
i odluce, da ce ga sami uzdrzavati, dok se stogod za nj ne nade, 
ali uz uvjet, da pise samo ceskim jezikom. Safarik to pri- 
livati, pa tako ostavi na proljece 1833. novosadsku profesuru^ 



87 

te se preseli u Prag; sobom je ponio samo rede knjige i ruko- 

pise, sto je bilo tesko 11 centi i 27 funti. 

S preselenjem nj ego vim u Prag, zacinje za nj i novo doba. 
Tada mu je bilo 38 godina. Otada se sav posvetio knjizevnom 
radii, ali se podjedno imao da bori i sa zivotnim neprilikama. 
Radio je lieumomo na bojazan svojih prijatelja, koji su ga morali 
silom odvlaciti na setnjn. U Pragu npoznao se Safarik s bogatim 
Rnsom historikom P o g o d i n o m, koji ga je ispomagao novcem 
i nagovarao da ide u Moskvu za profesora na univerzitet, ali Sa- 
farik ne htjede. Pogodin je platio i troskove oko izdanja »Sloran- 
skih starozitnosti (1837.). Uto se isprazni mjesto knjizevnoga 
cenzora n Pragu, koje je dobio Safarik na preporuku Palackovu, 
a onda postade 1841. izvanredhim knstosom praske sveucilisne 
biblioteke s 800 fr. place. God. 1848. dao se i Safarik na politiku, 
te je bio u vrijeme praskoga slavenskoga kongresa predsjednik 
cesko-slovacke sekcije, pace on je otvorio i sam kongres sjaj- 
nim govorom. Kako je poznato, Safarik bijase odusevljeni prija- 
telj nasili Ilira, te je licno poznavao Gaja i Jelacica. Jos u aprilu 
1848. postao je bibliotekarom praskoga sveucilista, no ponudenu 
mu katedru slavistike u Pragu odbio je dva puta (1848. i 1852.), 
jer se smatrao vec prestarim. I odista, poslije 1850. Safarika su 
neprestano mucile bolest i razne obiteljske brige. U toj tesko j 
nevolji baci se 1860. s velikoga mosta u Vltavu, no ipak ga spa- 
sose, ali samo tijelo njegovo, jer mu je duh potpuno klonuo. 
Odmah potom bi umirovljen kao bibliotekar (30. septembra 
1860.) ; umr'o je 26. juna 1861. N"a grobnoj mu ploci kod Ziskova, 
na onamosnjem protestantskom groblju, urezane su ove rijeei : 

Bk KpdCHH\-K lUHpd C6rO BbCnHTaAk Ct l€CH WTK IOH0CTH CKOI€l€, 

rijeei koje u velicajnoj prostoti kazuju svu velicinu mucenika 
nauke slavenske, cije ce ime vjecito zivjeti. 

U bistoriji slavenske filologije zaprema Safarik jedno od 
najuglednijih mjesta, jer je bio jedan od njenih osnivaca pored 
Duricha, Dobrovskoga i Kopitara. Prije Safarika nije ni bilo 
u pravom znacenju slavenske filologije, poslije njega ona je bila 
mozna, jer joj je on utr'o stazu. Vec to je dovoljna zasluga nje- 
gova, da mu ime ostane vjecno u analima njezinim. Safarik je 
dasto, u slavenskoj filologiji samonk, jer je nije imao od 
koga da nauci. Jos u Kezmarku naucio je hrvatski (srpski) i 
rusinski, a docnije i sve ostale slavenske jezike. 



88 

Vec kao dak u Jeni zamislio je napisati historiju slaven- 
ske literature, a dosavsi u Xovi Sad stao se tim djelom 
intenzivno baviti kroz vise godina skupljajuci gradu. Xa pocetku 
1825. bjeae gotov s rukopisom, pa je potom dao djelo u stampu 
u Budimu. I tako je u martu 1826. izislo njegovo prvo naucno 
djelo s natpisom: »Geschiclite der slavischen Sprache und Litte- 
ratur nach alien Mundarten«. Knjiga ima opsezan uvod (^Pro- 
legomena^, u kome je izneseno sve, sto se onda znalo o j>od- 
rijetlu, domovini i historiji starih Slavena, zatim o vjeri, obica- 
jima, kulturi i jeziku njihovu. Nasuprot ovoj slici ima druga: 
stanje Slavena u njegovo doba (1825.), slavenski jezici u po- 
cetku XIX. vijeka i karakter n o v e slavenske kulture u opcim 
potezima. Konacno ima pregled svega onoga, sto pomaze razvitku 
slavenske literature, kao sto su razlicne naucne ustanove: biblio- 
teke, ucena drustva, akademije, muzeji, godisnjaci, casopisi i 
no vine, i konacno stamp arije. Knjiga je sva podijeljena na 
dva dijela prema razdiobi slavenskih plemena i jezika po 
.Dobrovskomu. U prvi dio idu jugo-istocni, a u drugi sjevero- 
zapadni Slaveni. U prvom dijelu a na prvom mjestu, cini poveci 
odsjek »Historija crkvenoga staroslavenskoga jezika i njegove 
literature« ; iza karakteristike crkvenoslavenskoga jezika, u kojoj 
Safarik ostroumno istice, da na nj treba da gleda svaki slavista 
kao »na piramidu jezikovne tvorbe njegovih predaka.«, toliko 
potrebna i neophodna pri izucavanju ostalih dijalekata, prelazi on 
na historiju slavenskih apostola Cirila i Metoda. U zasebnom 
je clanku rijec o odnosima staroslovenskog crkvenog jezika spram 
ostalih slavenskih, a u posebnom opet iznesena je sudbina istoga 
staroslovenskoga jezika u naroda, kojima je on obredni jezik 
(crkveno-liturgicki) ; konacno dodan je i pregled znatnijih spo- 
menika pisanih tim jezikom. Drugi odsjek sadrzava historiju 
r u s k o g a jezika i literature, a u trecem i cetvrtom iznesena je 
historija hrvatske i srpske literature, i to najprije : »Ge- 
schichte der Sprache und Litteratur der Slavoserben grie- 
cliischen Ritus«, a onda »Geschichte der Sprache und Litteratur 
der Katholischen Slavoserben (Dalmatier, Bosnier, Slavo- 
nier) und K r o a t e n«. Prema tome vidimo, da Safarik hije 
dijelio Hrvate od Srba po vjeri, vec po dijalektu i azbuci. Tako 
je radio jos Dobrovski uzimajuci kao Hrvate s a m o k a j- 
kavce te stavljajuci ih stoga u jednu skupinu sa Slovencima. 



89 

Ovom je lirvatskom i srpskom odsjeku dodano i nesto o Bug a- 
rima, o kojima se tada nije znalo gotovo nista; Safarik ill sain 
smatra za jedno s r p s k o pleme. Peti jugoslavenski odsjek cine 
Vindi (Slovenci). Drugi dio ovoga djela obulivata cetiri od- 
sjeka: eeski, slovacki, poljski i luzicko-srpski s polapskim. Ovo 
djelo Safarikovo obulivata ne samo literaturu i jezikoslovnu histo- 
riju svik Slavena, nego jos i etnografiju i politicku historiju. 
Dojmilo se snazno ne samo slavenskoga svijeta, vec i citave obra- 
zovane Evrope. Xarocito se dojmilo Hrvata i Srba onOga vre- 
mena. To nam je zabiljezio Mirko Bogovic (»Kolo« 1853.) 
ovim rijecima : »Taj otpor (t. j. lirvatski protiv Madzara) bi 
takoder silno potaknut glasovitim djelom P. J. Safarika »Ge- 
schichte der slavischen Spraclie und Litteratur«, i jos nekim dru- 
gima u ono vrijeme izisavsima, istina bog njemacki, no ipak skroz 
i skroz u slavenskom duhu pisanim knjizicami, koje bi 'se, jedva 
izisavse odmah razgrabile i citale. Sve je to skupa mnogo k tomu 
doprinijelo, da se prokrci onaj-put, kojim su odmah zatim (t. j. 
1835.) krepko udarili mladi nasi knjizevnici«. 

Brzo poslije ovoga djela, izdade Safarik novo: »Uher die 
Abhunft der Sloven noch Lorenz Suroivieclci« (u Pesti 1828.), 
u kojem pokusa da nadopuni istovetnu studiju Poljaka Suro- 
wieckoga (od 1824.). Temeljna mu je misao, da su Slaveni- po- 
red Germana, Kelta, Italika, Helena i Tracana autohtoni 
u Evropi, dakle da su stari Iliri bili Slaveni. Tude on 
ubraja Herodotove Xeure i Budine medu Slavene, a inace jos 
pravi golemih etimoloskik pogrjesaka; tako mu Ravena dolazi 
od ravan, Pad od padati, Timavus od tmavy, a Istria mu je 
ostrovo. Docnije je medutim uvidio ovu svoju zabludu, pa je se 
odrekao. Uza sve to ima jos i danas ljudi diletanata, koji vole 
tratiti vrijeme takim igrarijama. 

Xekoliko godina potom ugleda svjetlost najglasovitije djelo 
Safarikovo: Slovanske starozitnosti (u Pragu 1837.), jos i danas 
slavno i vrijedno, da se cita. Podijeljeno je na dva dijela; prvi 
obraduje pitanje, jesu li Slaveni davni ili novi doselj enici 
u Evropi, na koje Safarik odgovara, da su davni doseljenici. 
Opca su mu imena za Slavene u davnini: Srbi (Plinije ima 
Serbi, Ptolomej Sspgot i StpPot), onda Venedi ili Veneti 
(Plinij Venedi, Tacit Veneti, Ptolomej 0&evd8ai Tabula Peu- 
tinger. Venedi, Jordanes Venetlii) ; prvo mu je ime (Srbi) do- 



90 

mace, dakle slavensko, a drago strano, dano od susjednili Xije- 
maca. Drugi dio obraduje najstariju historiju slavenskih naroda, 
govori o siren ju Siavena na Balkanskom poluotoku od smrti 
Atiline dalje (453.) a onda napose o svakom slavenskom narodu; 
tako i o H r v a t im a do kraja IX. vijeka. Safarik kusa i da 
odredi neka stara geografska imena, od cega mnogo jos i danas 
vrijedi u nauci. Uopce u torn djelu ima doduse u detaljima mnogo 
pogrjesaka, ali u cjelini ono je i danas jos vrlo poucno. 
Izislo je po njegovoj smrti u drugom izdanju s nekim ispravcima 
(u Pragu 1862.), a jos 1843. i 1844. u njemackom prijevodu 
(prema prvom izdanju). Hrvatski historik kad se sluzi tim djelom 
Safarikovim, treba vazda da upotrebljuje drngo cesko izdanje, 
a niposto njemacki prijevod. 

Safarik napisao je jos i mnogo drugih spisa, medu kojima 
se narocito isticu jos: Slovamky narodopis (u Pragu 1842., drugo 
izdanje 1843.) ; to je statistika i etnografija Siavena u XIX. 
vijeka, kojoj je dodana i geografska karta. Danas je dakako bez 
vece vaznosti, no n ono doba nasla je odusevljeni odziv. Za nas 
je i danas jos od vaznosti djelce: »Vber den Ursprung und die 
Heimath des Glagolismus« (u Pragu 1858.), u kojoj je doka- 
zano, da je glagolica s t a r i j a od cirilice, sto se danas uopee 
smatra rijesenim pitanjem u slavistici. 

ISTa Safarikov rad nadovezuje se u neku ruku i rad nasih 
preporoditelja. 1 Vec je sam voda ilirskoga pokreta Ljudevit Gaj 
(* 1809. *{• 1872.) jos za dakovanja svoga pomisljao na to, kako 
bi izradio na njemackom (docnije hrvatskom) jeziku jednu histo- 
riju brvatsku u formi kronike, pak je u tu svrhu uzeo sabirati 
i gradu u 'Grracu i Pesti. Cini se da je od te grade, pa i rieke 
nove, docnije kao zreo covjek sastavio hrvatsko djelo u dva sveska 
(u rukopisu) s natpisom: »Dogodovstina Velihe Ilirije«, te za 
stampanje njezino dobio i privolju (»imprimatur«) beoke vlade 
27. januara 1846. Ipak ono nije nikad stampano, vec ostade u ru- 
kopisu sve do danas (u kr. sveucilisnoj biblioteci), a i ostat ce, 
jer je bez ikake vrijednosti: to je ljetopis nase proslosti od 
najstarijh vremena do XIX. vijeka ucinjen po uzoru Ritter- 
Vitezoviceve »Kronike«. Mnogo je vazniji rad, sto ga je objelo- 

1 Gl. Racki: Nacrt hrvatske historiografije od 1835. do 1885. 
Rad jugosl. akad., knj. 80. (Zagreb 1885.). 



91 

objelodanio Ivan Svear. 1 On se rodio 12. maja 1775. u Ivanic 
Gradu od oca krojaca. God. 178 6. dosao je u zagrebacku gimna- 
ziju, a onda u bogosloviju, pa je 1798. postao kapelanoni naj- 
prije u Bedenici, a onda u Virju, a 1813. katelietom u ginma- 
ziji u Pozegi. Poslije tri godine, 1816., postao je zupnikom u 
Sesvetama (kod Pozege), gdje ostade do smrti 12. septembra 1839. 
Svear napisao je veliko djelo »Ogledalo Iliriuma« odstampano u 
Zagrebu 1839. do 1842. Prva tri sveska obradnjn starn historijn 
do 1111:. (to jest do smrti Kolomanove) i to tako, kao da su 
Iliri auto h ton i, a juzni Slaveni njihovi po- 
tomc i. Cetvrti svezak, koji ide od 1114. do 1790. mnogo je 
bolji, te se mjestimice moze i danas upotrebiti, jer se Svear slnzio 
nekim pozeskim samostanskim ljetopisima (za XVII. i XVIII. 
vijek), koji sn danas propali (od pozara). ^N"o glavna je vaznost 
Svearova djela u torn, sto je ono prva historija p i- 
s a n a hrvatskim j e z i k o m. To je znao i sam autor, pa 
je stoga i zakljncio svoje djelo (IV., 543 — 544) ovim rijecima: 
»Dovrsujem moju dogodovstiim, koju na postenje, slavn i diku 
naroda moga Ilirskoga zatim Slovinskoga, a naj poslije Hrvat- 
skoga i Srbskoga zvanoga, kroz cetiri godine i sto vise jest tako 
sam vrucozeljno pisao, da sam od citanja razlicitih knjiga, od 
mlogoga i sveudiljnoga nocom i danjom pisanja naj poslije obolio 
i tako oslabio, da jedva pisati mogu . . . U ostalom narode moj 
Ilirski, veselim se, da sam t i s t o g o d u narodnom na- 
sem Ilirskom t. j. Hrvatskom jeziku o s t a v i o, 
v e s e 1 i m s e, v e 1 i m, s t i m v i s e, s t o s a m p r v i, pre m d a 
s 1 a b i m i n e u m j e s n i m perom, n materinskom n a- 
s e m jeziku n a s u dogodovstinu kusao p i s a t i«. 2 
Sveara je u svakom pravcu kud i kamo natkrilio utemeljitelj 
moderne hrvatske historiografije Ivan Kukuljevic Sakcinski. 3 
Ivan Kukuljevic potjece od stare hrvatske plemicke porodice 
senjske, a poclrijetlom iz Dalmacije. Otac njegov Antun bijase 
odlican covjek i rodoljub u doba ilirskoga preporoda, ne samo kao 

1 Dezelid: Ivan Svear. »Nar. Nov.* 1858. br. 231. 

2 Rukopisno djelo o hrvatskoj historiji (Dogodovstina llirije) 
ostalo nam je iz god. 1846. jos od D r a g u t i n a S e 1 j a n a, a cuva se 
danas u »Matici Hrvatskoj«. Razumije se, ono nema nikake vrijednosti. 

3 Smiciklas: Zivot i djela Ivana Kukuljevn'a Sakcinskoga. 
Rad 110. (Zagreb 1892.). 



92 

vrhovni skolski ravnatelj hrvatski (1836. — 1844.), vec i kao po- 
slanik hrvatskoga sabora u Pozunu (1832. — 1836.). Sin njegov 
Ivan rodio se u Varazdinu 29. maja 1816. Gimnaziju polazio 
je najprije u rodnom gradu, a onda u Zagrebu. Svrsivsi srednje 
skole, posao je protiv volje oceve n vojnistvo (1833.), a onda 
dospije vec slijedece godine 1834. n ugarsku dvorsku gardu u 
Becu, gdje postade casnikom 1836., dakle bas onda, kad je u 
Hrvatskoj zaceo narodni preporod. Tek sto je Kukuljevic saznao, 
da Gaj izdaje novine, naruci ih odmah zagrijavsi se svom dusom 
za ilirskn ideju. Kako je cesto pohadao oca u Pozunu (na sa- 
born), upoznade se ondje s grofom Jankom Draskovicem i bisku- 
pom senjskim Mirkom Ozegovicem, a ti ga vrli ljudi ncinise 
jos i vatrenijim rodoljnbom. Slijedece se godine 1837. upozna 
s Gaj em, kad je ovaj dosao u Bee, pa mu predade neke sitnije 
pjesmice, koje su potom izisle u »Danici«. I tako postade od 
casnika i vojnika Ivana Kukuljevica jedan od najplodnijih 
hrvatskih knjizevnika, u pocetku vise pjesnik, a onda liistorik. 
Iz Beca poslalo ga je doskora dvorsko ratno vijece u Italiju u Mi- 
lano, gdje se upoznade s Preradovicem, kojega je upravo on pre- 
dobio za hrvatsku knjigu. Konacno se odluci 1842. napustiti 
vojnistvo, i sav se posvetiti radii za svoj narod. Dosavsi n Zagreb 
postade najprije zacasnim jurasorom znpanije zagrebacke pa kao 
plemic stece jos i pristupa n sabor hrvatski; dne 2. maja 1843. 
izrece on prvi hrvatski saborski govor od vijekova, 
a 1847. stvori sabor opet na njegov poticaj zakljucak, da se svi 
uredi i skole u Hrvatskoj imadu pohrvatiti, sto bi potom 1848. 
i ostvareno. 1 Burne godine 1848. igra Kuknljevic jednu od naj- 
vaznijih uloga kao voda mladezi, dok je kao pouzdanik bana 
Jelacica ponajprije utanacio savez sa Srbima u Karlovcima i u 
Beogradu, a onda posao u Milan vojskovodi Kadetzkomu, kod 
kojega je izradio za bana 7.000 pusaka i 200.000 fr. gotova 
novca za rat s Madzarima. Potom imenova ga ban arkivarom i 
predstojnikom banske vlade za prosvjetu; u torn je svojstvu Ku- 
kuljevic donio iz Budima u nas zemaljski arkiv one spise, sto ih 
je nekoc zaplijenila komora porodicama Zrinskoj i Frankopanskoj 
(1670.), a docnije jos i raspustenim samostanima (za Josipa IT. 






1 Gl. o torn potanko Sisic: Hrvatska povijest. III. (Zgrb. 1913.) 
str. 288—293. i 487—492. 



93 

1783.— 1785.) 1 No nagli apsolutizam (1S49.— 1860.) prekide 
svaki dalji politicki rad u Hrvatskoj. 

Zbog toga nije se od 1850. dalje nitko vise mogao u 
Hrvatskoj baviti politikom, pa tako se i zbi, da se Kukuljevic 
sav posveti nauci, narocito arkivu. Godine 1851. osnova »Drustvo 
za povijest jugoslavensku« i uze izdavati drustveni »Arkiv« u 
dvanaest knjiga svega (1851. — 1875.) trazeci jos i koneksija sa 
svim naucenjacima, narocito slavenskima. Tada stvori bogatn 
svoju knjiznicu i zbirku isprava, koja se danas nalazi u jugosla- 
venskoj akademiji. Kad je medutim oktobarskom diplomom 1860. 
vracen ustav, Kukuljevic se opet dao na politicki zivot; od 1861. 
do 1867. bio je veliki zupan zagrebacki i jedan od voda »s.amostalne 
stranke«, to jest za sporazum i nagodu s Austrijom, a protiv 
nagode s Ugarskorn. Poslije utanacene nagode (1868.), Kuku- 
ljevic je opet iskljucivo historik, a tek ga izuzetno nalazimo jos 
i na politickoj pozornici. U to doba objelodanio je najvaznija 
svoja djela. Umr'o je 1. augusta 1889. na svom zagorskom imanju 
Puhakovcu (kraj sv. Kriza) i bi 3. augusta saliranjen u Zagrebu 
u t. zv. ilirskoj arkadi. 

Kukuljevicev obilni hist orij ski rad dijeli se na dvoje: na 
izdavanje historijskih izvora i na pisanje monografija, no jedne 
cjelokupne historije hrvatske nije nikad napisao. Prvi je rad 
njegov znatniji, dok je drugi danas vec ponajvise antikvi- 
ran. Mi cemo se s pojedinim njegovim vaznijim publikacijama 
izvora hrvatske historije zabaviti na posebnim mjestima, a 
ovdje cemo istaknuti tek jednu. To je njegovo vazno djelo Jura 
regm Croatiae Dalmatiae et Slavoniae, u tri sveska, stampano u 
Zagrebu 1861. i 1862. Hrvati slali su o svom trosku na zajednicki 
sabor dva svoja poslanika (oratores, nuntii) u donju, a jednoga 
u gornju kucu, koji su sjedili ne medu ugarskim zastupnicima, 
nego u procelju desno uz saborskoga predsjednika, jer su se sma- 
trali ablegatima jedne kraljevine, a ne obicnim zupanijskim za- 
stupnicima. Pored ovih isao je s njima obicno jos i protonotar 
hrvatski te poslanici kr. slobodnih gradova i kaptola u donju 
kucu, a u gornju svi biskupi, magnati i ban. Na zajednickim 
saborima trebalo je vazda, a narocito poslije 1790. braniti hrvat- 



1 Ti su spisi opet natrag dosli u Budim g. 1883. za banovanja 
grofa Dragutina Khuena Hedervaryja. 



94 

ska prava (iura municipalia), i to ne ispraznim rijecima i fra- 
zama, nego pozitivnim zakonima. U tu su svrlm hrvatski posla- 
nici cesto sobom nosili mnostvo original a, koji su se lako 
mogli izgubiti ili zametnuti. Jos 1847. zakljucio je sabor hrvatski 
(23. oktobra), da se povjeri Ivanu Kukuljevicu »koji 
nam je poznat od vise godina kao neumorni spisatelj nase do- 
godovstine«, da bi sabrao u jednu zbir'ku sav onaj historicki ma- 
terial, sto ce posluziti za potvrdu hrvatskih municipalnih prava. 
Mechitim godine 1848. i 1849.,- kao i desetgodisnji apsolutizam 
odgodise aktuelnost onoga saborskoga zakljucka, ali s povrat- 
kom ustava (1860.) i opet uskrsnu, jer se znalo, da ce nastati 
potreba poznavanja nasili starih zakona i prava. Iz ove dakle 
potrebe rodi se pomenuto djelo Kukuljevicevo »Jura regni«, 
jos i danas od velike vaznosti i koristi. Ono se dijeli na tri dijela. 
U p r v o m sn sabrane iskljncivo same javnopravne 
isprave od godine 852. (837.) do 1790. Knknljevic uzeo ih 
je ponajvise iz kr. zemaljskoga arkiva, iz tako zvane »cista regni«, 
koju je protonotar hrvatski Zakmardy 1667. darovao zemlji. 
Osim ovih isprava, Knknljevic je objelodanio jos i neke iz drngih 
arkiva, odnosno stampanih djela (Lucija, Krcelica i nekih drn- 
gih), a djelomicno i iz svoje bogate zbirke. Sastavljajuci ovu 
knjign, Knknljevic je imao na umu u prvom redn drzavnopravni 
polozaj Hrvatske, pa je stoga nzeo samo ono, sto se tice toga 
pitanja. Drugi dio cine hrvatski sab or ski spisi, koji tekn 
redom od g. 1273. do 1848. I tnde se Knkuljevic obazirao po- 
glavito na drzavopravni polozaj Hrvatske donoseci poglavite za- 
kljucke saborske u torn pravcn (tako 1527., 1712., 1790./1791.). 
Svi su ti spisi s malim izuzetkom nzeti iz kr. zemaljskoga arkiva, 
a tek neki iz drzavnoga u Becu (1527.). Ova je zbirka jos i 
danas glavni nas osnov za poznavanje kompetencije hrvatskih 
sabora sviju epoha. Treci dio sacinjavaju artikuli (za- 
konski clanci) stvoreni na zajednickim saborima, kako su ubilje- 
zeni u zbirci » Cor pus iurisa, a ticu se Hrvatske. Idu od 1222. 
(»Zlatna bnla«) do godine 1840. Djelo je ovo doduse puno paleo- 
graf skih i kronoloskih pogrjesaka, no ipak se tome daje lako 
pomoci i doskociti briznom npotrebom i nporedivanjem s origi- 
nalima. Kukuljevic se naime zurio, da sto prije dovrsi svoje 
djelo i da ga stavi narodu na raspolaganje za saborske rasprave. 






95 

I odista, kad pratimo rad nasdh sabora od 1861. dalje, vidjet 
cemo, koliko je koristio svome narodu. 

Monografije njegove obraduju vise maiije sve epohe hrvat- 
ske historije. Veliko ih se mnostvo nalazi u njegovu »Arkivu«, 
a narocito se isticu neke radnje, koje su i danas jos od temeljne 
vaznosti. To su: y>Knjizevnici u Hrvata s ove strane Velebita 
zivivsi u prvoj polovini XVII. vieka* (knj. IX. i X.) i »Borba 
Hrvata u tridesetoljetnom ratu« (knj. XII.). IT jugoslavenskoj 
akademiji izdao je djela M a r k a Marulica s vrlo drago- 
cjenim uvodom (Stari pisci I.., Zgrb. 1869.), a u »Radu« pri- 
opcio je ove dvije znatnije rasprave: y>Prvovjencani vladaoci Bu- 
gava, Hrvata i Srba % njihove hrune<< (knj. 57., 58., 59.) i »Pri- 
orat vranshi sa vitczi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrva'cshojn 
(knj. 81. i 82.). Pored toga izdao je jos i danas vazni : »Sbomik 
umjetniha jugoslavenskih« (Zgrb. 1858. — 1860.). 

Istodobno s Kukuljevicem javio se kao odlican radnik na 
polju hrvatske liistoriografije Sime Ljubic. 1 On se rodio 24. maja 
1822. u Starom Gradu na otoku Ilvaru u Dalmaciji. U obitelji 
njegovoj postoji tradicija, da su starinom iz Bosne, i da su bili 
plemici. Gimnaziju svrsio je u Dubrovniku, a onda pode u Zadar, 
gdje svrsi filozofiju i teologiju; tude se u njemu rodi zelja, da 
bude knjizevnik, i to se najprije okusa kao pjesnik. Ali doskora 
uzese ga privlaciti ostaci rimske kulture i tako postade Ljvibic 
arheolog i historik. Prve radove svoje objelodanio je u »Zori 
dalmatinskoj« godine 1844. God. 1846. svrsi bogosloviju, a slije- 
deee se zapopi. Godina 1848. djelovala je snazno i na nj, jer se 
tad a stalno pridruzi hrvatstvu, komu ostade v jer an sin do smrti. 
Poradi toga imao je velikih neprilika, jer ga becka viada otpusti 
od kapelanije, no na zelju svojih zemljaka opet bi namjesten. 
Objelodaniv&i potom u beckoj akademiji neke numismaticke 
radnje povuce na sebe paznju onamosnjih krugova, pa tako pode 
u jesen 1855. u Bee na dalje nauke slusajuci na sveucilistu 
geografiju i historiju. Polozivsi profesorski ispit, bi najprije na- 
mjesten u Spljetu na onamosnjoj gimnaziji, no jos iste godine 
dode urn ponuda od ministra Bacha, da pode u Veneciju i da ondje 
u arkivu pretrazi sve spise, kojima bi se dalo objasniti, kako je 



1 Smiciklas: Zivot i djela Sime Ljubiea. Ljetopis Jugoslav 
akaclemije za god. 1897. Zagreb 1898. 



96 

Turska dosla u posjed Kleka i Sutorine pruzivsi se tako na dva 
mjesta na Jadransko more. 1 U Veneciji ostade Ljubic kroz tri go- 
dine radeci marljivo; sam kaze, da je proucio preko tisucu svezaka 
isprava, a od ministarstva bi za taj trad nagraden s trista fori- 
nata. God. 1861. pridruzi se onoj stranci u Dalmaciji, koja je 
trazila sjedinjenje s Hrvatskom, pa bi stoga odpusten od sluzbe. 
Sada pode Ljubic u Hrvatsku; najprije ga namjestise u ginma- 
ziji osjeckoj, a 1863. na Rijeci. Kad je osnovana jugoslavenska 
akademija, postade odmah iz pocetka njenim clanom, te bi ujedno 
premjesten u Zagreb za ravnatelja narodnoga arheoloskoga mu- 
zeja, sto i ostade sve do svoga nmirovljenja godine 1892. Ute- 
meljio je »Vjesnih hrv. arheoloskoga drustva« i najvise sam u 
njemu radio. Poslije umirovljenja vrati se u rodni Star! Grad, 
gdje i umre 19. oktobra 1896. Ljubic je jedan od najmarljivijih 
radnika na polju naucne knjige lirvatske, a pored toga jos je i 
najbolji poznavac mletackih izvora za citavu jugoslavensku pro- 
slost crpajuci gradu u mletackom i beckom drzavnom arkivu. O 
njegovim publikacijama izvora govorit cemo na svom mjestu, a 
ovdje cemo se obazrijeti samo na njegove historijske radnje. Jos 
kao profesor u rijeckoj gimnaziji izdao je kao neke vrste skolsku 
knjigu: Pregled hrvatshe povjesti (Rijeka 1864.). Ova knjiga 
ima i sada jos naucne vrijednosti, jer su u njoj upotrebljeni 
mnogobrojni mletacki izvori, koji jos ni danas nijesu stam- 
pom objelodanjeni, a narocito za vrijeme poslije godine 1531. 
Ljubicev » Pregled « obuhvata hrvatsku historiju od naj star ij ill 
dana do 1835. Od pojedinih rasprava sta ih je napisao, treba 
istaknuti ove: »0 odnosajih dubrovacke s mletackom republikom 
tja do god. 1858.« (Riad 5), »0 odnosajih medu Dubrovcani i 
Mlecani za ugarsko-hrvatskoga vladanja u Dubrovnikiu (R,ad 
17) i »0 odnosajih medu republikom Mletackom i Dubrovackom 
od pocetka XVI. stoljeca do njihove propasti« (R-ad 53, 54) ? 
u kojima je izraden znatan dio dubrovacke liistorije poglavito 
na osnovu mletacke arkivalne grade. Vazna je jos i radnja »0 
Markantunu Dominisu Rabljaninu« (Rad 10) navlastice za 
povijest senjskih Uskoka. 



1 Da he bude susjed republike mletacke, odstupio je Dubrov- 
nik u doba pozarevackoga mira ova dva kraka suhe zemlje turskom 
carstvu. 



97 

Uz Kukuljevica i Ljubica istice se Matija Mesic. 1 Podio 
se 19. februara 1826. u Brodu na Savi od siromasnih roditelja; 
otac bio mu je zanatom opancar a podrijetlom iz Like, cime se 
rado ponosio kao granicar. Skole izucio je u Brodu i u Pozegi, 
a onda je dosao u zagrebacko sjerneniste. Kako je bio vrijeclan 
i darovit mladic, poslan bi u Bee u sveuciliste u tako zvani 
Pazmaneimi, gdje je od nekili drugova iz Ugarske naucio i ma- 
dzarski. Poslije dovrsenih nauka (1849.) posao je kao kapelan 
k Svetorn Brcku kraj Bozjakovine, a onda bi namjesten u zagre- 
backoj gimnaziji (I860.) kao suplent iz geografije i historije. Tako 
mu biOmoguceno, da se i opet povratio u becko sveuciliste kao 
slusac till predmeta, ali skoro ode u Prag, gdje je i polozio ispit 
profesorski (1853.)- U Pragu se upoznao s Palackim i Safa- 
rikom, koji se bas tada bavio hrvatskom glagolicom. Vrativsi se 
u Hrvatsku, opet bi namjesten u gimnaziji zagrebacko j kao pro- 
fesor geografije i historije, na kojem mjestu ostade sve do 1857., 
kad prede kao profesor austrijske povijesti, a kasnije i kanoni- 
ckoga prava na pravoslovnu akademiju. Kad je otvoreno lirvatsko 
sveuciliste (1874.) pridrza i u njemu mjesto profesora hrvatske 
i austrijske historije, te bi podjedno jos izabran p r v i m rek- 
torom. Umr'o je u Zagrebu 6. decembra 1878. Mesic je poceo 
naucnim radom svojim jos u Kukuljevicevom »Arkivu« napisavsi 
studiju o vPoljickom statutua (V., 1859.), no najvaznije su 
njegove radnje obradivale hrvatsku historiju XV. i XVI. vijeka. 
U »Knjizevniku« objelodanio je raspravu: »Hrvati na izmaku 
XV. i na pocetku XVI. vijeka« (I., II., 1864., 1865.), koju je 
nastavio u akademickom »Radu« s natpisima: »Banovanje Petra 
Bri-isJavlca za kralja Ljudevita II. « (knj. 3.), »Pleme Berisla- 
viroa (knj. 8.), »Krsto Frankapan u tudiniu (knj. 13.) i »Hrvati 
nakon bana Berislavica do muhacke bitke« (Pad 18. i 22.). Ovaj 
niz rasprava, osnovan na mnogobrojnim arkivskim podacima 
osvijetlio je naucnim metodom historiju hrvatsku od god. 1-190. 
do 1526., te je (osim prve rasprave u »Knjizevniku«), jos i 
danas od vrijednosti. Jos godine 1866. objelodanio je odlicnu 
monografiju »Zivot Nikole Zrinskoga«, koja u glavnom i sada 
Trijedi, tek bi je trebalo popuniti nekim novijim izvoriina. 



1 Gl. R a c k i : Nekrolog Matije Mosica (Rad 47.) i S m i c i k 1 a s 
Matija Mesic (Spomen knjiga »Matice Hrvatske*) Zagreb 1892. 

Dr. Ftrdo Sisid: Primcnik izvora I. 7 



98 

Od vaznosti jos su mu dvije akademske radnje: »Dmitar Zvoni- 
mir kralj hrvaiski« (Rad 39.) i »0 Krcelicu i njegovih Annua« 
(Rad 32.). 

Srediste svega naucnoga historickoga rada hrvatskoga u 
drugoj polovici XIX. vijeka bio je Fran jo Racki. 1 Rodio se od 
dosta imucnih roditelja, ceskoga podrijetla (Hradski) kako se 
cirri, dne 25. novembra 1828. u Fuzinama u Gorskom kotaru. 
Gimnazijn polazio je na Rijeci i u Varazdinu, a onda aide u 
senjsku bogosloviju, gdje ga zatece godina 1848. Xa jesen 1849. 
poslje ga biskup Mirko Ozegovic u Bee, da nastavi u Pazma- 
neumu teoloske nauke. Od biskupa dobio je preponicno pismo 
na tadanjega dvorskoga kapelana Josipa Jurja Stross- 
mayera; to je bio prvi sastanak izmedn ove dvojice glavnili 
prijatelja. U Been ncio je Racki uz teologiju jos i slavenske 
jezike: ceski, ruski, poljski i francuski, a njedno se bavio 
jos i historijom. Svrsivsi teologiju bi zareden za svecenika dne 
15. augusta 1852. u Senju, a onda ga biskup Ozegovic imenova 
profesorom matematike i fizike na gimnaziji senjskoj uz zelju, 
da polozi u beckom sveucilistu ispit iz till disciplina. Racki 
posao je stoga natrag u Bee, gdje uze uciti ta dva predmeta 
radeci marljivo, no ubrzo uvidje, da nema dosta predznanja, pa 
da stoga ne ce moci valjano napredovati. Stoga ostavi jos prije 
izmaka skolske godine Bee, te se svrati kuci u Fuzine. Sada se 
uze spremati na rigoroze iz teologije i bi promoviran 12. jula 
1855. u Becu. Vec prije toga, a pogotovo otada, bavio se Racki 
pitanjem svete brace Cirila i Metoda pisuci o torn razne elanke 
u »Katolickom listu«. Zato ga pozove Ivan Kukuljevic, da 
suraduje u njegovu »Arkivu«, i tako postade Racki 
hrvatskim hi s t o r ik om. Kad se povratio u Senj, na- 
mjesti ga biskup Ozegovic za profesora crkvene povijesti i kanon- 
skoga prava u sjemenistu. Xo doskora uze ga Kukuljevic nago- 
varati, da pode u Rim i da ondje sabire po arkivima izvore za 
hrvatsku historiju, a ovu su misao podupirali i drugi, a narocito 
biskup Strossmayer. I tako bude Racki 2. augusta 1857. imeno- 
van senj skim kanonikom, da uzmogne boraviti u Rimu, gdje 



1 Smiciklas: Zivot i djela dra. Franje Rackoga. Zagreb 1895. 
— Zagorski: Francois Racki et la renaissance scientifique et poli- 
tique de la Croatie (1828.— 1894.). Paris 1909. 



99 

je ostao marljivo radeci sve do jnna 1860. Uto bi vracen Hrvat- 
skoj ustav, a otada pa sve do smrti igra Racki vrlo znacajnu ulogu 
i u hrvatskom politiekom zivotu kao ponovni clan sabora. Kako 
je u to doba biskup Strossmayer osnovao jugoslavensku akade- 
miju i zelio, da joj Racki bude dusom, nzeo je nastojati, da mu 
pribavi zagrebacki kanonikat, do ccga ipak tada jos nije doslo, 
pa tako. bi Racki imenovan 9. februara 1863. skolskim nadzor- 
nikom, a 16. decembra 1864. apostolskim protonotarom. Kod 
otvorenja akademije izabran bi prvim joj predsjednikom, te je 
i izrekao 28. jula 1867. svecanu besjedu. Konacno bi imenovan 
zagrebackim kanonikom (6. juna 1877.), sto ostade sve do svoje 
smrti 13. februara 1894. 

Xjegov je naucni rad bio vrlo obilan, te se u glavnom kretao 
n dva smjera: objelodanjivao je nove izvore i pisao rasprave. O 
djelima prvoga smjera biti ce vise govora na svom mjestu; sada 
nas dakle zanima samo rad njegov oko istrazivanja hrvatske 
historije, koji je takoder vrlo zamasan ne samo brojem, nego i 
po vaznosti. Racki bijase u prvom redu historik nase narodne 
dinastije. Prvo mu je ovece djelo bilo: »Vijek i djelovanje sv. 
Cyrilla i Methoda sJovjenskih apostolov«, odstampano u dvije 
iveske u Zagrebu 1859., kojim pokusa da osvijetli kriticki ne 
samo djelovanje svete brace, nego i ono doba, u kojem su zivjeli ; 
uz neke ispravke ovo djelo jos je i danas jedno od najboljili. 
Kao neke ruke nastavak ima se smatrati knjiga: »Slovjensko 
fismo« (u Zagrebu 1861.), kojim pokusa utvrditi, da je gla- 
g«il>ko pismo starije od cirilovskoga i da ga je izumio sv. Oiril, 
se danas uzima opcenito kao dokazano. Skoro potom objelo- 
dani u »Knjizevnilcu« 9 kojem bjese uz Vatroslava Jagica i Jo- 
Bipa Torbara jednim od urednika, odlicnu raspravu : »Ocjena sta- 
rt jih izvora za lirvatsku i srbsku povijest« (I., 1864. i II., 1865.), 
koja jos i danas uz neke ispravke i dopunjke stoji na naucnoj 
v;>mi. U njoj su kriticki ocijenjeni uz ostale izvore narocito Pop 
Dukljanin, car Konstantin Porfirogenet i Toma arcidjakon. 
Eazumije se, s utemeljenjem akademije uzdize se Racki do svoje 
vi-ine. Od mnogobrojnih rasprava njegovih razasutih po »Radn«, 
navest oemo samo ponajglavnije: »Pokret na slavenshom jagic 
Ironcem XIV. i pocetkom XV. vijehi« (knj. 2., 3., 4.), kojom 
jf <-vijetljeno vrijeme izmedu 1382. i 1409, kad se Ilrvati za- 
jedno s Bosnom, a uz kratkotrajnu pomoc Srbije pokusase da 



100 

odruze od Ugarske, onda »Bogomili i Patareni«« (knj. 7., 8., 10.) 
ii kojoj je prikazana ne samo ova karakteristicna vjerska sekta 
nasa, vec i gotovo citava sredovjecna povijest Bosne i Humske 
zemlje; bosanskom se historijom bavi jos i njegova heraldicka 
studija »Stari grb bosanski« (knj. 101.), a srpskom »Boj na 
Kosovu. Uzroci i posljedice« (knj. 97.). Doba hrvatske narodne 
dinastije narocito osvjetljnju ove studije trajne vrijednosti: 
»Kada i kako se preobrazi hrvatska knezevina u kraljeviini« 
(knj. 17.), »Dopunjci i ispravci za stariju povijest hrvaisku« 
(knj. 19.), »Borba Juznih Slavena za drzavnu neodvisnost u 
XI. vijeku« (knj. 24., 25., 27., 28., 30., 31.), y>Hrvatsha dvorslea 
hancelarija i njene isprave za vladavine narodne dinastije« (knj. 
35.), y>Scriptores rerum Chroaticarum pred XII. stoljecem« 
(knj. 51.) i konacno najsavrsenije njegovo djelo: »Nutarnje 
stanje Hrvatske prije XII. vijeka« (odstampano napose iz knj. 
70., 79., 91., 99., 105., 115., 116.), dok je kao posebna rasprava 
izisla ti »Kadu« : »Hrvatska prije XII. vijeka glede na zemljisni 
opseg i narod« (knj. 56., 57.), koja je zapravo ispravljena i 
dopunjena ranija radnja njegova: »Odlomci iz drzavnoga prava 
hrvatskoga za narodne dinastije« (n Been 1861.). 

Ovim je opseznim i kritickim r adorn svojim Racki ne samo 
udario osnov nancnom istrazivanj'n starije hrvatske historije, 
nego je strani svijet, a narocito slavenski, npoznao s nasom da- 
vnom prosloscn. Glas svoj i postovanje, sto ga danas uziva jugo- 
slavenska akademija u stranom svijetu, ima se u prvom redn da 
pripise radn Kackoga. 

Pored Rackoga isticu se jos i drngi neki clanovi akade- 
mije. To su Radoslav Lopasic, Ivan Tkalcic i Xatko ^sTodilo. 

Radoslav Lopasic 1 rodio se 20. maja 1835. n Karlovcu. 
Skoro ostade bez oca i matere kao siroce, pa stoga nzese ga pod 
svoje neki rodaci. Grad Karlovac vec se odavna istice kao emi- 
nentno patriotski hrvatski grad, pa tako upoznade Lopasic jos 
n mladosti citaonicu i govore rodoljuba. Godina 1848. dojmi se 
i njega veoma snazno, premda bjese jos gimnazijalac. Kad je 
opet nastao mir, nastavi nauke i dade se prvi put na slobodno 
citanje. Prva mu je knjiga bila K a c i c, a ova ucini od njega 



1 Gl. Smiciklas: Radoslav Lopasic. Ljetopis akad. za god. 
1894. (Zagreb 1895.). 



101 

historika. God. 1S52. dosao je Lopasic u gimnaziju zagrebacku, 
a 1856. prede na pravoslovnu akademiju. Xo bolest prisilila ga 
skoro, da se morao odreci nauke i poci kuci na vise godina ba- 
veci se gospodarstvom na svom posjedu Hrcicu (kraj Karlovca). 
U dokolici svojoj nze sknpljati gradu za povijest Karlovca i 
okoliee, i tako bjese odreden jos u mladosti pravac njegovu 
knjizevnom radii, koji nbrzo povnce na sebe paznjn Kuknljevi- 
cevu. God. 1861. dade ga on, kao veliki zupan zagrebacki, iza- 
brati od zupanijske skupstine pristavom kotara severinskoga, a 
1866. postade ondje kotarskim sncem, nadoknadivsi praksom 
nedostatak teoretske juristicke naobrazbe. Godine 1861. pre- 
mjesten bi u Zagreb kao zupanijski podbiljeznik; sada se Lo- 
pasic razvi od diletanta do strucnjaka, a narocito do vjesta sabi- 
raea i izdavaca historijske grade. ~Ne praveci inace nikakove 
cinovnicke karijere umr'o je n Zagrebn zivuci skromno i gotovo 
neopazen, dne 25. aprila 1893. Lopasic je napisao citav niz cla- 
naka i radnja, sto se ticu hrvatske vojne Krajine i raznih gra- 
dova ; on je uopce eminentno historik hrvatske 
Krajine, dakle novoga vijeka, te mu u tom smjern radda- 
leko natkriljuje sve ostale nase pisce ? koji se vecma zanimahu 
srednjim vijekom. O njegovim brojnim zbirkama izvora bit ce 
napose govora na svom mjestu (n trecem dijeln ovoga djela), 
tako da cemo se ovdje obrazreti samo na njegove monografije. 
Medu ovinia isticn se ove: »Karlovac. Povijest i mjestopis grada 
i okolice« (Zagreb 1879.), u kojoj nije samo detaljno obradena 
historija njegova rodnoga grada, nego jos i zaceci vojne Krajine, 
zivot srpsko-pravoslavne eparhije karlovacke i npravljanje poje- 
dinih generala karlovackih od Ivana Ferenbergera (1578. do 
1570.) do barona de Vinsa (1787.), kad je generalija prenesena 
u Zagreb; »Zumberak. Crte mjestopisne i povijesne« (Zagreb 
1881.) ide zatim, da se dokaze pripadnost £nmberka Hrvatskoj ; 
y>Dva hrvatsJca junaka. Marko Mesic i Luka Ibrisimovic« (Zgrb. 
1888.), n toj se knjizi pokazuje oslobodenje Like i Slavonije 
od Turaka krajem XVII. vijeka poglavito krvlju hrvatskoga na- 
roda; »Bihac i bihacka krajina« (Zagreb 1890.) potanko prika- 
zuje nekadanji dio LIrvatske oko Une, koji danas cini sjevero- 
zapadni kut Bosne, dok posmrtno mu djelo: »Oko Kupe i Ko- 
raiK>« (Zgrb. 1895.) iznosi proslost starih hrvatskih zupa gorske 
i goricke. 



102 

Ivan Krst. Tkalcic 1 rodio se u Zagrebu 4. maja 1840. od 
gradanskih roditelja. Pucku skolu i ginmazijn svrsi do 1855., a 
onda stupi n sjemeniste, te bi zareden nakon dovrsenih bogo- 
slovnih nauka 1862. Ponajprije postade kapelanom u Sisku, no 
vec 18(37. izabran bi prebendarom u Zagrebu, sto i ostade do 
smrti 11. maja 1905. Jos kao klerik bavio se Tkalcic historijom 
hrvatskom, te je i napisao djelce: »Hrvatska povjesnica (Zgrb. 
1861.), ne bi li njime zadovqljio potrebi tadapije generacije 
nase za povracena ustava. Knjiga bi skoro razgrabljena, tako da 
je onda priredio drugo prosireno izdanje: »Povijest Hrvata« 
(Zgrb. 1870.), od kojega je izisla samo prva sveska obulivata- 
juci povijest hxvatsku do godine 1526. Xo mnogo je vazniji 
Tkalcicev rad na sredovjecnoj historiji grada Zagreba i biskupije 
zagrebacke. Kako je bio kroz dulje vremena arkivar kaptolski 
i akademicki, imao je i zgode da pribere obilnu gradu. Plod toga 
mnogogodisnjega rada jesu u prvom redn njegove zbirke izvora, 
o kojima ce biti u drngom clijeln ovoga djela opsirnije govora, 
a onda mnogobrojne rasprave i clanci pisani sto u »Kato- 
licJcom listu«, sto n akademickom »Radu«. Istaknut cemo samo 
ove: »Preporod biskupije zagrebacke u XIII. vijeku« (Rad 
knj. 41.), »Otpor i buna radi desetine u biskupiji zagrebackoj 
v XIV. vijekua (Rad knj. 49.), »Biskupi zagrebacki od osnutka 
do kraja XV. vijeka« (Katol. list 1892.), »Ivan arcidjakon go- 
ricki, domaci pisac XIV. vijeka«. (Rad knj. 79.), »Slavensko 
bogosluzje u Hrvatskoj« (Zgrb. 1904.), »0 stanju vise naetavi 
u Hrvatskoj prije a osobito za Paulinas (Rad knj. 93.), »Pa- 
vlinski samostan u Dubicia (Vjesnik hrv. arheol. dr. N". S. I., 
1895.), y>Cistercitski samostan u Topuskom« (o. c. 1^. S. II., 
1896./7.), »Grad Zagreb do XVI. vijeka« (Vienac 1881.), i 
v>Crte o bivsoj sisackoj biskupijm (Kat. list 1904. ). 2 

Natko Nodilo rodio se u Spljetu 31. augusta 1834., gdje 
je i svrsio uz osnovne skole jos i gimnaziju polozivsi 1853. ispit 



1 Gl. (j ruber: Ivan Krst. Tkalcic. Ljetcpis jugosl. akad. za 
god. 1905. (Zagreb 1906.). 

2 Popularnu historiju hrvatsku izdalo je drustvo Sv. Jeroniraa 
1870., a napisao ju je Simun B a 1 e n o v i c (* 1835. u Kruscici u 
licko-krbav. zup., t u Zagrebu kao kateketa u preparandiji i urednik 
»Katol. lista* dne 17. maja 1872.) s natpisom: »Povjestnica hrvatskoga 
naroda*. Ova knjiga ispravijena i preradena djelomicno, jos bi se i 
danas mogla izdati. 



103 

zrelosti. 1 Iza toga pode u zadarsko sjemeniste, no nakon treee do- 
vrsene bogoslovije (1856.), ne vrati se vise natrag, vec primi su- 
plentsko mjesto u spljetskoj gimnaziji. Na jesen 1857. pode u 
Bee gdje je ncio historiju i gfeografiju, te u martu 1S61. polozi 
profesorski ispit. Vrativsi se knei, i opet bi namjesten u spljet- 
skoj gimnaziji, no kako je pripadao narodnoj stranci, dakle 
onoj koja je trazila sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, bi ot- 
p list en od slnzbe, nasto mn rodoljnbi povjerise nrednistvo svoga 
organa »Il nazionale (Narodni list)«, kojim npravljase s velikom 
spreninoscn, ali nz razne muke i neprilike punih pet godina 
(1802. — 06.). Vrativsi se opet u slnzbu, namjesten bi najprije 
kao profesor n gimnaziji zadarskoj, a onda bi 1874. pozvan i 
imenovan prvim svencilisnim profesorom iz opce historije n 
sveneilistu u Zagrebu, u kojem mjestn ostade do nmirovljenja 
svoga (1901.). Umr'o je n Zagrebn 21. maja 1912. Nodilo bi- 
jase u prvom redn univerzalni historik, pa je i napisao odlicno 
djelo s natpisoin: »Historija srednjega vijeka za narod hrvatski 
i srpski« n tri sveske (Zgrb. 1898. — 1905.). No on je i za nasn 
domacn liistorijn veoma zaslnzan kao izdavac vec naprijed spo- 
menutih dubrovackili pisaea, 2 o kojima je napisao i vaznu 
raspravu: »Prvi Ijetopisi i davna historic* grafija dubivvacJcaa 
(Rad knj. 65.). Xo najvaznije mn je djelo: y>Stara vjera Srba i 
Hrvata* (Had knj. 77., 79., 81., 84., 85., 89., 91., 94., 99. i 
101.), n kojemn poknsa da dade sliku o poganskom vjerovanju 
nasih preda prije krstenja. Po ncenosti svojoj, ostroumnosti i ne- 
slucenim rezultatima, ova stndija ide n red najboljili radova, 
sto ill pozna cjeloknpna nasa historiografija ; istina, ona jos nije 
stekla opcenita priznanja, ali ne toliko s razloga, sto bi reznl- 
tati njeni bili naprosto promaseni, vec vise stoga, sto je vrlo 
tesko iznositi stvarno obrazlozene prigovore, to jest oboriti njene 
rezultate. Ima partija, koje je tesko bez neke skepse slijediti, ali 
ima nesumnjivo i takovih, kojima se uopce ne da nista prigo- 
varati. Svakako je Nbdilo ovim djelom utvrdio, da se n nasoj 
narodnoj pjesmi i prici ima traziti glavni izvor za starn mito- 
logijn, a tako i metod, kojim se ona treba da proucava. 



1 Si sic: Natko Nodiln. (»Kolo« Matice hrv. za god. 1912. 
knj. VII.). 

2 Gl. gore str. 42. 



104 

Dok je ovako zastupana bila bistoriografija brvatska u 
XIX. vijeku, pokroei ona i kod Srba modernim dubom u smisln 
nauke. Glavni predstavnik kriticizma bistorijskoga u Srba XIX. 
vijeka bijase Ilarion Ruvarac, 1 ciji se rad znatno doimao i br- 
vatske bistoriografije. Jovan (u kalnderstvn Ilarion) Rnvarac 
rodio se u Mitrovici sremskoj 1. septembra 1832. Osnovne je 
skole polazio n Starim Banovcima, a gimnazijn sto u Kar- 
lovcima, sto u Been, gd'je jn je 1852. i dovrsio. Potom se 
dade na ncenje prava, koja je dokrajcio 1856., a onda se pribvati 
teologije i 1861. pokaluderi. Ziveci poglavito u manastirn Grge- 
teku, kojemu docnije postade i arlrimandritom, bavio se knjigom, 
a narocito bistorijom srpskom, sve do svoje smrti 8. augusta 
3 905. Rmvarac je napisao golemo ninostvo sitnijib raspravica, 
a i nekoliko vecib stndija. Sav mu je rad isao za tim, da ispravi 
mnoge zablnde i neistine, te da utvrdi ono, sto je zbilja i bilo. 
Kod toga nije se obazirao ni na koga, ili kako sam rece za sebe: 
»Ja se nisam ni do sad obzirao, pa se ne cu ni sad obzirati na 
mnozinn i na ono, sto mnozina zeli i prizeljknje, ili sto je njoj 
mrsko i od cega se odvraca ona, vec en i u torn pogledu ici 
svojirn pntem, ili upravo svojom stazom, pa makar ne znao, kud 
ce me odvesti staza ta«. Od till radnja njegovib npozorit cemo 
samo na neke glavne: »0 peckim patrijarsima od Makarija do 
Arsenije III. (1557—1690.) (Zadar 1888.), »NeUo o Bosni, 
dabarskoj ili dabrobosanskoj episkopiji i srpskim manastirima u 
Bosnia (Cupiceva godisnjica II.), »Prilosci k objasnjenju izvora 
srpske istorije« (Glasnik ne. dr. knj. 47. i 49.), »0 knezu La- 
zaru« (Xovi Sad 1888.), y>Banovanje Tvrtka bana« (Glasnik 
sarajevski 1894.), vMontenegrina, prilosci istoriji Cme Gore« 
(2. izd. Srem. Karlovci 1898.) i »Odlomci o grofu Durdu Bran- 
kovicu i Arseniju Crnojevicu pairiarhu s tri izleta o takozvanoj 
velikoj seobi srpskoga naroda« (Beograd 1896.). 

Od najnovijih historika brvatskib zapremajn prvo mjesto 
Tade Smiciklas i Vjekoslav Klaic. 

Tade Smiciklas (* 1843. u Restovu u Zumberku umro u 
Zagrebn 8. jnna 1914.) bijase nasljednik Matije Mesica na 
nasem svencilistu, a nakon nmirovljenja svoga izabran je pred- 
sjednikom jngosiavenske akademije. On je djelom svojirn »Povi- 



Gl. Pa^oHiih: f HjiapnoH PyBapaii. .leTomic „MaT. cpn. u kh. 233. 



105 

jest Hrvatska* u dva sveska (Zagreb IS 79. i 1SS2.) natkrilio sva 
elicna, sto su do njegova vremena izisla. To je zapravo prvo 
kriticno djelo o proslosti hrvatskoj, pisano u pravcu pragmatizma 
s nmogo patriotskih vrlina. Prvi svezak ide do godine 1526., 
bolje dc poraza mohackoga, a drugi do 1848. Ovo je djelo izra- 
d'eno na osnovu svega tada pristupnoga materijala, a djelomicno 
u drugom svesku i na arkivalijama. Kako je odonda, kad je 
izradeno, pa do danas proslo gotovo trideset godina, a za to je 
vrijeme izislo mnostvo novih izvora na vidjelo, to je, nairocito 
u prvom svesku, ovo djelo danas znatnim dijelom antikvirano. 
Pored ovoga djela, Smiciklas je izdao i veliko mnostvo izvora, 
o kojima ce biti jos napose govora, a onda studiju »Dvjestago- 
disnjica oslobodenja Slavonije« (Zgrb. 1891.), te vise vrlo dra- 
gocjenih biografija iz novijega hrvatskoga narodnoga zivota, medu 
kojima se isticu: »Nacrt zivota i djela biskupa J, J. Strossma- 
yera« (Zgrb. 1906.), dra. Franje Rackoga, Radoslava Lopasica, 
Sime Ljubica, Ivana Kuknljevica, a napose jos: »Spomen knjiga 
Matice Hrvatshe« (Zgrb. 1892.), u kojoj je obradena liistorija 
ove vazne kulturne institucije lirvatske. 

Vjekoslav Klaic (* 28. jnla 1849. u Garcinu kod Broda 
na Savi). profesor opce liistorije na sveucilistn u Zagrebu. ne- 
samo da je jedan od najplodnijih pisaca nasih, vec i eminent an 
istrazivac hrvatske proslosti, kojemn je objelodanjivanje novih iz- 
vora vazda bilo tek nesto sporedna. On je napisao prvu kriticku 
»Povijest Bosne do propasti kraljevstva« (Zgrb. 1882.), koja je 
izisla u njemackom i madzarskom prijevodn, te je jos i danas 
jedno od najvaznijih djela nase historiografije, a onda: »Povijest 
Ilrvata od najstarijih vremena do svrsetka XIX. stoljeca«, od 
kojega je odlicnoga djela izislo dosada pet svezaka (1899. — 1911.) 
obradujuci historiju hrvatsku do godine 1608. ; ovomu djeln jos 
su prilozene i suvremene slike. 1 Izradbom, naucnim metodom i 
opsirnoscu Klaieevo djelo nadilazi sva dosadanja djela te vrste 
u nasoj historiografiji ; upotrijebljeni su za nj ne samo svi objelo- 
danjeni izvori, vec i golemo mnostvo arkivalnoga blaga. ^apisano 
je n smjeru genetieke skole, pa i jeste, narocito od druge 



1 Prva sveska ide do g. 1301., druga od 1301. do 1409., treca od 
1409. do 1458., cetvrta od 1458. do 1526., a peta od 1526. do 1608. Imala. 
bi doci jos j e d n a zakljucna sveska. 



106 

knjige dalje, jedan od najodlicnijih produkata nase moderne 
historiografije. Uz ova dva djela, Klaic je napisao veliko mnostvo 
nzornih kritickih studija, od kojili cemo istaknuti ove: »Byzan- 
tinsko vladanje u Hrvatskoj za cava Emanuela Komnena (Zgrb. 
1833., gimn. progr.), »Slavonija od X. do XIII. vijeka« (Zgrb. 
1882), nBribirski Jcnezovi od plemena Subic do g. 13Jf7.« (Zgrb. 
1897.), »Krcki knezovi Frankopanin knj. I. (Zgrb. 1901.), Hr- 
vatska plemena od XL do XVI. stoljeca (Had knj. 130.), »Hr- 
vatski hercezi i bani za Karla Roberta i Ljudevita I. od 1301. do 
1382.« (Rad knj. 142.), »Marturina. Slavonska daca u srednjem 
vijekim (Rad 157.), »0 podrijetlu banske casti« (Vjesnik kr. 
zem. arkiva I.), y>Bani prije i poslije Belusa do g. 1226. « (ibi- 
dem), »Zivot i djela Pavla Rittera Vitezovica« (Zgrb. 1914.). 

^N"a polju arheologije, a narocito solinskili starina i staro- 
lirvatskih u okolici spljetskoj, istice se Frane Bulic (* 4. okt. 
1846. n Yranjicu kod Solina), koga ide glavna zasluga, da je 
u brojnim clancima casopisa »Bullettino« 9 sto ga izdaje kao 
ravnatelj arheoloskoga muzeja u Spljetn, dokazao, da je spljetski 
zastitnik sv. Dujam bio biskup salonski i mucenik krscanski go- 
dine 304., ne 107., kako se do onda vjerovalo, te da je otkrio 
grobnn ploeu hrvatske kraljice Jelene. O glavnim reznltatima 
njegova rada bit ce napose govora n ovoj knjizi u odjelu »^S'at - 
pisi i zapisi«. 

Pored ove trojice najstarijih danasnjili predstavnika hrvat- 
ske historiografije, isticu se njihovi ucenici i sljedbenici: Dane 
G ruber, Gavro Manojlovic, Ivan Bojnicic, Emilije Laszowski, 
Luka Jelic, Rudolf Horvat, Karlo Horvat i drugi mladi. Kod 
Srba danas je najodlicniji predstavnik historijske nauke Stojan 
Kovakovic, a uza nj Ljubomir Kovacevic, Ljubomir Jovanovic, 
Bozidar Prokie, Stanoje Stanojevic, Jovan Radonic, Jovan To- 
mic i mnogi drugi mladi. 

Stojan Novakovic rodio se 1. oktobra 1842. u Sapcu na 
Savi u Srbiji od siromasnih roditelja. Xizu gimnaziju svrsio je u 
rodnom mjestu, a visu kao i tadanju »veliku skolu« u Beogradu. 
G. 1865. postao je gimnazijskim profesorom u Beogradu, a od 
1872. do 1873. bjese bibliotekar u narodnoj biblioteci i kustos 
narodnoga muzeja. Istodobno bio je kroz neko vrijeme jedan od 
ucitelja mladoga kneza a doenijega kralja Milana Obrenovica, 



107 

koji ga ucini 2. aprila 1S73. ministrom prosvjete. Otada 
unaprijed. Xovakovic je uz kratke pauze gotovo neprekidno bio 
u visokoj politickoj sluzbi svoje domovine vrseci sluzbu mi- 
nistra nutarnjih posala (18S4.) i ministra predsjednika (1895. 
do 1896.). Osim toga igrao je i vaznu ulogu u diplomaciji kao 
srpski poslanik u Carigradu (1SS6. i 1897.) i Petrogradu (1899. 
do 1902.), i it Londonu prigodom sklapanja mira s Turskom 
poslije slavnoga rata od godine 1912. Danas je predsjednik kr. 
srpske akademije nauka. Xovakovic je jedan od najdarovitijih 
i najplodnijih naucenjaka, sto ill je ikad cjelokupni narod nas 
imao. Radio je ne samo na polju historije i na polju slovenske 
filologije, nego i poezije. Od nebrojenili djela njegovili naj- 
odlicnija su ova: Zalconik cava Stefana Dusana (Beograd 1898.) 
s vrlo vaznim uvodom i tumacenjem, onda: Pronijari i bastinici 
(Glas knj. 1.), Selo (Glas k. 24.), Prvi osnovi slovenske knjize- 
vnosti medn balkanskim Sloverwma. Legenda o Vladimiru i Ko- 
sari (Beograd 1893.), Stara srpska vojska (B. 1893.) ; Zemljisne 
radnje Neman jine (Cupiceva godisnjica I. (1877.), Herald ilk i 
obicaji u Srba (Cupiceva god. VI. (1884.), Srpske oblasti u X. 
i XL veku (Glasnik srp. uc. dr. 48. (1881.) ; Srbi i Turd u 
XIV. i XV. veku (B. 1895.), Vaskrs drzave srpske (B. 1904.). 
Xema snmrije, da ce se historiografija lirvatska i prema 
buducnosti sve to krepce i snaznije razvijati, a to treba da bude 
u prvom redu briga onih, koji su se odlucili, da se njoj posvete. 1 



1 Ovaj je »Pregled historiografije lirvatske* napisan lih u svrhu, 
da bude slusacima hrvatske historije neke ruke "pomagalo, uz pomoc 
kojega ce oni potoin prosiriti svoje poznavanje o toni predmetu saino- 
stalnim citanjem pojedinih djela. Iscrpiva studija o hrvatskoj historio- 
grafiji s obzirom na biografije, to ideje vodilje, kao i na naucni metod 
pisaca, zapremala bi omasnu knjigu. Dasto, svi oni pisci, koji su pisali 
o dogodajima s v o g a vremena, uvrsteni su medu i z v o r e u odsjeku 
>Pisci«. 



IV. 



razdiobi ovoga djela. 

Ovo je djelo razdijeljeno u skladu s cetiri doba lirvatske 
historije na cetiri dijela. 

P r v i d i o obukvata doba hrvatskih narodnih vladara te- 
kuci sve do g. 1102., to jest do onoga vreniena, kad je ugarski 
kralj Koloman okrunjen u Belgradu na mom jos i za hrvatsko- 
dalmatinskoga kralj a. D r u g i dio opseze doba ugarsko-hrvatske 
drzavne zajednice od g. 1102. do 1526., dakle od Kolomana sve 
do katastrofe na Mohacu (29. augiista 1526.). Treci dio 
zaprema doba od mohacke katastrofe do smrti cara Josipa II. 
(20. februara 1790.), to jest vrijeme drzavne zajednice jos i sa 
anstrijskim nasljednim zemljama i s kraljevinom Ceskom. C e- 
t v r t i dio sacinjava doba od smrti cara Josipa II. do g. 1873., 
odnosno do danas, naime doba nstavnih borba s Ugarskom. 

iGrada razvrstana je n svakom od ova cetiri dijela ovako: 
najprije izneseni su glavni i najvazniji natpisi i zapisi, 
onda izbor i s p r a v a antenticnih i laznili, kao i izbor iz spisa 
crkvenih i svjetskih sabora, a konacno su prikazani i ocjenjeni 
pojedini p i s c i (script ores) s odabranim mjestima iz njihovih 
djela ; ponajprije se govori o domacim piscima, a onda redom 
o stranima. 

Svim je ovim odsjecima dodan kratki komentar, u kojem 
je nacrtano znacenje kao i vaznost pojedinoga historijskoga spo- 
menika, a podjedno jos sam one, koji se sluze ovom mojom knji- 
gom, upozorio na naj glavni jn literatnrn. Razumije se samo od 
sebe, da je detaljna analiza i kritika pojedinih izvora ostavljena 
radii n seminar skim vjezbama. 



Prvi dro 



Doba hrv. narodnih vladara. 



(Do godine 1102.) 



PRISTUP. 



zbirkama izvora za doba hrvatskih narodnih 

vladara. 

Prvu zbirku i s p r a v a iz vremena narodnih hrvatskih vla- 
dara objelodanio je Ivan Kukuljevic u Zagrebu 1874. 
? natpisom: pOodex diplomaticus regni Croatiae, Dalmdtiae et 
Slavoniae (Diplomaticki zbornik hraljevine Hrvatshe s Dalma- 
cijom i Slaroiiijom)«, dio prvi, a troskom »drustva za jugosla- 
r> nshu povijest i starine«. Ova zbirka tekla je od godine 503. 
to jest od vremena ostrogotskoga vladanja u Dalmaciji, sve do 
1102., ili do krunisanja kralja Kolomana hrvatsko-dalmatinskim 
kraljem u Belgradu. Iz ovoga se vidi, da se Kukuljevic nije 
iskljucivo ogranicio na hrvatske vladare i njihove isprave 
(t. j. od S52. dalje), vec uopce na sve licnosti, koje su dolazile 
u dodir s Hrvatskom, odnosno docnijim hrvatskim teritorijem 
i historijom uopce od pocetka VI. vijeka dalje. Tude su dakle 
odstampane jos i isprave ostrogotskoga kralja Teoderika Veli- 
koga (493. — 526.), cara Justinijana o Panoniji, Grgura I. sa- 
lonskomu episkopatu i kleru, cara Karla Yelikoga s obzirom 
na Panoniju, pa sina njegova i nasljednika Ludovika Poboznoga, 
onda isprave sto se odnose na svetu bracu Oirila i Metoda, pa- 
nonske knezove Pribinu i Kocela, na Istru, Dubrovnik i Juznu 
Dalmaciju (Duklju i Zetu). Xema sumnje, da to nije opravdano 
s gledista cisto hrvatskoga d i p 1 o ni a t a r a ? ali s histo- 
rijskoga ne moze mu se mnogo prigovarati, jer se na taj nacin 
htjelo lako pristupnim uciniti hrvatskom historiku onake spome- 
nike, o kojima on ipak treba da vodi racuna. Sama edicija me- 
dutim ne moze da zadovolji s diplomatickoga i paleografskoga 



112 

gledista, jer osim cesto losega citanja, ima i podosta kronoloskili 
pogrjesaka. 1 

Sve isprave, zapisnike crkvenili sabora i izvatke iz pisaca 
do godine 1102., sabrao je u jednu zbirku Franjo Eacki 
s natpisom : Documenta historiae Chroaticae pe- 
ri o d u m a n t i q u a m illustrantia (Zgrb. 1877. kao 
sedmi svezak kolekcije »Monumenta spectantia historiam Slavo- 
rum meriodinalium«). Dopunu toj zbirci cine: JST o v o n a- 
deni spomenici iz IX. i XI. v i j e k a z a p a n o n s k o- 
moravsku, b u g a r s k u i h r v a t s k u p o v i j e s t«, sto ih 
je izdao isti Eacki s Franjom Miklosicem u »Stari- 
nama« jugoslavenske akademije knjiga XII. (Zgrb. 1880.). 

»D o c u m e n t a« nesumnjivo su glavno djelo Rackoga. 
Ona se dijele ovako: Prvi d i o (Acta) sadrzaje sve isprave, 
sto su nam se sacuvale iz vremena narodne dinastije, a koje su 
dotada (1877.) bile poznate i nadene. Kod toga posla postupao 
je izdavac veoma kriticki, pace kadikad i suvise strogo. Racki 
st naime nije zadovoljio samo time, sto je isao u trag origina- 
lima, odnosno najstarijim prijepisima, nego je vise isprava ozna- 
cio kao sumnjive, falsifikovane ili preradene. Premda je ovo 
izdanje najbolje sto ga imamo, ipak ono danas treba teme- 
ljite revizije; stoga i sprema jugoslavenska akademija novo iz- 
danje isprava do 1102., kao prvu svesku zbirke »Codex diplo- 
mabicus«, koju je od druge do trinaeste sveske (1914.) uredio 
Tade Smiciklas. Drugi dio »Dokumenata« njegovih 
obuhvata sacuvane nam zapisnike crkvenili sabora ili sinoda 
(Rescripta et synodalia), od kojili su mnogi veoma vazni i po 
politicku historiju, kao primjerice zapisnici sinoda spljetskoga 
od 925. i *328. Treci dio, koji je podjedno najopsezniji, sa- 
cinjavaju lzvodi iz ljetopisa i pisaca, domacih i stranili, koliko 
se oni ticu hrvatske proslosti do g. 1102. (Excerpta e scriptori- 
bus). Ti su izvodi odstampani kronoloskim redom, »tako da je 
od brojnih ekscerpata iz razlicitili ljetopisaca sastavljena kao neka 
zasebna hrvatska kronika«, kako zgodno kaze K 1 a i c. 1 Xo ko- 
liko god je ovaj nacin objelodanjivanja spretan za historika, da 



1 Gl. o torn recenziju Rackoga o toj knjizi u »Radu« 27. str. 
194—211. 

1 Povijest Hrvata I. 305. 



113 

se brzo uputi u ono, sto nam je sacuvano u izvorima o nekom 
izvjesnom dogadaju ili epohi, toliko on nije ni malo podesan 
s metodickoga gledista. Historik naime treba da upozna poje- 
dinoga pisca (primjerice vaznoga cara Konstantina) u c i j e- 
1 o s t i, a ne tek u razmetanim fragmenting, jer samo tako pro- 
drijet ce on u njegov duh i nacin pisanja. Sva su ova tri dijela 
snabdjevena joste i obiljem vrlo dobrih i vaznih biljezaka, kojima 
Racki kusa da istumaei gdjekoje geografsko ili licno ime, ili od- 
goneta sredovjecni nacin datiranja. Xa koncu dodan je veoma 
brizno slozen »I)id<\v« u kojem su narocito vazne razne grupe, 
primjerice Chroatl i drngo. 

Dodatak ovim »Dokumentima« cine neke isprave objeloda- 
njene u XII. knjizi »Starin-a«. To su pored nekih papinskih pi- 
sama IX. vijeka, narocito jos spisi crkvenoga sabora spljetskoga 
od godine 1061. — 1062. 

Ostatke gradevnih spomenika i neke natpise na kamenu 
sabrao je Msgr. Frane Bulic u djelu : »Hrvatski spomenici 
u hninskoj oholici uz ostale suvremene dalmatinske iz dobe na- 
rodne dinastije. Svezak I. (Zagreb 1888.) «, a poslije toga objelo- 
danio je vazni natpis hrvatske kraljice Jelene iz g. 976. pod na- 
slovom: vlzvjestaj o crkvi sv. Marije od Otoka i o nadgrobnom 
iuipisu kraljice Jelene« (Vjesnik hrv. arheol. dr. X. S. knj. V. 
Zagreb 1901.). Sve natpise i druge izvore, koliko se ticu crkve 
salonske i spljetske do godine 1030., objelodanili i objasnili su 
Bulic i Bervaldi u vaznoj studiji : »Kronotaksa solinskih 
biskupa uz dodatak v>Kronotaksa spljetskih nadbiskupa«. (Zgrb. 
1913.; iz »Bogoslovske smotre« 1912. i 1913.). 

Dok se Bulicevi »Hrvatski spomenici« ticu ponajvise kninske 
okolice, svratio je napose paznju na Xin Luka Jelicu radnji : 
Dvorska kapela sv. Kriza u Ninu (Zgrb. 1911.), ciji nas rezul- 
tati ipak ne mogu sasvim da zadovolje, a narocito historijski 
(str. 26—32). 

Pored ovib izvora nadeno je u novije doba jos i nekoliko 
novih, koji su kojegdje objelodanjeni, ili uopce jos nigdje; u 
ovoj su knjizi svi oni priopceni i ocijenjeni. 

Slicno djelo kao sto su »Documenta« Rackoga, ali mo- 
dernije redigirano, te u mnogocem i bolje, jeste Franc Kos: 
Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku. Prva knjiga 
Dr. Ferdo §i$id: Prirucnik izvora. 8 



114 

(501—800) [Ljubljana 1903.], druga (801—1000) [Ljubljana 
1906.] i treca (1001—1100) [Ljub. 1911.]. Tude su sabrani i 
protumaceni svi izvaci iz raznih pisaca, sto se ticu proslosti ne 
samo slovenacke, nego cljelomieno i hrvatske. Pored toga ima jos 
svaka knjiga napose napisani historieki uvod s vrlo brizno sabra- 
nim. i ocijenjenim podacima. 

Pojedine monografije o hrvatskoj proslosti do 1102., 
spomenute su ondje, kamo one pripadaju; razumije se samo po 
sebi, da su napomenute samo one, koje imaju neku izvjesnu 
naucnu vrijednost, i koje treba da slusaci hrvatske historije upo- 
znadu, odnosno prouce. 




^ 




o 




CO 




;fc 








03 




JS 








C 




CD 


3 


>U 




3 


"S 


£ 


"E 




CO 








3 


03 




3 


3 

'53 


.SC 


N 


05 


3 




s 


!S 


03 


B 


Ol 


cu 


O 


N 


^C 


!_' 


C/) 


J2 


.2i 






'J 






G, 


3 


C/) 








03 




£ 


W 


'3 
Q 




> 




(T> 




C/> 








a 








03 




Z 





I. 

Natpisi i zapisi. 

i. 

10. aprila 304. 

Grobni natpis salonskoga biskupa i mucenika sv. Dujma. 

[Deposi]T(io) DOMN[ionis] 
[Episc. Mar]T. IIII ID [us Apr. 

To jest : Depositio Domnionis e p i s c o p i m a r- 
t y r i s IIII Idus Apriles. 

X <i<lc u a konfesiji cemetvrijalne bazilike u Manastirinama 
u So/inn, a sada u c. kr. arheol. muzeju u Spljetu. 

Da se ovaj natpis odnosi bas na salonskoga biskupa i muce- 
nika sv. Dujma (284. — 304.), ucinili su veoma vjerojatnim B u- 
1 i ('• i B e r v a Id i: Kronotaksa solinskih biskupa, 16 — 19. Za- 
sluga je Buliceva ? da se danas moze smatrati rijesenim pitanje, 
da je salonski biskup i mueenik sv. Dujam zivio i djelovao na 
kraju III. i na pocetku IV. vijeka po Kristu, a ne potkraj I. i na 
pocetkli II. vijeka nase ere, to jest da je mucenicku smrt prepatio 
za trecega progona cara Dioklecijana (upravo 10. aprila 304.), a 
ne va\ cava Trajana (toboze 7. maja 107.). Kroz to podjedno 
otpadaju ostala kazivanja tradieije, naime, sv. Dujam nije bio 
ucenik sv. Petra, a jer mu je papa Ivan IV. dao oko godine 640. 
prenijeti tijelo u Rim (gdje se i danas jos nalazi), ne stoji ni to, 
da mu tijelo poeiva u stolnoj crkvi u Spljetu. O tomu gl. I. S. 
IJ( c r v a 1 d i) L. Sveti Dujam, biskup i muccnik solinski. Spljet 
1906. i Zeiller: Les origines chretiennes dans la province romaine 
de Dalmatie. Paris 1906. — Furio Lenzi: San Domnio ves- 



116 

covo e martire di Salona. Roma 1913. — Ispravnost tradicije hoce 
da obrani Kaer: San Doimo vescovo e martire di Salona nelT 
archeotogia e nelV agiografia. Sebenico 1908., no nije uspio. 



Izmedu 305. i 325. 

Grobni natpis salonskoga biskupa Prima, sinovca i nasljednika 

sv. Dujma. 

DEPOSITVS PEIMVS EPI 
SCOPVS XII KAL. EEBR. XE 
POS DOMXIOXES MARTORES. 

To jest : Depositus Primus episcopus XII 
Kal(endas) Febr(uarias), nepos Domniones 
martores. 

Ovaj je natpis naden u konfesiji bazilike mucenika u Mana- 
stirinama, te se cuva u c. hr. arheol. muzeju u Spljetu. 

Xatpis pokazuje sva obiljezja IV. vijeka : ne samo pismena, 
vec i oblici Domniones, martores, mjesto Domnionis, martyris 
narocito su karakteristicni. Xjime je posve pouzdano utvrdeno, 
da je sv. Dujam umr'o mucenickom smrcu 304., dok mu je biskup 
Primus bio jedan od nasljednika. 

Gl. o tome B u 1 i c-B ervaldi: Kronotaksa 10 — 12. 

3. 
Oko 581. 

Grcki natpis iz vremena, lead su Avari podsjedah Sirmium. 

Xp(iozk) K(6pi)s. Bor/ci 1 zffi rcoXeog, 2 * z Ipo£ov xov "Apapiv 
xs 7u6Xa£ov 4 ojv P(o|iavtav xs tov ypd^avta. 'Ajxtjv. 

Natpis urezan je u ciglu, a naden u Mitrovici; cuva se u 
zem. arheoloskom muzeju u Zagrebu. 



1 Ovako mjesto £oY)iht. 

'-' Mjesto Tc6Xeu>£. 

s x' = xe = xat. 

4 Mjesto cp6Xa|ov. 




Natpis na moz; 

(U kapeli sv. Venancija u : 



/s^ 



■zfr-g^g-s: 



* K 



fc*" W-t^*^^ 



xi 



*^ 





1 'ii% : "~" 

mm 




•P?. : 

■A *r»-: 




IW 



ft 



- 



/ 



.JjilfttU 



• 



**V 



skih mucenika, 

ilici, u krstionici u Rimu). 



117 

Vvarski kagan Bajan posjeo je Sirmium negdje potkraj 
579. sa sviju strana, nakon sto je dovrsio gradnju mosta preko 
Save. Podsada trajala je sve do proljeca 582., kad se grad predao 
na zapovijed cara Tiberija. U to je dakle vrijeme i u takim pri- 
likama nastao ovaj natpis, koji u prijevodu glasi : »Hriste Go- 
spode! Pomozi gradu i odbij Avara (Obrina) i cuvaj Romanian 
(t. j. carstvo rimsko) i onoga, koji je to napisao«. 

Gl. Brunsmid: Eine griechische Ziegclin sell rift aus Sir*- 
mium (E ratios Vindobonensis. Bee 1893., str. 331 — 333). Za 
podsadu Sirmiuma gl. nize kazivanje byzantinskoga pisca Mto- 
nandra (»Pisci«), a uz to CTaHOJeBHh: Bu.saHTiija ft Cp6n. 
knj. I. (Novi Sad 1903.), 177.— 182. — KyjiaKOBCtfift K');i. : MoTopin 
BiisaHTiH. T II. (Kijev 1912.), 397.-399. 

4. 
Oko 640. 

Natpis na mozaiku dalmatinskili mucenika. 

MARTIRIBVS XPI (= Christi) DHT (= domini) PI A 

VOTA IOHAN^ES 
REDDIDIT ARTISTES SANCTIFICAISTTE DO (= deo) 
AC SACRI FONTIS SIMILI FVLGENTE METALLO 
PROVIDVS INSTANTER HOC COPVLAVIT OPVS, 
QVO QVISQVIS GRADIENTS ET XPM (= Christum) PRO- 

NVS ADORANS 
EFFVSASQVE PRECES MITTIT AD AETHRA SVAS. 

U kapeli sr. Venawcija u Lateranskoj hazUiei u krsiionici 
u Rim a. 

Salona pala je u ruke Avara i Slavena oko g. 615., pa je 
potom i propala. Kad je dosao na papinsku stolicn Ivan IV. (639. 
do 641.), rodom Dalmatinac, odasla opata Martina u Istrti i 
Dalmaciju (rimsku), da po tim poharanim zemljama iskupi 
krscansko roblje i sabere tjelesa svetaca i mucenika. Opat Martin 
izvrsio je zelju papinu, pa se vratio u Rim s mocima ovili svetaca 
i mucenika: Venancija, Dujma, Maura, Septimija, Antiohiana, 
Gaiana, Anastazija, Asterija, Telija i Paulinijana. Svete ove kosti 



118 

bise potom polozene u baptisteru lateranske bazilike, u posebnoj 
kapeli prozvanoj po sv. Venanciju, a absida ukrasena divnim 
mozaikom sa likovima pomenutih svetaca (sv. Dujam prikazan je 
u biskupskom odijelu), te snabdjeven navedenim natpisom. I tako 
imamo u torn spomeniku, koji se potpuno sacuyao sve do danas, 
najrjecitiji dokaz, da tijelo sv. Dujma ne pociva u Spljetu, nega 
u Rimu. Pa ipak vec car Konstantin Porf. prica o torn, da je 
sv. Dujam sahranjen u Spljetu. 

Gl. o torn Rossi: Abside delV oratorio di S. Vena-nzio 
presso il battistero Lateranense (sa slikom). Spalato 1901. 
(Supplemento al n. 12 del »Bullettino di archeologia e storia 
dalmata« a. 1901.). 

5. 
Izmedu 788. i 800. 

Natpis na vratima kapele sv. Kriza u Ninu. 

GODES[L]AV IVPPAKO QVI ISTO DOMO CO[struxit]. 

To jest :: Godes(l)av iuppano qui is to doino 
construxit. 

Ovaj tesko citljivi natpis, napisan frankogalskom rustienom 
kapitalom uz primjesu kurzivnih merovinskih oblika, te s tockama 
po sredini rijeci, koje rastavljaju pojedine slogove, nesuinnjivo 
pripada vremenu prije godine 800., te je podjedno n a j s t a- 
r i j i hrvatski h i s t o r i j s k i s p o m e n i k, kao sto je i 
sama kapela s v. Kriza u X i n u ? na cijim se vratnicama 
nalazi, mozda po postanju svome najdrevniji hrvatski 
gradevni spomenik, a tako i zupan ninski Gode- 
slav najstariji nam po imenu poznati glavar hrvatski. Vjeran 
snimak ovoga natpisa ima Eitelberger: Die miitelaltericlien 
Kunstdenkmale Dalmatiens. Wien 1881^. pg. 167. > a inace upo- 
redi o znacenju natpisa i kapele sv. Kriza J e 1 i c : Dvorska kapela 
sv. Kriza u Ninu. Zagreb 1911. (s mnostvom slika-fotografija). 
Na. sam natpis prvi je upozorio Kukuljevic: »Izvjestje o 
putovanju kroz Dalmaciju (Arkiv IV., Zagreb 1857., pg. 817 
do'-SIS), koji ga je citao i datirao grjeskom ovako (Codex dipL 
I., Zgrb. 187J+., 219): 



i ". ' mi" 



S8B 



n 



Natpis ninskoga zupana Godeslava (oko 780—800.) 

(Original se nalazi u kapeli sv. Kriza u Rimu). 







* i 



* . 



Natpis hrvatskoga kneza Trpimira (c. 852.) 
(Naden u Rizinicama kod Spljeta, sada u spljetskom c. kr. arheol. muzeju). 




o 


. 


o 


•— i 


00 


'u 


o 


ri 


^c 


QJ 


o 


> 




-1 


fij 




> 


3 


cs 


OJ 


(/) 


N 


a» 


6 






> 


£ 




o 


al 


^ 


M 


en 


a> 


■o 



on y> 

o <5 



(/} 


T3 


as 




> 


3 


$-, 


C 


^ 


Z 




3 








o 

a» 



2 E 



119 

GODEZLAI IVPPA. XO. EN. IS. TO. D. MC. to jest: 
Godezlai iuppani X o n e n s i s tempore? dedica- 
t u in \ 1100. Racki (Nad pis iz hrvatske dobe u Ninu. Bulle- 
tino spljetski XI. (1888. 11 — 13) opet citao je ovako: GO- 
DEZLAV IVPAXO CH(R)ISTO DOMO CO(nsecrat ili con- 
secravit), a Ljubic (Vjesnik hrv. arheol. dr. X., 1888., 
13—16): GODESLAV(us) IVPPA(nus) XO(nensis) CHRI- 
STO DOM(in)0 CO(nsecravit). 

Ja sam prilivatio citanje Jelicevo kao najpouzdanije, a i 
sam sam licno ponovno gledao i promatrao taj natpis. 1 

Sama kapela sv. Kriza bila je po nmijenjvi Jelieevu mauzo- 
lej zupana Godeslava i njegove porodice, sto je veoma vjerojatno. 

6. 
Oko 800. 

Natpis na krstionici hrvatshoga kneza Viseslava. 

HEC PONS XEMPE SVMIT IXEIRMOS, VT REDDAT 
ILLVMIXATOS. HIC EXPIAXT SCELERA SVA, QVOD 
DE PRIMO SVMPSERVXT PAREXTE, VT EEFICIAX- 
TVR CHRISTICOLE SALVBRITER COXFITEXDO TRI- 

XVM PEREXXE. 

HOC IOAXXES PRESBITER SVB TEMPORE WISSAS- 

CLAVO DVCI OPVS BEXE COMPOSVIT DEVOTE, IX 1 

HOXORE VIDELICET SAXCTI IOHAXXIS BAPTISTE, 

VT IXTERCEDAT PRO EC) CLIEXTVLOQVE SVO. 

Krstionica se nalazi u dvoristu gradskoga muzeja Correr 

a Veneciji. 

Ova je krstionica stajala iznajprije u posebno sagradenom 
baptisteru stolne crkve u Xinu, a po njegovu rasuiu u stolnoj 
crkvi ninskoj sve do g. 1746., kad bi prenesena u Veneciju i 
postavljena u dvoristu kapucinskoga samostana S. Salvadora (na 

1 U navedenom djelu Jelic" jos 6ita: »Godeslav iuppano me isto 
domo constroxit € , no sada je ispravio svoje citanje onoga me u n u i, 
Sto je ocito bolje. 



120 

Dzudeki. Ondje ostade sve do 1853., kad ga prenijese u gradski 
muzej Correr (museo civico Correr na Canal Grande), gdje se 
i danas nalazi. Prvi je na nju upozorio Kukuljevic (Arkiv 
IV., 930. — 392. sa slikom) , ali ju je grijeskom pripisivao Vise- 
slavu knezu Zalmmskomu, ocu Mihajla Visevica (Konstantinova 
MiyaYjX too oioo too Boocjs[3o6t£tj) , to jest oka god. 870. do 900. 
(Isto tako i u Codex dipt. I., 217). Racki (Doc. 376.— 377.) 
pripisivao ju je Viseslavu hrvatskom k n e z u, a smjestio ga 
je izmedu Mutimira i Tomislava, dakle oko g. 900. Medutim 
po mnijenju strucnjaka, ova krstionica pripada krajn VIII. i 
pocetku IX. vijeka. Tako je pribraja Cattaneo (U architecture 
en Italie du VI au XI siecle. Venise 1891., 110 — 111) krajn 
VIII. vijeka, a Stuckelberg (Langobardische Plastik. 
Kemp ten 1909., 72.) datira ninsku krstionieu ovako: »Als Da- 
tum mag die Wende des VIII. und IX. Jahrhunderts gelten«. 
Tomn se mnijenju pridruzio i J e 1 i c (Dvorsha kapela sv. Kriza 
u Ninu 15.) , a sada i ja. Sliku krstionice donio je najprije Ku- 
kuljevic, onda Cattaneo, ali najbolju Jelic (Tabla VIII., si. 12.). 
Ja sam tocno ogledao samu krstionieu u Veneciji i kolacionirao 
natpis njen s dosadanjim prijepisima. 

Prema tome knez Viseslav prvi je hrvatski 
p o z n a t i nam vladar, cije vladanje pada oko g. 800. On 
je dakle prehodnik kneza Borne, a mozda i otac njegov. i^ovije 
je istrazivanje pokazalo, da se krstenje Hrvata ima po- 
staviti nekako oko g. 800., to jest da pada u doba franackoga 
vrhovnoga gospodstva, koje je zacelo u lirvatskoj poslije 788., 
a prije 803. Stoga je dakle vrlo vjerojatno, da i opce glavno 
krstenje Hrvata pada u doba vladanja kneza Viseslava (okruglo 
receno oko 800.), a i ova krstionica da je spomen na taj vazni 
dogadaj. Gl. o torn Si sic: Genealoski prilozi o lirvatskoj na- 
rodnoj dinastiji (Vjesnik hrv. arheol. drustva N. S. XIII. 
(1913.), pg. 43—1,8.). 



121 

7. 
Oko 840. 

Nat pis na pecatu dalmatinskoga stratega Bryennija. 

BpDsv(uo) ^(aaiXixa)) axa\r(api(p). o('c)p(a) / c(7jYcp) A r ^- 
jxaTta(s). 2 

To jest: Gospodi, pomozi tvomu slugi — Bryeniju carskomu 
spatliaru. strategu Dalmacije. 

Gl. slihu ap. ^cli/umberger: Sigillog rapine de V empire 
byzantin (P. 1881>.) sir. 205. 

Schlumberger spominje jos i jedan drugi komad ( ?) pecata 
istoga stratega, ali s drugacijom legendom : 

Bp'j£vi((p) p(aaiXtxcp) aa7caar(api(p) axp^oOt^Yq*) A^- 
jiaci(as). 2 

To jest: Bogorodice, pomozi tvomu slugi — Bryeniju car- 
skomu spathariju, strategu Dalmacije. 

Schlumberger datira ove pecate oko polovice IX. vijeka, »ili 
toenije oko 840. « (ou plus exactement meme vers 840.). Oni su 
nam dakle osobito dragocjen izvor, odnosno dokaz, da je t a d a 
vlast byzantinska u dalmatinskim gradovima bila u punom jeku i 
snazi, a ne tek nominalna, ili eak nikakova, kako to neki drze. 

8. 
Oko 840. 

Nat pis u pecatu nekoga dalmatinskoga mandatora. 

Ivjpis, forftsi rep aq> ^o'jXq) 1 

.... |j.co(?) d|JLavoaxo)p7] t(tjs) (A)^|J-cc7iac 2 . 

Gospodi, pomozi tvomu slugi mandatory, 

Dalmacije. 

1 Na prednjoj strani (avers). 

2 Na straznjoj strani (revers). 



Schlumberger o. c. 206. sa slikom dosta ostecena komada.. 
Schlumberger datira ovaj peeat kao onaj gornji (Meme 
epoque que le sceau precedent). 

9. 
Oko 852. 

Natpis s imenom kneza Trpimira. 

PKO DVCE TKEPM(ero). 

Naden 1891. u Rizinicama hod Solina, sada u c. kr. arheol. 
muzeju u Bpljeiu. 

Ovaj je ulomak po svoj prilici dio crkvene pregrade, na 
kojoj se nalazio poveei napis. ^jime je utvrdena i monumental- 
nim spomenikoni licnost hrvatskoga kneza Trpimira, poznata iz. 
njegove isprave od 852. I u okolici kninskoj naden je ulomak 
s napisom (Tre)PIMIR. Gl. o torn Bulic: »Hrvatski spome- 
nici u kninskoj okolici iz doba narodne hrvatske dinastije. Zgrb. 
1888. — Spljetski Bullettino 1891. — Vjesnik hrv. arheol. dr. 
1892. — Drugo izvjesce »Bihaca«. Zgrb. 1896. — Barac-Krza- 
nic: U koljevc'i hrvatske povjesnice. Zgrb. 1907. 

10. 
879. 

Natpis s imenom kneza Zdeslam. 

DVX GLO(riosus) SED(esclaus) (Jsagi)TIS OBKUCT(us). 1 

Naden u bazilici na groblju u Biskupiji kod Knina, sada 
u hrv. muzeju u Kninu. 

Ovaj natpis sastoji se od cetiri fragmenta i to tako, da tek 
posljednje dvije rijeei cine eio komad. Ako su zaista bili cjelina, 
na sto je po slicnosti pismena i materijala dopusteno po- 
misljati, i ako je dobro protumaeen, onda bismo imali osim 
imena kneza Zdeslava (Sedesclaus latinskih isprava), jos i po- 
tvrdu za njegovu prijeku smrt (zar strjelicama ?), i to mozda 
negdje u okolici Knina. Prva tri fragmeta nijesu bila dosada 
stampom objelodanjena. Gl. jos Bulic o. c. pg. 25. 



1 Ovako mozda za obrutus. 



12a 
11. 



Prije 31. augusta 888. 

Natpis s imenom kneza Branimira. 



(Tempore ducis) BRAXIMIRI AlsrXOR(um) XPI (= Christi) 
SACRA DE VIRG(ine) CAR£TE(m) VT SV(m)PS(it) 
S(acram) DCCCLXXX ET VIII, VIQ(ue) IXDIC(tione). 

Naden u selu Gornji Muc u Dalmaciji (nedaleko Spljeta) 
pod crkvom sv. Petra, sada u kr. nar. muzeju a Zagrebu. 

Gl. o torn natpisu R a c k i : Pisani spomenik iz doba lirvat- 
shoga vojvode Branimira (Rod 26, Zgrb. 187 If..), cije je citanje 
opcenito prihvaceno. L j u b i c (ibidem) citao je ovako : . . . BRA- 
jSTIMIRI, ANNORVM CHRISTI SACRAM EDEM VIRGI- 
NIS AETERKE TITVLO SVMPTIBVS SVIS SACRAVIT. 
DCCCLXXX ET VIII, VIQVE INDICTIOISTE. Gl. jos 
Brunsmid: Kameni spomenici hrvat. nar. muzeja u Zagrebu. 
Vjesnik hrvat. arheol. dr. N. 8. XII. (1912.), 129—131. 

12. 
Izmedu 879. i 892. 

Natpis, u kojem se spominje ime hrvatskoga kneza Branimira 
i opata ninskoga samostana Theudeberta. 

TEMPORIBVS DOM1TO BRANNIMERO DVX SLCAVO- 
RUM 1 [beato Ambrosio confes 2 ]SORI HVNC [tegurium?] 
EGO THEVDEBERTVS ABBA 3 PRO REMEDIO ANIME 
MEE FIERI ROGA[vi]. QVI LEGET, ORET PRO ME 

PECCATORE. 

Xaden je kao gradevni materijal u ninskoj crkvi sv. Mi- 
hajla, danas u crkvi sv. Kriza u Ninu. Nije jos objelodanjen; 
priopcio mi ga Dr. Luka J die. 

Ovaj je napis vazan sto se u njemu knez Branimir nazivlje 
»dux ^lc<n-orum«. (grjeskom mjesto Sclavorum), dakle onako,. 

1 Ovako uklesano u kamen. 

2 Prazninu, koja se tude nalazi, ovako dopunjuje dr. Luka Jeli(L 
1 Ovako grjeskom u kamenu mjesto abbas. 



124 

kako pise papa Ivan VIII. o Domagoju (»Domagoi . . . ducem 
Sclavorunm). 1 Pored toga pada u oci germansho ime opata 
'Theudeberta (== Theodebert [= der Volks-Grlanzende] ), 2 
a to nas podsjeca na ninskoga biskupa Aldefredu od 
god. 892. (Aldefreda = Aldefrid == Edel-Friede). 3 Jedva 
grijesim, ako u Theudebertu i Aldefredi gledam ljude ger- 
manskoga podrijetla, koji su jos u doba vrhovne franacke pre- 
vlasti nad Hrvatskom (to jest prije 878.) dosli u zemlju i u 
njoj znali zaigrati vazniju ulogu. 

13. 
895. 

Natpis s imenom hneza Mutimira. 



(ho)C BENE COPSIT OPVS PRIN(ceps) NA(m)Q(ue) 

MYNOIMYR (non)AGINTA ET Q(ui)NQ(ue) 

(a)NNORVM D(omi)NI EERE T DEN . . . 

t. j. hoc bene composuit opus prince ps namque Muncimyr . . . 
nonaginta et quinque . . . annorum domini (ostalo nerazumljivo). 

Nadeno u Uzdolju na Kosovu kod Knina u vise fragmenata, 
sada u hrv. muzeju u Kninu. 

Ovo je ulomak oduljega natpisa, sto je tekao na ogradi sve- 
tista ili oltara, a koja je ograda u sredini imala ovelik trokutni 
tegnrij s krstom i s dvjema simbolickim pticama sa strane. Natpis 
je vazan poglavito stoga, sto je datiran godinom 895., te nam tako 
potvrduje vladanje kneza Mutimira, poznata nam iz isprave od 
892. Objelodanjen bjese u Starohr. Pr. I. (1895.), 7J>.—78., 
no sada je pridoslo u muzej jos nekoliko novonadenih fragmenata 
ovoga napisa, tako da je nase citanje, dopunjeno u Kninu u mu- 
zeju, potpunije. 






1 Gl. nize u skupini papinskih pisama iz IX. vijeka. 

2 Gl. Bass: Deutsche Vornamen. Mit Stammworterbuch. Leipzig 
1909. str. 96. Uporedi jos i poznata gotska imena: Theobald (odnosno 
Theodebald = der Volks-Kuhne), Theodat (Theodahat = der Volks- 
Kampfer), Theodemar (Theodemir = der Volks-Beruhmte). Thiuda je 
gotska rijec za puk (narod, Volk), a glasi u srednjem njemackom (mittel- 
hochdeusch) diet. 

3 o. c. str. 40. 




00 




CM 




1 




1 


^ 


ID 


3 


C\] 


0) 






T3 


rn 


O 






s 


m 




c 


-> 


03 


^ 


> 


tH 




u 


03 




3 


o 


^ 


Cfl 


CO 




Xi 


u 


T3 


o 


c 


tf) 




S-, 


03 


JS 


on 


-1 


o 




^c 


cu 


c/) 


03 






o» 


N 


V^" 


n5 


D. 


ca 


CO 


z 






Ol 




03 




O 




^ 




{-i 




03 




CO 





125 

14. 
Zapis o nekim hrvatskim vladarima IX. vijeka. 

Domno Tripimero. 

Bribina. Terpimer. Petrus. Maria. Dragouid. 
f Presila. Petrus filius domno Tripemero. 
De terra Brasclauo. Zelesena uxor eius Hesla. 
Stregemil filius eorum. 

Brasclauo et uxor eius Uiuentescella. 
Branniniero comiti. Mariosa cometissa. 

U evandelistaru V. Hi VI. vijeka, Ho se cuva u hr. arheolo- 
iTeom muzeju u Cividalu (Cedadu) u sjevemoj Italiji. 

Ova sn imena ubiljezena u evandelistar u vrijenie, kad se on 
nalazio u Aquileji zacijelo u riznici stolne crkve), 1 dakle onda, 
kad su vladali Trpimir, Braslav i Branimir, pa tako vrijede to- 
liko, koliko i suvremeni napisi n kanienu. O torn evandelistaru 
gl.Betlimann: Die Evangelienhandschrift zu Cividale (Neues 
Archiu der Gesellschaft f. alt. deutsche Gesch. Vol. II. , Hanno- 
ver 1877., 113 — 128. i S i s i c: Genealoski prilozi 5 — 7. 

15. 
Poslije 928. 

Grobni natpis spljetskoga nadbiskupa Ivana. 
Xa prednjoj strani sarkof aga : 

HIC KEQVIESCET FKAGELIS ET INVTELIS 
IOHAXNIS PECCATOB HAKCHIEPISCOPVS. 

Na ploci poklopca: 

IS I XC 



NH | KA 
to jest: Ttjgods Xpiaio? vixa. 



1 To je miSljenje ravnatelja Cividalskoga muzeja Ruggera conte 
della Torre, koje smatram posve opravdanim. 



126 

Nalazi se u krstionici stolne crkve u Spljetu. 

Ovaj se sarkofag i natpis od Farlatovih vremena pripisivao 
prvom spljetskom nadbiskupu Ivanu Raven janinu, za koga je no- 
vije istrazivanje dokazalo, da je zivio i djelovao oko god. 800., 
a ne oko 650. — 680. Prema pismenima napisa i ornamentici sar- 
kofaga, ovo moze da bude radnja X. vijeka, dosljedno grob nad- 
biskupa Ivana, za cijega su biskupovanj a odrzana oba spljetska 
crkvenoga sabora (925. i 928.). Gl. o torn B u 1 i c-B e r v a 1 d i : 
Kronotaksa pg. 116 — 131. 

16. 
Prije 970. 

Natpis, u hojem se spominje ime kraljevica Drzislava. 

. . . (D)IRZISCLV DTTCE(m) MAGNU(m) . . . 

. . . CLV DVX HCROATOR(um) IK TE(m)- 

P(orib)VS D(omini) ... 

Dva nesucishi, aJi suvremena fragmenta, nadena na Kapi- 
tolu kod Knina, sada u hrv. muzeju u Kninu. 

U prvom se fragmentu spominje Brzislav jos kao neokru- 
njeni »dnx«, dakle po svoj prilici jos za ziva oca kralja Kresi- 
mira, to jest prije g. 970. IT drugom fragmentu spominje se ime 
nekoga hrvatskoga kneza, kojemu je ime svrsavalo na slai\ sto 
bi mogao da bude Vladislav, Mislav, Zdeslav ili Tomislav. O 
torn napisu gl. Bulic: Hrv. spomenici 26 — 30. — Starohr- 
vatskq prosvjeta II. (1896.)', 30 — 39 (Radic: 8pomenik ve- 
likoga zupana Drzislava i zupana Svetoslava). — Si sic: Gc- 
nealoski prilozi S3 — 87. 

17. 
10. marta 976. 

Grobni natpis kraljice Jelene. 

(In hoc t)VMVLO QuiESCIT HELEXA FAMO(sa), 
(Quae fui)T YXOR MIHAELI REGI MATERQue STE- 

FANI R(egis) 



127 

[Habenasque t]EXVIT REGNI. VIII. IDVS M(ensis) 

OCT[obris obiit 
In] PACE. HIC OR[dinata] FVIT AJST(no) AB IN- 

CAKNTA(tio-) 
(ne dni) DCCCLXXVI IND. IV CICL(o) L(un.) V(ep.) 

XVII (cic-) 
<lo sol.) V LVX V (conc)URRENTE VI. ISTAQue VIVEISTS 
FV(it) REGX(i) MATER FIT PVPILORum TVTO(rque) 

VIDVARum. ICQUE 
ASPICIEXS VIR ANIME DIG MISERERE DEVS. 

Nasao ga 25. i 26. augusta 1898. Msgr. don Frane Bulic 
na Gospinoj livadi u Solinu medu ostacima stare crkve sv. Marije 
od Otoka, sada u c. kr. arheoloskom muzeju u Spljetu. 

Po historijskoj sadrzini svojoj ovaj je natpis najvazniji od 
sviju do danas otkrivenih. Neprilicno je to, sto je nepotpun, jer je 
naden razmrvljen u kakih devedesetak sto vecih sto manjih fra- 
gmenata, pa se ima samo naucnoj spremi i neumornom trudu Buli- 
<3evu zahvaliti, da je od tih nebrojenih komada i komadica ipak 
postao osobito dragocjen izvor za lirvatsku historiju. Premda 
dakle nema mnogo toga, narocito s lijeve strane u prve cetiri 
brazde, ipak je glavna jezgra napisa pred nama, to jest, on je 
stajao na grobu kraljice Jelene, udovice kra- 
lja Mihajla, a matere kralja Stjepana, koja 
bjese pokopana 976. 

Bulic je procitao ovaj natpis ovako : 
[In hoc t]VMVLO QuiESCIT HELENA FA[mula dei] 
[Quae fui]T VXOR MIHAELI REGI MATERQue STE- 
FAN! R[egis] 
[Quae deliciis r]ENVIT REGNT VIII IDVS M(ensis) 

OCT(obris) 
[Qua]E HIC OR[dinata] FVIT ANno AB INCARNA(ti<> 
ne dni) DCCCLXXVI. Ind. IV CICLo L(un) V (ep.) 

XVII (cic- 
lo sol.) V LVN (conc)VRRENTE VI. ISTAQue VI- 

VENS FV- 
(it) REGNi MATER FIT PVPILLORum TVTO(rque) 

VIDVARum. ICQVE 
ASPICIES VIR, AXIME DIC MISERERE DEVS. 



128 

U hrvatskom prijevodu istumaeio je Bulic napis ovakor 
»U ovom grobu pociva Jelena sluzbenica bozja, zena kralja Mi- 
liaria, a majka kralja Stjepana, koja se odrece sjaja prijestola 
due 81, mjeseca oktobra, a ovdje bi pokopana godine od upucenja 
Gospodova 976., indikcije cetvrte, cikla mjesecnoga petoga, 
epakte XVII., cikla suncanoga petoga, dana petoga, koji pada 
sa sestim (= petak). Ona-, koja je za zivota 'bila kraljevstvu 
majka,' postade (majkom) sirota i zastitnicom udovica. Ovamo 
pogledavsi covjeee reci: Boze smiluj joj se dusi«. Kako se vidi r 
moje se citanje ponesto razlikuje od Buliceva, jer u hrvatskom 
prijevodu glasi natpis, kako ja sada uzimam, ovako: »U ovom 
grobu pociva slavna Jelena, zena kralju Mihajlu i mati Stje- 
pana kralja, koja je bila vladarica. Dne 8. oktobra umrije u miru^ 
Ovdje bi sahranjena godine od upucenja Gospodnjega 976. « ; 
sve ostalo ostaje onako, kako je i kod Bulica. Razlog tome 
nejednakom citanju jeste, sto je Bulicu preostalo vise f r a- 
g m e n a t a natpisa, koji apsolutno u korektno 
odgonetnutoj legendi moraju naci mjesta; 
osiin toga Bulic je ono ENVIT REGXI dopunio kao deliciis 
renuit regni, sto po mome misljenju nikako ne moze da bude, 
jer glagol renuo nema nikad znacenja : odreci se necega, sto vec 
posjedujem. Suvise jos Bulic je datum 8. oktobra u vezu doveo 
s toboznjom odrekom prijestola, dok je moje misljenje, da se 
taj dan odnosi na dan smrti kraljice Jelene, nasto nas upucuje 
fragmenat PAC, koji ocito cini s citljivim E : PACE, sto uklju- 
cuje formulu nadgrobnih natpisa obiit in pace. Prema tome 
dakle 8. oktobra (975.) je dan smrti kraljicine, a onda slijedi 
(bin pogreba u taj sarkofag i u t u crkvu sv. Marije, koju 
je Jelena sama sebi sagradila kao grobnicu, na dan 10. marta, 
u petak, godine 976. Isto se tako razilazi moje tumacenje ovoga 
natpisa s historijske strane od Buliceva. Zaveden tako 
zvanim vladarskim katalogom hrvatskim (Catalogus ducum et 
regum Dalmatiae et Croatiae), koji se nekoc nalazio u biblioteci 
obitelji conte Eanfogna-Garagnin u Trogiru, a sada je u Za- 
grebu u kr. zem. arkivu, a koji je inace kompilacija sacinjena 
na osnovu literature negdje oko godine 1720., Bulic je gledao 
u kraljevima Mihajlu i Stjepanu one hrvatske vladare, koje car 
Konstantin Porf. zove Kresimir i Miroslav (f o. 949.), a u 
Jeleni kcer kralja Tomislava ; prema tome bila bi s Tomislavom 




_2 
£ I 

±- * 

qj 'cl> 

^ I 



c 
_ o 

■§ * 

o £ 

Z 



129 

stara hrvatska dinastija izumrla, a s njegovim zetom Kresimirom- 
Mihajlom zapocela nova. Dalje je nazrijevao Bulic, da se Je- 
lena odrekla »sjaja prijestola« po ubijstvu njenoga sina Miro- 
slava, te se povukla u manastir. Sve ovo uzeo je pome- 
n u t i kompilator poglavito iz Ijetopisa, popa 
D u k 1 j a n i n a, pa nema nikake historicke vri- 
jednosti. Stoga pada kombinacija Buliceva sama od sebe. 
^loje pak misljenje jeste, da je Jelena udovica pokoj- 
n o g a k r a 1 j a, a mati zivoga koji je tad a vladao. 
Godine 976. vladao je Drzislav (vec od 970. ), ciji je otac 
bio K r e s i m i r, koji dolazi na prijestolje poslije ubojstva Mi- 
roslavljeva, dakle oko 949. Prema tome dakle kralj Mihajlo 
jeste Kresimir, a Stjepan je Drzislav nasih 
i s p r a v a. 

O torn gl. Bulic: Izvjestaj o crkvi sv. Marije od Otoka i 
o nadgrobnom natpisu kraljice Jelene. (Vjesnik hrv. arheol. dr. 
N. S. V. (1901.), 201—227.) i Si sic: Genealoski prilozi 
Ji9. — 65. (Citanje sam natpisa sada donekle ispravio.) 

18. 
X. vijek. 

JS'adgrobni natpis spljetskoga nacelnika Petra. 

t IN N(o)M(ine) D(omi)NI. EGO PETKVS DO... E T 
PKIOR, ETATVS, NVTRIT(us), ERVDIT(us) IN SPA- 
LATO, FILIYS BENE MEMORIE D(omn)0 COSME IX- 
CLITO PRIORI, Qui POSVI IIEC(!) TVMVLV(m) RECEP- 
SIOETS PECCATRICI CORPORIS MEL 

Nalazi se u peripteru stolne crkve u Spljetu. 

Ovaj nam natpis dokazuje, da se vec u X. vijeku nazivahu 
gradski nacelnici u Spljetu priorima, i da je ta cast rado bivala 
nasljedna u rukama nekih odlicnijih gradskih porodica. Gl. o 
njemu B u 1 i c-B ervaldi Kronotaksa 127 — 130 



1 Izlizano i potpuno necitljivo na kamenu; mozda Dotmnanle? 
Dr. Ferdo &i§i6: Prirucnik izvora I. 9 



130 

19. 
Potkraj X. vijeka. 

Nadgrobni natpis nepoznatih supruga, u kojem se spominje irne 
spljetskoga nadbishupa Martina. 

.... EEAT II/LE SOLV(s). 
SP(iritu)S ASTRA PETIT, AXIMAM SV(mp)SERE MI- 

XISTRI 
AD LOCA PART A POLIQVE V(i)VA REXQVE PATER. 
VIVVS ERA(t) VITA(m)QVE DEBIT QVI CVXTTA 

CREAVIT, 
CVIVS ET IMPERIO VIVIFICATVR HOMO. 
ERGO COMES VIDVASQVE TVEX"S PAT(er) IPSE PV- 

PILLIS, 
XTOMEX EXI(m) PROPRIV(m) HVIC ERAT. 
QVISQVE VIATOR OVANS VEXIEXS CVM CORPORE 

EESSO 
MOX AXTME VEXIA(m) QV(a)ESO POT(en)S CARE 

PATRE(m). 1 
HOC IACET IN TVMVLO FAMOSA LAVDEM DOMXO 

MARTIXVS ARCHIEP(iscopu)S. 2 
QV(a)E COXIVXCTA VIRO CASTA VIRO PVDICICI(a)E. 
MEXSE FEBRVARIO XX MO IIII 10 OB(i)TVS EIVS FVIT. 
SP(iritu)S ASTRA PETIT, CORPVS AD ARVA RVIT. 
HYC QVICV(m)QVE VEXIS COXCORDE CORDE SE^ 

REXO 
IPSIVS AXIMAE DIC MlS(erere) D(eu)S. 

Nalazi se u peripteru stolne crhve u Spljetu. 

Ovim se inace nejasnim natpisom potvrduje licnost nadbi- 
sknpa spljetskoga Martina, koga Toma arcidakon biljezi zajedno 
s kraljem Drzislavom za godinu 970. Paleografija i ornamentika 
sarkofaga bezuvjetno stavlja natpis pod kraj X. vijeka, tako da 
se pod tim nadbiskupom Martinom ne moze razumrjevati koji 
drugi. Gl. o torn Buletino XXXI. (1908.) 1^7—^56. 



1 Ovako uklesano mjesto pater. 

2 Znaci, da su pokopani u doba nadbiskupa Martina. 




o 

o> 
o 
o 



03 

a 

-a 

03 



03 3 
c?£ 

w 5 



C CD 

(1) o 

'c * 

S s 

o £ 

a ft 

co j- 
a» 

a) ft 

w 3 

g °> 

jc -2 

03 Z 

c w 

<03 
DO 

CO 



03 

C 
N 
O 
O. 

<D 

C 

on 

c2 

03 
CO 



131 

20. 
Oko 1015. 

Natpis, I'oji spominje spljetskoga nadbishupa Paula. 

POMXO PAVLVS PRESVLVS(!) OFERT VEXILLV(m) 

ISTV(m). 

Nalazi se u c. hr. arheol. muzeju u Spljetu. 

Ovaj se natpis nalazi na mramornom stupcu, a sastoji se u 
svemu od trinaest brazda, ali je u prvima tako jako ostecen, da 
su mu tek neke rijeci citljive. Iz ovoga se natpisa razbira, da su 
za nadbiskupa Pavla bile nastale u Spljetu teske borbe izmedu 
dviju stranaka, od kojih je jedna vojevala pod krizem sa Pavlom 
na eelu, a drugoj bjese voda neki odmetnik vir apostata Sedel. 
!N"apokon pobijedi nadbiskup Pavao i prikaza svoju pobjedo- 
nosnu zastavu Krstu, oko kojega tece gornji natpis. Gl. o torn 
B u 1 i c-B e r v a 1 d i : Kronotaksa 170. 

21. 
Oko 1015. 

Zapis, hoji spominje spljetskoga nadbiskupa Pavla. 

Arbiter eterne, solus mirum qui fincxerat globum. 
tube hunc volumen tuo sacro sereno aspicere vultu, quod 
pro suann adque suis debita obtulit domno Paulus vene- 
rabilis archiepiscopus, hoc librum psalmorum ad lau- 
dem sanctorum martirurni Dorniiii, Anastasi atque 
sanctorum Cosmas et Damiani. Sed et vos quoque, stu- 
diosi lectores, obnixe precamur, vt cuique. manu ve- 
nerit, in vestris precibus me commemoretis. Rex re- 
gum dicite cuncti: Christe Deus, abde ei scelus. Me 
simul infirmu^ diacono Maioni scriptore, vt et vos 
Deum habeatis adiutorem et in evum feliciter letetis. 

Rukopis XI. vijeka pisan na pergameni, koji na listu 259. 
donosi langobardsko-beneventanskirn pismom ovaj zapis, nalazi 
-se u metropolitanskoj biblioteci u Zagrebu. 

Gl. o torn zapisu R a c k i : Pismen spomenik iz dobe hr- 
■vatskoga kralja Kresimira II. (Starine knj. VII., Zgrb. 1875., 
Ir. 47. — 12.) 



132 

22. 
Oko 1019. 

Natpis, u kojem se spominje Sirmijshi vojvoda Sermon, 

Zspixcp aTp(a)r^Xdx(ifj) 2 

To jest: Bogorodice, pomozi vojvodi Zermonu. r 

Na zlatnom novcu (Hi vjerojatnije pecatu) istoga Zermojia, 
od kojega se nalaze dva komada u numitfickoj zbirci u Parizu 
(cabinet des medailles de France), a nadena su hod kopanja 
nekoga vinograda u Velikom Varadinu (Nagy-Vdrad). s 

O Zermonu zabiljezio nam je byzantinski ljetopisac Sky- 
litzes (odnosno Kedren) ovo: Poslije pokorenja Bugarske (1018.) 
pokloni se cam Vasiliju II. i snsjedna Hrvatska i njena tadanja 
oba vladara, dva brata (t. j. Kresimir III. i Gojslav). »Samo go- 
spodar Sirmiuma Sermon, brat Nestongov, ne htjede da se po- 
kori«. (Movo? 6e 6 too Xtpfjioo xpatwv a§eXcpo<; too Nsotoyyoo £sp- 
(ia>v 7ritH)aai o6x yj&sXs) No njega je onda prevarom dao umoriti 
byzantinski vojvoda Konstantin Diogenes. 4 

O vjerodostojnosti ovih pjeneza (ili pecata) jedva moze 
da bude sumnje. Isto je tako gotovo sigurno gospodar njihov 
Zermo identican s Kedrenovim »gospodarom Sirminma« Ser- 
monom, to jest zapovjednikom tvrdave (grada) u Sirmiumu 
(danas Mitrovica). 

Ovoga Zermona (Sermona) smatra Ljubic (0 Posav- 
skoj Hrvatskoj i o zlatnih novcih njezina zadnjega kneza Serma. 
Rad knj. (Jj.3, str. 107. i dalje) samostalnim vladarom (knezom) 
Posavske Hrvatske, dakle jednim od nasljednika kneza Braslava, 



1 Na prednjoj strani (avers). 

2 Na straznoj strani (reversl 

3 Tako kaze Ljubic" (Rad knj. 43, str. 108.) prema informaciji 
trgovca Eggera u Becu, koji je tvrdio, da je on te novce prodao u 
Pariz. Schlumberger opet kaze, da su oni nadeni jos s nekim 
drugim byzantinskim novcima »na obali Dunava* (sur le bord du Danube 
en compagnie d' autres pieces d' or des empereurs byzantins«). 

4 Skylitzesu, odnosno Kedrenu, gl. treci odsjek ove knjige 
(»Pisci«). 






133 

Smiciklas (Povijest Hrvatska I, 239) i K 1 a i c (Povijest 
Hrvata I, Jf9) banom u Sri j emu, inace jos podanikom krvat- 
skoga kralja, a Racki ( Hrvatska prije XII. vijeka. Rad knj. 
56, str. 121 — 126) bugarskim upraviteljem Srijema. Donekle 
slicno je misljenje vec prije izrekao Schlumberger u 
raspravici: Monnaies d'or d'un chef bulgare du XI. siecle, Ser- 
mon gouverneur de Sirmium (Revue archeologique. N. S. Ill, 
1S77. pg. 173 — 176, odatle prestampano u djelo: Melanges d'ar- 
cheologie byzantine. Premiere serie. Paris. 1895., str. 1 — 5), 
a koje je potom ponovio u odlicnom svoni djelu: Epopee byzan- 
tine. Vol. II. ( Paris 1900.) str. J+15 — lfl7, lf20 (slika istoga novca 
ili pecata). Ovo misljenje glasi, da je Sermon bio u casn, kad je 
kovao ovaj novae i kad se ne litjede da pokori earn Yasilijn II., 
nezavisnim gospodarom u tvrdavi Sirmiumu (»chef ou princo 
independant a Sirmium«, »un moment souverain independant de 
la place de guerre de Sirmium«), a uz to jos i Slaven (»la 
presence de legendes en langue greque sur la monaie d'un 
Slave ennemi acharne de Byzance peut paraitre etrange. 1 «) ISTa 
Schlumbergerovo misljenje prigodom izdanja njegovih »Melan- 
ges«, jos se osvrnuse Zl a tar ski (recenzija u casopisu ^B-bJi- 
rapcKH nperjie;vL u V. (Sofija 1897.), 109—111) i Bezobra- 
zov (recenzija u „Bu3aHTiHCKiii BpeMeHHHKt" III. (Petrograd 
1896., str. 673 — 674) ; ovaj posljednji kao da se vecma pribli- 
zuje mnijenju, da ono nije novae Sermonov, nego p e c a t, sto 
se i meni cini mnogo vjerojatnije. Jer bi za slucaj, da se radi 
o zlatnom novcu jednoga vojvode (arpanr]XarY]c), stvar se pokazala 
osobito zagonetnom, buduci da se inace sigurno znade, da u o n o 
d o b a (sve do XII. vijeka) nijesu svoga novca kovali ne samo 
hrvatski ni srpski vladari, nego ni snazna Bugarska, ni trgovacka 
Yenecija. U tim je drzavama iskljucivo kolao byzantinski novae, 
a narocito zlatni (Gl. o torn Racki: Nutamje stanje Hrvatske 
prije XII. stoljeca. (Zagreb 189 J+., str. 162 — 167). 

Ja mislim, da se sve dotle, dok ne budemo imali u rukama 
korektno izdan izvorni grcki tekst Ivana Skylitzesa, ne moze 



1 Uporedi jos i ono, sto kaze Scliumberger (Sigillo- 
graphie de 1' empire byzantin. Paris 1884, str. 697—698) o 
pecatu Ivanu Sermona (ili Xermona), carskoga protospathara d«>avvY] 
E;o;j.(ovy)). Sermon mu je neka »f ami lie de boliades bulgare*. 



134 



pristupiti definitivnom rjesenju pitanja, tko je bio taj »gospodar 
Sirmiuma« Sermon, naime pitanja: da li je predstavnik hr- 
vatske ili bugarske vlasti, ili sto treee. Pored toga jos bi valjalo 
izvesti posve na cistac, gdje su uistinu nadeni oni novci (ili 
pecat), da li negdje »na obali Dunava« (eime nije mnogo receno), 
ili kod Yelikog Varadina (sto je nesto jasnije). 



23. 
Druga pola XI. vijeka. 

Natpis s imenom Pribimirovim. 

. . . HVNC PEIBI(me)RIVS PEE .... 
. . . AXNOS, POST (se)PTEM DI(es) . . . 

Naden na Kapitulu kod Knma, sada u hrv. muzeju u Kninu. 

Ovo je fragmenat vecega natpisa, koji nema pocetak i kraj, 
i to u obim brazdama, od kojih se sastoji. Tko je taj P r i b i 
m i r ne znamo, no kako se po svemu vidi, da je natpis iz XI. 
vijeka, smijemo pomisljati zar na istoimenu licnost, koja se u 
doba kralja Dmitra Zvonimira u jednoj ispravi od godine 1086 
navodi ovim rijecima: »Et ego Dabrona hoc breve scripsi iussu 
Pribimiri uicarii regis« (Racki Doc. lkh)- Kako se u doba kralja 
Zvonimira ne spominje nikad ban, mozda je taj Pribimir bio 
kraljev zamjenik za njegove odsutnosti ili u kojem driigom 
poshi, najpace sudbenom. Gl. o torn napisu Starohrvatska Pro- 
svjeta IV. (1898.), 12 — 15 (sa slikom). 



24. 



1099. 



Nadgrobni natpis spljetshoga nadbiskupa Lone. 

QVI SIM, SCIRE VENTS, QVI MORTIS STRINGOR EQA- 

BENIS ? 
PASTOR ERAM TVRBIS HVIVS, LAVREXTIVS VRBIS 
QVAM EGO DVM REXI, SI QVID MINTS VTILE GESSI, 
ID PRECE, TE FLAGITO, TERGAS, VT OPIFICE XPI- 
STO CRIMINE TE SANCTVS REX PVRGET, VIRGINE 

. XATVS. 
U krstionici stolne crkve u Spljetu. 



135 

Nadbiskup Lovro bijase iznajprije osorskim biskupom, a 
onda, nekako od g. 1059. spljetskim nadbiskupom. Gl. o njemu 
sto kaze Toma arcidakon u gl. XVI. svoga djela (odstampana 
u trecem odsjeku ove knjige). 

25. 
Oko 1100. 

Natpis u Basil' (na Krckom otohu) s imenom Tcralja Zvonimira. 

t H. p. RK HAM OTl^* H CHd H CTdrO A*\T d * a3X 

onaTX AP*^M)C a nHCd X z ci ° Af^HH'k, wjki 

\A 3%R£NHA\Hp%, KpaAX yp'ARaT&CKK, H RX 
ANH CROMi RX CRfTO^K* AOyi^HIO. H CR^A^M 

aah KoynaNZ aeciiaa Kp^KaK'k, ;KovnaH rx aoy- 
\yk npRXHccra(?). ex nocaa KHTOcaaca rx ©- 

TOU/fc, A<* : H^f TO nC»p6M6 ; KAZNH II ROrfc H KOJKH'k CHAA H .T. t~ 

RanrfancTii h cTa-k aoynH'k aa4N&, A a HJK * ca*k whr*, 
t* aaoah 3a Mf Rora. a3x cnaTz a$gporht cz3- 

A d \* x l^P'kRXRX CHI© C CR©6K> RpaTHI© CX A*&~ 
PTHI© RX A"" RXH63a KZCXAVATA ©baaa- 

awiparo Rxc©y Kxpannoi-. h R'kuj* rx tk anh a\- 
HRoyaa ©t ©T©si%na rx cT©yi© a©yu,hi© rz *ahn©. 

Nalazi se u crhvi sv. Lucije hod Nove Bashe na Krckom 
oiohu. 

Znameniti ovaj natpis uklesan je u kamemi plocu (194 ctm. 
dxigii, a 73 ctm. siroku) glagolskim pismenima, a ja sam 
je tek iz prakticnih razloga donio ovdje u starocirilskoj tran- 
skripciji. Danasnjim hrvatskim jezikom glasi ona ovako: f 1100. 
IT ime oca i sina i svetoga d u h a. Ja opat Drzilia 
pisah ovo o ledini (== zemljistu), koju dade Zvoni- 
mir kralj hrvatski u svoje vrijeme svetoj Lu- 
ciji. I svjedoci su mi zupan Desila Krbavski 
(i) zupan u Luki Prb r i>nebga (?). Ovaj posla V i- 
toslava na otok, da: tko to porece, da ga pro- 
kune Bog i bozja sila i cetiri evandelista i 



136 

sveta Lucija, amin, (i) da tko l ^ d j e zivi, moli 
Boga za njih. — Ja opat Dobrovit sazidah ovu 
c r k v u sa svojom bracom (= kaluderima) s deveto- 
ricomuvrijemeknezaKuzme ( ? K r bs r bmT>ta ), k o j i 
j e obladao cijelom Krajinom. I bjese u to vri- 
jeme Mikula (= manastir sv. Ni'kole) u Otoccu sa 
svetom Lucijom (= crkvom sv. Lucije) jedno (t. j. 
pod jednim opatom). 

JSTa ovaj je spomenik prvi upozorio uceni svijet cuveni P a- 
vao Josip Safafik (Pamdtky hlaholskeho pisemnictvi. 
V Praze 1853. Dostavsky k str. 20). On kaze: »Dne 12. januara 
1853. godine primih. od Ivana Kukuljevica Sakcinskoga trostruki 
prijepis nadgrobnoga napisa, koji je on nasao u staroj opatskoj 
crkvi sv. Lucije kod Nove Baske na otoku Krku t. j. prijepis 
njegov, nekoga krckoga klerika i majora Mije Sabljara. Upo- 
znanje i tumacenje pisma nije dosada uspjelo ni ucenim Hrva- 
tima, a ni meni. Pismena su tude ocito nalik na glagolska, ali 
i na neglagolska. A'ko to nije tajnopis (cryptographia), moglo 
bi da bude kakovo starije pismo, mozda onaj izgubljeni osnov 
glagolice«. Kako vidimo, u prvi kraj nije se pravo ni znalo, e 
da li je ova ploca pisana glagolskim pismenima, ili kojim drugim, 
slicnim. Potom zanimali su se za taj napis Franjo Racki, Ivan 
Kukuljevic i Matija Mesic, no prvi ga je procitao, i ako ne pot- 
puno, Krcanin Ivan Crncic. (Knjizevnik II. (1805., 
8 — 20). Iza toga obrati FranjoRackiipo treci put a paznju 
svoju na nj, te ga u giavnom procita citava, dodavsi jos i osobito 
dragocjen tumac s paleografskog i historijskog gledista (Staro- 
hrvatski glagolski nadpis u crkvi sv. Lucije kod Baske na Krku. 
Starine VII. , Zagreb 1875.). Poslije dvanaest godina i opet uze 
ga u ruke Ivan Crncic, te poprati Rackovo citanje s neko- 
liko vrlo duhovitih primjedaba i stvarnih ispravaka (Jos o glagol- 
skom napisu u crkvi sv. Lucije u drazi bascanskoj. Starine XX., 
Zagreb 1888., 33 — 1^9). Ponovnoj reviziji pak podvrze citanje 
Rackovo i Crncicevo V a t r o s 1 a v Jagic, ciji sam tekst i ja 
preuzeo (BuiifUkjioinediJi c^ao/iHcxoM (fiujiojoeiu. Bun. 3. III. r.ia- 
zojiuuecKoe uucbMo. GaHKmnerwp6yp2z 1911., 231 — 238). U naj- 
novije doba pokusao je neke ispravke da ucini Rudolf Stro- 
h a 1 (Glagolski napis u crkvi sv. Lucije kod Baske na otoku 
Krku. Vjesnik hrv. arheol. dr. N. S. XII. (1912.) Zagreb 1912., 



i 



137 

8 — 11), ali »s malo uspjeha«, kako kaze J a, g i c (Vodnik- 
Jagic: Povijest hrvatske knjizevnosti knj. I. Zagreb 1913. 
(»Mat. Hrv.«), 20.). 

Natpis ovaj, obicno zvan »Bascansha ploca«, ocito je sasta- 
vljen od dva dijela. U prvom se govori o darovnici kralja Zvo- 
nimira sv. Luciji, a u drugom o tome, kako je opat Dobrovit sa- 
zidao »ovu crkvu«, naime sv. Lucije. Prvi dio upravo je k r a t k i 
izvadak jedne is p rave, koja se ocito sastojala od dvije 
cesti, to jest opat Drziha napisao je glavnu ispravu (po svoj 
prilici hrvatskim jezikom i glagolskim pismom), u kojoj je u 
prijevodu transumirao Zvonimirovu zar latinsku donaciju, a onda 
naveo, kako je po nalogu zupana krckoga Prvanega dosao na otok 
Krcki neki Vitoslav, zacijelo kao »pristav« (pristaldus), te uveo 
u posjed darovanoga zemljista opata Drzihu, odnosno crkvu sv. 
Lucije. Opat Drziha naveo je u svojoj ispravi dva svjedoka, 
zupana Krbavskoga Desilu i luckoga Prvanega, te ju je onda 
svrsio uobicajenom formulom proklinjanja (minacija, 
Ponformel), koja je opsirnoscu svojom poznata znacajka nasih 
isprava XI. vijeka. Drugi dio ocito je zapis, kaki redovito poka- 
zuju crkveni napisi, naime opat Dobrovit kaze, da je sazidao sa 
svojom br acorn kaluderskom crkvu sv. Lucije, u vrijeme kad je 
neki knez Kuzma ( ?) zavladao bar otokom krckim, a izgleda 
prema citavom kontekstu, mozda i sa susjednom obalom i Otoccem 
u gatanskoj zupi. Posljednje rijeci natpisa razumijem* tako, 
kao da je t a d a bio opat Dobrovit zajednicki, i sv. Luciji i sv. 
Xikoli u Otoccu, premda zasluzuje paznju to, sto uz ime »Mikula« 
ne stoji potrebno »sveti«. Iz toga se razlaganja vidi, da se prvi 
dio napisa odnosi na vrijeme izmedu 1076. i 1089., to jest u 
doba vladanja kralja Dmitra Zvonimira, dok drugi dio pada u 
docnije doba (oko 1100.). Kacki je datirao napis prema pocetnim 
pismenima, koliko ih je mogao ustanoviti, godinom 1100. Jagic 
pridrzao je ovo datiranje, ali ipak opaza: »Xatpis ne ce biti iz- 
raden upravo godine 1100., vec nesto kasnije, jer iza c(m), sto 
znaci tisucu, ima na istrtom mjestu jos prostora za dva slova, 
t. j. za r (p) (to ce reci sto) i jos za jedno slovo, koje je moglo 
znaciti jedinice ili desetice« (Vodnik-Jagic Hrv. hnjiz. 20). 
Strohal pak misli, da moze citati pocetna pismena, naime dato- 
vanje, kao 1120., sto bi tek trebalo posve pouzdanim 
snimkom dokazati. Ja sam s obzirom na Jagicevu primjedbu da- 



188 

tirao napis: »Oko 1100. «. Razumije se, kad bismo mogli sigur- 
noscu odrediti, tko je onaj »Knez Kzszmita (Kuzmaf)« i na 
koji se dogadaj odnosi ono sto se kaze, da je »obladao cijelom 
Krajinom«, onda bismo lasno uzmogli tocno datirati spomenik. 
Samo se po sebi razumije, da je opat Dobrovit uklesao u natpis 
darovnicu Zvonimirovu bas stoga, da svojoj crkvi, odnosno mana- 
stiru, zajamci miran i siguran posjed onoga zemljista, sto nas 
ipak velikom vjerojatnoscu upuciije na predmletacko 
doba, dakle na vrijeme p r i j e godine 1115. — 1116. 

S historijs-koga gledista natpis je od goleme vaznosti. O n 
je najstariji nas jezicni spomenik (i hrvatski i 
srpski), koji nam je ucuvao izraz »kralj hrvatsk (npaAZ )(pXK4Ta- 
ckx) i narodno njegovo ime — 3%b%hhmhp (n latinskim ispra- 
vama redovito Suinimir). O torn imenu kaze Jagic ovako: 
»Ime kralja hrvatskoga moze se dvojako citati : Zr.vnimir, ili Zvl- 
nimir; po danasnjem vokalizmu i Zavnimir ili Zvanimir. Nema 
snmnje, da je slozeno ime postalo od 3RkH r kTH i MHp, dakle 3kk- 
hhavhp% ; glagol 3RKH'kTH zivi u starom lirvatskom obliku zamnjeti 
— zamniti (kao i^RkT'kTH caiptjeti — captiti)«. Dalje iz ovoga 
spomenika saznajemo s punom sigurnoscn, da je kralj Zvonimir 
bio potpuni i pravi gospodar otoku Krku, koji 
se inaee brojio u »byzantinski tema« Dalmacijn, pa kako je Krk 
upravo najsjeverniji dio te Dalmacije, sasvim je prirodno, da 
se kraljeva vlast protezala i na otoke i gradove blize sredistu 
njegove drzave kod Spljeta. 

Konacno ima se jos istaknuti i graficna vaznost ovoga spo- 
menika. »U torn znamenitoni natpisu najznatnije je to, — kaze 
Jagic — , da uz poznata poluobla pohvuglasta slova dolazi neko- 
liko znakova, kojima inace nigdje nema primjera, a eini se, da 
to nisu klesarski grijesi ; na pr. za a ima nz obicni znak + neko- 
liko puta jos jedan osobiti oblik, koji bi mogao biti imitacija 
grckoga a. Tesko je vjerovati, da se taj nepoznati oblik nije nigdje 
inace upotrebljavao; prije ce biti, da su druga svjedocanstva nje 
gove egzistencije propala«. (Gl. jos K 1 a i c : Krcki knezovi Fran 
kapani. Knj. I. Zgrb. 1901., str. 80.). 



II. 

Isprave i listine. 

i. 

Ostrogotsko vladanje u Panoniji i Dalmaciji 1 . 

Zapadnorimska earska misao, koja je nikla oko pocetka nase 
ere u Italiji, usnula je konacno na istocnoj obali Jadranskoga 
mora, kad je u junu 480. mncke nbijen u svojoj vili pred vra- 
tima Salone car Julije Eepot. Promjene sto su nastale zbog 
sloma zapadnorimskoga carstva nijesu medutim unistile onih ad- 
ministrativnih, ekonomskih i knlturnih temelja, na kojima se dru- 
stvo u objema odlicnim provincijama carstva, naime u Dalmaciji 
i Panoniji, kroz gotovo punih pet vijekova razvilo u snazni or- 
ganizam. U prvom je redn bila posljedica tnzne sndbine cara 



1 Poglaviti izvor za gotsko vladanje u Panoniji i Dalmaciji 
jeste zbirka pisama (odredaba), sto ih je napisao po Teoderikovu na- 
logu glavni mu savjetnik Cassiodorus Senator (* o. 487. 
t o. 583.) pod naslovom »Variae« (sc. epistolae) u dvanaest knjiga. 
Izdao ih je Mo mm sen (Cassiodori Senatoris Variae) u zbirci »Mo- 
numenta Germaniae historica. Auctorum antiauissimorum Tomus XII. « 
(Berlin 1894.). Iz ove cemo zbirke donijeti neka pisma. Pored Cassio- 
dora ima vrlo vaznih podataka Prokopije u svome djelu o gotskom 
ratu (gl. o torn vise kod »byzantinskih pisaca*). Kao literaturu gl. 
Mommsen: Ostgothische Studien. (Gesammelte Schriften. VI. [Hi- 
storische Schriften III.] Berlin 1910., 362—484., narocito 440—442). — 
Kos: Oblast Vzhodnih Gotov (Izvestja muzejskega drustva za Kranj- 
sko. V. (1895.), 176—189.). — S t r a k o s c h-G r a s s m a n n: Ge- 
schichte der Deutschen in Osterreich-Ungarn. Bnd. I. (Wien 1895), 
227.-247. — Hartmann: Geschichte Italiens im Mittelalter. Bnd. I. 
Das italienische Konigreich. Gotha 1897. — Thalloczy: Got ura- 
lom Bosznidban. (Archeologiai ertesito. Ujr. XXIV. (1904.), 289—302. 



140 

Julija Nepota, da je Odovakar preuzeo faktienu vlast i na dal- 
matinskom primorju, ma da je pravni i legalni izvor njezin bila 
toboznja koncesija od strane byzantinskoga, sada vec jedinoga 
cara rimiskoga. Zbog takova shvacanja niti su Odovakar niti 
njegovi nasljednici uzmogli sprijeciti, da su kod svakoga rim- 
skoga ognjista, a narocito u primorskim gradovima dalmatin- 
skim, smatrali pravnim gospodarom samo Augusta u Byzantu. 
Takovo shvacanje i poimanje rijeei »car« ostalo je u Dalmaciji, 
pace donekle i u njenom zaledu u docnijoj Hrvatskoj, u bitnosti 
sve do pada Carigrada za cetvrte krizarske vojne (1204.), 
a podupiralo ga je poglavito to, sto ni Odovakar n i 
Ostrogoti nijesu porusili starih drustvenih 

r g a n i z a c i j a, vec se iskljucivo kao vojnici postavise zemlji 
na celo. Oni dakle nijesu postali gospodari r i m s t v a, nego su 
nasuprot od njega jos i ucili: legija doduse vise nije bilo, a 
i stara se riniska vojna taktika izmijenila, ali rimski birokrat i 
pravnik, obrtnik i graditelj prezivio je svaki udarac sudbine. 
Stoga i jeste sasvim prirodno, sto se ne opaza ni u Panoniji ni 
u Dalmaciji — prem-da su usle u sklop zapadno- evropskoga ra- 
zvoja, kao Galija ili Hispanija, a koji je razvoj vodio do pre- 
tvorbe nekadanjih rimskih provincija u samostalne drzave — 
teznje za emancipacijom, vec nasuprot, svom su dusom, a na- 
rocito primorski gradovi^ tezili k preostalomu riniskomu istoku. 

Stari je dakle rimski aparat funkcionirao u glavnom dalje 
jos i onda, kad je Odovakar poslao u Salonu posebnoga namje- 
snika, pace onako isto kao sto nije ni carstvo uzmoglo da svom sna- 
gom svojom obrani dunavske linije ? tako isto nije za taj golemi 
posao dostajala ni energija Odovakarova: on je naprosto napustio 
njenu obranu, pa tako postade od Panonije do Trakije gospo- 
darom ostrogotski elemenat, kojega su politicke teznje kulmini- 
rale u postignucu vlastite plemenske hegemonije. Iz ovoga trvenja 
medu barbarima izisli su na povrsinu barbarski osvajaci, koji su 
silom ujedinjivali pobijedena plemena, tako da im je tek veoma 
rijetko uspjelo svladati jos i onu prirodenu zavist, koju je osjecao 
siromasniji i pokoreni barbar spram imucnijega i vladajucega 
barbara. Byzant opet nije se ni mogao uspjesno da sluzi drugim 
oruzjem protiv naroda, koji su provaljivali preko nezasticene i 
neobranjene dunavske linije, nego ovom ocitom slabosti njihovom. 

1 kao sto se nekoc kazivalo za imperatora, »da je krvlju pro- 



141 

vincija pobjedivao provincije«, tako je i Byzant snagom jednih 
barbara pobjedivao ili bar u potrebnoj udaljenosti od sebe drzao 
druge barbare. Zbilo se dakle sasvini u duhu ove i ovakove by- 
zantinske diplomatske mudrosti, kad je car Zenon protiv Odova- 
kara izigrao Teoderika i njegove Ostrogote. Buduci da se osim 
neznatnili izuzetaka cio narod bacio na Italiju, oprostilo ga se 
carstvo iz svoje sredine izravnavsi podjedno jos i racune svoje 
s Odovakarom, dok su Goti vidjevsi pred sobom cilj za koji se 
vrijedi boriti, s besprimjernom zilavoscu slijedili svoga vodn. 

Zimi 488. krenuo je Teoderik na osvajalacki put. Po svemu 
ipak izgleda kao najvjerojatnije, da se Teoderikov narod skupio 
oko Draca, pa onda presao na obalu prema Skadru, da potom 
udari na sjeveroistok, te da se probije od danasnjih Pljevalja 
kroz danasnje Sarajevsko polje 1 nz Bosnu i negdje pokraj da- 
nasnje Tuzle n prekosavski Srijera. Stigavsi amo, Goti su morali 
prije svega slomiti otpor Gepida. U porjecju Vuke, negdje iz- 
medu danasnjih Vinkovaca i Ynkovara doslo je do krvave bitke y 
u kojoj bjeliu Gepidi satrtij a time Gotima zajamcen i put 
do granica Italije, gdjeje i rijesenasudbinaDalma- 
cije i Panonije. ISTakon poraza na Soci (oko danasnjega 
Gradisca), kod Verone i na Addi, pa predaje Ravene i pogibije 
Odovakarove (493.), Teoderik postade na osnovu koncesije po- 
tekle iz suvereniteta rimskoga car a s jedne strane vojnim i civil - 
nim upraviteljem Italije, a s druge opet kraljem osvajalackoga 
gotskoga naroda. Dalmacija i s njom zajedno na sjeveru Pano- 
nia Savia, to jest otprilike danasnja Hrvatska 2 (bez Slavonije), 
pa danasnji bosansko-hercegovacki krajevi bar do Drine, a na 
jugu sve do nadomak Boke Kotorske, naime zemlja do granica 
provincije Praevalis, smjestise se u okvir gotskoga kraljevstva. 
No polozaj se nije u drzavopravnom obziru (dasto, u teoriji) 
ni tada promijenio, jer rimstvo, koje se dotada pokoravalo od 
carstva toleriranom uzurpatoru Odovakaru, sada se poklonilo Teo- 
deriku, koji je bio zakonitom investiturom odredeni mu gospodar. 
Izmijenila se dakle samo licnost novoga »uzurpatora« (po rim- 



1 U Sarajevskom polju nasao se jedan Teoderikov prsten s nat- 
pisom P. N. Theodori, koji je bio vlasnistvo engleskoga arheologa 
Evansa. 

2 U Panoniju Saviju gotskoga vladanja racunala se i Liburnija, 
ili danaSnje hrvatsko primorje. 



142 

skom shvacanju), koji je rimskim podanicima vjemost i miro- 
vanje nagradio mironi, te pravnom i licnom sigurnoscu, premda 
im nije uzmogao podati nov procvat. 

Gotska vlast potrajala je u Panoniji i Dalmaciji oko 
sezdesetak godina; od toga otpalo je na mirno doba ravno tride- 
setisedam godina, a ostalo na ratovanje. Prvo je bilo kralju Teo- 
deriku, da je vlast svoju prosirio (507.) jos i na Srijemsku Pano- 
niju (P. Sirmiensis) (kako je nazivao otprilike danasnje tri 
slavonske zupanije), a uz nju jos i na susjedne krajeve u da- 
nasnjoj juznoj Ugarskoj i u sjevernoj Srbiji, a narocito na vazni 
Singidunum (Beograd). 

Xaredbe Teoderikove bile su razumne i pune dobre volje, 
tako da bi bile na cast i dobrim rimskim carevima. XI admini- 
strathmoj organizaciji ucinio je samo toliko promjena, koliko 
se to zbog vojnicke uloge osvaj alackoga gotskoga elementa 
einilo neophodno potrebito, pa tako su Dalmacija i Savia obra- 
zovale jedan obrambeni teritorij, kojemu je na celu stajao comes 
kao kraljev namjesnik, koji je bio u jednu ruku glava vojnih 
posada, sastavljenih iskljucivo od Gota osvaj aca, a u drugu glava 
rimskoga pucanstva, kao posebne autonomne narodne kurije. Xa 
celu gotske narodne kurije stajao je kao vrhovni sudac gotski 
comes s dvostrukom zadacom: u gotskim parnicama bjese sudac 
u smislu gotskoga prava, a sudio je i u mjesovitim parnicama, 
kad je jedna stranka bila Got, a druga Rimljanin. U takovom 
pak slucaju jos se imao sluziti posebnim sucem, koji je poznavao 
rimsko pravo, s pravom votuma, a s obvezom, da ima postupati 
prema nacelu, da kralj jednako voli svoje Gote kao i Rimljane. 
Glavni cinovnik Rimljana u Dalmaciji i u nutrasnjosti ostao 
je i dalje princeps (officii), a narocito kao glavni sudac nji- 
hov; apelaciju pak pridrzao je sebi kralj u svakom slucaju. 

Na celo Dalmacije i Savije stavio je Teoderik takticnoga 
covjeka imenom Osvi n„ ciju spretnost dokazuje i to, sto je na- 
si jednik Teoderikov Atalarik odmah pri nastupu na vladu (526.) 
iznova ba© njega odredio za to mjesto, ocito kao covjeka, koji 
te zemlje od mnogogodisnjega obitavanja u njima i najbolje 
poznaje. Stari je namjesnik uiivao tolike casti, da je dobio ovla- 
stenje, da radi potpuno samostalno po svojoj uvidavnosti. 

Danasnja Slavonija — stara Panonia Secunda (II.), a 
Teoderikova Sirmiensis — stajala je pod upravom comesa, koji 



143 

je nosio i tesku odgovomost krajiskoga zapovjednika. Bjese to 
Collosaeus, koji je imao mnoge neprilike s razmiricama 
onaniosnjih barbara i Rimljana. »Ne borite se jedan protiv 
drugoga, vec protiv neprijatelja«, tako je glasila zapovijed kra- 
ljeva. Na" toj krajnoj granici tesko je bilo i s prehranjivanjem 
vojske; vrhovni ravnatelj kraljevskih dobara (comes privatarum) 
dobio je strogu zapovijed, da ne pusta gladovati srijemskili eeta, 
jer «gladna vojska ne moze da vrsi svoje sluzbe«. Bolju je sud- 
binu imala Dalmacija sa Savijom. U doba mira opet je ozivio 
proniet na obali : posebni plovidbeni nazornici (tribuni mariti- 
morum) pazili su na interese pucanstva koje se bavilo trgovinom, 
ribarstvom i iskuhavanjem morske soli. Glavna hrana pucanstva 
bila je psenica, maslina (ulje), vino i s gorskih strana dotjerane 
ovce i koze, te u manjoj kolicini govedina i svinjetina. Dobava 
mesa nailazila je na znatne poteskoce poradi nesigurnosti u nu- 
trasnjosti. TJ Saviji naime bile su na dnevnom redu otimacina 
marve, umorstva i krade. Da se tome stane na put, odredio je 
Teoderik glavarom provincije Savije gotskoga cinovnika F r i d i- 
b a d a. U tim se krajevima narod bunio jos i poradi poreza, pa 
stoga je onamo otpravio Teoderik Rimljanina Severina da 
je utisa, sto je dokazom, da je doslo do razmirica izmedu rimskih 
posjednika i njihovih kolona. Godine 508. pak krenuo je comes 
Simon u Dalmaciju s tim narocitim nalogom, da sistemizira 
rukovodenje 4% poreza (siliquaticum), koji se imao ubirati od 
prodavaca. Teoderik ga je za to osobito preporucio namjesniku. 
Osim toga imao je comes Simon jos jednu veoma vaznu misiju 
za nutrasnjost Dalmacije, jer mu je kralj stavio na srce, da 
istrazuje zeljeznu rudu otvorivsi rudokope i odjeljujuci vatrom 
zeljezo od primjesa. Hvaleci korist zeljeza, kojim se brani domo- 
vina i ore polje, dosao je Teoderik do velike istine, naime da 
»zlato gospodari zeljezom, ali oruzjem u ruci moze i siromah 
prisiliti bogatoga da mu sluzi«. Teoderik priznaje, da »zlato 
ozivljuje promet i da je glavna zila drzave«. »E"!eka krije mra- 
mor grob, ali neka nitko ne mece u grob zlata«, tako glasi od- 
redba njegova, kojom odreduje, da oni grobovi, za koje se na- 
slucuje, da bi u njima moglo biti zlata i srebra, pripadaju drzavi, 
no u tijelo pokojnika da se ne smije dirati. Ova odredba osvjet- 
ljuje zivim bojama misljenje gotskoga kralja i pokazuje, koliko 
je cijenio zlato. X<> podjedno kao da je dopuateno tvrditi na 



144 

osnovu tilt rijeci, da je tada u danasnjoj Bosni vec zapelo ko- 
panje zlata i srebra, jer je vise nego samo vjerojatno, da bi 
kralj pokusao bio, da se napusteni rudnici ponovno stave u posao, 
kad bi to donasalo bar toliko koristi, koliko je stajalo sluzbeno 
pregledavanje (bolje reci pljackanje) grobova. I tako se Teoderik 
zadovoljio zeljezom, da mu sluzi za pravljenje oruzja. 

Uza sve to sto je Teoderik toliko paznje posvecivao Pano- 
niji i Dalmaciji, ipak su Rimljani prijekim okom gledali vla- 
danje njegovo. Jedan je od glavnih razloga nesumnjivo, sto je 
kralj jednu trecirm plodnoga zemljista porazdijelio medu svoje 
Gote. Sasvim je prirodno, da je Rimljanin stoga gledao u Gota 
otimaca svoje imovine, pa da ga je na sve moguce nacine pri- 
kracivao. Zato je opet Got gledao u Rimljaninu varalicu, 
koji ga hoce da lisi pravom stecene imovine. Konacno bjese i 
vjerska opreka golema, jer su Goti bili od red a Arijanci. Sve je 
to bilo razlog, da je jos i u docnijim vijekovima dalmatinskim 
Romanima znacio Got koliko otimac i barbarski provalnik, te ne- 
znabozac, a u ovakom pojmu kao da je preslo ime »Got« i na 
Slavene. 

a. 
Izmedu 507. i 511. 

Kralj Teoderik salje u Saviju Fridibada, da ucini Jcraj olimacini 
stolce, ubojstvima i hradama. 

Universis provincialibns 1 et capillatis 2 
defensoribus 3 et curialibus 4 Siscia del Savia 
consistent ibus, Theodericus rex. 

Districtio semper subtrahi non debet regiae iussionis, ut 
et audaces metns comprimat et laceratos spes futura refoveat. 
Plerumque enim denuntiata comminatio plus efficit, quain poena 

1 Provinciales jesu urodenici u provinciji, dakle Rimljani. 

2 Capillati bjehu dugokosi gotski plemici. 

3 Defensores bili su gotski zvanicnici po manjim mjestima, koje 
je pucanstvo biralo, a kralj potvrdivao. Duznost im je bila da brane 
svoje sugradane, ako bi tkogod htio da protiv njih nezakonito postupa, 
a pored toga jo§ bi odredivali cijenu zivezu. 

4 Po uzoru rimskoga senata imala su i manja mjesta svoje kurije 
(ili »minor senatus € ), ciji su se clanovi zvali curiales ili decuriones. 
Duznost im je bila, da vode brigu o blagostanju svoje opdine. 



145 

componit. Et ideo deo auspice Fridibadum locis vestris praeesse 
censuimus, qui abactores animalium legitima severitate coerceat, 
homicidia resecet, furta condemnet quietosque vos ab sceleratis 
ausibus reddat, quos nunc praesumptio iniqua dilacerat. Vivite 
compositi, vivite bonis moribus instituti, nullum natio, nullum 
promeritus honor excuset. Xecesse est vindictae subiaceat, qui 
pravis moribus obsecundat. 

b. 
Izmedu 507. i 511. 

Ostrogotski ~kralj Teoderik povjerava upravu Srijemshe Panonije 

comesu Colosseu. 

Colosseo v(iro) i(llustri) c o m i t i, T h e o d e- 
r i c u s rex. 

Iuvat probatis ordinanda mandare, siquidem et de talibus 
iudicium gaudet eligentis et eorum secura substantia est, quae 
committitur approbatis. ISTam ut optamus esse qui placeat, ita 
curamus ut qui placuerit enitescat. Proinde prosperis initiatus 
auspiciis ad Sirmiensem Pannoniam, quondam sedem Gotliorum, 
proficiscere inlustris cinguli dignitate praecinctus commissamque 
tibi provinciam armis protege, iure compone, ut antiquos defen- 
sores recipere laeta possit, quae se nostris parentibus feliciter 
paruisse cognoscit. Nosti qua te nobis conversationis sinceritate 
commendes. Sola tibi placendi via est, si quae gerimus imiteris. 
Aequitatem fove, innocentiam animi virtute defende, ut inter 
nationum consuetudinem perversam Gothorum possis demonstrare 
iustitiam: qui sic semper fuerunt in laudum medio constituti, ut 
et Romanorum prudentiam caperent et virtutem gentium possi- 
derent. Remove consuetudines abominanter inolitas: verbis ibi 
potius, non armis causa tractetur: non sit coniunctum negotium 
perdere cum perire: abiurator alieni furtum, non animam red- 
dat: ne plus intentio civilis rapiat quam bella consumant: scuta 
in hostes erigant, non parentes. Et ne quern forte ad mortem 
videatur praecipitare paupertas, redde pro talibus gloriosum 
plane damnum, lecturus a nobis gratiae uberrimum fructum, si 
civile ibi potueris plantare propositum et nostris vere iudicibus 
dignum, si dispendium iudex subeat, ut vitam periturus ad- 
Dr. Ferdo Sisid: Prirucnik izvora 1. 10 



146 

quirat. Quapropter consuetudo nostra, feris mentibus inseratnr, 
donee trncnlentus animus belle vivere consueseat. 

c. 
Izmedu 510. i 511. 

Oslrogotshi Jcralj Teoderik nalaze comesu Simeoniju, da trazi 
u Dalmaciji zeljeznu rudu. 

Simeonio v(iro) c(larissimo) c o m i t i, Theo- 
dericus rex. 

Amamus publicis aetionibus personas inserere morum pro- 
bitate conspicuas, ut per obsequia fidelium nobis crescat utilitatis 
augmentum. Proinde sinceritatem animi tui per praeclara docu- 
ment a noscentes siliquatici titulum, quern fidae dominicatus iure 
dederamus discussioni indictionis primae, secundae vel tertiae 1 
per provinciani Dalmaticam, ordinatio tibi nostra committit: ut 
quolibet fraudis vestigio damnum publicum te fuerit explorante 
repertum, procul dubio nostris aerariis inferatur: quia non tan- 
tum lucra quaerimns, quantum mores subiectorum deprehendere 
festinamus. Praeterea ferrarias praedictae Dalmatiae cuniculo te 
veritatis iubemus inquirere, ubi rigorem ferri parturit terrena 
mollities et igne decoquitur, ut in dnritiam transferatur. Hind 
auxiliante deo patriae defensio venit: hinc agrorum ntilitas pro- 
curatur et in usus bumanae vitae multiplici commoditate porri- 
gitur. Auro ipsi imperat et servirare cogit lociipletes pauperibus 
constanter armatis. Convenit itaque hanc speciem diligenti inda- 
gatione rimari, per quani et nobis generantur lucra et hostibus 
procurantur exitia. Esto ergo de antefata discussione sollicitus 
et in publicis utilitatibus temporatns, nt nostrum rationabile 
compendium crescendi tibi procurare possit augmentum, 

d. 
Izmedu 525. i 526. 

Oslrogotshi hralj Teoderik javlja posjednicima u SavsJcoj Pano- 
niji, da im salje comesa Severina u sudskim poslovima. 
Y n i v e r s i s possessoribus in S a v i a p r o v i n- 
c i a c o n s t i t u s Theodericus rex. 



1 Indikcija I., II. i III. = godine 508. do 510. nase ere. 



147 

Licet cunctis laborantibus comitatus 1 noster concedat deo 
auxiliante iustitiam et hinc remedia subiectis ad reliquas regni 
partes quasi a vivo fonte descendant, tamen frequenti aditione 
permoti ingeniosa pietate repperimus et aequitatem vobis con- 
cedere et fatigationem longi itineris abrogare, quia dulciora sunt 
beneficia, quae nullis difficultatibus obtinentur. Misimus itaque 
illustrem et magnificum Severinum nostris institutionibus eru- 
ditum, ut hoc apud vos gereret quod nobis semper placuisse 
cognovit. Vidit enim quam honorabilis apud nos iustus habeatur, 
quemadmodum bonis actibus dementia nostrae serenitatis arri- 
deat. Exercet profecto quod nos aestimat gratanter accipere: nee 
potest amari rapacitas continenti principi nulla redemptione pla- 
citura. Praesumenter ergo conveniat ad eum laesorum tumultus: 
speret remedium qualibet pressus iniuria. Difficultatem vobis 
querelae summovemus, dum in ipsis cunabulis scelera commissa 
resecantur: sine aliqua formidine alieni tributi sarcina gravatus 
exclamet, accepturus remedium quod de legibus habet. Sic enim 
confidimus, quia per eos, quos instituta nostra componunt, inno- 
centibus detrimenta non veniant. Qualia vero pro quiete vestra 
vel aequalitate tributorum disponenda censuimus, oracula 1 nostra, 
quae dedimus ad supraddctum virum illustrem Severinum, vul- 
gata declarabunt, ut unusquisque unde supplicare debeat, eviden- 
ter agnoscat. 

e. 
Oko 526—527. 

Ostrogotski hralj Atalarih javlja Dalmaciji i Savshoj Pdnoniji, 
da im salje Jcao namjesnike Osvina i Severina. 

Universis Got his sive Eomanis Athalari- 
c us re x. 

Per provincias nobis deo praestante concessas tales viros 
cupimus destinare, qui sunt armis praediti et iustitia gloriosi, 
ut absit a vobis et extranearum gentium metus et calumniosis 
non pateatis insidiis, quia non minus est malum bellicum vitasse, 
quam saeva discussionis evadere. Ipsa est enim vera socuritas. 



1 Dvorsko sudiste (aula, aulicum iudicium). 

2 Oraculum = kraljevska odredba (rescriptum regis). 



148 

quae de nulla iudicis iniquitate formidat. x\tque ideo, quod deo 
auspice dictum sit, illustrem comitumOsuin et palatio nostro cla- 
rum et provinciis longa conversatione notissimum Dalmatiis de- 
crevimus praesidere. Cui pro utilitate nostra iubenti parere pro- 
curate, quoniam tantam eius estis iustitiam frequenter experti, 
ut et sine regia iussione ei deberetis priorum memores oboedire. 
Habet enim proprium ius ille qui iustus est : nam etsi terrore 
minime potestatis erigitur, aequitate tamen suadente semper 
auditur. Simul etiam et virum illustrem Sever inum ad vos aesti- 
mavimus dirigendum, ut compositi consona voluntate possint vobis 
laudanda praecipere. Nam si disparibus calamis convenit unum 
melos edicere, multo magis viris prudentissimis aptum est iusta 
concordi voce suadere. Verum ut primordia nostra a praestitis 
inchoarent clementissimumque dominum in ipso regni limine 
sentiretis, per quartam indictionem 1 quod a vobis augmenti no- 
mine quaerebaitur, illustrem virum comitem patrimonii nostri 
nunc iussimus remover e. Hoc etiam insuper vobis concedentes, ut 
cum deo propitio supra dictum virum ad nostra obsequia venire 
fecerimus, tales homines de'stinata, per quos possimus evidenter 
sgnoscere, quemadmodum in futurum census doceatur impositus, 
ut, si gravatos vos esse cognocimus, pro parte nobis qua visum 
f uerit considerata aequitate relevemus. Ita fit ut habeatis spem et 
futuri, beneficii, qui estis iam pro parte remedia consecuti. Qua- 
propter servire vos convenit utilitatibus nostris, quando ea quae 
magis sperare precibus potuistis, ultro contulit munificentia 
principalis. Sic enim tradente clementissimo nobis auctore di- 
dicimus, ut a subiectorum beneficiis non vacemus. Disciplina 
videlicet imperandi est amare quod multis expedit, quoniam res 
publica nimium soliditatis accipit, si tributariorum facultas in- 
laesa constiterit. 



3 To jest izmedu 1. sept. 525. i 31. aug. 526. 






Grkveni sabori u Saloni 1 . 

(530. i 533.) 

Novija su istrazivanja pokazala, da prvi tragovi krscanstva 
u Dalmaciji padaju tek pod kraj prvoga vijeka, a prva crkvena 
organizacija, odnosno biskupija, nalazila se u Saloni oko 270., 
kad je urnr'o muceniekom smrcu sv. Venancije, prvi ne samo sa- 
lonski, vec uopce dalmatinski biskup. 2 No sama crkva dalma- 
tinska tek se stala razvijati i razgranjavati poslije milanskoga 
edikta (313.), dakle tekar u prvoj polovici IV. vijeka. Buduci 
da je dovoljno poznata cinjenica, da je na zapadu tek u IV. 
vijeku uvedena institucija metropolitans'ka (nadbiskupska) i to 
tako, da bi vrhovnu vlast vrsio onaj biskup, koji je stolovao 
vl sijelu provincije, jasno je, da je Salona bila metropolom samo 
za teritorij te je tada i politicki potpadao pod nju, naime na 
provinciju Dalmaciju onoga vremena. Pod Salonu dakle nije 
pripadalo ono, sto je bilo na jngn od Boke Kotorske, jer je jos 
koncem III. vijeka, za Dioklecijanove reorganizacije provincija, 
uredena od jugoistocnoga dijela Dalmacije i nekih drugih su- 
sjednih krajeva posebna provincija zvana Praevalis. Stoga 
i jeste sasvim prirodno, da biskupije juzno od Epidavra (Sta- 
roga Dubrovnika, Cavtata) nijesu uopce nikad potpa- 

1 Gl. Farlati: Illyrici sacri Tomi I. II. et III. — Batthy&ny: 
Leges ecclesiasticae regni Hungariae. Vol. I. Albae-Carolinae 1785. — 
Bat in id: Djelovanje Franjevaca u Bosni i Hercegovini. Knj. I., 
Zgrb. 1881. — Ala ce vie: Delminium (u »Bullettino« Spalato 1897., 
102—111.). — Thalloczy: o. c. 297—300. — B u 1 i c-B c r v al d i: 
Kronotaksa. Zgrb. 1912. — Klaic: Episcopatus Ludrensis u Dalma- 
ciji (532.). (U »Vjesniku hrv. arheol. dr. N. S. 1912./13., 314—315). — 
Zeiller: Les origines chretiennes. Paris 1906. 

2 Zeiller o. c. 1—5, 77—82. B u 1 i c-B e r v a 1 d i o. c. 19—24. 



150 

dale pod salonsku metropoliju. 1 S drnge pak strane 
imale su panonske biskupije, a medu njima i Siscia (Sisak) 
srediste svoje od IV. vijeka dalje u Sirmiumu (Mitxovica), no 
kad je oko 441. Atila razvalio Sirmium, onda bjese zadan smrtni 
udarac panonskoj crkvenoj organizaciji. Zbog toga se pridruzi 
Siscia nadbiskupiji salonskoj. 2 

Jos 508. nosi Jannarije samo naslov bisknpa salonskoga, 
no vec drugi nasljednik njegov Stjepan nazivlje ;se prvi 
puta nadbiskupom, a tako i Stjepanov nasljednik Hono- 
rije II. 3 Za vladanja ovoga Honorija odrzana sn U Saloni dva 
provincijalna crkvena sabora, i to 530. i 533. 

Akta ovih provincij alnih sabora nenvala sn nam se u nekim 
rukopisima poznatoga djela spljetskoga arcidakona Tome(i" 1268.) 
y-Historia Salonitana«, koji sezn samo do glave XXIII. istoga 
djela, 4 a pored toga jos je i n torn nepotpnnom tekstn ispusteno 
vise glava. 5 Umjesto ovih ispnstenili mjesta, dodani sn na do- 



1 Gl. o tome f I>a6ep: IlpaBo tfapcjcnx Ha^oncKyna Ha nacjioB „IIpHMac 
Cpfinje". (U »Glasniku zem. moizeja u Bosni i Hercegovini«), Sarajevo 
1905. (XVII.), 447 i dalje). Onda: CTaHoj eBiih: BopOa 3a caMocvrajiHocT 
KaTo.iuqKe npKBe y HeMatbnhcKoj ^p^caBU. Beograd 1912., 1 — 9, pak F a- 
ber: Das Recht des Erzbischof von Antivari auf den Titel Primas von 
Serbien (Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien u. derHercegovina. 
Band XI (Wien 1909). B49 i dalje. U docnije se vrijeme drzalo u Dal- 
maciji, da se 'pravo spljetskoga (odnosno nekoc salonskoga) nadbiskupa 
protezalo i na dnkljansko-barsku nadbiskupiju, sto ne odgovara istini, 
ved je samo dokaz p r e t e n z i j a spljetskih, u koju su svrhu Spljecani 
jo§ od IX. vijeka zvali toboze historiju za svjedoka. (Gledaj clanak 5. 
o ispravama knezova Trpimira 852. i Mutimira 892.). Tako pise barski 
biskup Grgur (mozda rodom Zadranin) nadbiskupu spljetskomu, hti- 
juci da ga ima na svojoj strani u borbi s crkvom dubrovackom, koja 
je opet sebi svojatala provineiju dukljansko-barske nadbiskupije, oko 
godine 1177. ovako: »Ex antiquis rescriptis et monumentis antecesso- 
rum meorum efdiversis aliis coniecturis veritatem perpendens, quod 
Salonitana ecclesia totius Dalmatiae dominatum et primatum quondam 
obtinuit«. Da ove rijeci ne dokazuju bas nista za najstarije vrijeme 
(od I. do IV. vijeka), nije nuzno napose dokazivati. 

2 Gl. o torn naredni clanak 3. o utemeljenju nadbiskupije u mjestu 
Justiniana Prima po caru Justinianu (535.). 

3 B u 1 i c-B e r v a 1 d i : Kronotaksa 45. i dalje. 

4 Citavo djelo obuhvata 49 glava. 

5 To su glave I., IV., IX. i XII.— XVI. Natpis je ovim rukopisima: 
lncipit historia Salonitanorum pontificum Thcinae archidiac. Spalat. 



151 

ticnim mjestima neki drugi veoma vazni historijski spome- 
nici, gotovo same isprave. Ovi su dodaci: akta provincijalnili 
sabora odrzanih u Saloni 530. i 533., dva pisma pape Ivana X. 
nadbiskupu spljetskomu Ivanu, jedno hrvatskomu kralju Tomi- 
slavu i humskomu knezu Mihajlu, onda akta obih provincijalnili 
crkvenih sabora u Spljetu (925. i 928.), pa opet pismo pape 
Ivana X. na pomenutoga nadbiskupa i pismo pape Leona VI. 
(928. — 929.) na Formina biskupa zadarskoga, Grgura ninskoga 
i ostale dalmatinske biskupe. Iza toga dolazi biljeska o prijekoj 
smrti kralja Zvonimira i epitaf njegov u stihovima, pa konacn£> 
isprave: darovnica ugarsko-lirvatskoga kralja Gejze II. od 1143., 
bula pape Urbana III. od 1185. nadbiskupu spljetskomu Petru 
i zakljucci spljetskoga crkvenoga sabora od 1185. Od ovoga ovako 
dopunjena rukopisa Tome arcidakona poznavao je Farlati 
vise posve suglasnih egzemplara, to jest prijepisa, koji su ne- 
sumnjivo svi potekli iz jednoga zajednickoga predloska. To su 
bili : jedan rukopis u kaptolskom arkivu u Spljetu, drugi u ar- 
kivu zbora sv. Jeronima u Kimu, treci u biblioteci zbora »de 
propaganda fide« u Rimu, cetvrti u biblioteci poroclice Barbe- 
rini takoder u Rimu i konacno peti, sto ga je nekoc posjedovao 
naslovni biskup Rafael Levakovic (*j" 1650. ). 1 Od ovih 
rukopisa nema d a n a s na oznacenim mjestima ona prva dva, 
naime spljetskoga i svetojerolimskoga, vec su nam poznati ovi : 
prvo, jedan kod »propagande« s natpisom: »8ervia, Albania, Dal- 
matia, Illyricum« (Lat. I.), u kojem se nalazi pomenuti vec ulo- 
mak salonitanske historije Tomine s dodacima na str. 616. do 668., 
a pored toga jos i »catalogus« salonsko-spljetskili biskupa i nadbi- 
skupa od sv. Dujma do 1512. s konacnim imenom »iVndreas 
Cornelius Venetus« f onda rukopis u biblioteci Barber ini 
(Lat. 3.218) i jedan vatikanski (fond Urbinatski lat. 

1 Farlati o. c. I., 319. II., 161—177. 

- Mlecanin Andrija Cornelije postade spljetskim nadbiskupom 
i- -— 1 i j e 1512. Prehodnik njegov, takoder Mlecanin, Bernard Zane 
posao je u Rim na lateranski opci sabor 1512., te se ondje tek u maju 
1514. o d r e k a o spljetske nadbiskupije i umr'o u Rimu 1517. Andrija 
Cornelije bje tek 1514. izabran spljetskim nadbiskupom, no u Spljet 
je dosao tek 1527.; biskupovao je do 1563. Gl. Farlati III., 431—457. 
Prema tome dakle ona je godina 1512. pogrjesna, sto znaci, da su 
katolog i historija Tomina, jer su i s t o in rukom napisani, postali 
mnogo docnije. 



152 

910.), sto cini ukupno tri egzemplara, dakle za dva manje negoli 
ih je Farlati poznavao. Sva je prilika, da su bivsi »svetojero- 
limski« i Levakovicev dosli u biblioteku Barberini, koja je 
d a n a s sastavni dio vatikanske, odnosno u »propagandu«, dok 
je onaj u urbinatskoj biblioteci (danas takoder sastavni dio vati- 
kanske), ocito noviji prijepis, i to najranije iz druge pole XVIII. 
vijeka. 1 Ostala su dva rukopisa mlada od XVI. vijeka, i to tako r 
da je po svoj prilici onaj kod propagande najstariji (napisan 
negdje potkraj XVI. ili na pocetku XVII. vijeka, a barberinski 
nesto mladi. Uza sve to moze se s punom sigurnoscu kazati, da su 
svi danasnji rimski rukopisi potekli iz jednoga starijega, 
a nesumnjivo postanja spljetskoga. Ovaj danas izgu- 
bljeni spljetski rukopis — mozda isti sto ga Farlati spominje 

— nije opet mogao biti stariji od drugoga decenija XVI vijeka, 
kako to dokazuje ponienuta biljeska o prijekoj snirti kralja Zvo- 
nimira, koja je ucinjena po hrvatskoj redakciji »Ljetopisa popa 
Dukljanina«, donesena u Spljet tek nesto prije godine 1510. 2 

No ovo pozno postanje rukopisa, dasto, jos uvijek nema 
nikake veze s pitanjem o vjerodostojnosti onih dodataka, jer ovi 
mogu isto tako da budu noviji prijepisi inace pouzdanih starijih 
spomenika, kao sto je i ostali tekst historije Tome arcidakona. 
Vidjeli smo, da su svi dodaci, osim onili dvaju, sto se ticu smrti 
kralja Zvonimira, isprave. Od ovih poznata nam je jedna, i to 

— sto je osobito znacajno — zakljucci spljetskoga crkve- 
noga sabora od 1185 - u originahi, a dvije u prijepisima, 
to jest pismo pape Urbana III. iz iste godine 1185. i donacija 
ugarsko-hrvatskoga kralja Gejze II. od 1143. 3 Ostale isprave 
nijesu nam ni od kud druguda znane, jer (kako je poznato) y 



1 Ove sam rukopise pomiio proucavao za svoga boravka u Rimu 
u martu 1914. 

2 Gl. o torn clanak o »Ljetopisu popa Dukljanina* medu »doma- 
cim piscima* ove knjige. 

3 S m i c i k 1 a s : Codex dipl. II., 54, 192—194, 198. Donaciju kralja 
Gejze II. od 1143. ima i rukopis »Mensa episcopalis* kod biskupa u 
Spljetu. Kako je taj rukopis prijepis XVIII. vijeka iz predloska od 
1333., a tekst se u onim dodacima Tominoj historiji s ovim u »Mensa 
episcopalis* posve podudara (naiine obiraa fale na kraju imena svje- 
doka), imamo sigurno svjedocanstvo, da je donacija kralja 
Gejze II. potekla upravo iz onoga st^rijega rukopisa od 1333., koji je 
jos i Lucius (prije 1666.) poznavao. 



153 

papinski se registri iz onih godina ne sacuvase. Pored toga iz- 
gleda jos, kao da arcidakon Toma nije poznavao ovili dodataka ; 
bar im nenia traga u njegovu djelu, koje bi se u protivnom 
shicaju bezuvjetno moralo bar na neke od njih obazirati. Izuzetak 
cini (da tako kazemo), tek kratka biljeska o »neprilikama« sto 
ill je »nekoc« pravio ninski nadbiskup Grgur spljetskomu nad- 
biskupu Ivanu. 1 To zacijelo bjese i poglavitim razlogom, s ko- 
jega je Lucius odlucno zabacio vjerodostojnost ovili isprava, 
kojih mu se rukopis prikazivao »skorasnjim« ? pa ih dosljedno 
tome kao novije patvor ine bez ikakve historijske vri- 
jednosti i nije upotrebio u svojoj historiji hrvatskoj, izisloj 
u Amsterdamu 1666. Napomenuvsi naime rukopis Tomin s onim 
dodacima, za koji nazalost izrijekom ne kaze, gdje ga je vidio, 
nastavlja doslovce ovako: »Id ego exemplum vidi et manu re? 
centi scriptum reperi contulique cum hoc codice, et quacunque 
in illo de actis conciliorum Dalmatiae, epistolis 
papalibus et epitapliio Zuonimiri regis scripta sunt, ea 
omnia ficta et suppositia censui«. 2 

Luciju nasuprot prvi uze ove isprave u obranu F a r 1 a t i 
naglasivsi izrijekom ovako: »Zelio bih, da je uceni ovaj eovjek 
(Lucius) blaze i pravednije sudio o onom rukopisu Tomine histo- 
rije. Priznajem, da je taj rukopis iskvaren mnogim pogrjeskama 
hronoloskim i brojevnim, ali se to po mom mnijenju ima pri- 
pisati neznanju i nepaznji pisarevoj. Kod prepisivanja knjiga 
ne uvlace se nigdje lakse pogrjeske, nego li kod onih znakova, 
kojima se oznacuje vrijeme i brojevi. Ja stoga ne pojmim, koji su 
razlozi naveli ovoya vele obrazovana pisca, da je zabacio one dal- 
matinske sinode i papinska pisma, had se u obima potvrduju 
kanoni i zakoni, koji se sa starom crkvenom disciplinom pre- 
krasno slazu«. Potom zakljucuje: »Premda su ovi rukopisi, sto 
ih Lucius zabacuje napisani mnogo mladom rukom (naime 

1 »In hac sinodo (sc. an. 1075.) restauratus est episcopatus No- 
nensis, cuius episcopus Gregorius multas olim molestias Johannem 
Spalatensem archiepiscopum sustinere fecit, debitam ei subtrahendo 
oberientiam et sibi ius metropolicum indebite uendicando.* Thomas 
edit. Racki 54. 

2 Predgovor Lucijev u rukopise, sto ih je polozio u vatikanskoj 
knjiznici (Lat. 7019). Stampao ga je u svom djelu »Inscriptiones dalma- 
ticae« (Venetiis 1674' 73. Ima ga i F a r 1 a t i (I., 319—320). 



154 

sprain vremena Tomina), ipak se usudujem kazati, da su oni pre- 
pisani iz starih i vjerodostojnih spisa, koji kad bi se kojom 
srecom pronasli, zacijelo bi potvrdili vjerodostojnost onih ruko- 
pisa«. 1 Osim toga Farlati se jos napose i iscrpivo zabavio spi- 
sima obih crkvenih sabora salonskih i spljetskih, te je vrlo 
ostroumno dokazao, »da sve sto se navodi u ovim saborskim spi- 
sima i papinskim pismima imade jasne znakove istine i 
v j eroclostojnosti, jer se vrijeme, licnosti i sva f akta po- 
svenia izmedu sebe slazu, a po nauci kritike ovo je najsigurnije 
mjerilo, po kojemu se moze razluciti istinito od laznoga, i na 
koje se moraju sva druga mjerila povracati i odnositi«. 2 

Farlatovom mnijenju pridruzio se najveci broj domacih 
nasih i stranih historika, koji su dosli n prilikn, da ove spise 
prouce. Tomu se mnijenju i ja pridruzirjem dodajuci, da je na- 
prosto nemoguee zamisliti covjeka u Spljetu, koji bi bio n stanju 
•da napise odnosno falzifiknje izmedu 1268. (to jest poslije 
smrti Tome arcidakona) i 1600. (kad je nekako mogao nastati 
onaj spljetski rukopis) onako barbarskom latinstinom 
i s toliko jezicnili nesmislica, koje jasno pokazuju na 
r g j a v c i t a n j e s t a r i j e g a predloska, citav niz 
isprava i spisa o crkvenim saborima, iz kojili ne izbija ma i trag 
tendenciji svojstvenoj falsifikatima, a koji inace jos rade o pred- 
metima te su posve u skladu s duhom onoga vremena, kojemu 
se pripisuju (naime VI. i X. vijeku). Pored toga ovakovo fal- 
sifikovanje uvjetuje rijetko opsezno znanje, sto se uopce 
i ne moze predstaviti ni kod najobrazovanijega covjeka onih vre- 
mena (naime izmedu 1268. i 1600.), kao sto su primjerice geo- 
grafija i politicka razdioba gotske Dalmacije i Panonije, djelo- 
micno tek u nase dane potvrdena nekim iskopinama u Bosni, pa 
onda poznavanje car a Konstantina Porfirogeneta, zar prije nego 
li je bio odstampan, pa ono fino razlikovanje izmedu byzantinske 
Dalmacije i drzave Hrvatske, 3 a da i ne spominjemo zamjernq 
znanje crkveuoga uredenja. nacina raspravljanja provincijalnih 






1 Farlati I., 320. Gl. Gruber: Spljetski crkveni sabor (»Pro- 
svjeta* IX. (Zgrb. 1912.), 410—413. 

2 Farlati III., 84 i dalje. Gruber 1. c. 

3 O caru Konstantinu Porfir. i o byzautinskoj Dalmaciji, gledaj 
clanak 8., koji govori o spljetskim crkvenim saborima. 



155 

sabora, kanona, obieaja i ostaloga. 1 Drzim dakle. da su ri dodaci, 
dasto koliko su oni isprave i spisi, p o s v e vjerodostojni 
s v o j o m s a d r z i n o m, dosavsi ipak do nas iznakazeni 
od nevjestih prepisivaca, i to ne od jednoga, vec od vise njih, sto 
je i posve prirodno kod spisa VI. i X. vijeka, kad leze pred nama 
u rukopisima XVII. vijeka. Pored toga nije nemoguce, da je 
ovdje ondje gdjesto dodano (zar bivse marginalne biljeske u 
predloscima) ili ispusteno nemarom prepisivaeevim, sto je 
dasto smisao njihov samo jos vise otescalo. Izgleda dakle, kao da 
je neki nepoznati nam vlasnik jednoga prijepisa Tome arcida- 
kona it svoj primjerak umetnuo ono, sto je jos tad a njemu bilo 
pristupno iz nekoga zar spljetsikoga arkiva. 2 

Od ovih dodataka zanimaju nas sada samo akta crkvenih 
provincijalnih sabora odrzanih u Saloni godine 530. i 533. 

Prvi sabor odrzan je 15. juna 530. Ovaj je datum u spisu 
izrazen tocno prema tadasnjem nacinu (»sub die XVII. Kal. 
Iuliarum consulatu vero Lampadii et Oresti«), tako da su vec 
u tome Farlati, a u novije doba i Bulic, nalazili krepku potvrdu 
vjerodostojnosti. Xa sabor dosli su pored Honorija, koji je kao 
nadbiskup predsjedao, jos i ovi biskupi sufragani: Andrija z a- 
d a r s k i, Tician r a p s k i, Ivan s i s a c k i, Fabricije e p i d a- 
v a r s k i, Konstantin skradinski, Marcelo naronski, 
Andrija bestoenski i Viktor martaritansk i. 3 Iz ovoga 
se niza razbire, da se tada nadbiskupija salonska 
sterala po svoj gotskoj Da lmaciji i Panoniji. 
Odmah u pocetku sabora izjavio je nadbiskup Honorije, da mu 
je nedavno predana pismena predstavka svecenstva bestoenske 
biskupi je, u kojoj se ono tuzi, da je njiliova crkva opterecena 
tolikim dugovima, da ne moze da udovolji ni svojim potrebama, 
a kamo li da pomaze sirotinju. Jedva moze da bude sumnje, da 
se bestoenska biskupija prostirala nekako od danasnjega Sara- 
jeva na sjever izmedu rijeke Bosne i Lasve, na istok od Drine, 
a na zapad prema danasnjoj dalmatinskoj granici. Srediste bio 
joj je municipij B i s t u e (ili Bestoe) V e t u s kod danasnje 



1 Ovo su temeljito pokazali Farlati 1. c. i Batthyany o. c. 

2 Na Spljet jasno upucuju svi dodaci, a izrijekoiri gore istaknuta 
okolnost s donacijom kralja Gejze II. od 1143. (Gl. biljesku 3. str. 152.1 

3 Tumacenje je ovoga imena jos uvijek tamno. 



156 

Zenice, gdje su uz natpis, koji zajamcuje ubikaciju nijesta, isko- 
pani jos i temelji nekadanje prostrane stolne crkve. 1 Iz tuzbe 
bestoenskoga klera jasno se vidi, da tamosnje siromasno pu- 
canstvo nije moglo da daruje crkvu, vec je obratno od nje trazilo 
pomoci, zbog cega je kler morao da zajmovima kod pojedinih 
imucnijib ljudi uzdrzava sebe i crkvu. Poslije pomenute izjave 
nadbiskupove, sabor uze vijecati o svim tim pitanjima, kao i o 
redenju svecenika po nekom stalnom redu u smislu kanonickih 
propisa i o nekim odredbama o pokori stvorivsi u svemu cetr- 
naest clanaka. U clanku VI. govor je o samostanskim predstoj- 
nicima (»monasterii presidentes«), sto nam je dokazom, da je 
vec u tako rano doba bilo redovnika u Dalmaciji. 

Drugi sabor sastao se u Saloni 4. maja 533. 2 Za obdrzavanja 
ovoga sabor a bila su dva razloga po srijedi. Pokazalo se potre- 
bnim urediti stanovite zloupotrebe u crkvi, a onda htjedose jos 
da na podesan nacin razdijele odvise prostranu salonsku bisku- 
piju, koja se jedva dala valjano nadzirati. Osnovane su tri nove 
biskupije, koje se dasto imadu traziti na zapadu od Bestoenske. 
Prvoj bjese sjediste u mjestu Sarsenterum (po svoj prilici 
okolis danasnjega sela Arzana), a pripadahu joj o^d krajevi: 
Municipium Xovense (sada Runovici kod Imotskoga) , 
Mun. Rasticiarium (mozda danasnji Rastok kod Vr- 
gorca), Mun. Delontinnm danas Stolac) i Stantinum, 
mjestc jos nepoznata polozaja, te konacno Mun. Beuzavati- 
c u m (mozda Buzan-grad, Busko blato ?) i Potuaticum 
takoder nepoznata polozaja. Druga je biskupija osnovana u 
mjestu zvanom Mucc u r. nesumnjivo danasnja Makarska, s kra- 
jevima : Montanense (danas Zagvozd) , Delminense 
(sigurno dokazano danasnje Duvno), Onestinum (sada 
Omis) i Redditicum (Riditae, danas Danilo — Kraljice 
medu Perkovicem i Sibenikom), a treca u mjestu Ludrum r 
koje se po svoj prilici nalazilo negdje u blizini danasnjega Knina, 
a pripadala su mu mjesta : M agnoticu m (Municipium 



1 Gl. Truhelka: Prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Herce- 
govine. (Glasnik IV., Sarajevo 1892., 340-^349.). H offer: Rimski 
natpis iz Fazlica. (Glasnik, V. 1893.), 321—323). — Truhelka: Isko- 
pine u dolini Lasve 1893. (Glasnik V. (1893.), 685—687). 

3 Dosada se vazda datiralo 532. Pogrjesku uklonili su posve 
sigurno B u 1 i c-B e r v al d i Kronotaksa 53. 



157 

Magnum je danasnji kraj Kljake — Drnis), Equitinum 
(Colonia Claudia Aequum, sadasnji Citluk kod Sinja). Sal- 
viaticum (sada Glavica kod Glamoca) i Sarsiaticum 
nepoznata polozaja, mozda negdje na Glamockom polju. 

Xakon osnovanja till biskupija ustade bestoenski biskup 
Andrija i zamoli sabor, da bi i njegovu biskupiju razdijelio na 
dvoje, pa tako olaksao njemu trud u nadziranju, a i vjernici 
bi tako imali duhovnoga p astir a svoga u vecoj blizini. No nad- 
biskup Honorije, priznavsi inace opravdanost ove molbe, odgodi 
zakljucak o tome pitanju na docniji zgodniji cas. Je li ikad do 
toga i doslo, ne znamo; ne sacuvase nam se o svemu tome vise 
nikaki spomenici. 

Akta ovih dviju sabora donio je prvi F a r 1 a t i (II. , 162. 
i dalje), a potom u mnogo boljoj redakciji Batthyany; on 
je pokusao da nebrojene pogrjeske nastale od rdava citanja 
ispravi, te je i dodao tekstu iscrpiv i vrlo vrijedan komentar. 
Tekst je nas preuzet stoga iz njega, 1 a na biljeske kako Farla- 
tove, tako i Batthyanyjeve upucujem sve one, koji hoce da teme- 
ljito prouce ova saborska akta. 

a. 
15. jula 530. U Saloni. 

Zahljucci prvoga crkvenoga sabora. 

Honorius iunior archiepiscopus Salonitanus XXL 2 
Iste fecit concilium solenne, vt infra, sub die XVII. Kal. 
Iuliarum, consulatu vero Lampadii et Oresti. 

Congregatis beatissimis viris episcopis, presbyteris, diaco- 
nis nobilibusque filiis et cuncti orclinis clero ; Honorius dixit: 
Decet nos iugiter ecclesiasticae ordinationis sollicitudine com- 



1 K u k u 1 j ev i 6 donosi ta akta iz rukopisa knjiznice Barbe- 
rinske (Lat. 3.481, 114—119) u »Codex diplomaticus* I., 195—198. Racki 
ih je takoder objelodanio u bilje^kama k svome izdanju Tome arcida- 
kona i to ondje, gdje su umetnuti u rimskim Tukopisima (Thomas 
12—18). 

2 Batthyany (o. c. 285) ispravlja u III., naime treci nadbiskup, 
Sto je Honorije i bio. B u 1 i c-B e r v a 1 d i u XVI., naime salonski biskup 
(o. c. 53.) ; ja sam medutim ostavio onako, kako je u originalu, jer je 
to i onako sporedna stvar kod svega. 



158 



niuniri, vt licentia prauae vsurpationis ablata et nobis exercenda 
putemus, quae nee canonicam latent disciplinam, nee ad detes- 
tanda panperum damna prorumpunt ; sicut nivper Bestoensis 
ecclesiae scriptum tenentes agnoscimus, quae tanto est onere in- 
commodata, vt non solum oppressis adesse non cogitet, sed nee 
suae adeo [valeat] subvenire pressurae. Vnde praesenti venerabili 
concilio cunctas ad nos pertinentes ecclesias hoc statuimus iure 
constringi : 

I. Julius presbyterorum ad obligationem commissae sibi 
cuiuslibet ecclesiae audeat mutuare pecunias, nisi apud episco- 
pum ipsius ineuitabilis debiti pro ecclesiasticis titulis fuerit 
patefacta necessitas. 

II. Similiter quoque apud metropolitanum de episcoporum 
contractibus, si oporteant fieri, prius est facienda probatio, vt 
habita deliberatione in tanto ecclesiam liceat obligari, quantum 
perpensa fuerit ratione concessum. Pro qua parte cunctis dein- 
ceps creditoribus pro Dei timore et temporum contradicimus 
disciplina, vt facilitates panperum sibi non studeant obligari, 
nisi suprascripto ordine fieri cuncta claruerint. Aliter vero, 
praesumptione commissa, obnoxietatem suam repellit et con- 
demnat ecclesia ; nee praeualere permittit, nisi in priuata debi- 
toris facilitate contractus, vt ipsius tantum res vsque ad eum 
obligari, quern non sufficit ecclesiae suae stipendiis cum paupe- 
ribus esse contentum. 

III. Statuimus quoque secundum patrum curam ecclesia- 
stica praedia donandi atque vendendi nullatenus esse licitum, 
commutandi quoque similiter damnantes arbitrium, nisi pro eccle- 
siae compendiis fieri apud eas personas et eo ordine, quod in 
mutuanda pecunia memorauimus, fuit comprobatum, vt omni 
vtilitatis ratione penpensa episcopi presbyteris suis tribuant fa- 
cultatem; episcopis vero vtilitate cognita ab arcbiepiscopo con- 
cedendum, nee aliter factum obtineat firmitatem; et praesump- 
tum personae abdicare cogatur ecclesia. 

IV. Decernimus etiam iuxta canonicam disciplinam, pro 
ecclesiasticis conferences ordinibus dantem accipientemque qua- 
libet arte atque figmento, vel qui se ipsis commerciis duxerint 
inserendum, anathemate perculsum, in simoniacae haeresis fau- 
torem reputandum. 



159 

V. Illud quoque sanciendum : si qui episcoporum, presby- 
terorum vel diaconorum, qui fuerint praesentes inuenti, scientes 
illicitas ordinationes fieri, resistere neglexerint, ant tacendas, 
subripienduinque crediderint, ipsi poenam malae ordinationis 
incurrant. 

VI. Praeterea canonice admonemus, vt nullus episcoporum 
vel sequentis ordinis, quaecunque persona ad comitatum profi- 
ciscendi vel mutandi prouinciam, nisi ordine iam superius dicto, 
causa iustae intentionis exposita, ab eis, ad quos pertinent, fuerint 
licentiam consecuti : contra vero venientes ordinis off iciique sui 
se meminerint sustinere iacturam. Eodem monasterii presidentes 
volumus iure constringi, ne sacri operis relinquentes studium 
ad religionis maculam sub liypocrisidis cursibus delectentur. 

VII. Illud quoque simili cura iuxta canonum statuta nio- 
nemus. ne manentes in ordine presbyterorum sen diaconorum 
ad aliam transferantur ecclesiarum, nisi idoneis promissionibus 
inuitati. Sed nee clericus cuiuscunque ordinis accipiendus ab alio, 
nisi sibi iusta fuerit contemplatione concessum. Relictis vero 
basilicis sibi commissis nullus vagari sibi liberum putet, se sciens 
ex hac parte non leui vltione constringi. 

VIII. Credimus etiam subiungendum, ne volentes obsequium 
praestare personis per diuersas parocliiales ecclesias presbyteros, 
vltra quam necesse est, ant diaconos ordinemus ; per quam rem 
non aemulatio boni operis. sed dissensionum solent studia pro- 
moueri. 

IX. Stipendia ecclesiastica debita clericorum aiimentis 
omnibus conseruentur. ne, quibus esse volumus cum ratione dis- 
tricti, efficiamur tenuatis confusione ignominiose remissi. 

X. Admonemus etiam, ne negotiis alienis eis se liceat impli- 
care, quatenus ad audientiam suam euocandi habeant praesump- 
tionem neque alienis iudiciis, partem defendentes occurrant ; sed 
tan turn modo audientes taciti litigia, veritatem requisiti proferre 
non negligant. 

XI. Vsuram namque contra praecepta canonum accipientem 
cuiuslibet ordinis in clero merito abdicandum, vt null am vel 
ipsius mutuatae pecuniae repetendae possit habere licentiam. 

XII. Xulla etiam altaria nobis liceat dedicare. nisi a fun- 
datoribus firmo iure dignis fuerint dotata redditibus, vt nulla 



160 

deinceps de stipendiis clericorum vel pauperam querela nascatur, 
ne liuius egestatis necessitati subiaceant. 

XIII. Poenitentes igitur de omnibus peccatis ex fide qua- 
cunque die atque momento semel a sacerdote absoluendos statui- 
mus, si ad secularia minime habuerint recursum. Nee poenitendi 
bonis operibns vetantes studium, sed ne peccandi facultatem fre- 
quentis absolutionis spe videantur habere concessam. Scientes 
etiam, quod nulli sacrati ordinis veram poenitentiam liceat acci- 
pere, quern in sacro ordine constitutum iugiter ea, quae ad Dei 
timorem pertinent, conuenit exercere. E"ec tamen mouere nos 
debet, quod si quid ab iisdem sacrati ordinis viris commissum 
est, afflictionibus deputantur, vel quibusdam per canones certa ; 
et grandia poenitentiae tempora concessa sunt, quia non eis per 
spatia temporum gratia voluntariae attribuetur poenitentiae, si 
publicus indicitur reatus. 

XIV. Haec, quae nuper salubri ordinatione statuenda credi- 
dimus, imo potius canonum constituta ad memoriam reuocanda. 
sanctitas vestra, si pro communis ecclesiae vtilitate sibi placere 
non dubitat, propria subscriptione confirmet. 

Honorius archiepiscopus sanctae ecclesiae Salonitanae hoc 
constitutum consentiens subscripsi condemnans, qui contra vnquam 
venire temptauerit. 

Andreas episcopus Iadertinae ecclesiae subscripsi, vt supra. 

Ticyanus episcopus ecclesiae Arbensis subscripsi vt supra. 

Fabri(ci)anus episcopus ecclesiae Epitauritanae subscripsi, 
vt supra. 

Joannes episcopus [ecclesiae] Siscianae subscripsi, vt supra. 

Constantinus episcopus ecclesiae Scardonitanae subscripsi, 
vt supra. 

Marcullus episcopus ecclesiae Naronitanae subscripsi, vt 
supra. 

Andreas episcopus Bestoensis ecclesiae subscripsi, vt supra. 

Victor episcopus ecclesiae Martaritanae( ?) subscripsi, vt 
supra. 

Dominions archipresbyter ecclesiae Salonitanae subscripsi, 
vt supra. 

Barbaras presbyter ecclesiae Salonitanae subscripsi. vt 
supra. 



161 

Caesarius presbyter subscripsi, vt supra. 

Herenens presbyter subscripsi, vt supra. 

Laurentius presbyter ecclesiae Salonitanae subscripsi, vt 
supra. 

Bacauda presbyter (subscripsi), vt supra. 

Stephanus presbyter (subscripsi), vt supra. 

Ursus presbyter subscripsi, vt supra. 

Bassus presbyter subscripsi, vt supra. 

Vitalis presbyter Sarsenterensis ecclesiae subscripsi, vt 
supra. 

b. 
4. maja 533. U Saloni. 

Zakljucci drugoga crkvenoga sabora. 

Item eiusdem Honorii iunioris, Salonita- 
nae urbis archiepiscopi, de ordinatione epis- 
coporum alia capitula. 

Post iterum atque iterum consulatus Lampadii et Oresti, 
sub die IIII ISTonis Maias, facto sacerdotali concilio, Andreas vir 
venerabilis Jadertinae ecclesiae episcopus dixit: »Omnium sacer- 
dotum fratrumque meorum, papa beatissime, prosequor volunta- 
tem, quia tanta est bonitatis (tuae) magnitudo, vt omnes nos 
faciat de sui oneris leuamine cogitare. Quippe quum gratum vobis 
fore credamus, nam propter distantiam et longinqos per parochias 
consignandae plebis causa excursus, parochiae presbyteris cre- 
ditae vestra consacratione merentur sibi alios ordinari pontifi- 
ces, sicut etiam in Baroensi ecclesia, 1 praedecessore vestro beatae 
recordationis Honorio, est prouide ordinatum, quia in tanta 
distensione locorum rarius consignationem chrismatis populus 
renatus adsequitur. Quapropter, qui omnium nostrum primatum, 
Deo iuvante, quo praesides, curam geris ordinationemque com- 
missam tuorum, necesse est, pontificum adminiculis releueris«. 



1 Baroensis ecclesia, po svoj prilici grjeSkoiu mjesto B a- 
1 o e n s i s; za Baloe se drzi, da se nalazilo ondje, gdje je danas Varcar 
Vakuf, to jest izmedu Kljuca i Jajca, oko vrelista Sane. Biskup njegov 
nije dosao ni na jedan od oba sabora, ili se poimence ne spominje, 
jer kako vidjesmo, na zapisnicima drugoga sabora potpisana su dva 
biskupa, ali se ne kaze koje su crkve. 
Dr. Ferdo 8i§i6: Prirucnik izvora I. 11 



162 

Honorius beatissimus vir respondit arcliiepiscopus : »Ago 
gratias, quod talibus me creditis solatiis releuanduni, vt crescente 
fratrum et coepiscoporum nostrorum numero et leuior fiat sar- 
cina diuisa per plures et onus gratum, quod cum lionore susci- 
pitur. Atque ideo tali fraternitatis vestrae postulatione perpensa, 
parochias, quae nostra sortiebantur consecratione presbyteros et 
ob longinquitatem sui visitationem difficillimam merebantur, 
ad ordinandorum episcoporum curam facta distributione credi- 
mus pertinere; praesertim quum nihil canonicis sit contrarium 
constitutis, quia nee episcopalis vilescit auctoritas, quum in tanta 
locorum distensione tot parochiis necessario proponuntur, nee 
vbi presbyter possit sufficere, ordinatur episcopus, quia nee con- 
signandi nee reconciliandi licentia facile Dei sacerdotibus est 
concessa. Pro qua re liuius ordinationis nobis est prouisa neces- 
sitas, ne quod maxima ecclesiae sollicitudine est gerendum, pro 
raritate pontificum negligatur. Quapropter qui vel in quibus 
locis episcopi debeant consecrari, diligentius pertractemus«. 

Tractatu itaque habito, adiectae sunt sententiae, in quam 
hoc communi noscitur sedisse consilio, vt in Sarsentero, Muccuro 
et Ludro episcopi debeant consacrari; futurorum personas antis- 
titum decretorum tenor adsignet. Itaque prolatis decretis, in 
quibus electionis includebant officium, in Muccuro Stephanum 
presbyterum, in Sarsentero Paulinum presbyterum, in Ludro 
Cecilianum presbyterum spirauere episcopos consecrari. 

Qua electione decursa, supra scriptus beatissimus vir Ho- 
norius arcliiepiscopus ita subiunxit: »Patefacto nobis decretorum 
tenore solemniter (circa fines) dioecesis statuimus obseruandum, 
vt Sarsenterensis episcopus basilicas, quae in municipiis 
Dellontino, Stantino, !N"ouense per Rasticiarum, Potuatico et 
Beuzavatico et supra constituae sunt, quae tamen ad nos hacte- 
nus respexere, in parochia consequatur. Ludrensis vero epis- 
copus (municipium) Magnoticum, Equitinum, Saluiaticum et 
Sarsiaticum, sicut ad ordinem nostrum noscit obtinuisse, perci- 
piat. Muccuritanus autem episcopus se (extra fines) mon- 
tanorum Delminense, Onestinum, Salonitanum quoque, dumtaxat 
quidquid in insulis continetur, vel trans Oneum noscitur esse 
diuisum, quod »continens« appellatur, sed .etiam E-edditicum in 
diocesim habiturus accipiat; et exceptis reliquis in territorio 
Salonitano basilicis, vel pro adiacentia sui rare motiones atque 



163 

sagitagine, statuentes etiain, vt nullus in alterius dioecesi 
quolibet modo audeat dedicare basilicas nee fratrum priuilegia 
illicita praesumptione turbare. Necesse est etiam de celebrandis 
conuentibus patrum modis omnibus constituta seruari, sed quia 
bis in anno concilia fieri praeceperunt propter diuersas necessi- 
tates ecclesiae amputandas, et fraternitati vestrae difficultate 
itineris atque visitandarum occupatione parochiarum grauissi- 
lnum iudicatur, vel hoc sine aliqua excusatione seruetur, vt semel 
in anno ad concilium metropolitan! venire nullus omittat, quod 
si quidem forte non desidiosa voluntas, sed inevitanda necessitas 
detinuerit, per primates suae ecclesiae se praesentet. Tempus 
autem congruum videtur, vt depositis albis Pentecosten hebdo- 
madae quae sequitur, debeat conueniri. Quae omnia sicut placuit 
ordinari, prompta voluntate consentio et propitio Deo implenda 
cnrabo«. 

Andreas vir venerabilis episcopus Bestoensis ecclesiae dixit : 
»iSTecesse nobis est bonae institutionis formam libenter amplecti, 
praesertim quum de sacro laudabiliter cogitatis obsequio, atque 
ideo quaeso, vt a loco Capellae et Arena vsque ah has vrbes basi- 
licasque, quae in mea parochia continentur, ad proponendum 
iisdem locis faciatis episcopum pertinere. Tantae vexationis la- 
bore submoto, aptior mihi sollicitudo sit de sacerdotibus plebeque 
commissa, quanto grex dominicus (a) vicino pastore melius gu- 
bernetur«. 

Honorius vir beatissimus archiepiscopus respondit : »Kon est 
dubium, venerabilis frater, et te bonae ordinationis intuitu liben- 
ter offerre, quibus et perpetuam talis gloriam mereatur oblatio 
et diuinum melius perficeretur obsequium. Et ideo quum diuini- 
tas propitiata concesserit, adhuc vnum, ad quern eadem loca perti- 
nere debeant, curabimus ordinari pontificem. Vnde ne sequens 
aetas aut addendo superflue episcoporum numera aut per cupi- 
ditatem forsitan imminuendo haec violari constituta praesumat, 
si quis tale quidpiam tentauerit, anathematis vinculis obligatus, 
poenam diuino iudicio condemnatus incurrat. Cui rei consensum 
omnium nostrum conuenit subscriptione firmari«. 

Actum Salonis. 

Honorius archiepiscopus sanctae ecclesiae Salonitanae, his 
gestis consentiens subscripsi. 



164 



Andreas Jadertinae ecclesiae episcopus, his gestis consen- 
tiens subscripsi. 

Ticyanus episcopus sanctae ecclesiae Arbensis, his gestis 
consentiens subscripsi. 

Constantinus episcopus 'ecclesiae Siscianae, his gestis con- 
sentiens subscripsi. 

Paulus episcopus. 

Marcellus, episcopus Naronitanae ecclesiae, consentiens sub- 
scripsi. 

Sarcilianus episcopus. 

Andreas episcopus Bestuensis, vt supra consentiens sub- 
scripsi. 

Paulinus episcopus (ecclesiae) Sarsenterensis. 

Stephanus episcopus Muccorensis. 

Cecilianus episcopus ecclesiae Ludroensis, consentiens subs 
cripsi. 



3. 

Grkvene prilike u Panoniji 1 . 

(535. odnosno 545.) 

Poceci krscanstva padaju u Panoniji, a napose u krajevima 
izmedn Save i Drave, u treci vijek. Istina, moglo je vec i u dm- 
gom vijeku tude biti krscana, no to bjese samo sporadicki, iz- 
uzetno. Krscanstvo su prosirili u tim krajevima u III. vijekn 
ne toliko misionari, koliko bas krscanski vojnici, trgovci i radnici, 
koji su amo dolazili, a narocito s Istoka. Prema tome dakle valja 
posve zabaciti tvrdnje docnije nastalih legenda, kao da su prve 
krscanske opcine u Panoniji osnovane od samih apostola i nji- 
hovili ucenika, pace F a r 1 a t i (I. 260 — 266.) opsirno umije 
da pripovijeda o djelovanju sv. Marka, sv. Apolinara, sv. Andro- 



1 Gl. o torn pored F a r 1 a t i-C o 1 e t a (vol. VII.) jo§ i ovo : 
Szorenyi: Yindiciae Sirmienses seu descriptio Sirmii cum suo 
episcopatu. Budae 1746. — Wenzel: Adalekok Szava Szent Domo- 
tor varos tortenetehez. (Magyar akademiai ertesito a philos., torv. 
es tortenettudomanyi osztalyok kozlonye Vol. V. (Pest 1865., pg. 319 
do 340). — Weiser: A regi Sirmium hatszazados tortenete. (A Jezus- 
tars. Kalocsai erseki fogyinnasium ertesitoje az 1881/1882. isk. evrol. 
pg. 1 — 37.). Kaloca 1882. — Pavid: Arijanstvo u Panoniji Srijemskoj. 
Bakovo 1891. — T kale id: Crta o biv§oj sisackoj biskupiji. (Kat. list 
1904., br. 17., 18., 19., 20.). — R it tig: Povijest i pravo slovenstine 
u crkvenom bogosluzju, sa osobitim obzirom na Hrvatsku. Sv. I. Zgrb. 
1910. — Rittig: Martyrologij srijemsko-panonske metropolije. (Bo- 
goslovska sniotra II. (1901.) br. 2., 3., 4.). — Duchesne: Eglises sepa- 
rees. Paris 1905. (VI. L'lllyricum ecclesiastiaue, pg. 229—279.). — 
Vailhe: Annexion de rillyricum au patriarcat oecumenique. (Echos 
d'Orient, XIV (Jan. 1911.). Constantinople-Paris (1911.) 

Obje su isprave preuzete iz Corpus iuris civilis edit. 
Krueger et Mommsen. Vol. Ill (Novellae recOgn. R. Schoell). Berlin 
1904., pg. 94., 654—664. 



166 

nika u Panoniji, sta vise, i sam sv. Petar propovijedao je pa 
njemu u Sisku sv. evandelje, a u Sirmiumu postavio biskupom 
sv. Epaenata. 

J$2l pocetku IV. vijeka, to jest poslije milanskoga edikta r 
nalazimo u Panoniji razvijenu citavu crkvenu hierarhiju. ISTa 
celu joj bjese sirmijski metropolita, kojega se vlast sirila i na Pa- 
noniju Saviju i Gornju i Donju Meziju, tako da su pod Sir- 
minm spadali kao sufragani biskupi ovili gradova: Aemona 
(Ljubljana), Siscia (Sisak), Petovinm (Ptuj), Celeja (Celje), 
Bassiana (Petrovci), Cibalis (Vinkovci), Mursa (Osijek d. g.) u 
Panoniji, te Singidunum (Beograd), Viminacmm (Kostolac), 
Aquae (Eegotin?), Patiaria (Arcer ispod Vidina) i Oescus (Gi- 
gen kod E"ikopolja na Dunavu) u Meziji. Zivot krscanski bjese se 
ubrzo vrlo bujno razvio u tim stranama, pace vec za arijskoga 
pokreta zace tude i sektarstvo. Glavni predstavnici arijanstva bill 
su biskup mursijski Yalens, mozda ucenik Arijev i singidunski 
Ursacije. Iza teske i ogorcene medusobne borbe, konaeno bi ova 
hereza unistena. 

^"o od kraja V. vijeka, naime od vremena seobe naroda,. 
nastupi sve to jace opadanje sirmijske metropolije, a narocito 
otkad joj zapadni dijelovi otpadose, tako S i s a k (Siseia), koji bi 
potom za gotskoga vladanja podvrgnut metropoliji u Saloni. Jos 
tezi udarac pretrpi Sirmium 535., odnosno 545. kad je car Justi- 
nijan podigao grad nedaleko svoga rodnoga mjesta te ga prozvao 
Justiniana Prima (danas Skopje u Srbiji), a u nj smjestio nad- 
biskupiju ili metropoliju, kojoj je podlozio ove provincije: Unu- 
trasnju Daciju, Porjecnu Daciju, Drugu Meziju, Dardaniju, 
Prevalitanu, drugu Macedoniju i dio druge Panonije. 1 
Odsada dalje zivotari sirmijski. metropolita kao obicni biskup, 
no ne zadugo, jer s padom Sirmiuma u avarske ruke (582.), ostavi 
grad zadnji mu biskup Sebastijan. 



1 To je danasnja Slavonija sa Srijemom. Iz ovoga se cina Justi- 
nijanova smije zakljuciti, da je byzantinsko-gotski rat tada ved kroz 
dulje vremena potrajao, i da je tada Justinijan ved i bio gospodar 
bar Sremske Panonije, te onih dijelova Mezije, koji su poslije 507. 
do§li u Teoderikovu vlast. Gl. o torn: Strakosch-Grassinann: 
Geschichte der Deutschen in Osterreich-Ungarn. Bnd. I. (Bee 1895.) 
str. 240. 



167 



14. aprila 535. 

Car JusHnijcub javlja Katelijanu nadbiskupu u Justiniani Primi, 
da mu je podvrgao jos i dio Srijemske Panonije. 

De privilegiis archiepicopi Primae Ju- 
stinianae. 

Imperator Justinianus A. Catelliano viro beatissimo archie- 
piscopo Primae Justinianae. 

Multis et variis modis nostram patriam augere cupientes, 
in qua prima deus praestitit nobis ad hunc mundum quern ipse 
codidit venire, et circa sacerdotalem, censuram earn volumus ma- 
ximis increments ampliare: ut Primae Justinianae patriae nos- 
trae pro tempore sacrosanctus antistes non solum metropolitanus 
sed etiam archiepiscopus fiat, et certae provinciae sub eius sint 
auctoritate, id est tarn ipsa mediterranea Dacia quam Dacia ri- 
pensis nee non Mysia prima et Dardania et Praevalitana pro- 
vincia et secunda Macedonia et pars secundae Pannoniae, quae 
in Bacensi est civitate. Cum enim in antiquis temporibus Sirmii 
praefectura fuerat constituta, ibique omne fuerat Illyrici fasti- 
gium tarn in civilibus quam in episcopalibus causis, postea autem 
Attilanis temporibus eiusdem locis devastatis Apraeemius prae- 
fectus praetorio de Sirmitana civitate in Thessalonicam profugus 
venerat, tunc ipsam praefecturam et sacerdotalis bonor secutus 
est, et Tbessalonicensis episcopus non sua auctoritate, sed sub 
umbra praefecturae meruit aliquam praerogativam. Cum igitur 
in praesenti deo auctore ita nostra respublica aucta est, ut utraque 
ripa Danublii iam nostris civitatibus frequentaretur, et tarn Vi- 
minacium quam Recidiva et Litterata, quae trans Danubium 
sunt, nostrae iterum dicioni subactae sint, necessarium duximus 
ipsam gloriosissimam praefecturam, quae in Pannonia fuerat con- 
stituta. iuxta Pannoniam in nostra felicissima patria collocare,. 
enm nihil quidem magni distat a Dacia mediterranea secunda 
Pannonia, multis autem spatiis seperatur prima Macedonia a 
Pannonia secunda. Et quia homines semper bellicis sudoribus 
inhaerentes non erat utile reipublicae ad primam Macedoniam 
per tot^ spatia tantasque difficultates venire, ideo necessarium 
nobis visum est ipsam praefecturam ad superiores partes trahere„ 



168 

eo iuxta earn provinciae constitutae facilius sentiant illius medi- 
cinam. Et ideo tua beatitudo et omnes praefatae Primae Justi- 
nianae sacrosancti antistites archiepiscopi habeant praerogativam 
et omnem licentiam suam auctoritateni eis impertire et eos ordi- 
nare, et in omnibus supradictis provinciis primum honorem, pri- 
mam dignitatem, summum sacerdotium, summum fastigium, ut 
a tua sede creentur et te solum arcliiepiscopum habeant, nulla 
communione adversus (eos) Thessalonicensi episcopo servanda; 
sed tu ipse et omnes Primae Justinianae antistites sint eis iudices 
et disceptatores : quicquid oriatur inter eos discrimen, ipsi hoc 
dirimant et finem ei imponant et eos ordinent, neque ad alium 
quendam eatur, sed suum cognoscant arcliiepiscopum omnes prae- 
dictae provinciae, et eius sentiant creationem, et vel per se vel 
per suam auctoritatem vel clericos mittendos babeat omnem po- 
testatem omnemque sacerdotalem censuram et creationis licen- 
tiam. Sed et in Aquis, quae est provinciae Daciae ripensis, 
ordinari volumus a tua sanctitate episcopum, ut non in posterum 
sub Meridiano episcopo sit constituta, sed Meridianus quidem 
maneat in Meridio, nulla ei communione cum Aquis servanda; 
Aquensis autem episcopus habeat praefatam civitatem et omnia 
eius castella et territoria et ecclesias, ut possit Bonosiacorum 
scelus ex ea civitate et terra repellere vel orthodoxam fidem 
transformare. 

Ut igitur sciat beatitudo tua nostri numinis dispositionem, 
ideo praesentem legem ad tuam venerabilem sedem transmisimus, 
ut inperpetuum tale beneficium habeat patriae nostrae ecclesia 
in dei omni potentis gloriam et nostri numinis sempiternam 
recordationem. Quando autem tuae sedis gubernatorem ab hac 
luce decedere contigerit, pro tempore arcliiepiscopum eius a vene- 
rabili suo concilio metropolitanorum ordinari sancimus, quern 
admodum decet archiepiscopum omnibus honor atum in ecclesiis 
provehi, nulla penitus Thessalonicensi episcopo neque ad hoc 
communione servanda. 

Beatitudo igitur tua quae nostra sanxit aeternitas modis 
omnibus ad effectum perducere non differ at. 

Datum XVIII. Kal. Mai. [Belisario v(iro) c(larissimo) 
consule] . 

Justiniani Novellae XI. 



169 



b. 



18. maria 545. U Byzantu. 



Car Justinijan podvrgava Panoniju pod vlast nadbiskupa u 
Justiniani Primi. 



I1EPI EKKAHSIASTIKQN 
KANONGN KAI IIPONOMIGN. 

f O <xbzb<; pasiXsoc (sc. 'Iooa- 
rtvtav&c Ad^ougzoq) Qerp(j) T<j) 
ivSo^otarip e7rdp*/(p 7Upaira)pia)v. 

(Jl p o o i (i t o v) Ilepi tcov sx- 
•/.XYjT.aauxcov xavovoov xai 7rpovo[xt(ov 
xat aXXcov xetpaXaiaw sic idc a^Ka- 
ziza^ sxxXrjaiac; xai too? Xoazobc, 
aspaajxtooc olxooc opwvrwv tov ita- 
povra v6{jlov 7Tpocpspo[iev. 



DE EGCLESrASTIGIS CA- 
NONIBUS ET PR1VILEGIIS. 

Idem Augustus (sc. im- 
perator Iustinianus) Pe- 
tro gloriosissimo praefecto 
pra eto rio. 

(P r a e f a t i o) . De regu- 
lis ecclesiasticis et privilegiis 
aliisque capitulis ad sacro- 
sanctas ecclesias et reliquas ve- 
nerabiles domos pertinentibus 
praesentem proferimus legem. 



Caput II. 



Kal 8ta toOto deaiciCo^ev, xard 
too; aorwv opoos tov aYKotaiov njs 
«peopor^pa<; Ta>|r/)c, rcd7rav Trptotov 
Btvat 7rdvTcov twv ispsa>v, tov 8s 
{laxapKoratov dp^i£7TLaxo7UOV Kcov- 
OTavuvooTCoXeax; r»j<; vsac T(0|jlyj? 
Beorepav id£iv s7T£)(£iv {xstd tov afKo- 
tatov arcoaroXixov ftpovov zf^ 7upea- 
ftotepag TwfXYj?, id>v 8s aXXoov rcdv- 
tcav 7rpoTi(JLda^at. 



Ideoque sancimus secun- 
dum earum definitiones, sanctis- 
simum senioris Romae papam 
primum esse omnium sacer- 
dotum, beatissimum autem ar- 
chiepiscopum Constantinopoleos 
Novae Romae secundum habere 
locum post sanctam apostolicam 
sedem senioris Romae, aliis au- 
tem omnibus sedibus praepo- 
natur. 



Ta-rov 



Caput III. 

Tov U lazy, xaipov jxaxapLw- Per tempus autem beatis- 

simum archiepiscopum Primae 
lustinianae nostrae patriae ha- 
bere semper sub 3ua iurisdieti- 



&P5(isiciaxoirov zr^ ITpwnj? 
Io'jiTiviavTj? zffi Tj{jL3TSpa? TrarpiSo; 
fyetv isl otco tTjV oixsiav StxaioSo- 



170 



oiav too; eTCiaxorcooc; tow S7rap)(ia)v 
Dacias mediterranean xai Dacia? 
ripensiac, Praevaleco? zat Dar- 
dania? xai Mooias ttjs avcorspa? 
xai Ilavvoviac, xai reap" aoTOO too- 
todq ^3tpoToveTadai, aoTov 6s D7c6 
trjs otxsia? aovoSoo ^sipoTovslafrai, 
xai sv OLumlc, rat? orcoxeifiivaic aoT(j) 
£7uap)(tais tov totcov stcs^siv aoTov 
too arcoatoXixoo Ta>fiif]? ftpovov xard 
Ta optaftsVca arco too ocyioo 7ra7ra 
BtYiXioo. 



one episcopos provinciarum Da- 
ciae mediterranaee et Daciae ri- 
pensis, Privalis( !) et Dardaniae 
et Mysiae superioris atque Pan- 
noniae, et ab eo hos ordinari, 
ipsum vero a proprio ordinarl 
concilio, et in subiectis sibi pro- 
vinciis locum obtinere eum sedis 
apostolicae Romae secundum ej 
quae definita sunt a sanctissimo 
papa Vigilio. 



(ErciXoYos) "Auva toivov 8ia 
too 7:ap6vT0<; v6[ioo si's to Siy]vsxs? 
ia*/6oovToc t) ^jxsTspa s&saTuas ?a- 

ATjVOTT]?, 7] OTj 07r£pO)(Yj iSixtwv xata 

to aovYj&es xara tyjv paaiXtSa Tao- 

T7]V 7r6XtV 7tpOTl\>S|jiVtoV £1? TYjV aTCaV- 
TCDV fVtoCJtV iXO-StV 07:£OaaT(J). 7j[XSl? 

Yap 7rpovoYJoo[JL£V ? 07ra>n avso 7:daY]<; 
tyj? T(ibv ottotsXwv CY]|jia; xal £V 
tat? sirap/iat? (pavspco&etTj. 



(Epilogus). Quae igitur pei 
praesentem legem in perpetuum 
valituram nostra sanxit tran- 
quillitas, tua celsitudo edictis 
sollemniter in hac regia civitatt 
propositi's ad omnium studeat 
pervenire notitiam. Nos enii 
providebimus, quatenus sine col- 
latorum dispendio fiat etiam ii 
provinciis manifesta. 



Datum XV. Kal. Aprilis Constantinopoli. Imp(eratoris) 
d(omi)n(i) Justiniani PP Augusti anno XVIII post cons(ulatu) 
Basilii v(iri) c(larissimi) anno IV, ind(ictione) VIII. 

Justiniani Novellae CXXXI. 



4. 

Papa Grgur I. Sveti i Dalmacija 1 . 

(590.— 602.) 

Od negda tako obilne papinske korespondencije, sacuvala 
nam se prije vremena Inocenta III. (1198. — 1216.) pet fragme- 
nata tako zvanih regestara (regestum, registrum). Regestari 
pak jesu u jednu cjelinu skupljeni prijepisi isprava i pisama 
ueinjenih po nalogu autora, dok su kopijalne knjige (co- 
piarium) zbirke prijepisa isprava i pisama ueinjenih po nalogu 
primaoca njihovih. Prema tome dakle regestare sacinjavaju prije- 
pisi isprava jednog istog autora na razne adrese, a kopijalne knjige 
prijepisi isprava od raznih autora na jednu istu adresn. Sacuvani 
fragmenti papinskih regestara jesu: Grgura I. (590.— 604.), 
Ivana VIII. (872.-882.), Grgura VII. (1073.— 1085.), Anakleta 
II. 1130.— 1138.), protupape Inocenta II. (1130.— 1143. i i 
Aleksandra III. (1159. — 1181.). Zasada nas zanima samo rege- 
star pape Grgura I. On se sastoji od kakih 850 pisama, koja 
nijesu odmah u pocetku sacinjavala jednu cjelinu, vec su bila 
razdijeljena na tri cesti, pa ih tek u IX. vijeku slozise zajedno. 
Zna se i to, da je jos u IX. vijeku bilo sacuvano od Grgurove 
korespondencije cetrnaest svezaka pisanih na papirusu (ko- 
jim se papinska kancelarija sluzila sve do polovice XI. vijeka, 
kad ga zamijeni pergamena), od ko j ill je svaki svezak obuhvatao 



1 Gl. o torn Bulic: S. Gregorio Magno papa nelle sue relazioni 
colla Dalmazia (590—604). Spalato 1904. (Prilog »B-ulletinu« od 1904.). 
— O papinskim regestarima i ispravama toga vremena: Schmitz- 
Kallenberg: Papsturkunden. Drugo izdanje. U Meister: Grund- 
riss der Geschichtswissenschaft. I., 2. Leipzig 1913. — Karlo Hor- 
vat: Razvitak papinske kancelarije od najstarijega doba do Inocenta 
III. Sarajevo 1909. (iz »Vrhbosne« 1909.). 



172 

po jednu indikcionu godinu racunajuci od 1. septembra 
(indictio constantinopolitana) . Kako je Grgur I. vladao 14 go- 
clina, nesumnjivo je onih cetrnaest svezaka sacinjavalo njegovu 
korespondenciju, koja nam se ipak nije sva sacuvala. Svako go- 
diste bilo je u tim regestinia poredano kronoloskim redom, pa 
je prenia tome i svaki svezak till regestara podijeljen bio na dva- 
naest dijelova s ubiljezenim naslovima pojedinih mjeseci. Ova 
sacuvana nam pisma izdana su vec vise puta; 1 najbolje izdanje, 
kojim sam se i ja posluzio, jeste ono, sto ga priredise Ewald i 
Hartmannu zbirci »Monumenta Germaniae historica. Episto- 
lae Vol L II. (Berlin 1887. i 1899.). 

Pisma pape Grgura I. od velike su vaznosti ne samo za 
historiju zapadnih naroda, nego i po nas. Oisim toga sto nam 
osvjetljuju zadnje dane rimskoga zivota u Saloni, ona nam i na- 
govijestaju skoru buru, sto se spremala provalama Slavena 
s jedne strane na sjever spram Istre i Italije, a s druge u Dalma- 
ciju. Prema tome njima se popunjuje, odnosno potvrduje, kazi- 
vanje Pavla diakona i Tome arcidakona. Inace nam i ova pisma 
pokazuju, da dukljanska biskupija nije potkraj VI. i na pocetku 
VII. vijeka potpadala pod Salonu, vec pod Justinianu Primu 
{jos od 535.). 

a. 
U januaru 591. 

•Grgur I. nalaze salonskomu nadbislcupu Natalu, da uspostavi 
arcidakona Honorata u njegovoj casti. 

Gregorius IS" a t a 1 i episcopo Salonitano. 

Gesta quae nobis in concilii vestri confecta secretario dire- 
xistis, in qnibus archidiaconns Honoratns addicitur, plena esse co- 
gnovimus semine iurgiorum, cum uno eodemque tempore una per- 
sona nolens ad sacerdotii ordinem provehitur, quae tamquam in- 
merita a diaconatus officio removetur. Et sicut iustum est, ut nemo 
crescere compellatur invitus, ita censendum puto, ne quisquam 
in sons ab ordinis sui ministerio deiciatur iniuste. Verumtamen 



1 Prvi put jos u Veneciji 1768. i 1776. od Gallicciollija. Ona §to 
■se ticu Dalrnacije izdali su i Kukmljevic (C o d e x d i p 1. I., 5—34.), 
i R a c k i (Documenta 236 i dalje\ no s vise pogrjesaka. 



173: 

quia inimica Deo discordia tuas partes excusat, locum et ammini- 
strationem suam Honorato archidiacono restituas commonemus, 
atque Concordes divinis ministeriis competentia exhibete servitia. 
Audientiae et quaestioni nostrae, si adhuc inter vos causa nutri- 
tur scandali, praedictus archidiaconus occurrat ammonitus. atque 
d i lectio tua pro partibus suis dirigat personam instructam, quibus 
praesentibus, solaciante nobis Domino deposito studio persona- 
rum, quae competunt favori iustitiae decernere valeamus. 



U martu 592. 

Grgur I. cestita ilirskomu prefeMu Jdbinu, sto je provincial po- 
mogao, da se oporavi od napadaja harbarskili. 

Gregorius Jobino praefecto praetorio 
Yllirici. 

Licet ad reddenda paternae caritatis officia hostilitate iti- 
neris occupatis, raritas portitorum impediat, quoties tamen 
occasio ineiderit, excellentiam vestram non desistimus scriptis 
discurrentibus visitare, quatenus hos, quorum aspectum praesen- 
tium videre non possumus, eos aliquatenus scriptis valeamus al- 
ternantibus intueri. Gaudemus itaque, quod eminentiae vestrae 
regimine adflictae Dominus voluit provinciae consulere, ut quam 
ex una parte flagello barbaricae vastationis ulcerat, lianc ex alia 
per eminentiam vestram quasi per superductam salutem curet. 
Largitam ergo vobis dignitatem ex solo munere donantis adtendite, 
et ex ipsa concessi regiminis administratione Conditorem A^e- 
strum erga vos placabiliorem facite, quatenus cum ipse quos lar- 
gitus est meritis bonorum operum ad suam viderit gloriam revo- 
cari, et in hac vos vita clariores efficiat, et praemia vobis regni 
caelestis concedat. Praesentium igitur latorem, quern illic pro 
ipsa exigui patrimoniali administratione direximus, vestrae ex- 
cellentiae commendamus. ^os enim caritatis vestrae connexi 
vinculo Dominum petimus, qui sic actus vestros in hac vita di- 
rigat, ut ipsorum merito ad aeterna vos regna perducat. Xatali 
autem f ratri et ooepiscopo nostro in nullo vestra gloria contra iusti- 
tiam opem ferat, quia tanto necesse est, ut canonicae ultionis 
vindictam sentiat, quanto et ipsam regulam canonicam ignorat. 



174 



c. 
U julu 600. 

Grgur I. tuzi se nadbiskupu Maksimu na pogibao, Ho prijeti 
Italiji od provale Slavena u Istru. 

Gregorius Maximo episcopo Salonitano. 

Ad Eomanam urbem veniens communis f ilius presbyter Ye- 
teranus ita me podagrae doloribus debilem repperit, ut fraterni- 
tati tuae epistolis per me respondere nullatenus valuissem. 
Et quidem de Sclav orum g e n t e, quae vobis 
valde inminet, et affligor vehem enter et con- 
turbo r. Affligor in his quae iam in vobis patior ; conturbor, 
quia per Histriae aditum iam ad Italiam intrare coeperunt. 

d. 
U martu 602. 

Grgur I. svjetuje nadbiskupu Iustiniane Prime Ivanu, da uMom 
s dukljanske biskupske stolice Pavla i da ga dozivotno zatvori 
samostan, jer je na silu odnio neke crkvene utvari. 

Gregorius Ioanni episcopo Primae Iusti- 
n i a n a e. 

Quando mala, quae paenitentiae fletu purganda sunt, au- 
gentur excessibus, ita maior est delinquentibus adhibenda cor- 
rectio, ut et ipsi f acinus suum poena saltern vindicante cognoscant 
et alios ab inlicitis ecclesiasticae ultionis timor inhibeat. Dilec- 
tissimus itaque lator praesentium !N"emesion ad nos veniens indi- 
cavit, sicut et gestorum exemplaria quae hie detulit continebant, 
Paulum Docleatinae civitatis episcopum inter alia mala in corpo- 
rali crimine lapsum a suis fuisse clericis accusatum atque habita 
cognitione ita, quod sine dolore dicere non possumus, claruisse 
atque insuper, postquam convictus est, etiam libellum eum, in 
quo ea de quibus accusatus fuerat vera esse confessus est, optu- 
lisse ; qua de re sententia illo episcopali deposito se eius loco cum 
fraternitatis vestrae consensu esse episcopum ordinatum. Sed 
nunc eundem Paulum cum auxilio saecularium iudicum venien- 
tem episcopium more praedonis ingressum ablatisque violenter 
rebus ecclesiae, ab eo se proiectum et ad summam iniuriam ac 



175 

necem paene perductum. Et quoniam tante nequitiae pravitas nee 
dissimulanda nee leviter attendenda est, fraternitas vestra haec 
omnia diligenter curet addiscere et, si ita se, ut edocti sumus, 
Veritas habet, praedictum Paulum districta faciat executione 
compelli, ut, quaecumque abstulit, omni mora vel excusatione ces- 
sante restituat. Si vero nihil ecclesiae, sed proprium se dixerit 
abstulisse, quamvis grave et iniquum fuit, ut non a vobis vel 
metropolita eius hoc peteret, sed ausu temerario manu praesu- 
meret agere, verumtamen, si quid proprium tulit, sub fraterni- 
tatis vestrae debet examinatione constare, si verum est. Sed et 
illud diligenter quaerendum est, si quid male de rebus dilapidavit 
ecclesiae vel nunc abstulit; hoc reformare ac satisfacere modis 
omnibus compellatur. Si autem differe temptaverit, quousque 
onme quod dilapidavit vel de substantia tulit ecclesiae restituat, 
in monasterio mittendus est, ut saltern coactus reddat, quod male 
auferre non timuit. Qui si forte, quod non credimus, post depo- 
sitionem suam inverecunde ac mente perversa aliquid de epi- 
scopatu loqui atque rursus ad hoc qualibet aspirare praesumptione 
temptaverit, fraternitatis vestrae se contra improbitatem ipsius 
omnino vigor accendat atque dominici corporis et sanguinis com- 
munione privatum in monasterio eum usque ad diem obitus sui 
ad agendam curet paenitentiam retrudendum, quatenus perpe- 
trati sceleris maculas dignis discat fletibus emundare, quas magis 
in interitu animae suae nequiter augere desiderat. Suprascriptus 
autem dilectissimus frater noster Nemesion in loco suo et episco- 
patus officio procul dubio reformetur, et, ne denuo hac de re 
inquietudinem ac molestiam patiatur, sollicitos vos esse necesse 
est, quia hoc non solum ad huius munitionem, verum etiam ad 
aliorum constat emendationem proficere, ut pravorum hominum 
praesumptio nil de cetero contra sacrorum canonum statuta vel 
ecclesiasticam disciplinam ullo modo audeat attemptare. 



5. 



Iz vremena Karla Velikoga, Ludovika PoboZnoga 

i Lotara I. 

(811.— 840.) 

Jos 796., nakon pada avarske drzave odredeno je bilo, da 
bude rijeka Drava granicom izmedu nadbiskupije salzburske na 
sjeveru, a oglejske na jugu. No raspre izmedu oba crkvena do- 
stojanstvenika, a narocito izmedu patrijara Maksencija i nadbi- 
skupa Arna, pa zaokupljenost cara Karla Vel. s drugim poslo- 
vima bijahu razlogom, da je raspra definitivno zakljucena tek 
dne 14. jima 811. u Aachenu pred samim carem. Ovim vaznim 
aktom nesumnjivo je potpala pod oglejsku patrijarsiju citava 
Panonija (juzno od Drave), koliko je bila u. vlasti fra- 
nackoj , dakle i teritorij nekadanje sisacke bisku- 
p i j e, k a o i s r i j e m s k e, no ipak nijesu obnovljene ove pro- 
pale bisknpije. Vrlo je vjerojatno, da je krscanstvo u tim stra- 
nama za gospodstva avarskoga veoma oslabilo, ako i ne mozda 
posve propalo, tako da su se tek Franci u tim krajevima pobrinull 
oko k r s t e n j a onamosnjega ziteljstva, u prvom redu Slavena 
(Hrvata). 1 ~No dok je tada (811.) potpala pod oglejsku nadbi- 
skivpiju Panonska Hrvatska, dotle su pod patrijarsiju u Gradezu 
(Grado) nesumnjivo vec davno prije dosle biskupije u Krku i 
Osoru; po mom misljenju narocito je jos i krcka biskupija imala 
udjela oko krstenja Hrvata bar u Liburniji. 2 



1 Gl. Diimmler: tlber die siidostlicheii Marken des frankischen 
Reiches unter den Karolingern. Wien 1853. (Archiv f. Kunde osterr. 
Geschichtsauellen), 20 — 24. 

2 Ne zna se kad su utemeljene biskupije osorska i krcka. One 
nam se prvi puta si^urno javljaju tek 879., odnosno na spljetskim sa- 
borima (925.), no ne moze da bude sumnje, da su mnogo starije. K 1 a i 6 



177 

Diobom franackoga earstva od 817. potpadali su Ilrvati 
pod najstarijega sina cara Ludovika L o t a r a, i to pod njegov 
glavni dio regnum Italiae; Slaveni pak na sjever od Gvozda, pot- 
padali su pod Ludovika Njemackoga. Ovako je ostalo sve 
do 875.j naime do smrti cara Ludovika II., sina Lotarova. 1 

Ugovorom utanacenim (a mozda samo produzenim vec iz 
prijasnjih vremena) u Paviji dne 22. februara 840. izmedu cara 



(Krcki knezovi Frankapani I. (Zagreb 1901., 78 — 9) kaze: »Oko godine 
585. sipoinirije se u gradu Krku biskupija (in Yegla), koje se glavar 
poput osorskoga i picanskoga biskupa u Istri pokorava aikvilej,skomu 
patrijarki [sc. u Gradezu]. Nema sumnje, da je biskup _sa svojim sveceni- 
cima sirio krscansku vjeru me dm poganskirn Hrvatima tako na otoku 
kao i na susjednom kopnu od Trsata do Senja. Za bizatinskoga cara. 
Vasilija I. primljeni su oko god. 878. svi romanski gradovi Dalmacije. 
s njima i Krk, u zastitu hrvatekoga kneza Sedesiava . . . U isto v r i- 
jeme, ako ne vec prije, otkinuta bi krcka biskupija 
(z a j e d n o s o s o r s k o m) o d akvilejske p a t r i j a r s i j e na 
Gradu, te bi privaljena spljetskoj nadbiskupiji, koja 
se jos od god. 852. smatrala za metropolu hrvatske drzave. J a m a c n o 
je tada krckomu biskupu prosirena vlast na kopnu 
hrvatskomu, te je zadobio zupe i oblasti, koje su po- 
slije zapale senjskoga biskup a 1 . Ovo se misljenje Klaicevo 
psniva na kazivanju sto ga donosi »C h r o n i c o n Gradense 1 , uz 
koje noviji istrazivaci stavljaju datura 3. novembra 579., a glasi »Tune 
Helias patriarcha [sc. Gradensis] egregius cum omni ilia episcoporum 
multitudine ac cleri et populi collaudatione ordinavit et constituit 
et de novo e r e x i t XVI. episcopatus tarn inter partes loci Foroiu- 
ura nee non et Histrie et Dalrnatie regiones. videlicet V e- 
rlensem, in A p s a r o, in Pathena (Pican), quam in Venetiarum par- 
• . (Monticolo: Cronache Veneziane I. Roma 1890., 
43.). Xo ovo se mjesto smatra falsifikatom gradeske crkve (Gl. Kos: 
Gradivo J.. 100.). Medutim je izvan svake sumnje. da je gradeska crkva 
iznijela tu tvrdnju na crkvenom saboru u Manto^i dne 6. juna 827. 
(Kos: Gradivo II., 77—82). Prema tome dakle, ako se i uzme, da je 
ono falsifikat, ipak je sigurno to, da su t a d a t. j. 827. faktickibile 
h i s k u p i j e kreka i osorska pod nadbiskupom Grade- 
i k i m, a onaj bi falsifikat prema tome imao da dade tek potvrdu to mu 
pravnom stanju. Po mom mnijenju obje su ove otocne biskupije 
doSle pod spljetsku nadbiskupiiu poslije potpunog pada franacke vlasti 
u Hrvatskoj, naime oko 877—879. Gl. nize rlanak 6. i 7. 

1 O tim diobama gl. Diimmler: Geschichte des ostfrankischen 
Reiches. Drugo izdanje. Bnd. I. Leipzig 1887. 17 i dalje. Glede Hrvatske 
Si sic: Geneoloski prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. (U »Vjesnik 
hrv. arheol. dr. N. S. XIII. (1913./4.). Zgrb 1914. 
Dr. Ferdo §i£id: Prirucnik izvora I 12 



178 

Lotara i duzda Petra Tradonika, bijaliu Mlecani obvezani, ako 
bi Slaveni, to jest Hrvati, a narocito Neretljani, napali istarske 
(kao i neke druge carske) gradove, da im dodu sa svojom mor- 
narieom u pomoe. Ovaj se ugovor obnavljao svake pete go dine, a 
sacuvao nam se jos i od.oyih vladara IX. vijeka: Karla III. De- 
beloga ad 11. januara 880. i kralja italskoga Berengara od 7. 
maja 888. ; u X. vijeku ga potvrdise car Oton I. 2. decembra 976., 
Oton II. 7. juna 987. i Oton III. 19. jnla 992. 1 



14. juna 811. U Aachenu. 

Car Karlo Veliki ureduje rijeku Dravu gronicom izmedu pa- 
trijarsije Oglejsh'e I nadbishupije Salcburshe. 

In nomine pa'tris et filii et spiritus sancti. Karolus sere- 
nissimus angnstns a deo coronatus, ma gnus pacificus imperator, 
Komanum gnbernans imperium, qui et per misericordiam dei 
rex Francorum et Longobardorum. Xotum sit omnium fidelium 
nostroruin magnitudini, presencium scilicet et futurorum, qua- 
liter uiri venerabiles Vrsus sancte Aquilegiensis ecclesie pa- 
triarcha et Arno Iiiuauensis ecclesie archiepiscopus ad nostram 
uenientes presentiam non minimam inter se contencionem ha- 
buerunt de Karantana prouincia quod ad utriusque illorum dyo- 
cesim pertinere deberet. Nam Vrsus patriarcha antiquam se aucto- 
ritatem habere asserebat et quod tempore antequam Ytalia a 
Lorugobardis fuisset inuasa, per synodalia gesta que tunc tern- 
poris ab antecessoribus suis Aquilegensis ecclesie rectoribus 
agebantur, ostendi posse, predicte Karantane pro-uincie ciuitatea 
ad Aquilegiam esse subiectas. Arno uero archiepiscopus asserebaf 
se auctoritatem habere pontificum sancte Romane ecclesie, ZaJ 
charie, Stephani atque Pauli quorum preceptis et confirmacii 



1 Za ove ugovore gl. Monumenta Germaniae liistorica. Legum 
sectio 11. Tomus 11. Hannover 1897., 129 — 151. Onda Fanta: Die Yer- 
tiiige der Kaiser mit Venedig bis zum Jahre. 983. (U »Mitteilungen del 
Instituts f. oster. Geschichtsforschung. I. Erganzungsband. Innsbruck 
1885., 51 — 128. — Lentz: Der allmahlicke tlbergang Yenedigs vol 
faktiseher zu nomineUer Abhangigkeit von Byzanz. (U »Byzant. Zeit-j 
schrift* III. (1894.), 73, 112—115). — Kretschmayer: Geschichte 
von Venedig. Bnd. I. Gotha 1905., 431—435. — Si sic: o. e. 39—40. 






179 

nibus predicta prouincia tempore antecessorum suorum ad Iu- 
uauensis eeclesie dyocesim fuisset adiuncta. Xos autem audita 
atque discussa eorum contencione, ut in unam eos caritatem et 
eoncordiam reuocaremus et ut in futurum tarn inter ipsos qnam 
et successores eorum omnis controuersia atque disceptacio fuisset 
penitus ablata, predictam prouinciam Ivarantanorum ita inter 
(eos) diuidere iussimus, ut Drauus fluuius qui per mediam illam 
prouinciam currit, terminus ambarum dyo(ce)seon esset et a ripa 
australi ad Aquilegiensis ecelesie rectorein, ab aquilonali uero 
ripa ad Iuuauensis ecelesie presulem pars ipsius prouincie per- 
tineret, ecelesie uero que in utraque ripa fuissent constructs, 
ubicunque possessiones suas iuste sibi collatas habere -nosceretur, 
absque contradictione et contencione ambarum parcium haberent, 
quia compertum habemus quod quedam ecelesie in una ripa flu- 
minis predicti sunt constructe, quarum possessiones in altera 
einsdem fluminis ripa sunt constitute. Hac igitur definicione a 
nobis promulgata precipimus atque iubemus, ut inter presentes 
uiros venerabiles, Maxencium videlicet qui nuper in locum uiri 
uenerabilis Vrsi patriarclie subrogatus est, et Arnonem uirum 
venerabilem Iuuauensis ecelesie archiepiscopum de hac re in 
futurum nulla controuersia aut questio moueatur, sed contenti 
sint ex utraque parte nostrd iudicio quod inter eos secundum 
rectitnidinis normam propter caritatem et pacem que inter tales 
biros decet, conseruandain iudicauimus. Xeque enim iustior nobis 
super huiuecemodi disceptacione sentencia proferenda uidebatur, 
quam ut diuisio inter eos illius prouincie cuius ambo se auctori- 
tatem habere asserebant, quia nos earundem auctoritatum neu- 
tram falsam, neutram infirmam facere uoluimus, quia una anti- 
quitate, altera Romane ecelesie sublimitate precellebat. ITanc 
nostre auctoritatis iussionem ut maiorem per tempora uigorem 
•ortiretur firmiorque ab hiis qui post nos futuri, hominibus 
haberetur. more nostro earn subscribere et de bulla nostra iussi- 
mus sigillare. 

Data XVIII. Kal. Iulias, anno XI. Christo propicio im- 
perii nostri et XLII. regni nostri in Francia atque XXXVII. 
in Ytalia, indictione III. Actum Aquisgrani palacii(!) in dei 
nomine feliciter amen. 



180 

Najstariji sacuvani nam rukopis ore isprave jeste: »Salz- 
burger Kammerbiicher« I, 32 (iz XIV. stoljeca) u c. hr. tajnom 
dvorskom i drzavnom arkivu u Bee it. 

Stampom je ved cesce izdana, a najbolje Zalin : Crkunden- 
bacli des Herzogthums Steiermark. Band I (798 — 1192,). Graz 
1875., sir. 5—7 



U junu 817. U Aachenu. 

Car Ludovik Pdbozni dijeli carstvo svoje niedu svoje sirwve Lo- 
ta ra, Pipina i Ludovika, od kojih pripade Lotavu Italija (s fur- 
lanskom markom), a Ludoriku Slaveni na sjeveru Drave. 

Ordinatio imperii. 

In nomine domini Dei et saluatoris nostri Jesu Christi 
HludoAvicus, diuina ordinante procidentia Imperator augustus. 

Cum nos in Dei nomine anno incamationis domini octin- 
gentesimo septimo decimo, indictione deeima annoque imperii 
nostri quarto, mense Julio, Aquisgrani palatio nostro more solito 
sacrum conventum et generalitatem populi nostri propter eccle- 
siasticas vel totius imperii nostri militates pertractandas, con- 
gregassemns et in his studereinus, subito divina inspiratione 
actum est, lit nos fideles nostri eommonerent. quatenus manente 
nostra incolomitate et pace undique a Deo concessa de statu to- 
tius regni et de filiorum nostrorum causa more parentum nostro- 
rum tractaremus. Sed quamuis haec admonitio devote ac fide- 
liter fieret nequaquam nobis nee his qui sanum sapiunt visum 
fait, ut amore filiorum aut gratia unitas imperii a Deo nobis 
conservati divisione humana scinderetur, ne forte hac occasione 
scandalum in sancta ecclesia oriretur et offensam illius in cuius 
potestate omnium iura regnorum consistunt incurreremus. Idcirco 
necessarium duximus, ui ieiuniis et orationibus et elemosinarum 
largitionibus a pud ilium obtineremus quod nostra infirmitas non 
praesumebat. Quibus rite per triduum eeltebratis, nutu omnipo- 
tentis Dei, ut credimus, actum est, ut et nostra et totius popnli 
nostri in dilecti primogeniti nostri Hlutharii electione vota con- 
currerent. Itaque taliter divina dispensatione manifestatum pla- 
cuit et nobis et omni populo nostro, more solemni imperial i dia- 



181 

demate coronatum nobis et eonsortem et successorem imperii, si 
Dominus ita voluerit, communi voto ' constitui. Ceteros vero 
fratres eius. Pippinum videlicet et Hludowicum, aequivocum 
nostrum, communi consilio placuit regiis insigniri nominibus, et 
loca inferius denominata constituere, in quibus post decessum 
nostrum sub seniore fratre regali pot-estate potiantur iuxta infe- 
rius adnotata capitula, quibus, quam inter eos constituimus, con- 
ditio continetur. Quae capitula propter utilitatem imperii et per- 
petuam inter eos pacem conservandam et totius ecclesiae tutamen 
cum omnibus fidelibus nostris considerare placuit et considerata 
conscribere et conscripta propriis manibus firmare, ut, Deo opem 
ferente, sicut ab omnibus communi voto actum est, ita communi 
devotione a cunctis inviolabiliter conserventur ad illorum et 
totius populi Christiani perpetuam pacem; salva in omnibus 
nostra imperiali potestate super (filios et populum nostrum, cum 
omni subiectione quae patri a filiis et imperatori ac regi a suis 
populis cxhibetur) . 

Cap. 2. Item Hludowicus volumus ut liabeat Baioariam et 
Carentanos et Belieimos et Avaros atque Sclauos qui ab orient ali 
parte Baioariae sunt, et insuper duas villas dominicales ad suum 
seruitium in pago Xortgaoe : Luttraof et Ingoldesstat. 

Cap. 17. Regnum vero Italiae eo moclo praedicto filio 
nostro, si Deus voluerit ut successor noster exsistat, per omnia 
subiectum sit. sicut et patri nostro fuit et nobis Deo volente 
praesenti tempore subiectum manet. 

Xajbolje izdanje: Monumenta Germwiiae historica. Legum 
sectio II. Capitularia regum Francorum. Tomus I. (ed. Alf. 
Boretius). Hannoverae 1SSS. pg. 270—278. — Na strani 273. 
naznaceni su i svi nam sacuvani rukopisi, mahom prijepisi. 

c. 
22. februara 840. U Paviji. 

Ugovor izmedu cava Lotara i duzda Petra Trandenika na obranu 
istarskih gradova od napadaja slavenskih. 

Lotharius diuina ordinante prouidentia imperator augustus, 
anno imperii eius vigesimo sexto, 1 octauo Kal. Marcii. Papiae 

1 Lotar dakle racuna vladanje od 814., otkad postade suvla- 
dar ocev. 



182 

ciuitatis palatio. Hoc pactum sugerente ac suplicante Petro Uene- 
ticorum duce inter Ueneticos ac vicinos eorum constituit ac reno- 
vando describi et competenter ordinari iussit, ut ex utraque parte 
de observances his oonstitutionibus sacramenta dentur et postea 
per observationem hanim constitutionum pax firma inter illos 
perseveret. Vicini vero Ueneticorum sunt ad quos huius pacti ratio 
pertinet Italicis : Istrienses, Foroiulienses, Cenetenses — 

quibus locis vel present! tempore constituti sunt, vel in futuro 
constituti fuerint maiores atque minores, quos constituit ipse 
imperator et cum Petro duce Ueneticorum et cum ipso populo 
Veneticorum etc. et cunctae generalitati ad ducatum Uenetiae 
pertinentibus, hoc pactum observare debebunt per annos consti- 
tutes numero quinque, ut nulla malitia nee lesio inter partes 
facta proveniat. 

VII. Et hoc statuimus, ut quandocumque mandatum do- 
mini imperatoris Lotharii clarissimi augusti vel missorum eius 
nobis fuerit nuntiatum, inter utrasque partes ad vestrum sola- 
tium (sc. vicinorum Istriensium, Foroiuliensium etc.) cum navali 
exercitu contra generationes Sclauorum, inimicos scilicet vestros, 
in quo potuerimus solatium prestare debeamus absque ulla 
occasione. 

VIII. Si)ondemus (sc. Venetici) quoque, ut nullum inimi- 
corum, qui contra vos vestrasque partes sunt, vel qui fuerint, nos 
qui modo sumus, vel qui fuerint, adiutorium ad vestram lesio- 
nem faciendam prebere debeamus, sub quolibet ingenio infra 
hoc spatio pacti. 

Mon. Germ. hist. Leges sec. II. t. II, 132. 



<> 



Isprave knezova Trpimira i Mutimira 1 . 

(852. i 892.). 

Obje ove isprave najstarije sit diplomaticko svjedqcanstvo 
hrvatske historije, a ujedno jos i najstariji pisani spomeniei, 
u kojima je ubiljezeno ime hrvatsko (Chroaiorum dux). 2 No 
nijesn nam >e sacuvale u originalu, vec u vrlo kasnom prijepisu 
XVIII. vijeka, odnosno u stampanoni djelu Lucijevu (De regno 
61, 65) iz XVII. vijeka. Prema tome dakle, tradicija je isprava 
Trpimirove i Mutimirove razmjerno dosta nepovoljna ; no uza 
sve to autenticnosti njihovoj nema i ne moze da bude opravdana 
prigovora. O tome treba sada nesto vise kazati. 

U srednjem vijeku imali sn gotovo svi samostani, kaptoli, 
biskupije i nadbiskupije posebne knjige prijepisa svojih isprava, 
koje su se zvale montanum, montaneiun, registrum privilegiorum, 
policorioti i topicus. Svrha bjese im, da se sigurnije i lakse 
ozmognu sacuvati one isprave, na kojima su oni temeljili svoje 
posjede i slobostine, pa stoga bi u njih i unosili pojedine isprave 
budi onako kako su pisaru pod ruke dolazile, budi prema nekom 
sistemu, primjerice kronologijskim redom ili prema posjedima. 
Pred oblastima pako uzivale sn te knjige kao zvanicno o v j e- 
rovljene zbirke prijepisa, redovito istu dokaznu valjanost,, 
kao i originalne isprave. Uza sve to, ipak valja ove zbornike 
upotrebljavati s velikom opreznoscu, jer je dobrano poznato za 
citavu sredovjecnu Evropu, da su bas oni sadrzavali pored vjero- 
dostojnih isprava i mnogo laznib, kojima se litjelo steei budi 
zakonitu pravovaljanost na neki posjed, budi opravdati fakticno.. 
ali nepravedno steceno posjedovanje. 

1 Gl. o tim ispravama S i s i c Geneal. prilozi 1 — 18. 

2 Konstantin Porf. biljezi ga tek sto godina docnije (949 — 952.). 



184 

Od takih zbornika, 1 a s ispravama iz vremena nasih na- 
rodnih vlada, sacuvalo nam se u svemu ovih sest : 1. Registrum 
privilegiorum arcliiepiscopatus Spalatensis. 2. Registrum (pri- 
vilegiorum) olim monasterii sancti Stepliani prope Spalatum 
(Scritture del nionastero di s. Stefano di Spalato). 3. Registrum 
(privilegiorum olim monasterii sancti Petri in Selo) . 4. Registrum 
(privilegiorum) monasterii monialium sanctae Mariae Jaderae. 
5. Registrum privilegiorum olim monasterii sancti Chrisogoni 
Jaderae i 6. Libellus policorion, qui et topicus vocatur monasterii 
sancti Johannis apostoli et evangelistae Belgradensis. Mi cemo se 
sa svakim od ovih zbornika. napose baviti, a zasada ostat cemo 
samo kod prvoga, to jest kod zbornika isprava nadbiskupije 
spljetske. 

Spljetska je crkva posjedovala taj zbornik jos davno prije 
prve pole XI Y. vijeka, jer nam se g. 1333. spominje kao »pra- 
star« (antiquissimum). Po ovom paik »prastarom« zborniku, koji 
je sadrzavao »plura privilegia papalia et regalia arcliiepiscopatus 
Spalatensis«, dade spljetski nadbiskup D o m i n i k d e L u c- 
cari (1328. — 1348.) uciniti vec pomenute g. 1333. nov prijepis; 
posao povjerio je spljetskom primiceriju i »carskom biljeznikn« 
Lukanu Bertaniju, a kad je bio gotov, onda bi 30. maja 1333. 
u prisutnosti istoga nadbiskupa Dominika de Luccari, lirvatskoga 
biskupa Luke, opata samostana sv. Stjepana »pod borom« (de 
pinis) Matije i arhidakona spljetskoga kaptola Dese, te gradskih 
biljeznika Bonakursija, Benedikta i Stjepana ovjerovljen 
i snabdjeven pecatima nadbiskupa Dominika Luccarija, biskupa 
Luke, samostana sv. Stjepana »pod borom« i kaptola spljetskoga. 
Taj je prijepis potom upotrebio Lucius za svoje djelo na po- 
cetku druge polovice XVII. vijeka. No u XVIII. vijeku (prije 
1765.) ucinjen je i opet nov prijepis iz toga prepisanoga zbor- 
nika od 1333., i to u dvije knjige u velikom foliju s natpisom: 
»Donationales« i »Mensa episcopalis«, koje se danas cuvaju u 
arkivu spljetskoga biskupa, dok se sam prijepis od 1333. nekud 
izgubio, ili je po nesreci propao, tako da ga Fa r 1 a t i nije vise, 



1 Racki: Stari prijepisi hrvatskih isprava do XII. vijeka prema 
maticama. Rad knj. 26, str. 136 i dalje. Bresslau Handbuch der 
Urkundenlehre. Vol. I. 2 Lpzg. 1912., pg. 86 i dalje. Wattenbach: 
Das Schriftwesen im Mittelalter. Lpzg 1896, str. 408—416. 



185 

kako se eini, poznavao, vec je bio upucen ili na Lucijeve prije- 
pise, ili na one dvije knjige novijih prijepisa iz XVIII. vijeka. 

Iz vremena narodnih nasili vladara n ovom se zbornikn 
nalaze ove isprave: 

1. 852., 1 m a r t i i. In loco B i a c i. Trpimir dux eccl. 
Spalatensi possessiones in Lasani et Tugari deinde eccl. s. Georgii 
de Putalo nee non decimas ex curte sua Klis confirmat. 

2. 892, 28 sept. In loco Biaci. Mutimir dux eccl. s. 
Georgii cum omni suo introitu et exitu eccl. Spalatensi confirmat. 

3. 1076, 9 o c t. Zvonimir rex dat et confirmat arcliiepiscopo 
Laurentio et eccl. Spalatensi eccl. s. Georgii de Putalo »iuxta 
donacinem et cenfirmacionem regu m, praedecessorum meorum, 
uidelieet Tirpimir et Muncimir, ut in eorum conscriptis paginis 
uidimus contineri«. 

4. 1078. 16 a p r. Zvonimir rex villas atque terras Serenine. 
Gatte, Tugari, Osici, Debric, Dlanoce, Vollari et Cremene, que 
posite sunt infra montes Hassari, nee non villas et terras 3. 
Georgii de Putalo, Cosice, Lasani, Ostrog, Biachi cum tota iuris- 
dictione castri Albona, Radosici et Smine, que site sunt circa 
montes, in montibus et sub montibus Dubraue, ac etiam villas et 
terras Stolec in Cetina, Sudumirice in Cleuna, item ecclesias s. 
Moysi s. Stephani, s. Mariae (de Salona), s. Petri de Clobuco, 
qnas (p r o g e n i t o r e s eius) donauerunt eccl. Spalatensi, con- 
firmat »ac ex nou a donatione« concedit. 

5. 1078. Zvonimir rex »tocius Chroaciae simulque Dalma- 
ciae« eccl. Spalatensi »ruppam earn quam Centenam aiunt«, 
»quantacumque longitudine sue latitudine protenditur« concedit. 

6. 1083. Zvonimir rex Laurentio arcliiepiscopo Spalatensi 
territorium in loco ' qui Smina nuncupatur, illud quidem quod 
Conustina nominatur, donat. 1 

Od tih sest isprava, od kojili nam se nijedna nije sacu- 
vala ne samo u originalu, nego ni u mladem prijepisu, dvije su 
nesumnjivi f alsifikati ; to su obje Zvonimirove od g. 1078. (br. 1. 
i 5.). Prenia tome dakle (kako rekosmo), tradicija je isprava 



1 Ove isprave donosi Racki: Documenta 3 — 5, 14 — 17, 106 — 107, 
114—115, 116—118, 138—139. 



186 

Trpimirove i Mutimirove odista dosta nepovoljna, jer osim toga, 
sto se nalaze u drnstvii dvaju falsifikata, one suponiraju jos 
i cesce prepisivanje, jer je samo po sebi jasno, da i onaj »pra- 
stari« zbornik, koji je slnzio kao predlozak prijepisn od 1333., 
tesko da je bio stariji od XII. vijeka. One su nam dakle danas 
poznate, kao iz n a j s t a r i j e g a prijepisa, zapravo tek iz Lu- 
cija (1666.). Uza sve to ipak pokazujn sva bitna obiljezja IX. 
vijeka, pa se tako aiitenticnost njihova ne moze s razlogom do- 
ve >ti u srannjn. 

Prvo i prvo treba istaknnti i n v o k a c i j u, koja je u 
objema ispravama verbalna, te glasi : »In nomine patris et filii et 
spiritus sancti«. Prava domovina ovakove invokacije ima se tra- 
ziti u Byzantn, gdje je ona jos i u docnije doba glasila ovako: 
,/Ev ov6[xaTi toO Tiarpoc xal too oioO xal too 7.7100 !rvs6piato; u , a 
otnda je onda preuze Karlo Veliki poslije svoga krnnisanja 
rimskim carem (800.). Medntim vec nasljednici njegovi napnstise 
je, a poslije smrti Karlove nije se ona vise ni n Italiji npotre- 
bljavala. Xi hrvatske vladarske isprave X. i XI. vijeka ne po- 
znajn je, pa stoga jedva mozemo pogrijesiti, ako ustvrdimo, da 
je ovakova invokacija u listinama Trpimirovoj i Mutimirovoj, 
dakle jos u drngoj poli IX. vijeka, odraz byzantins'koga ntjecaja 
te upravo odlicno obiljezje autenticnosti njihove. Neposredno iza 
invokacije slijedi n objema ispravama formula datiranj a, 
no dok Trpimirova datira »regnante in Italia piissimo Lothario 
Francorum reae, per indictionem XV sub die IV Nonis martii«, 
n Mutimirovoj se naprosto kaze ovako: »anno utique sacram post- 
quam Christus carmen ex uirgine sumpsit DCCC\XCII, indic- 
tione XI, sub die IV Kalendas octobrium«. Bitna je dakle raz- 
lika u obini formulama, sto Trpimirova navodi vladanje Lotarovo 
n Italiji, te <e umjesto tocno i odredenom godinpm slnzi in- 
dikeijom, dok Mutimirova iznosi nz indikeijn jos i jasnn 
g o d i n u, a imena siivrenemoga vladara n Italiji (Berengara I.) 
ne navodi. Zajednicko pak im je tocno odredenje dana po 
rimskom nacinu, nobicajeno od vremena Karla Velikoga dalje, 
i to s drevnom formnlom »sub die«, dok je karakteristicna za IX. 
vijek formula »per indictione(m)«. Xo mnogo je vaznije, sto 
Trpimirova isprava ne navodi odredene krscanske godine, vec da- 
tira po indikciji, sto je npravo za ovo doba (od 801. do 870.) 
bitna znacajka, jer se po godini poslije Isnsova npncenja (inkar- 



187 

naciji, to jest od dana 25. marta kao p r v o g a u godini) stale 
opeenito racunati tek poslije 876., pa otale imade i Mutimirova 
ve6 tocno odredenu godinu. Xavodenje vladanja Karloviea upo- 
trebljavalo se tada u Italiji, tako u longobardskim knezevinama 
u Salernu, Kapui i Beneventu, i to takoder odmah u pocetku, 
iiii eelu isprave, odmah poslije invokacije; primjerice: »Regnante 
domno piissimo Carolo magna impcratore rege Franeorum et 
Langobardorum sea patritio Roma,norum«, ili: »Regnante domno 
Lodoyco imperatore (Ludovik II. 850. — 875.) augusto deo pro- 
pitio eius imperii vicessimo«. Dakle datiranje je u glavnom 
identicno s onim u Trpimirovoj ispravi, kojoj nazalost fali go- 
dina Lotarova vladanja, cime bismo dobili posve ponzdanu kro- 
noloskn bazu. S ovini datiranjem n obim ispravama, Trpimirovoj 
i Mntimirovoj, u vezi je ponovno datiranje pri kraju, a koje 
glasi: »Actum in loco qui dicitur Byaci, tempore super fato«, 
a u Mutimirovoj : »Acium est in Biaci ante fores eccl. s. Marthae 
martyris, tempore et die super at fatum est«. Formula »actum 
in« i opet je bitna znacajka starijega nacina odredivanja mjesta 
u ispravama. Dalje valja jos istaknuti i pisarske formule u 
obje isprave, pa clrevnu rimskopravnu crkvenu forum, da se 
darovana isprava polaze na oltar obdarene crkve, koja se u Hr- 
vatskoj (odnosno u dalmatinskim gradovima) lako mogla direktno 
odrzati jos od rimskih vremena, pa sam tekst isprava, koji ta- 
koder pokazuje obiljezja IX. vijeka. kao i potpiae vladarske i 
svjedoka (Signum f manu . . .). te konacno jos i opsirna formula 
proklinjanja (minacija), nesnmnjivo upliv byzantinski. Sve nam 
dakle ovo jasno pokazuje, da su obje isprave posve autenticne, 
jer potpuno pokaznju n svomn sastavu sva bitna obiljezja IX. 
vijeka. 

S obzirom na sadrzinu njihovu, treba prije svega kazati, da 
nam one Lznose imena trojice vladara hrvatskih, naime knezova 
Mi-lava, Trpimira i Mutimira. Za Mislava jos nam se kaze, 
da je bio prehodnik Trpimirov, no da li nm je bio jos i u 
kakom blizem krvnom srodstvn (otae, brat ili stric), o tome ne 
saznajemo nista. Mislav bio je u llrvatskoj knezom oko godine 
839. s 4<>., kako to signrno znamo iz mletaekoga Ijetopisca XT. 
vijeka dakona Ivana. Prema tome dakle rjesava se sasvim pouz- 
dano i datiranje Trpimirove isprave; indikcija XV. naime pada 
n godinu 837., 852. i 867. Buduci pak, da je 837. vladao Mislav, 



188 



a 867. Domagoj (kako to saznavamo iz istoga dakona Ivana), 
nesumnjivo je Trpimir izdao ispravu 852. Iz Mutimirove isprave 
razbiramo dalje jos i to, da mu je knez Trpimir bio otac, 
jer izrijekom kaze, potvrdujuei ispravu od 852.: »kako se opo- 
minjemo, da je darovana od moga o c a« (lit donatam a 
patre meo recolimus). Pored podataka iz till isprava, vla- 
danje i imena kneza Trpimira i Mutimira zajamcena su nam jos 
i natpisima, od ko j ill je Mutimirov pace i datirau (895.), a 
imena kneza Trpimira i njegova sina Petra ubiljezena su jos 
u IX. vijeku u t. zv. Cividalskom evandelistaru. 1 

Pijeci Trpimirove isprave: »Regnante in Italia piissimo 
Lothario Francprum rege« dokazuju jasno, da je tada (852.) 
Hrvatska bila pod vrliovnim gospodstvom franackim. Ono je 
zacelo odmah na poeetku IX. vijeka (oko 803.). a trajalo je 
jos i 870., kad je car Ludovik II. pozvao Hrvate (kojima je tada 
vladao knez Domagoj), da mu doctu pad juznotalijanski grad 
Bari u pomoc sa svojim brodovljem. Tek po smrti Ludovika II., 
kad nastase teske smutnje u drzavi franackoj, Hrvati se konacno 
oko 878. zauvijek oslobodise vrhovne franacke vlasti. Stoga i vi- 
damo, gdje knez Mutimir vise ne navodi u ispravi svojoj imena 
italskoga vladara.- 

U ispravi svojoj knez Trpimir izrijekom kaze »s -<\ g r a d i h 
s a m o s t a n i u n j e m u s m j e s t i h z b o r b r a c e ( redo- 
vnika), da me po njihovim revnim molitvaina i moja eesta mo- 
litva pred Gospodom oprosti grijeha« (construxi monasterium 
ibique catervas fratrum adhibui, quorum sedulis votis et frequens 
oratio nos immunes redderet de peccatis). Redo\micki se zivot 
spominje vec vrlo rano u Dalmaciji (rimskoj) ; tako pise papa 
Zosimos salonskom biskupu Hesychiji g. 418., da je stalez mo- 
naski cesta pojava u Dalmaciji (»coetus monacliorum. quorum 
solitudo frequentior est in Dalmatia«), a spominje se i na sa- 
lonskom saboru od 530. (»eodem monasterii presiderites volumus 
hire constringi, ne sacri operis reliquentes studium ad religionis 
maculam sub hypocrisidis cursibus delectentur«). ~Ne moze <la 
bude sumnje, da su ovi redovnici bili pravi pustinjaci, po uzoru 
istocnjackomu (;i6vayoi), koje vec izrijekom istice narocito po 



1 Gledaj gore str. 122, 124 — 125. ove knjige. 

2 tome grl. S i s i c Geneal. priloz. 18 — 48. 



189 

dalmatinskom otocju, sv. Jerolim. Medutim osnovao je ubrzo sv. 
Benedikt od Xursije (* 480 1*543) P 1>y i re ^ na zapadu, te mu 
dao i propisane >>regule« : prvi pak samostan benediktovski bjese 
osnovan 529. u Monte Cassinu (izmedu Rima i Kapulja), 
a vec dosta brzo poslije toga podigose se oni po svim stranama 
eapadne Evrope. Xema i ne moze da bude sumnje, da je i sa- 
mostan, sto ga je osnovao knez Trpimir pripadao benediktov- 
ftkomu red-u, a vrlo je vjerojatno, da sn mu bar prvi i naj- 
odlieniji monasi dosli iz samoga Monte Cassina. 1 No dok je 
sigurno, da je taj samostane pripadao redu benediktovskom, dotje 
je veoma tesko odgovoriti na pitanje, gdje je on stajao, i kako 
se zvao. Spljetski kanonik Je.ronim Bern a r d i (iz druge 
pole XVIII. vijeka), prvi je ustvrdio, da je Trpimir podigao 
aamostan s v. P e t r a n a Solinskom p o 1 j u, kojega sn se 
rusevine vidjevale jos u njegovo doba izmedu Klisa i Solina. a 
nza nj pristao je oiida i Farlati. U novije doba pokusao je 
S i m e M i 1 i n o v i c dokazati, da je Trpimirov samostan bio 
s v. Petar o d K 1 o b n k a blizu Biaea, sto je medutim s pot- 
pnnim uspjehom oborio L u k a J e 1 i e. Xedavno pak ustanovio 
je Frane B u 1 i c, sistematski poduzetim iskopinama, da je u 
injestu Rizinieama, u polju medu Klisom i Solinom, bas 
rik potoka, koji dijeli kliske zemlje od solinskih, nekoc bila sa- 
gradena oveca zgrada s crkvom i grobnicama. Kako je tamo naden 
jos i natpis (»Pro dure Trepime(ro)«), odista je veoma vjero- 
jatno njegovo misljenje, da se onaj Trpimirov samostan ima 
Dndje u Rizinicama i traziti, a mozda je u njemu negda bio i 
sam grob knezev ; samostan imao bi se zvati sv. Petarod S o- 
lina (Monasterium Sancti Petri de Salona). 2 

Samu jezgru sadrzine obiju isprava cini donacija knezova 
spljetskoj erkvi. Knez Trpimir naime daje nadbiskupu Petru I., 
sv. .in »milom kumu«, crkvu sv. Jurja »in loco qui dicitur Pu- 
talo«, 3 kojn je nekoc knez Mislav sagradio i obdario (a kako se 

emu vidi, jos i darovao crkvi spljetskoj), dok sin njegov 



Ii a c k i : Nutarnje stan je 64 — 68. 
K r z 
19<'7.. 11—19. 

' Danas Putalj, inace je to Sucurac (== Sveti Jura). Gl. Arheolo- 
gicna karta Solina i okolice, sto ju je izdao Frane Bulic kao dodatak 
svome >Bullettinu«. 



190 



Mutimir, eetrdeset godina docnije, potvrduje crkvi spljetskoj 
taj posjed ocluzevsi ga ninskoj crkvi, koja ga je poslije 
godine 852. na nezakoniti nacin sebi prisvojila. Tom pri- 
likom rece spljetski nadbiskup Petar II. pred knezom Mu- 
timirom ninskom biskupu Aldef redi ove rijeci : »Tu crkvu 
(t. j. sv. Jurja u Putalju) o kojoj govorite (da je vasa), imamo 
mi (t. j. spljetska crkva) darovanu od kneza Trpimira i privi 
legijem (t. j. ispravom) -utvrdenu kao vlasnistvo nase crkve, pod 
svjedocanstvom svjedoka«. Xa to rece ninski biskup Aldef reda : 
»Xije tako, nego ona zapravo pripada pod vlast nase erkve 
ninske, jer nije predana (od kneza Trpimira), da je crkva 
spljetska posjeduje (t. j. zauvijek), nego, da je sam 
nadbiskup za neko vrijeme uziva«. Iz ovih rijeci 
slijedi, cla su »nadMshup spljetski Petar« isprave Trpimirove 
i Mutimirove dvije razne licnosti, premda istoga iinena, a onda 
— • sto je mnogo vaznije, — da je n i n s k a b i s k u p i j a op- 
stojalavec 852., jer se inace ne bi mogao biskup Aldefrecla 
pozivati na toboznje s t a r i j e pravo svoje biskupije, kao i na 
to, da je crkva uinska ocito poslije smrti nadbiskupa Petra I. 
naprosto uzela sebi natrag ono, sto je prije 852. posjedovala. 
Danas nam je tek iz godine 879. poznat Teodozije kao prvi 
ninski biskup po imenu, ali da je vec i prije njega bilo ninskili 
biskupa, slijedi nesumnjivo iz rijeci pape Ivana VIII. istom 
Teodoziju (870.), kojima ga pozivlje, da se povrati Rimu »unde 
antecessores tui diuine legis dogmata melliflua cum sacre 
institutionis forma summique sacerdotii lionorem 
£umpserunt«. Ove nam rijeci pokazuju, da je bilo vise »pred- 
hodnika« Teodozijevih. Dakle bar dva, tri, i to jos prije nego li 
je ninska crkva takoder priznala za vrbovnu glavn svoju eari- 
gradskoga patrijara, sto se nesumnjivo zgodilo nesto prije, za 
kneza Zdeslava (oko 878.). Iz svega se toga vidi, da je ninska 
biskupija osnovana u doba franacke vrhovne prevlasti, i to negdje 
na pocetku IX. vijeka. Tome pak glavni se razlog ima traziti u 
tome, sto je tada sva byzantinska Dalmacija (dakle i nadbiskup 
spljetski, kao i biskup zadarski i rapski) bila politicki posve 
odijeljena od Hrvatske. Xjeno je dakle srediste crkveno bila 
ninska biskupija, pod koju je kroz to potpadao citav politicki 
teritorij hrvatski. Prema tome dakle, crkva sv. Jurja u Putalju 
bjese unutar granica biskupije ninske, ali inace na zemljistu, 



191 

koje je bilo vlasnistvo hrvatskoga kneza, a taj ju je naravno 
mogao darovati kome god je Utio. 

Ali nadbiskup spljetski Petar I. izrekao je pred knezom 
Trpimirom za svoju crkvn jos i ove vazne rijeci: »2elim da biste 
(t. j. vi, kneze Trpimire) na korist matere crkve (spljetske), koja 
je nietr o p o 1 a s v e d o o b a 1 a dunavskih i g o t o v o 
p o c i j e 1 o j drzavi h r v a t s k o j« potvrdili vec spomenuti 
dar (. . . ut in fatam matrem ecclesiam, quae est metropolis usque 
ripam Danubii et pene per totum regniim Ohroatorum . . .)• Ovim 
rijecima nadbiskup Petar I. naglasuje prvo i prvo ono pravo 
spljetske nadbiskupije, kako je nekoc imala rim ska salonska 
erkva po eijeloj rimskoj Dalmaciji; tude se dakle radi o 
v i r t u a 1 u o m pravu, a niposto ne o konkretnoiii i fakticnom 
pravnom stanju stvari, to jest t a d a (852.). nije se nadbiskupija 
s p 1 j e t s k a uistinu protezala sve do Dunava. 1 Konkret.no i 
fakticno pravo stanje pokazuju one druge rijeci, naime »et pene 
per totum regnum Chroatorum«, to jest malo da se ne na- 
lazi citava hrvatska drzava unutar granica spljetske nadbisku- 
pije, dakle jedan m a 1 i d i o njezin ne potpada pod nadbisku- 
piju spljetsku. 2 Znamo, da su jos 829. pripadale biskupije krcka 
i osorska pod patrijarsiju u Gradezu (Gradoj. 3 Kako su oba ova 
otoka bila 852. u byzantinskoj vlasti, ne mogu se na njih odno- 
siti one rijeci. Stoga jedva cemo pogrijesiti, ako kazemo, da je 
vec tada imala biskupija krcka svojih zupa na susjednom lir v a t- 
s k o in kopnu, od Kase uekucl na jug, onako kako je to imala i 

1 Na Bunav u Srijemu nije mozno uomisljati, jer taj je kraj spadao 
i m > , 1 P a n o n i j u, kojoj je metropola tada bila Aquileja; ali Srijem 
bijase tada (852.) izvan svake sumnje u vlasti poganskih Bugara, ba§ 
kao i usee Save u Dunav te citavo Podunavlje dalje na istok. Ove 
dakle cinjenice jasno pokazuju, da je onim rijecima samo naglaseno, 
v i r t u a 1 n o pravo s a i o n s k o-spljetske nadbiskupije, za koju je 
lokalna tradicija spljetska kazivala, da se nekoc (u rimsko doba) pro- 
itirala po citavoj provinciji Dalmaciji sve do Dunava. (O bugarskoj 
vlasti u Srijemu gl. Dummler: ("her die siidostlichen Marken des 
frankischen Reiches (Archiv X. Bee 1853.) pg. 29. 

1 Izvan drzave hrvatske pripadale >u spljetskoj nadbiskupiji bi- 
skupije stonska, dubrovacka i kotorska. 

8 Gl. gore str. 170 — 177. 



19*2 

u docnije vrijeme, sve dok nije potpala pod novoosnovanu nad- 
biskupiju zadarsku (1154.) i sve do obnovljenja senjske (1185. ). 1 

Istaknuti valja jos jednu vaznu stvar. Oba kneza naglasuju, 
da rade u sporazunm »meis cum omnibus zuppanis« (Trpimir), 
i »cum meis cunctis fidelibus et primatibus populi« (Mutimir). 
Mcdu potpisanim svjedocima nalazimo odista vise zupana i crkve- 
nih predstavnika, aii nigdje se ne spominje b a n. Stoga zaklju- 
cuje sasvim ispravno Vjekoslav K 1 a i c, kad kaze, da »u 
Hrvatskoj izmectu Zrmanje i Cetine n e m a kroz eitavo IX. 
stoljece m jest a b a n u, a prema tome uema on ni vlasti 
u toj knezevini. Tek u X. stoljecu, mozda u ono vrijeme, kad 
se od hrvatskih knezevina i oblasti oko g. 925. stvorila hrvatska 
kraljevina, postao je ban kraljevim zamjenikom i u uzoj Hr- 
vatskoj «. 2 

Iz ovili isprava viclimo konacno jos i to, da je knezevina 
Hrvatska bila u IX. vijeku posve po uzoru zapadnome, narocito 
franackome uredena, kulturna drzava s tezistem i sredistem na 
primorju izmedu Spljeta i Trogira. 3 

a. 
4. marta 852. U Biacima. 

Knez Trpimir daruje spljetskoj rvadbiskupiji crkvu sv. Jurja a 
Putalju sa samostanom, hoji je ondje sagraditi dao. 

In nomine patris et filii et spiritus sancti. Regnante in 
Italia piissimo Lothario Francorum rege, per indictionem XV 
sub die IV Xonis martii. Dum mundi ab origine cuncta per tem- 



1 T o m a a r c i d a k o n izrijekom kaze : »Vegliensis . . . episco- 
patus . . . optinebat maiorem partem parochiarum, ouas nunc habet 
Segniensis ecclesia, que non erat tunc episcopalis sedes« (edit. 
Racki pg. 44). Uporedi jos i komentar k Bascanskoj ploci u ovoj knjizi 
(str. 137.) ? a narocito Crncic: Najstarija povijest krckoj, osorskoj, 
rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji (Rim 1867.) str. 87 i dalje. 

2 Klaic: Porijeklo banske casti u Hrvata. (Vjes. kr. zem. ark. 
I. (1899.), 25.). 

' J Trpimirova isprava izdana je jos s komentarom u knjizi: Rac- 
Srkulj: Documenta historiam Croaticam spectantia (Zgrb 1909.), 
1 — 6, a u prijevodu: Kispatic (prijevdd netom navedene knjige, 
Osijek 1912., str. 3—5) i Srkulj: Izvori za hrv. povijest (Zgrb 1910. 
str. 8—10.1 



193 

pora facta, mansisse delabisseque, succedentibus alia alternis 

semet, oculis perspicinms mentis et manu fidei palpamus, nihil 
eorporeis membris nidere, audire alind ualemns, nisi ea quae 
praesentantur et scripturarum auditio obtutibus pandit. Unde 
ego, licet peccator, Tirpimiras dux Chroatorum, iuuatus munere 
diuino, incertus de die nouissinio et hora, qua nesciat homo, 
sollicitus nimis animae meae, commune consilium meis cum 
omnibus zuppanis construxi monasterium, ibique cateruas fra- 
trum adhibui, quorum sedulis uotis et frequens oratio nos inmiu- 
nes redderet deo peccatis, in banc adiecit mens nostra, eiusdem 
monasterii ecclesiae aliquid in utensilibus praeparare. Cum autem 
non sufficeret in argento ipsa uasa perf iciendum : accomodauit 
nobis Petrus, Salonitanae ecclesiae arcbiepiscopus et dilectus 
compater, XI libras argenteas. Hac de re ei duximus hilari animo 
dare quiduis: »et non denegamus cbaritati uestrae«. Quibus ipse 
reepondit: »Uolo, domine et compater, ut primum, quidquid pro- 
prio emi pretio uel quod donatum est in immobilibus et mobilibus 
in sancta matre ecclesia, id est in Lasani et Tugari, cum seruis 
et ancillis Stepus, Sagoleo, Gor(e)tino, praesentia claritatis 
Testrae per paginulam priuilegialem sanctae Salonitanae ecclesiae 
dictae mancipata in aeternum permaneat ; ac deinde ut in fatam 
jnatrem ecclesiam, quae est metropolis usque ripam Danubii et 
pene per totum regnum Chroatorum et pro remedio animae 
uestrae, parentum uel fidelium uestrorum et per commodatum 
argentum detis ecclesiae beati Georgii in loco, qui dicitur Putalo ? 
^mnia quae obtinet possessionum, seruos quidem et ancillas, cjuae 
Mislauo duce ipsam ecclesiae, cum dedicata uide(re)tur, et ab 
ipso supra dicto duce donis ditatam, simili modo et priuilegii 
<-en<ura. Haec quidem donatio a nobis firmiter enixe deposcimus 
taliter«. Et suggestioni placiti data ad sensum spopoudimus et 
hire mansuris rebus priuileginm fieri (per) praesentem nostram 
deliberationem praecepimus, uidelicet ita duntaxat, ut empta 
pretio infra terminis nostris in locis memoratis sempiterna do- 
natione possideat dicta iam sancta ecclesia, a nemine infestante. 
Tandem uero praefatam ecclesiam de regali territorio ab orien- 
tal] et occidentali parte a rupe montis usque ad mare, ab utroque 
latere terminos cum lapideis et ferro signatos, infra quos ter- 
minos nullius adiacet territorium, nos diligenter condonamus 
Dr. Ferdo Sigi6: Prirucnik izvora J. 13 



194 

et hoc in augmento sanctae Salonitanae ecclesiae proferentes 
firmamus. Et ut singulis annis de omnibus nascentibus terrae ex 
curte nostra, quae Clusam 1 dicitur, decimae inferantur in memo- 
ratam ecclesiam, quas decimas antecesor noster Mislauus dare 
coepit. Si quis uero de super scriptis, quidquid- deo inspirante 
amore sanctorum inflammati deuoto pectore obtulimus, conces- 
simus et imposterum inconuulsa firmata manere censuimus in 
coenobium sanctorum martyrum Domnii et Anastasii, Cosmae et 
Damiani, et si quis diripere uel subtrahere aut per uim opponere 
tentauerit: iram domini saluatoris et sanctorum omnium male- 
dictionem, quidem CCC patrum et octodecim (incurrat) ; uinculo 
insolubili anathemate, maranatha, denodetur; diuidetur et euella- 
tur diuino iudicio a cognatione et patria, uxore et filiis, qui 
separare donationem nostram temerarie a sancta matre ecclesia, 
iam factam, praesumpserit ; fouetur itaque hie litigantibus cum 
eo uicariis Sanctis religiosorum subsistentium principum gratia 
(contra) tarn nefandum faciens, quisquis ille defunctorum (dona) 
obliuioni dans et lumen animarum eorum extinguens; et in 
nouissimo die magni examinis cum diabolo et eius tetris angelis 
et Juda Iscariote, Christi proditore, in gehenna barathri mune- 
retur, ubi ignis nunquam extinguitur et uermes impiorum non 
moriuntur. Actum in loco, qui dicitur Byaci, tempore super fato, 
et testium notitia, praesentia communi uoto et uoluntate corro- 
boratum. Signum (*(") manu meque ipso Tirpimiro duce, huius 
rei concessore et auctore. Signum (f) manu Coiicino zuppano 
testis. Signum (t) manu Predilio zuppano testis. Signum (f) manu 
ISFemuslo zuppano testis. Signum (*j") manu Zarcata zuppano 
testis. Signum (*f) manu Ludovico zuppano testis. Signum (f) 
manu Ozanulo cum fratre, testis. Signum (*f*) manu Xegutin ca- 
merario testis. Signum ("(*) manu Zulo testis. Signum (f) manu 
Potec(h)ano testis. Signum ("(*) manu Lutimuslo testis. Signum 
(*f) manu Damay testis. Signum ("j") manu Dominico praesbytero, 
capellano, testis. Signum ("}*) manu Cipriano praesbytero, capel- 
lano, testis. 

Ego Martinus praesbyter, capellanus, praeceptione doniini 
mei, ducis memorati, rogatus scripsi et manu propria opus com- 
pleui, signum manu feci. 



1 Gl. Skok: Zur Kunde des romanischen Elements in der serbo- 
kroatischen Sprache (Zeitschrift f. Romanische Philologie 1912, 647.). 



195 

Haec sunt nomina seruorum de Masaro, pertinentes eos in 
sancta matre ecclesia beati Dominii, scitote numerum eorum; 
sunt in primis: Gorento, Postelio, Nacezai, Domaciai, Ylena, 
Trubula isti cum suis feminis. Ceteri uero septem, quorum no- 
mina sunt: Liutamiro, Strehemilo, Nedamuslo, Tesina, Luteciai, 
Gostilo. 

28. septembra 892. U Biacima. 

Knez Mutimir potvrduje spljetshoj nadbiskupiji Trpimirovo 
darovanje crkve sv. Jurja u Putalju. 

In nomine patris et filii et spiritus sancti. Anno utique sa- 
cram postquam Christus carnem ex uirgine sumpsit DCCCXCII, 
indictione XI. sub die IV Kalendas octobrium. Cum magnae 
inter Salonitanum et Xonensem praesulibus uerterentur de qua- 
dam facta donatione a Tirpimiro piisimo duce, in iuris sanctae 
matris ecclesiae Domnii et Anastasii beatorum martyrum quan- 
dam mancipando ecclesiam sancti Georgii, quae sit a esse in Pu- 
talo uidetur, contentiones dicente Petro Spalatensium arcliie- 
piscopo : »Hanc, quam dicitis ecclesiam donatam a praef ato duce 
et priuilegii statuto roboratam, in nostrae iuris ecclesiae sub 
testimoniorum notitia mancipatam habemus«. Respondens Alde- 
freda Xonensis ecclesiae praesul dicebat: »N'on ita habetur, sed 
nostrae potius ecclesiae dominio detinetur ; quoniam non in eccle- 
sia sanctorum Domnii et Anasthasii, ut dicitis, possidenda, sed 
ipsius praesuli fruenda ad tempus tradita est«. His ita liaben- 
tibus comperto placuit mihi Muncimir, diuino munere iuvatus 
Chroatorum dux, residente paterno solio, diuino spiramine com- 
muni consilio cum meis cunctis fidelibus et primatibus populi 
cmni composita et praetermissa contentione, dictam iam sancti 
Georgii ecclesiam in sanctorum martyrum Domnii et Anasthasii 
cum omni suo introitu et exitu subiugare priuilegio: cum seruis 
et ancillis, campis et uineis, pratis et siluis, cuncta mobilia et 
immobilia omnia. Quam ecclesiam teste et auctore deo uolo, ut 
nullus deinceps de successoribus meis de potestate Spalatensium 
ecclesiae subtraliere audeat, uel quomodo libet diripere ; sed iuxta 
jpriscam consuetudinem, ut donatam a patre meo recolimus et 

* 



196 

mox per praesens priuilegium denuo mancipamus, ut omnino 
subiaceat dictae ecclesiae iuri. Qui uero, postmodum auaritiae 
facibus accensus atque in superbiae cornibus eleuatus statuta 
nostra parui pendens, super fatam ecclesiam a dominio sanctorum 
martyrum Domnii atque Anasthasii subtrahere uoluerit, uel quo 
libet modullo donationem dictam nocere temptauerit : iram omni- 
potentis dei coelorum arbitri, saluatoris mundi, incurrat ; et 
sanctorum^ omnium maledictionis uinculo, CCCXVIII. patrum, 
insolubiliter denodetur ; descend antque super eum et donio sua 
sibique consent ientibus decern, quae in Egypto habitae sunt, pla- 
gae; et lepra Xaaman Syri ab iis nunquam recedat ; deglutiat 
eos terra, sicut Datan et Abyron, et in nouissimo maranatha, 
litigantibus cum iis sanctorum constantia, cum diabolo et eius 
horribilibus angelis et Iuda Iscariotae in gehennae barathro mu- 
nerentur, ubi ignis non extinguitur et uermes non moriuntur. 
Actum est in Biaci ante fores ecclesiae sanctae Marthae martyris, 
tempore et die, super ut fatum est, his coram testibus, consen- 
tientibus atque subscribentibus. Dein ne aboleatur in posterum, 
anulo nostro iussimus in calce signari. Signum ("f) manu mei 
qui sum Muncimiro, auctore huius donationis cartulae. Signum 
("f) manus Budimiro iupano palatino (testis). Signum (")") manus 
Zelimiro iupano Cleunae (testis). Signum ("}") manus Petro 
iupano (testis). Signum (*)*) manus Prisna maccechario iupano 
(testis). Signum ("j" manus Piruana iupano cauallario (testis). 
Signum ("j* manus) Zelisto iupano camerario (testis). Signum 
(*f) manus Zelidedo iupano pincernario (testis). Signum (f) 
manus Boledrago iupano camerario (testis). Signum (f) manus 
Budimiro iupano comitissae (testis). Signum (f) manus Cresa- 
mustlo camerario secundo (testis). Signum ("f") manus Stephano, 
filio Budimiri, camerario tertio (testis). Signum (")") manus Ze- 
lidrago, maccechario comitissae (testis). Signum (*}") manus Pry- 
bitecho, filio Petri iupani (testis). Signum ("f") manus Dragasai, 
filii Semicasai (testis). Signum (*f*) manus Tugina iupano armi- 
gero (testis). Signum ("f") manus Zitalio, superposito monasteriis, 
(testis). Signum (•}*) manus Leledrago, iupano Clissae (testis). 
Signum (■}") manus Paualio linicena. 

Sequenti autem die, qui est tertio Calendis octobris, ueniens 
ego saepe fatus dux in ciuitate Spalati, ante sanctorum dictorum 
altaria et priuilegii paginulam manu propria inter caetera nm- 



197 

nuscula, quae manus nostrae inuenire ualuerunt, super sacro 
saucti Domnii altario obieci, et donatione praedicta mancipata 
(ecclesiae) saucti Domnii abii. 

Ego Firminus diacouus et capellanus dicti ducis, praeci- 
pieute mihi domino meo Muncimiro glorioso duce, coram dictis 
testibus audita scripsi et post tradita feliciter compleui. 



7. 

Papinska pisma IX. vijeka. 

(85S./867. do 88T./888.) 

Od papa iz druge pole IX. vijeka sacuvalo nam se vise pi- 
sama na hrvatske knezove i biskupe onoga vremena. Ta pisma 
potjecu od Nikole I. (izabran 24. aprila 858., umr'o 13. n>o- 
vembra 867.), Ivana VIII. (izabran 14. decembra 872. , ubijen 
15. decembra 882) i Stjepana VI. (izabran u septembra 885., 
nmr'o 14. septembra 891.). Od ovih papa dosao je do nas samo 
oveci ulomak registra Ivana VIII., i to od 1. septembra 876. 
do augusta 882., 1 dok su nam sva ostala pisma ucuvana tek u 
nekim fragmentima, od kojih su najvazniji rukopis londonskoga 
British museum 2 i poznate zbirke kanonskoga prava, naime de- 
eretum Ivonis i decretum Gratiani. 3 Pisma papa Nikole I. i 
Ivana VIII. objelodanjena su u zbirci »Monumenta Germaniae 
liistorica« Epistolarum Tomus VI. i Tomus VII. (Berlin 1912.), 
iz koje sam ih ja preuzeo, dok su nam pisma pape Stjepana VI. 
vec otprije poznata u izdanju Ewaldovu u »Neues Archiv der 



1 torn registru gl. Lapotre: L'Europe et le saint-si&ge a 
l'epoque Carolingienne. Premiere partie. Le pape Jean VIII (872 — 882.). 
Paris 1895., str. 1 — 29 (Histoire du registre). Caspar: Studien zum 
Register Johanns VIII. (Neues Archiv. Band XXXVI. (Hannover 1910.), 
str. 77 — 156. — Original ovoga registra nalazi se u vatikanskom arkivu 
(Regesta Nr. 1.). Izdao ga je isti Caspar u »Mon. Germ. hist. Epist. VII.« 

2 Uporedi Neues Archiv, Band V. (Han. 1880.) str. 275—414, 
503—596. i S t a r i n e XII, 206—211. 

3 Najbolje izdanje je danas Friedberg: Corpus iuris canonici 
(dvije knjige, Lpzg 1879—1881). »D ec return Ivonis« (u 17 knjiga) 
sastavio je biskup u francuskom gradu Chartres I v o (* oko 1040 T 
1117.), a 'Decretum Gratiani« kamaldulski redovnik Gratianus 
u Bologni oko g. 1150. Gl. o torn Sagmuller: Lehrbuch des kathol. 
Kirchenrechtes*. Band I. (Freiburg 1910.), str. 125—129. 



199 

Gcsdlschaft fur altere deutsche Geschichtskunde , Band V (Ha- 
nover 1880.), otkud su ih potom za nasu porabu objelodanili 
Miklosic i Kaeki-u »Starinama« knj. XII. (Zagreb 1880.). 

Ova su pisma osobito dragocjen izvor za hrvatsku proslost 
druge pole IX. vijeka, i to ne samo za crkvenu, nego i za poli- 
ticku. Prije svega iz njih saznajemo za imena, odnosno vladanje, 
ove trojice hrvatskih knezova: Domagoja, Zdeslava i Branimira, 
a pored njih jos nam se spominje i srpski knez Mutimir. 1 Dalje 
saznajemo iz njih o nekoj uroti protiv kneza Domagoja (oko 
874./875.), onda da je bilo tuzbe protiv Domagojevih nekih 
podanika, jer da su »gusari«, da je dalmatinski kler pristao 
uz patrijara Fotija, a tako (za kneza Zdeslava) i hrvatski narod 
i kler s ninskim izabranim biskupom Teodozijem na celu, da se za 
kneza Branimira (879.) narod hrvatski i njegov kler opet povratio 
rimskom papi, ali ne jos i dalmatinski, te konacno, kako je ninski 
biskup Teodozije postavsi jos i spljetskim nadbiskupom, ocito 
isao za tim, da u crkvenom obziru ujedini byzantinski te- 
ritorij s hrvatskim. Konacno valja istaknuti, da nam ova pisma 
tnmace i nadopunjuju narocito ono, sto o torn vremenu hrvatske 
proslosti kazu byzantinski car Konstantin Porf. i mletacki lje- 
topisac dakon Ivan. 



Izmedu 24. aprila 858. i 13. novembra 867. 

Ulomak pisma pape Nikole I. hleru i puhu crkve ninske 

Xicolaus episcopus clero et plebi Xonen- 
sis ecclesiae. 2 



1 HoBaKoitHh: IIpBii ochobh ciOBeHCKe KH>iiaceBHOCTH Mel>y Oa.iKan- 
ckhm CaoBemiMa (Beograd 1893.) str. 121.— 125., 137.-138. 

2 Iz ovoga se fragmenta papina pisma htjelo izvoditi, da je 
ninska biskupija osnovana tek u doba pontifikata Nikole I. (Racki: 
Nutarnje stanje str. 41 — 42). Da to niposto nije tako, razlozio sam 
gore (gl. str. 190.) ; ninska je biskupija nesumnjivo postojala vec g. 852. 
Ovaj fragment dakle dokazuje samo to, da je ninska biskupija u doba 
Nikole I. priznavala primat pape rimskoga i ni§ta vise. Cega se pak 
ti£e onaj prikor papin, to ostaje nejasno, jer je i suvise nepotpun do§ao 
do nas. 



200 



Ecclesia, id est catholicorum collectio, quomodo sine apo- 
stolicae sedis instituetur nutu, quando iuxta sacra decreta nee 
ipsae debent absque praeceptione papae basilicae noviter con- 
strui, quae ipsam catholicorum intra semet amplecti catervam 
dinoscuntur ? 

b. 
Izmedu decembra i maja 873. 

Odlomak pisma pape Ivana VIII. hrvatshom knezu Domagoju. 

D o m a g o i. 

[A]d mentem reducimus, qualiter Greca falsitas Bulga 
rorum nobis iure pertinentem patriam per Ignatium, quam nos 
recuperaveramus, occupare non timuit. Qui frequenter ob hoc 
excommunicatus non solum non quievit, verum etiam illuc quem- 
dam scismaticum sub nomine archiepiscopi destinavit. 

c. 
U maju 873. 

Odlomak pisma pape Ivana VIII. srpskom knezu Mutimiru. 
(Ioliannes VIII. Montemero d u c i). 

(1) Presbiteri illic absoluti et vagi ex omni loco adventantes 
quedam aecclesiastica contra canones officia peragunt, immo 
numerosa, cum sint ascephali, scelera contra Dei precepta com- 
mittunt. 

(2) Quapropter ammonemus te, ut progenitorum tuorum 
secutus morem quantum potes ad Pannonensium reverti studeas 
diocesin. Et quia illic iam Deo gratias a sede beati Petri apo- 
stoli episcopus ordinatus est, ad ipshis pastoralem recurras 
sollicitudinem. 



Izmedu 874. i pocetka 875. 

Papa Ivan VIII. kleru i puku hrratskomv 

Ioliannes omnibus fideli[bus]. 

[SJciat igitur vestra unanimis in Christo dilectio, quia 

presens Ioliannes religiosus presbiter sedem apostolicam adiens 



201 

retulit pontificio nostro, quod, duin quidam de conspiratoribua 
contra suum seniorem, Domagoi videlicet duceni Sclavorum, 
apud eum post detectionem criminis fecisset confugium, in- 
notescens scilicet isti, qua liter eundeni ducem perimere cum aliis 
meditatus esset, hie pro fidelitate sui senioris, iamdicti videlicet 
Domagoi ducis, et causam seniori propalare et hunc de reatu 
excusare aput eum pro ipso intercedendo speraverit, ad eun- 
dem seniorem suum accedens rogaverit, ut ei vitam con- 
cedere dignaretur. Ille vero, sicut hie asseruit, vitam ei concessit, 
sed postmodum, cum hie ipse presbiter iamdicti sui senioris ser- 
viciis occupatus esset, in istius absencia prefatus dux oblitus pro- 
missionis suae ipsum hominem perimi iussit et vitam, quam 
primum concesserat, abstulit. Huius rei gratia sepedicto presbi- 
tero ab officio suo ultro cessante, postquam nobis causam huiusce- 
modi propalavit, decrevimus ilium, si ita est et conscientia eius 
super hoc minime ilium reprehendit, pristino officio et mi- 
nisterio liberius uti et verbum predicationis in populo iuxta 
morem sacerdotis in omnibus exercere. TInde communione nostra 
saginatum fuisse vestra unanimitas non ignoret, quern, si aliter 
se res non habuerit, et vestre, communionis habere socium et 
gradiis sui officio deditum, quantum putamus, incunctanter reti- 
nere potestis. 



Izmedu 874. i pocetka 875. 

Papa Ivan VIII. hrvatskom knezu Domagoju. 

Domagoi. 

(1) [S]i vero, quod absit, contra vitam tuam ins idi antes 
reppereris, non mortis, sed temporalis exilii eos religacione ca- 
stiga, quatinus, dum eis propter Deum peperceris, quos ipse tibi 
tradiderit, ille te ab eis illesum custodiat, qui pro salute omnium 
crucis supplicium minime refutavit. 

(2) Preterea devocionis tue studium exhortamur, ut contra 
marinos latrunculos, qui sub pretextu tui nominis in christicolas 
debacchantur, tanto vehementius accendatur, quanto illorum pra- 
vitate famam tui nominis offuscatam fuisse cognoscis; quoniam, 
licet credi possit, quod te nolente illi navigantibus insidientur. 
tamen, quia a te conprimi ])osse dicuntur, nisi <•<»> cinipresseris, 



202 



innoxius non haberis. Scriptum quippe est: »Qui crimina, cum 
potest emendare, non corrigit, ipse committit«. 



f. 



U maju (prije 21.) 879. 



Papa Ivan VIII. hrvatskomu knezu Zdeslavu. 

Dilecto filio Sedesclavo glorioso comiti 
S c 1 a v o r n m. 

Quia fama tue dilectionis atque bonitatis et religionis in 
Deum ad nos usque pervenit, confidenter glorie tue precipimus 
atque mandamus, ut pro amore sanctorum apostolorum Petri ac 
Pauli protectorum vestrorum presentem legatum, quern ad gen- 
tem Uulgarorum dirigimus, salvum atque incolumem venire fa- 
ciatis usque ad dilectum filium nostrum Michaelem gloriosum 
regem eorum et, quecunque ei sunt necessaria ad victum et vesti- 
mentum, illi pro Dei amore administrate, quia Dominus dicit in 
evengelio: »Quamdiu fecistis uni de minoribus istis, michi fecis- 
tis«, et apostolus : »Bospitales in invicem sine murmuratione« r 
quia »per hanc latuerunt quidam angelis hospitio susceptis«. Agat r 
fill karissime, de hoc tua dilectio, ut eterne vite premia perci- 
pere valeat. 

Data ut supra. 



£• 



7. juna 879. (U Rimu), 



Papa Ivan VIII. hrvatskomu knezu Branimiru. 

Dilecto filio Branimir. 

Kelegentes nobilitatis tue litteras, quas per Johannem ve- 
nerabilem presbyterum, communem fidelem, nobis mandasti, 
quantam fidem et sinceram devotionem circa ecclesiam sanctorum 
apostolorum Petri ac Pauli et circa nos habeas, luce clarius no- 
vimus. Et quia Deo favente quasi dilectus filius sancto Petro et 
nobis, qui per divinam gratiam vicem eius tenemus, fidelis in 
omnibus et obediens esse cupias et humiliter profiteris, tue nobi- 
litati dignas valde gratias his nostri apostolatus litteris agimus 
paternoque amore utpote karissimum filium ad gremium sancte 



203 

sedis apostolice rnatris tue, de cuius videlicet parissimo fonte 
patres tui melliflua sancte predicationis potavere fluenta, redeun- 
tem suscipimus et spiritalibus amplectimur ulnis atque aposto- 
lica volumus benignitate fovere, ut gratiam et benedictionem Dei 
sanctorumque Petri ac Pauli apostolorum principum et nostram 
super te habens diffusam a visibilibus et invisibilibus hostibus, 
qui saluti humane insidiari et impedire non cessant, salvus semper 
ac securus existas optatamque de inimicis victoriam facilius 
possis habere. Xam quanto ipse te Deo humiliter subdere sanctis- 
que ipsius obedire preceptis studueris atque ipsius sacerdotibus et 
ministris honorem debitum pro amore Domini exhibueris, tanto 
super omnes inimicos tuos et rebelles adversarios eris procul 
dubio victor et potens. Et ideo monemus industriam tuam, ut 
in omnibus tuis actibus Deum semper pre oculis habeas, timeas 
et toto diligas corde, quoniam dicente psalmista: »Beatus est 
v ir, qui timet Dominum, in mandatis eius cupit nimis ; potens 
in terra erit semen eius«, et ipse in evangelio: »Qui me, inquit, 
diligit, sermonem meum servabit et pater meus diliget eum et 
ad eum veniemus et mansionem apud eum faciemus«. Quod cum 
ita sit. si tuis bonis operibus in p resent i lucentibus Deum glori- 
ficaveris, gloria eris sempiterna in futuro sine dubio decoratus, 
quoniam ipse per Moysen hoc se facere testatus dicens: Glori- 
ficantes me glorificabo. Sicut autem nostro presulatui per iam- 
fatum presbyterum varia suggessisti, quatenus nostro tibi ore 
apostolico benediceremus, pro tue salutis augmento id ipsum li- 
benter fecimus. Nam in die Ascensionis Domini inter sacra mis- 
sarum sollempnia super sacrum altare beati Petri apostoli cele- 
brantes elevatis sursum manibus benediximus tibi et omni populo 
tuo omnique terre tue, ut hie et in eternum corpore simul et 
anima salvatus et principatum terrenum, quern habes, prospere 
ac securiter regere possis, et in celesti regione post mortem cum 
Deo feliciter gaudeas et in perpetuum regnes. Et quia liunc 
ipsum Johannem presbyterum tibi et nobis verum f idelem in omni- 
bus esse cognoscimus, dedimus illi nostram apostolicam epistolam 
deferendam regi Uulgarorum. Ideo petimus, ut pro amore sancti 
Petri et nostro cum tua ipse licentia legationem hanc nostram 
sine tarditate perficiat, ut et propter hoc tue dilectioni multipli- 
ces gratias habeamus. 

Data VII. die mensis iunii, indictione XII. 



204 



h. 



7. juna 879. (U Rimu), 



Papa Ivan VIII. izabranom bisl'upu ninshom Teodoziju. 

Theodosio venerabili diacono et electo 
sancte e c c 1 e s i e X o n e n s i s. 

Dilectionis tue litteris receptis atque perleotis devotionis et 
fidei tue sinceritatem, quam circa ecclesiam beati Petri apostoli 
et circa nostrum pontificium habes, luce clarius agnovimus et, 
quia nostram gratiam et benedict ionem humili prorsus affectu 
expetere studuisti, valde sumus gavisi. Xam et Johannes venera- 
bilis presbyter de vestra parte veniens multa nobis tue bonitatis 
et patientie viva voce precoma retulit, que in sacerdote Christi 
magnopere sunt habenda. Unde te quasi dilectum corporis Christi 
membrum et spiritalem filiuni nostri apostolatus ulnis extensis 
amplectimur paternoque amore diligimus atque apostolica sem- 
per volumus benignitate fovere. Ideo monemus sagacitatem tuam, 
ne in quamlibet partem aliam declines et contra sacra venera- 
bilium patrum instituta episcopatus gratiaan recipere queras, 
audiens illam desiderabilem summi iudicis vocem dicentis : »Euge, 
serve bone et fidelis, quia super pauca fuisti fidelis, supra multa 
te constituam: intra in gaudium Domini tui«, sed toto corde 
totaque voluntate ad gremium sedis apostolice, unde antecessores 
tui divine legis dogmata melliflua cum sacre institutions forma 
summique sacerdotii honorem sumpserunt, redeas, quatenus et 
ipse ab apostolica sede, que caput et magistra est omnium eccle- 
siarum Dei, episcopalem consecrationem per nostre manus inipo- 
sitionem Christo annuente percipias, quatenus secundum pristi- 
num morem sancti Petri et nostra semper auctoritate atque tui- 
tione munitus populum Domini tibi commissum strenue ac secu- 
riter regas et in conspectu Altissimi veniens venias cum exulta- 
tione portans manipulos tuos dicereque Domino possis ovanter: 
»Ecce ego et pueri, quos michi dedisti«, et ob hoc cum Deo 
valeas sine fine gaudere. 

Data VII. die m e n s i s i u n i i, indictione XI I. 



205 



i. 
7. juna 879. (U Rimu). 

Papa Ivan VIII. hleru i narodu hrvatskomu. 

Omnibus venerabilibus sacerdotibus e t 
universo populo. 

Cum litteras principis vestri Branimir, quas nobis per 
Iohannem venerabilem presbyterum ipse direxit, legerenms, non 
solum illius devotionem, sed etiam fidei vestre sinceritatem et di- 
lectionem, quam circa sanctum Pet mm apostolorum prineipem 
et circa nos habetis, cognovimus et, quia velut karissimi filii 
ad sanctam Romanorum ecclesiam, unde parentes vestros melli- 
flua sancte predicationis dogmata suscepisse agnoscitis, toto 
animo totaque voluntate redire cupiatis, nostram apostolicam 
gratiam et benedictionem habere magnopere desiderantes, magna 
Bumus repleti letitia. Et ideo brachiis extensis vos amplectimur 
paternoque amore recipimus et apostolica volumus semper be- 
nignitate fovere, si vos banc voluntatem et sponsionem vestram 
usque ad finem sinceriter babueritis et fideliter tenueritis, quia, 
dicente Domino, »qui perseveraverit usque in finem, hie salvus 
erit« et, apostolo Paulo id ipsum dicente, participes enim Christi 
facti estis, si tamen initium fidei usque ad finem firmum reti- 
neatis. Quapropter estote fideles Deo et sancto Petro, sicut man- 
dastis, usque ad mortem et accipietis coronam vite, quam repro- 
misit D-eus diligentibus se. Xos enim sacris orationibua notris 
taemoriam vestri coram Domino assidue facientes manibus sursum 
ad Dominum elevatis omnipotenti Deo vos una cum dilecto filio 
iinstro principe vestro commendamus et omni benedictione spi- 
ritali vobis benedicimus in Christo Jesu domino nostro, lit hie 
et in eternum corpore simul et anima benedicti existatis et in 
perpetuum cum Domino gaudeatis. 

Data VII. die m e n s i s i u n i i, i n d i c t i o n e dtio- 
d e c i m a. 

3- 
10. juna 879. (U Rimu). 

Papa Iran VIII. rpiskopatu, kleru l poglavicama u Dalmaciji. 

Keverentissimis et sanctissimis episco- 
p i s V i t a 1 i Jadransi, Dominico A b s a r e n s i c e- 



206 

t e risque episcopis D a 1 m a t i n i s, 1 s e u Jolianni 
archipresbytero sancte sedis Salonitane o m- 
nib usque sacerdotibus et senioribus populi 
habitatoribus Spalatensis civitatis atque 
Zadarensis ceterarumque civitatum. 

Pastorali sollicitudine moti vos quasi oves Dominicas nobis 
in beato Petro apostolorum principe commissas, dicente Domino: 
»Si diligis me, Simon Petre, pasce oves meas«, licet pro assi^ua 
gentium persecutione nunc usque impediti, his modo apostola- 
tus nostri litteris visitare curavimus, ammonentes fraternitatem 
vestram, ut more precessorum vestrorum ad sedem beati Petri 
apostoli, que caput et magistra est omnium ecclesiarum Dei, et 
ad nos, qui ei divinitus presidemus, toto animo libentique volun- 
tate reverti studeatis, quatenus inde summi honorem sacerdotii 
et totius institutionis ecclesiastice formam sumatis, unde paren- 
tes ac precessores vestros melliflua sancte predicationis et doc- 
trine apostolice potasse fluenta recolitis. Keminisci namque de- 
betis, quanta eosdem precessores vestros prospera evidentissime 
comitabantur, quando ad limina Petri celestis regni clavigeri de- 
voto pectore quasi proprii filii confluebant, et quanta postmo- 
dum nunc usque sustinueritis adversa, cum ab ea vos quasi alienos 
separare non dubitastis. Quapropter vos plurimum diligentes, 
nequaquam vestra, sed vos querentes, paterna benignitate mo- 
nemus atque hortamur, ut, sicut diximus ad gremium sancte Ro- 
mane ecclesie matris vestre redire ovanter adtendatis, ut electus 
a vobis canonice archiepiscopus una cum vestro omnium consensu 
et voluntate ad nos veniens gratiam episcopalis consecrationis 
sacrumque pallium a nobis more pristino incunctanter percipiat, 
ur gratiam et benedictionem sancti Petri ac nostram habentes a 
malis omnibus liberi et bonis universis repleti et hie in presenti 
seculo gaudeatis et in futuro cum Domino sine fine procul dubio 
exultetis. Porro si aliquid de parte Grecorum vel Sclavorum 
super vestra ad nos reversione vel consecratione aut de pallii per- 
ceptione dubitatis, scitote pro certo, quoniam nos secundum 



1 Iz ovoga se vidi, da je osorska biskupija (a s njome zacijelo 
jos i kreka) u to doba, dakle poslije pada franacke vrhovne pre- 
via sti, dosla pod nadbiskupiju spljetsku. Gl. gore str. 177. i 191. 



207 

sanctorum patrum decessorumque nostrorum pontificum statuta 
vos adiuvare auctoritate curabimus. Quod si forte hanc nostram 
apostolicam ammonitionem, immo canonicam preceptionem pro 
nichilo ducentes ad sedem apostolicam Romane ecclesie redire 
et inde secundum antiquam normam consecrationem episcopalem 
sacrumque pallium recipere contempseritis, omni ecclesiastica 
vos communione scitote penitus excommunicandos. Interim tamen 
auctoritate Dei et sancti Petri vobis precipimus, ut non liabeatis 
licentiam aliunde consecrationem palliumque recipere; nam si 
feceritis, quasi transgressores et inobedientes vos sine dubio iudi- 
cabimus. Hanc autem nostri apostolatus epistolam fraternitati 
vestre per hunc presentem Ioliannem venerabilem presbyterum, 
fidelem familiarem nostrum, direximus, cui scilicet aliqua in- 
iunximus vobis verbotenus referenda ; et ideo illi omnia, que de 
parte nostra dixerit vobis, credere nullatenus dubitetis ; ipsamque 
epistolam, ut a'd omnium vestrum notkiam feratur, bulla nostra 
iussimus in calce signari. 

Data X. die mensis iunii, indie tione XII. 

k. 
Izmedu 881. i 882. 

Papa Ivan VIII. hrvatsJcomu knezu Branimiru i naroda hr- 

vatskomu. 

Excellentissimo v i r o B a r n i m e r o( !) g 1 o- 
riosocomitietdilecto filionostro atque omni- 
bus religiosis sacerdotibus et honor abilibus 
iudicibus cunc toque populo pax et gratia a 
domino Jesu Christ o. 

Audita per Theodosium venerabilem episcopum vestrum 
fide et devotione, quam circa sedem beati Petri apostoli et nostri 
pontificii vos habere cognoscimus, 1 immensas Deo gratias refe- 
rentes magno gaudio sumus repleti, qui vos nunc ad tantam gra- 
tiam perducere et inter oves suas connumerare dignatus est, se- 
cundum quod Dominus ipsi principi apostolorum commisit 



1 Iz ovih se rijeci vidi, da je oko toga vremena ninski biskup 
Teodozije licno bio u Rimu kod pape. 



208 

dicens: »Si diligis me, Simon Petre, pasce oves meas«. Unde 
vestram fidelitatem et christianissimam devotionem his nostris 
apostolicis litteris ammonemus et exhortamur, ut, sicut divina 
inspiratione agere cepistis, usque ad finem perficere et observare 
non pretermittatis, qnatenus sub ala et regimine atque defen- 
sione beati Petri apostoli et nostra toto eonamine vos subdere 
atque in eius servitio perserverare quasi dilecti filii procurastis, 
apertius hoc ostendatis atque inpleatis, ut Dominus in evan- 
gelio dicit : »Sic luceat lux vestra coram hominibus, ut videant 
bona opera vestra et glorificent patrem vestrum, qui in celis est«, 
et ut ita hoc per orbem terrarum vestre sponsionis diffametur,. 
ut auxiliante Domino et sanctorum apostolorum suffragantibus 
meritis ea, que saluti et utilitati omnium vestrum proficua sunt, 
possimus ad honorem et exaltationem sancte sedis apostolice in- 
cunctanter perficere, sicut nomine vestro scripta nobis mandastis, 
ita in libro celesti scripta permaneant. Quapropter mandamus, 
ut revertente ad vos dilecto episcopo vestro idoneos legatos vestros 
presentaliter ad nos dirigere non pretermittatis, qui pro parte 
omnium vestrum nos et sedem apostolicam certificent de his que 
mandastis, ut et nos cum illis missum nostrum dirigamus ad 
vos, quibus secundum morem et consuetudinem ecclesie nostre 
universus populus vester fidelitatem promittat. Interim mone- 
mus, ut constantes permaneatis, quoniam scriptum est: »Melius 
est votum non vovere, quam post votum promissa non implere«.. 
Spiritus Domini, qui orbem terre replevit, repleat vestrum cor 
omni pace et gaudio in Christo Jesu, domino nostro. 

1. 
Izmedu 881. i 882. 

Papa Ivan VIII. bugarshom hralju Mihajlu. 

Dilecto ac spiritali filio Michaheli glc- 
r i o s o r e g i IT u 1 g a r i o r u m gratia v o b i s e t pax a 
Deo p a t r e e t domino Jesu C h r i s t o. 

Miramur, quod tanto iam tempore transacto missos vestros- 
ad sanctam Romanam ecclesiam matrem vestram et ad nos non 
transmisistis. ^lodo vero, sicut nobis retulit Theodosius venera- 
bilis episcopus, missos tuos cum eo dirigere promiseras, sed pr< 
qua causa eos dirigere pretermiseris, ignoramus. 



209 



m. 
Potkraj 886. ili na pocetku 887. 

Papa Stjepan VI. kori oglejskoga patrijara W alberta, Ho je po- 
tvrdio spljetskoga nadbiskupa (Teodozija). 

Walberto patriarche. 1 

Miramur prudentiam tuam Cumensi 2 ecclesiae denegaire 
consecrare pastorem, cum te iam ad hoc prouocatum noueris apo- 
stolica exhortatione. ^Nunc vero iterato tibi scribimus, nolentes 
alicuius ecclesiae privilegium infringere, licet apostolica praero- 
gativa possimus de qualibet ecclesia clericum ordinare. Desine 
iam cuiuspiam zelo electum a clero et expetitum a populo Liutwar- 
dum, Cumensis ecclesiae antistitem protelare ; quia si protelaueris 
et. eum consecrare iam toties monitus non maturaueris, quum ad 
nos uenerit, procnl dubio consecratus abibit. Quia (cum) aposto- 
lica auctoritate id facere ualeamus, tuo tamen incitamur exemplo, 
qui transgressis terminis tibi commissis in ecclesia Salonensi 
episcopum ordinare ad indecentiam sedis apostolicae praesumpsi- 
sti ; quod quantae praevaricationis sit, ipse perpende. 3 



Potkraj 886. ili na pocetku 887. 

Papa Stjepan VI. hori ninskoga bishupa Teodozija, Ho upravlja 
po smrti nadbiskupa Marina jos i spljetskom crkvom. 

Steph(anus) Theodosio episcopo. 

Quis vice Marini episcopi 4 in ecclesiae Spalatinae regimen 
successerit, diligentius perrimantes, te curam illius ecclesiae 
suscepisse audivimus; cumque, et quod tibi commissa (ecclesia) 
ordinaveris, studiosius investigaremus, dictum est, (te) utrisque 

1 Walbert (Valpert) bio je oglejski patrijar izmedu 877 i 885. 
Grl. o njemu Paschini: Le vicende politiche e religiose del Friuli 
nei secoli nono e decimo. Venezia 1911, str. 29 — 43. 

2 Como u sjev. Italiji. 

3 tomu gl. Jirecek: Die Romanen in den Stadten Dalma- 
tiens. I. T. (Bee 1901), str. 48. Paschini o. c. str. 38—39. B u 1 i c- 
Bervaldi o. c. 155—158. 

1 Bulic-Bervaldi o. c. 153—155. 
lh\ Ferdo Sisi( { : Prirucnik izvora I. It 



210 

preesse. Quod si verum est, non modice miramur ; sed in hoc ad- 
miratione dignum non iudicamus, quia in ipso tue ordinationis 
inicio deliquisse te non modicum audimus. Nam cum pie memo- 
rie decessor tuus hominem excessisse dicitur, ad Aquilegensem 
diceris oonvolasse ecclesiam et etinde consecrationem suscepisse, 
quam in sede beati Petri ab apostolicis debueras manibus petere, 
in quo et te deviasse et eum excessisse, luce patet clarius. 

o. 
Izmedu 887. i 888. 

Papa Stjepan VI. obecava Teodoziju nadbiskupu spljetskomi 
pallium, ako licno u Rim dode. 

Theodosio episcopo (Stephanus VI.). 

Salonitana ecclesia, quam deo auxiliante restitutam asseris, 
ut (ad) pristinum gradum redeat, inhianter cupimus; et omnes 
ecclesiae, que barbarorum rabie destructe sunt, assiduis precibus, 
ut restaurentur, imploramus, ita tamen ut in novarum ecclesia- 
rum restauratione neglectus non proveniat antiquarum. Palliui 
et eius usus, quern rogitas, cum dei misericordia cooperante ipse 
ad apostolorum limina veneris, consultius dabitur, ut multiplici 
benedictione locupletatus letior ad propria redeas; quia ipsius 
usus non ad pompe fastus, sed ad religionis attinet misterium. 

Item. Qomodo ab eo benedictionem caperes, qui caret bent 
dictione ? Quomodo alteri tribuit quis, quo sibi carere dinoscitur 



8. 

Spljetski crkveni sabori 1 . 

(925. i 928.). 

Spisi oba ova crkvena sabora sacnvali su nam se zajedno 
s onima, koji rade o sinodima u Saloni 530. i 533. Prema tome 
dakle vrijedi o njihovoj vjerodostojnosti ono isto, sto sam kazao 
o onima. 2 Koliko pak bih imao jos i stogod dodati s obzirom 
na spljetske sinode, ucinit en to u biljeskama sto prate tekst. 



1 crkvenim saborima (sinodama) uopde gl. Sagmiiller 
II, 387 — 400., a o njima s obzirom na Hrvatsku gl. Racki: Nutarnje 
stanje 55 — 66. Napose o crkvenim saborima spljetskim od 925. i 928. 
gl. Dummler: tJ'ber die alteste Geschichte der Slaw en in Dalmatien 
(549—928) Bee 1856., Sitzungsberichte XX.), str. 67—79 (= 417—429). 
Crncic: Najstarija povijest o krekoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i kr- 
bavskoj biskupiji. (Rim 1867.) str. 7 i dalje. Bogisid: Pisani zakoni 
na slovenskom jugu (Zgrb 1872.), str. 127 — 129. Gfrorer-Weiss: 
Byzantinische Geschichten Vol. II. (Graz 1873.), str. 172—194. Apuhobt,; 
KJ;KHbie (J.iaBHHe n pnsaHTia bt> X. BtKt. (Moskva 1876.) (= C r bmmemm Ha M. 
C. JpimoBa) T. I. (Sofija 1909.), str. 423—430. Kukuljevic: Prvo- 
vjencani vladaoci Bugara, Hrvata i Srba i njihove krune. II. Tomislav 
prvi kralj hrvatski. (Rad knj. 58, str. 1 — 52.). Racki: Podmetnute, 
sumnjive i preradene listine hrvatske do XII. vieka. (Rad knj. 45, str. 
148 — 149.). Horvat Rudolf: Kralj Tomislav i njegovo doba. (Zgrb 
1897. str. 28 i dalje. G ruber: Spljetski crkveni sabor. (»Prosvjeta c 
IX. < 1901.) br. 13, 14). Ritig: Povijest i pravo slovenstine u crkve- 
nom bogosluzju, sa osobitim obzirom na Hrvatsku knj. I. (863 — 1248). 
Zgrb 1910. • str. 125 i dalje Bulic-Bervlaldi: Kronotaksa str. 
160 — 164. Sitnije biljeske iznose Zeiller: Les origines chretiennes 
dans la province Romaine de Dalmatie (Paris 1906.), str. 27—28, 35 1 
98 nota 1. Lenzi: San Domnio (Rim 1913.) str. 37, 66—67. T o m a s i 6: 
Temelji drzavnoga prava hrvatskoga kraljevstva. I. (Zgrb 1910.). str. 

_s (nota 130) i 50 (nota 248). §isi6: Genealoski prilozi str. 58—59 
(nota 3). Iscrpive i posve metodicki dotjeraneradnje o saborima spljet- 
skim (925. i 928.) jos nema; svakako nije za taki posao dovoljna histo- 
rijska naobrazba, nego i teoloska. 

2 Gl. gore str. 150 — 155. ove knjige. 

* 



212 

Kako je vec poznato od spisa salonskih crkvenih sabora, oni 
su dosli do nas posve iznakazeni i gotovo nerazumljivi, sto je 
upravo najbolje svjedocanstvo, da se tude radi o pogrjeskama 
svojstvenima rdavim prijepisima, a nikako ne o modernim fal- 
sifikatima. Stoga se kod publikovanja njihova ne mozemo i ne 
smijemo drzati rukopisa, vec valja s teskim trudom, ali i sa zna- 
njem ne samo latinskoga jezika, nego i onili predmeta, o kojima se 
radi, nastojati tekst ispraviti i uciniti sposobnim za upotrebu, 
odnosno eksploataciju historijskn. Istina je, moze lako da bude, 
da u njima ima i mnogo docnijih interpolacija, umetaka i bivsih 
marginalnih nota, no k o j e su to u danasnjem nasem tekstu, to 
bi tek trebalo pokazati na pojedinim primjerima, jer onako op- 
cenito izrecena tvrdnja ne dokazuje i ne vrijedi nista. 

Stampom objelodanio je prvi ovaj niz spisa F a r 1 a t i u 
djehi Illyricum sacrum (Vol. Ill, str. 92. — 106.) poknsavsi prvi 
da ucini n tekstu neke ispravke. Poslije njega ucinio je to 
isto Batthyany (Leges ecclesiasticae regni Hungariae. Tom. 
I. Gyulafebervar 1785., pg. 329.-398., 341.— 343.), ciji se 
ispravci donekle razilaze od Farlatovih. Iz Lucija prestampao je 
ista akta Kukuljevic u prvoj knjizi djela »Codex diploma- 
ticus« (Zagreb 1874., str. 76. — 82.), a onda ih je donio Kacki 
u svojim »Dohumentima« (str. 187. — 197.) ulozivsi mnogo truda, 
da ib ucini sto razumljivijima, no oznacivsi ih podjedno jos i 
kao »p r e r a d e n e s p i s e« (acta retractata). Ja sam u ovoj 
knjizi preuzeo tekst onako, kako ga je Kacki priredio, premda 
drzim, da je na nekim mjestima izdanje Batthyauyjevo bolje. 

Historickom sadrzinom ova su akta od goleme vaznosti. 
Ona nam bacaju osobito snaznu svjetlost na prilike u drzavi hr- 
vatskoj u prvoj cetvrti X. vijeka. Prije svega, ona nam svjedoce, 
da je Hrvats'ka u doba prvoga sabora, naime oko 925. vec bila 
kraljevina, odnosno vladar njezin T o m i s 1 a v, jos 914. spo- 
menut kao knez (dux), sada nosi naslov kralj a (rex), koji mu 
priznaje i sam papa. 1 Dalje vidimo, da su dalmatinske crkve 



1 Toma arcidakon kaze (edit. Racki 38—39), da je Drzislav bio 
prvi kralj hrvatski. Medutim nadgrobna ploca kraljice Jelene dokazala 
je jasno i nedvoumno, da je ved muz njezin Mihajlo Kresimir, a otac 
Stjepana Drzislava nosio kraljevski naslov. (Gl. gore kod >Natpisa i 
zapisa* str. 126 — 129. ove knjige). Uporedi jos" i tumac"enje ovoga mjesta 
u Tome arcidakona u trecem odsjeku ove knjige (»Pisci«.). 



213 

ostale uz patrijara carigradskoga sve do nedavno (920. — 924.), 
pa kako se stoga lirvatska ninska crkva ucinila nezavisnoni 
od spljetskoga nadbiskupa po citavom hrvatskom politickom te- 
ritoriju, a osim toga jos se u njoj i prosirila i ucvrstila slavenska 
sluzba bozja, nesumnjivo od vremena kneza Branimira (879. do 
892.). Kad su se dalmatinske crkve povratile pod vrhovnistvo 
rimskoga pape, zazelio je njezin kler, da se podjedno i urede 
granice pojedinih biskupija, ali jos i to, da se iz crkve ukloni 
slovenski jezik. Tim su se pitanjem, kao glavnim zabavila oba 
sabora ; pozivajuci se na svoje apostolsko podrijetlo i na drevno 
crkveno uredenje dalmatinsko (u rimsko-gotsko doba), dalma- 
tinski je kler uspio, da je dokiimta ninska biskupija i njen te- 
ritorij porazdijeljen medu dalmatinske biskupije, a obnovljena 
samo skr adinska crkva, koja bi doznacena kao sjediste 
bivsem ninskom biskupu Grrguru. Borba protiv slovenskoga je- 
zika nije imala isti uspjeh, jer se ona znala i dalje odrzati. 
Pored ovili zakljucaka sabori se zabavise jos i crkvenom discipli- 
nom. kao i nekim porocima medu laicima, kojima nastojase da 
ucine kraj. 

1. 
925. 

Papa Ivan X. salje kao svoje poslanihe hishwpe Ivana Ankon- 
skoga i Leona Prenestinskoga u Hrvatsku i Dalmaciju s pismima 
na spljetskoga nadbiskupa Ivana i njegove sufragane, pa na hr- 
vatskoga kralja Tomislava, zahumskoga kneza Mihajla, pojedine 
biskupe, kler, zupane i narod u Hrvatskoj i Dalmaciji. 

Tempore Johannis papae 1 sanctissimi, consulatu peragente 
in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tamislao rege, 
et ITieliaele in suis finibus praesidente duce. 2 Beatissimo igitur 



1 Papa Ivan X. izabran je u martu 914., a svrgnut u junu 928. 

2 Nazocnost humskoga kneza Mihajla opravdana je time, §to se 
nadbiskupija spljetska sirila po njegovu teritoriju (juzno od Cetine 
do Kotora), te je imala dva sufragana biskupa, stonskoga i kotorskoga; 
dubrovacki biskup dasto, nije bio p o d a n i k Mihajlov, ali ipak su- 
fragan spljetski. Uza sve to Jirecek (Geschichte der Serben 
(Gotha 1911. I., 201, n. 1.) kaze: »Die Akten von zwei Synoden in Spa- 
lato 924 und 926 — 927, erhalten in einer Sammlung des 16. Jahrhunderts, 



214 



Johanne Eomanae ecclesiae praesidente cathedra dictus Chroato- 
rum rex et Michael cum suis proceribus simnlque episcopis Dal- 
matiarum 1 : Johannes archiepiscopus (et) p(rimas in) Spalato, 
item Forminus, Gregorius caeterique episcopi. consulenter po- 
poscerunt dictum venerabilem papain, ut ad eos destinare digna- 
retnr episcopos suos et monitorium, christianae religionis dogmj 
continentem. 

Quorum postulationibus saepe fatus pontifex assensui 
praebens Johannem uenerabilem episcopum Anchonitanae ecch 
siae, Leonem uero Palestrinensem episcopum cum suis epistolis, 
melliflua ructantibus eloquia, destinauit, ut cum praefatis per- 
sonis, iudicibus et episcopis synodaliter congregatis, et perpers 
extirpare et deo placita canonice sancire deberent. 



welche R a c k i fur umgearbeitet, D r i n o v fiir echt hielt, b e- 
trachte i c h, ebenso wie einst Lucius, als unecht: der Umstan( 
dass die Kroaten Gegner der Bulgaren, die Zachlumier dagegen Sy- 
meons Bundesgenossen waren, macht ein friedliches Zusammenwirkei 
des Tomislav und Michael an einer Synode in dieser Zeit sehr unwahr- 
scheinlich«. Ali ja drzim, da Jirecek nema pravo. Ako je i bilo zapetc 
stanje izmedu Tomislava i Simeona, koje se nesto docnije zaostrilo 
rat, nemamo jos dovoljno razloga uzeti, da je vec" tad a nemoguc( 
bilo prisustvovati p r v o m spljetskom sinodu obim vladarima. To imi 
tim vise vaznosti, sto uistinu vidimo, da na drugom sinodu spljetskoi 
a p o s 1 i j e rata hrvatsko-bugarskoga, kneza Mihajla nema na njei 
vec se samo navodi »Chroatorum princeps et eius proceres*. No ako 
uzmemo, da je Jireckov prigovor opravdan, time bi bilo u najboljei 
slucaju dokazano i utvrdeno, da ono mjesto u jednom neznatnom dijeh 
saborskih spisa spljetskih nije tocno, dakle interpolirano, ili drugii 
rijecima, da knez Mihajlo odista nije bio prisutan na prvoni sinodu. I2 
toga pak zakljuciti, da su s v i s p i s i ovili sinoda fpjsificirani, drzii 
da se nikako ne da izvesti. Falsifikator morao bi poznavati Konstantii 
Porfirogeneta jos prije nego li je stampan, pace s obzirom na on( 
sto se nesto nize kaze, on bi se morao emancipirati od duha svoga 
vremena, kad za Mihajlove drugove kaze »c u m Serborum p r 0- 
ceribus*. Ja bih dakle radije gledao u torn mjestu bas snaznu 
potvrdu za vjerodostojnost ovih spisa. 

1 Tude se sasvim jasno razlikuju donja i gornja Dalmacija. 



215 



925. 

Papa Ivan X. prigovara spljetskomu nadbiskupu i njegovim su- 

fraganima, Ho su Icroz toliho godina i mjeseci bili u raskolu 

s Rimom i Ho su time omogucili, da se hroz to vrijeme u njiliove 

zupe uvukla nauka Metodijeva % »stran jezik« (slovenski). 

Johannes episcopus. senilis seruorum dei, renerendissimo et 
sanctissimo confratri nostro Johanni, sanctae Salonitanae ecclesiae 
archiepiscopo omnibiisqne suffraganeis. Cum religio nestrae di- 
leetionis per tot annorum cnrricnla et mensium spatia sanctam 
Romanam ecclesiam apostolicam atqne vniuersalem, in cuius 
cathedra deo anctore nos praesidemus, uisitare neglexerit, om- 
nimo miramur; cum per caritatis augmentum omnis re- 
ligio ad solid itatem fidei et ad lapidem pertineat, sicut 
scriptnm est : »Tu es Petrus, et super hanc petram aedificabo eccle- 
siam meam« ; meam uidelicet, quod (non est) aliud dicere nisi 
absque reprehensione et in fidei robore solidatam, non habentem 
maculam aut rugam, a qua omnes ecclesiae augmentum intelli- 
gentiae atque saporem bonae doctrinae suscipere debent. Et quia 
fama reuelante cognouimus. per confinia uestrae parochiae aliam 
doctrinam pullulare, quae in sacris uoluminibus non reperitur, 
uohis tacentibus et consentientibus, ualde doluimus iuxta illud 
roli: »Si quis aliud docuerit praeter id, quocl in sacris cano- 
nibus atque uoluminibus reperitum, etiam si angelus de coelo 
fuerit, anathema sit«. Sed absit hoc a fidelibus, qui Christum 
colunt et aliam uitam per orationem se credunt posse habere, ut 
doctrinam euangelii atque canonum uolumina apostolicaque 
etiam praecepta praetermittentes ad Met.hodii doctrinam confu- 
giant, quern in nullo uolumine inter sacros auctores comperimus. 
L nde hortamur uos, dilectissimi, ut cum nostris episcopis, Jo- 
hanne scilicet sanctae Anconitanae et Leone sanctae Palestrinae 
ecclesiarum dei, iuncti cunctaque per Sclauinicam terrain au- 
dacter corrigere satagatis ; ea nempe ratione, ut nullo modo ab 
illorum supra dictorum episcoporum doctrina in aliquo deuiare 
praesumatis. ita ut secundum mores sanctae Romanae ecclesiae 
ii. Sclauinorum terra ministerium sacrificii peragant, in latina 
scilicet lingua non autem in extranea; quia nullus filius aliquid 
loqui debet uel sapere nisi ut pater ei insinuaverit. Et quia 



216 

Sclaui(ni) ^pecialissimi filii sanctae Romanae ecclesiae sunt, in 
doctrina matris permanere debent sicut ait apostolus: »Filioli, 
quos per doctrinam euangelii ego genui«, et iterum: »Filius sa- 
piens laetificat patrem«. In hoc utique gaudemus, si Sclaui(ni) 
nostram doctrinam sequi delectantur, ut deo sacrificium gratum 
exhibeant; quoniam qui non fide sacrificant, nee deo pura liba- 
mina offerunt, uereor ne illis (e)ueniat, quod scriptum est: »Ma- 
ledictus homo, qui opera dei negligenter facit«. Unde uos moneo, 
ut mala radix in uestris partibus minime pullulet, sed uestra 
praedicatione assidua dessicata maneat, ut deo fructum offere 
valeatis per praedicationem uestri ministerii, alii centesimum, 
alii sexagesimum. Qui abet auros audiendi. audiat. 

3. 
925. 

Papa Ivan X. svjetuje hrvatskoga Jcralja Tomislava i zahumskoga 

kneza Mihajla, citav hler i narod, da svoj podmladak dadu uciti 

u latinskom, a ne u »barharskom Hi slovenskom« jeziku. 

Johannes episcopus, seruus seruorum dei, dilecto filio Ta- 
mislao regi C(h)roatorum et Michaeli excellentissimo duci Chul- 
morum, nee non reuerendissimo ac sanctissimo confratri nostro 
Johanni, sanctae Salonitanae ecclesiae archiepiscopo, omnibusque 
episcopis suffraganeis, uerum etiam omnibus zupanis cunctisque 
sacerdotibus et uniuerso populo per Sclauoniam 1 et Dalmatian! 
commorantibus, dilectissimis filiis nostris. Diuina omnipotentis 
dei dispensatione hoc actum est, ut sollicitudo omnium ecclesi- 
arum nobis commissa esse credatur, ea uidelicet ratione, ut spi- 
rituali augmento ualeamus nequitiae caliginem radicitus extir- 
pare ab omni coetu christianorum, praesertim ab illis, qui 
specialissimi filii sanctae Romanae ecclesiae comprobantur. Quis 
enim ambigit, Sclauinorum regna in primitiis apostolicae et 
universalis ecclesiae esse commemorata ? cum a cunabulis escam 
praedicationis apostolicae ecclesiae perceperunt cum late carnis, 
sicut Saxones nouo tempore a nostro antecessore piae memoriae 



1 Izraz »Sclauonia« za Hrvatsku, sasvim je u skladu s pisanjem 
papinske kancelarije onoga vremena. Gl. pisma pape Ivana VIII. (str. 
201, 202, 206. ove knjige). 






217 

Gregorio papa doctrinam pariter et litterarum studia, in ea uide- 
licet lingua, in qua illorum mater apostolica ecclesia infulata 
manebat. Unde hortamur uos, dilectissimi filii, ut caritas dei per 
zelum rectitudinis in uestris resplendeat cordibus, quatenus omni 
corpore mentis expulso deo omnipotenti placere possitis. Et quia 
in decalogi mandato commissum est, ut decimas et primitias ex 
nostris f acultatibus eontulissemus : in nouo quippe praeceptum 
est, ut non solum ex facultatibus uerum etiam ex nostris diebus 
in spatio uitae praefixis deo decimas offeramus. Unde hortamur 
uos, o dilectissimi filii, ut uestros tenerrimos pueros a cunabulis 
in studio litterarum deo offeratis : quatenus diuinitus informati 
tios suis admonitionibus ualeant releuare ab illecebris delictorum 
ad supernam patriam, in qua Cliristus est cum omnibus electorum 
agminibus. Quis etenim specialis filius sanctae Romanae ecclesiae, 
sicut uos estis, in barbara seu Sclauinica lingua deo sacrificium 
of fere delectatur? Xon quippe ambigo, ut in eis aliud maneat 
nisi illud quod scriptum est : »Ex nobis exierunt et non sunt ex 
nobis; nam si ex nobis essent, manerent utique nobiscum«, nisi 
in nostra conuersatione et lingua. Uride iterum atque iterum uos 
monemus, dilectissimi filii, ut in nostra conuersatione maneatis, 
et linguam et praecepta reuerendissimorum episcoporum, Jo- 
hannis scilicet sanctae Anchonitanae ecclesiae et Leonis sanctae 
Palestrinae ecclesiae, (qui sunt) nostri familiarissimi, a nostro 
latere uobis transmissi, atque perspicaci industria suffulti, in 
omnibus nobis creduli audiatis. Quod uobis attentius commen- 
damus, ut illorum admonitionibus obediatis ; et quidquid uobis 
ab illis iniunctum fuerit ex diuinis siue canonicis argument is. 
sub omni celeritate obedienter adimplere satagite ; si non uultis 
sequestrari a nostro collegio. 

4. 
925. U Spljetu. 

Zakljucci prvoga crhvenoga sabora. 

Quo quum peruenientes dicti episcopi, Dalmatiaruin pera- 
grantes ciuitates et (cum) Chroatorum atque Serborum proceribus 
conuenientes, congregatis in Spalato episcopis et iudicibus, cele- 
berrimum concilium peregere. Ubi, diuino iuuamine freti. haec 
quae sequuntur capitula obseruare censuere: 



218 

I. Quum antiquitus beatus Domnius ab apostolo Petro 
praedicare Salonam missus est: constituitur, ut ipsa ecclesia et 
ciuitas, ubi sancta eius membra requiescunt, 1 inter omnes eccle- 
sia s prouinciae huius primatiim liabeat, et metropolis nomen 
super omnes episcopatus legitime sortiatur, ita dumtaxat, ut ad 
eius iussionem episcopi, qui per diuinam gratiam catliedram 
ipsam obtinuerint, et synodus celebretur et consecratio episco- 
porum (fiat) ; quia dicente domino: »Ubi fuerit corpus, illic 
congregabuntur et aquilae«. 

II. Ut in cunctis ecclesiis, in quibus semper recolitur epis- 
copos habitasse, nunc autem cleri ordo et populus sufficiens adest 
intra dioceseos limites, episcopus liabeatur ; quia iuxta decreta 
non licet in modicis ciuitatibus uel uillis episcopos statuere, ne 
nomen episcopi uilescat. Et ut episcopus uacans uacantem dio- 
cesim cum consilio metropolitani et caeterorum episcoporum 
co(ns)e(nsu) accipiat. 

III. Qoniam minime termini a patribus statuti transferri 
debent: unusquisque episcopus descriptos sibi terminos possideat, 
et alienam diocesim nullatenus inuadat, iure proprio seruato in 
regenerandis (catecliumenis), consecrandis ecclesiis, uel sacer'do- 
tibns promouendis ; atque a suo episcopo cbrisma accipiendum. 

IV. Ut possessiones ecclesiarum, quae pro peccatis condi- 
torum oblatae sunt ad honorem sanctorum, saecularibus minime 
maucipentur (seruitiis) ; quia res ? deo semel dedicata, hninano 
dominio subdi non debet. 

V. Ut si quae ecclesiae uel possessio per priuilegium a 
fidelibus sub anatliemate in principali ecclesia beati Petri aj)ostoli 
subditae sunt, minime subtrabantur, quatenus et offerentes et res 
ipsa tuentibus Christi clauigeri Petri tueantur suffragiis. 



1 Iz ovih se rijeci vidi, ne samo da je tada vec postojala tra- 
dicija o sv. Dujmu kao uceniku sv. Petra i njegovu grobu u spljetskoj 
stolnoj crkvi, nego i to, da je ta stvar upotrebljena kao glavni i naj- 
snazm'ji argumenat za metropolitsko pravo spljetske nadbiskupije u 
op^egu cijele stare rimske Dalmacije. To je iniao na umu i papa Ivan 
X., kad pise u svoin pismu kralju Tomislavu i knezu Mihajlu: »Quis 
enim ambigit, Sclauinorum regna in primitiis apostolicae et 
uniuersalis ecclessiae esse c o m m ern o r a t a?«, dok suvremeni 
car Konstantin Porf. izrijekom pise, da u spljetskoj stolnoj crkvi po- 
civa tijelo sv. Dujma. Na interpolaciju na torn mjestu (ili pace na 
obima) i pomisljati, bilo bi pogreSno. 



219 

VI. Ut si, diuino iudicio (permittente), in tumultu plebis 
princeps prouinciae occidatur, quia, quod a multis committitur, 
inultum nianet : pro ipso reatu, qui cognoscuntur obnoxii esse, 
'debent pro ipsa anima elemosyuas facere; et si quam ecclesiam 
dedicavit uel libertos fecit, defend ere uxorem aut filios fouere 
benigne. 

VII. Ut si quis malignus, diaboli spiritu afflatus, singula ri 
consilio, sicut Judas, dominum suum occiderit : lapide a collo 
suspenso, ferro corpore praecinctus, exul poeniteat. 

VIII. De episcopis Ragusitano et Cataritano, quorum ma- 
nifeste una sedes dignoscitur 1 : ipsam cliocesim aequa lance inter 
se diuidant ita, ut si unus dictae ecclesiae pastor obierit, donee 
ordinetur episcopus, residuus episcopus ecclesiae ecclesiastieam 
cur am gerat. 

IX. De Licinio episcopo 2 : ut in ecclesia, in qua or'dinatus 
est, coutentus permaneat. Quod si dictus Licinius nee legaliter in 
sua ecclesia perstiterit (ut) haeres, sed ut autentitius et extraneus 
accedens et in sua mallet prima adhaerere ecclesia: ut presbyter 
permaneat. 

Et nullus deinceps in ecclesia episcoporum uel praesbyte- 
rorum missam celebret, donee proprius episcopus earn consecret 
canonice. Si quis postmodum praesumptor in ea contra praemi->a 
fecerit, a nostro collegio excludatur. 

X. Ut nullum episcopus nostrae prouinciae audeat in quo- 
libet gradu Sclauinica lingua promouere; (poterit) tam(en) in 
clericatu et monachatu deo deseruire. Xec in sua ecclesia sinat eum 
missam facere ; praeter si necessitatem sacerdotum haberet : per 
supplicationem a Romano pontifice licentiam ei sacerdotalis mi- 
nisterii tribuat. 

XI. Ut episcopus Chroatorum, 3 sicut nos omnes, nostra* 
ecclesiae metropolitanae subesse se sciat. 

XII. Quodsi rex et proceres Cbroatorum omnes cliocesek 
episcoporum intra limites nostrae metropolitanae suo cuphmt 



1 Gl. za tumacenje ovoga mjesta Diimmler o. c. 71 — 72 i nota 
3. i Gfrore r-W e i s s o. c. 180—181. 

2 Licinije bjese ili dubrovacki ili kotorski biskup. Gl. Gfrorer- 
Weiss o. c. 180—181. 

3 To je ninski biskup. 



220 

uindicare pontifici 1 : nullus ex nostris per omnem prouinciam 
eorum neque regenerationes faciat, neque ecclesias uel presby- 
teros consecret. Tam(en) in suis sedibus commorantibus pro ani- 
mae opus quisquis ad nos acceserit, (et) consecrari, regenerari, 
chrima sibi dari poposcerit: absque scrupulo omni per totam 
prouinciam ipsa tribuant. De caetero autem cum suo pontifice 
deo reddant rationeni de his omnibus, quae in eis christianae re- 
ligionis dogma(ti) defueri(n)t; nostra coram deo conscietia 
est absoluta. 

XIII. Ut in ecclesia, ubi praesbyter occisus est, ante satis- 
factionem ipsius (occisoris) uel plebis, ut congruum ipsi episcopo 
uidetur, nullus missam faciat. 

Et ut a praesbyteris res ecclesiae non destruantur. Neque 
semel suscepta ecclesia sine causa relinquatur. Quod si aliter 
fecerit, donee perdita restituat et ecclesia propria recipiat, ex- 
■eomunicetur. 

XIV. Ut uxores propriae deinceps non dimittantur, nisi 
propter fornicationem. Quod si quis dimiserit, sic permaneat. 

Et ut haeredes suos (et) seruos suos litterarum studiis tra- 
dant. quicumque christianitatem perfectam habere cupiunt; ut 
illi eos instanter corripiant et ipsi eos libenter exaudiant, non ut 
peregrinos sed ut proprios. 

XV. Quod si sacerdos incontinenter primam, quam sortitus 
est. teneat uxorem, propter ipsam continentiam separetur a con- 
sortio cellae. Si uero alium duxerit: excomunicetur. 

5. 
925. 

Papa Ivan X. potvrduje zahljuche prvoga crkvenoga sabora 

osim onoga, hoji radi o ninskoj biskupiji, pa stoga nalaze spljet- 

skom nadbishupu Ivanu i ninskom Grguru, da licno dodu 

k njemu poradi izravnanja nastala spora. 

Hac ita(que) habita deliberatione, quae supra scrip ta con- 
tinentur, cuncta per ordinem sancta synodus Romano pontifici 
confirmanda per dictos suos legatos episcopos et Petrum praes- 

1 Iz ovoga se jasno vidi, da je ninska biskupija obuhvatala sav 
politicki teritorij hrvatski (osim onoga dijela kreke biskupije na kopnu, 
o kojeiii je bilo govora gore na str. 176 — 177, n. 2, 191.). 



221 

byterum Spalatensem insertis litteris nunciare decreuit, quatenus 
diuinitus antiquae religionis dogma in ecclesiis Dalmatinorum 
arbitrio summi pontificis uniuersa praelibata sortirentur. 

Sed cum terminare cuncta legitime antique- more praestola- 
remur: fuit f rater noster episcopus Nonensis, qui, sibi uindicare 
cupiens primatum Dalmatianorum episcoporum, hoc quod non 
expediebat, contra dictam synodum in auribus apostolicis inius- 
tum iniecit certamen. Quam ob rem diuersa a nunciis recitantibus 
de his praesentibus et litteris patentibus non aequalia,, ambi- 
guitas Romanae ecclesiae facta non difinita ad nos (s)et finienda 
adhuc, epistola a beatissimo papa Johanne per legatum nostrum 
remissa est: 

Johannes episcopus, seruus seruorum dei, confratri nostro 
Johanni, Salonitanae ecclesiae archiepiscopo et Formino epis- 
copo 1 omnibusque suis suffraganeis. Quia in uobis orta fuit 
contentio ante nostrorum legatorum praesentiam de ecclesiasticis 
negotiis, uolumus, ut ad limina apostolorum uenientes ante 
nostram nostrorumque episcoporum praesentiam cuncta diffinire 
satagatis. Quia tunc perfectio religionis adimpletur, cum per 
canonicae disciplinae regulas quod quondam ordinatum fuerat 
per nos emend ari comprobatur. lam uestras litteras suscipientes 
inuestigare non distulimus; et quia illic maxima erat impressa 
murmuris ratio, suspendere hoc curauimus, ut tu cum Oregorio 
aut unus uester suffraganeus episcopus ueniens cuncta per or- 
dinem nobis reuelent. quatenus per uiam iustitiae incedentes 
quicquid rectum est, inter uos diffinire ualeamus. De caeteris 
autem capitulis uobis innotescimus, quatenus, hac ratione ex- 
cepta, quicquM synodaliter nostri legati episcopi uobiscum una 
statuerunt, a nobis confirmata existunt ; sed quia minime res 
praelibata, tumuluantibus uobis, finiri ualuit, nihil dignum re- 
ligionis ecclesiastica dogmata sumere potuit. 

6. 
928. U Spljetu. 

ZaMjucci drugoga crkvenoga sdbora. 

Unde frequenter eandem poscentibus nobis diffinitionem 
recipere, hac de causa terminanda, iniuncti sibi operis causa Bnl- 

1 Biskup zadarski. 



222 

gariam petentes Romanorum legati, Madalbertus uenerabilis 
episcopus et Johannes dux illustris, dux Cumas, ad nos post 
biennium deuenerunt, (adferentes has), quae sequuntur, epistolas. 1 
Peruenientes igitur supra fati legati ad confinia nostra et, 
si cut illis opus iniunctum apostolica iussione fuit, Bulgariam 
perexerunt. Quique peracto negotio pacis inter Bulgaros et 
Chroatos, repetito itinere ad nos uenerabalis Madalbertus epis- 
copus, in ciuitatem Spalatensem adueniens, synodaliter nos 
episcopos: Johannem, Forminum, Gregorium, cum Chroatorum 
principe 2 et eius proceribus congregauit. Cum quibus residens, 
cunctas prouinciae antiquas consuetudines iusto moderamine per- 
scrutans, firmauit omnia secundum ueterum statuta, (et) in omni- 
bus ecclesiis episcoporum privilegia reintegrari (iussit), ita 
dumtaxat, ut ecclesia sancti Domnii, sicut ab initio, primatum 
obtineat et intra limites diocesis suae cuncta canonice peragat. 
Similiter unaquaeque ecclesia uel ciuitas, quae pontificali mu- 
nere constipata consistit, simul sedem (retineat), turn (ne) prae- 
finitis terminis diocesis suae, a patribus institutis regulariter, 
abutatur: tam Iadertina ecclesia, quam caeterae ecclesiae Dal- 
matiarum, Arbensis, Ueclensis, Absarensis, quae sunt in occiden- 
tali parte positae; ecclesiae uero aliae, quae in oriente habentur, 
id est Stagnensis, Ragusitana et Catharitana, eanclem plenitu- 
dinem (cum) sedibus et terminis suis in omnibus (iuxta) 
eatholicae fidei dogma adsequantuiv' Xonensis uero ecclesia non 
episcopum antiquitus sed archipraesbyterum sub (iuris)ditione 
episcopi habuisse dignoscitur. Itaque ipse episcopus in qualibet 
ecclesia ex his ecclesiis, quae primis temporibus habuisse epis- 
copos constat (et) omnibus patet, legitime praeponatur, siue in 
Scardonitana ecclesia uel Sisciana aut certe in Delminensi eccle- 



1 Ovo nam mjesto daje uporiste za kronolosko odredenje obih 
sinoda. Gl. Diimmler o. c. 73 nota 1. i 75 nota 2. R i t i g o. c. 147 
nota 39. 

2 Paznje je vrijedno, da se vladar hrvatski od g. 928. sada na- 
zivlje samo ^Chroatorum princeps* i da mu se ne daje nikaka 
imena. Ipak seObicno uzimlje, da je to T o m i s 1 a v, premda bi mogao 
vec biti i nasljednik njegov T r p i m i r II. 

3 Tude imamo jasno razlikovane obje Dalmacije; prva donja na 
zapadu (Zadar, Rab, Krk i Osor, dakako uz Spljet), te gornja na istoku 
(Ston, Dubrovnik i Kotor). Time su nam podjedno nabrojene sve tada 
postojece biskupije podlozne Spljetu. 



223 

sia, cum sint utique omnes populatae et, deo adiuvante, sacer- 
dotum et plebium copiam habentes. 1 Quod si immensum pondus 
pontificii (muneris) subire eum delectat, et unam sibi diocesium 
sufficere non uult: harum trium diocesim magnitudinem pon- 
deris, ad interitum smmi et earum, suscipiat; >dum neque plebs 
perfecte ab eo pontificalis muneris percipere ualeat gxatiam 
iuxta sanctorum patrum statuta, neque ipse adimplere suum in 
his ualeat gratiam iuxta sanctorum patrum statuta, neque ipse 
adimplere suum in his ualeat officium, cum si(n)t propter mult a 
terrarum spatia difficile peragrari. 

His ita secundum apostolicam iussionem (constitutis) Ma- 
dalbertus, uenerabilis episcopus, perscrutatus omnia, et comperta 
ueraciter, feliciter sanciuit ita, ut nullus unquam huius ordina- 
tionis uiolator existat ; cum cuncta, quae prelibata (sunt), per 
dictum apocrisarium Romano pontifici fuerint praesentata, et ab 
eo diuina auctoritate et sancti Petri per suas litteras et pallii 
missione(m) confirmata. 

7. 
928. 

Papa Leo VI. potvrduje zakljucke drugoga crkvenoga sabora. 

Leo 2 episcopus, senilis seruorum dei, Formino sanctae Ia- 
daratensis ecclesiae episcopo et Gregorio sanctae Nonensis eccle- 
siae episcopo omnibusque episcopis per Dalmatiam commoran- 
tibus, dilectis filiis, fidelibus nostris. Quia gratuita omnipotentis 
dei misericordia uos in episcopali infula constituit, dignum est, 
ut uestro metropolitano, sanctae Spalatensis ecclesiae archiepis- 
copo, summam reuerentiam exhibere delectemini ; quatenus per 
ordinem et per normam iustitiae gradientes securi et intrepidi 
ualeatis ad diuinam contemplationem peruenire. ISTam quid de- 
terius esse cernitur, quam episcopus proprio metropolitano in- 
obediens esse? cum scriptum sit in Africano concilio, nihil epis- 



1 Ove biskupije nijesu tada postojale, vec su se kao nekadanje 
salonske sufragane crkve vodile u racunu metropolitskih pretenzija. 

je nego samo vjerojatno, da je tude sinod spljetski imao pred 
ocima spise salonskih sabora od 530. i 533., gdje se bas te 
biskupije navode. (Gl. gore str. 149 — 164. ove knjige). 

2 Leo VI. izabran je u junu 928, a umr'o u februaru 929. 



224 

copum praeter conscientiam proprii metropolitan! aliquid agere 
debere. Et si ita est, cum scimus quia ita est, ut nullus episcopus 
debeat proprium suiim metropolitanum ignorare: cur uos, Dal- 
matiarum episcopi, contemptores (estis uestri metropolitani) ? 
et quasi per latrocinium alienas parochias diripientes usurpatis 
uobis prophanum nomen, quod ab antiquis patribus uobis erep- 
tum esse cernitur. Unde monemus uos, ut omnes episcopi in 
propriis limitibus sint contenti. Forminum namque monemus, ita 
suam parochiam retinere, quemadmodum in antiquis temporibus 
mansit. Similiter Absarensis ecclesiae episcopum et Arbitanum 1 
atque Ragusitanum, Spalatensem etiam archiepiscopum in 
C(h)roatorum terra uolumus ut propriam suam parochiam re- 
tineat, quemadmodum antiquitus Salonitana ecclesia retinebat; 
quia non potest parocliia infra muros ciuitatis (terminari), sed 
per longinqua spatia terrarum, in pagis et uillis et curtis et eccle- 
siis et in populo antiquitus determinato (extendi). 2 Gregoriu 
uero, qui (im)probitate temporis in Chroatorum terra effectu 
est, praecipimus in sola Scardonitana ecclesia tantummodo mi- 
nistrare; 3 alienas parochias, ei praecipimus, nullo modo amplius 
usurpare; quia si fecerit, sine dubio a nostro pontifici excom- 
municatus manebit. Pallium uero et usum pallii Johanni, sanctae 
Spalatensis ecclesiae archiepiscopo, sicut antiqua consuetudo fuit, 
consessimus, 4 cui uolumus ut tota mente obediatis eumque ut 
uestrum patrem ametis; quia tunc dei gratia subclitis illucescit, 
cum suis praepositis curam obedientiae exbibere delectantur. 
Amen. 



t; 

: 

us 



1 To je Rabska crkva. 

2 Ove nam rijeci potvrduju vec gore izrecenu tvrdnju, da je prije 
ovih sinoda ninski biskup imao upravu crkvenu nad citavom hrvat- 
skom drzavom, a dalmatinski biskupi da su bili ograniceni na svoje 
gradove. 

3 Time je sada zapravo obnovljena Skradinska biskupija. 

4 Iz ovoga se moze sa sigurnoscu zakljuciti, da se nadbiskup Ivan 
tek nedavno vratio Rimu (naime nesto malo prije ovih sinoda), jer bi 
inace ve6 prije imao pallium, bududi da je Ivan bio nadbiskupom spljet- 
skim vec" 914. (Thoma edit. Racki 36). 



9. 



Hrvati pomazu koruskoga hercega Adalberona 
protiv cara Konrada II. 1 

(1035.) 

I' vatikanskoj biblioteci (fond Palatinski br. 930) ima ru- 
kopis iz XII. vijeka, u kojem se medu ostalim nalazi i prijepis 
nekoga nedatovana pisma nepoznata svecenika (G.) na Wormskoga 
biskupa Azeka ( L025. — 1044.). Pismo je ovo cesto puta odstam- 
pano, a imadu ga i zbirke K ukuljevice v a (Codex I, 108) 
i Rackoga (Documenta 438). U torn pisinu pripovijeda ne- 
poznati alitor, kako je car Konrad II. (1024. — 1039.) na dr- 
zavnom sudu . (u Bambergu) lisio r-asti koruskoga i istarskoga 
^ercega Adalberona zbog veleizdaje. 

Herceg Adalberon bjese elan mocnoga roda stajerskih Eppen- 
steinovaca. Hercegom koruskim i istarskim postade jos za cara 
Henrika IT. g. 1012., a brojili su ga medu najjaee velikase u 
EJemackom carsr\u, buduei da mil je vlast sezala od bavarskih 
granica preko sjeveroistocne Italije (Verona), Istre i Furlanske 
Bve do Jadranskoga mora, pa kroz Ivorusku, Ki-anjsku i 8ta- 
jersku. S novim carem Konradom IT. bio je u neprijateljstvu jos 
\v. niladih dana, ma da mu je bio surjak, jer su oba muza iniala 
dvije scstrc za zene. Mechitim neprijateljstvo njihovo uspe se 



1 O torn g\. R a c k i: Borba juznih Slovena za drzavnu nezavisnos: 
u XI. vieku. (Zgrb 1875, iz »Rada«) str. 144—145. — Wahnschaffe: 
Das Herzogrthum Karnten und seine Marken im XI. Jahrhundert. (Kla- 
genfurt 1878), narocito str. 13 do 33. Klaid: Hrvati i Hrvatska. (Zgrb 
1890.) str. 1 — 7. Kos: >Cruvvatis et Mirmidonibus* (Izvjestja muzej- 
skeg drustva za Kranjsko. Let. XVIII. (1908.) str. 88—89. Kos: Gra- 
divo za zgodovino Slovencev v srednjem veku. Knj. III. (1000 — 1100). 
Ljubljana 1911., str. XXX— XXXII (uvod) i 63—66. 
Dr. Fcrdo Si§id: Piirucnik izvora 1. 16 



226 

do vrhunca g. 1035. Neposredni povod sukobu nije nam poznat; 
mi saznajemo iz pisma pomenntoga sveeenika tek toliko, da je 
car Konrad sazvao drzavni sud (ti Bamberg, u junu 1035., 
kako nas drugi neki izvori obavjescnjn) i tamo bi herceg Adalbe- 
ron skinut s casti zbog veleizdaje. Na sudu se izrijekom kazalo, 
da se Adalberon naumio podici na cara pomocu Hrvata i 
Mirmidonaca. Strah pak od tog saveza bjese tako velik, da 
se bavarske cete, odredene 'da podu protiv buntovnoga hercega, 
nijesu usudile poci n boj. 

Za Hrvate opcenito je misljenje svih njemaekih, a i nasih 
Ijistorika (Rac-koga, a u novije doba i Slovenca Kosa), da se 
pod njima ima razumijevati d r z a v a hrvatska, kojom je 
tada vladao budi K r e s i m i r III., koji nam se posljednji puta 
spominje kao kralj 1030. } ili sin mjegov S t j e p a n II., koji 
je svakako vec 1042. vladao. 2 Izraz »Mirmidonci« nesto je cudan, 
a svakako nejasan. Kos ga tumaci ovako : Diefenbach (Glos- 
sarium latino-germ, mediae et infimae latinitatis) pravi, opiraje 
se na slovar Konrada Zeningerja iz 1. 1482., da beseda »Mirm,i- 
dones« je v srednjem veku pomenjala »vntrewfolck (= IJntreu- 
volk) ? to je nezvesto ljudstvo. To nezvesto ljudstvo so bili tisti 
Arlalberonovi podlozniki, ki so ga podpirali zoper cesarja. Mi- 
slit i nam je na nekatere Slovene e, ki so skupno 
s Hrvati pomagali vojvodi Adalberon u«. 

Klaic opet drzi, »da su ti Hrvati od g. 1035. zitelji karan- 
tanske zupe »pagus Chrouuati«, koja se spominje n ispravama 
izmedu g. 954. i 979., a koja se nalazila na Gosposvetskom polju 
i u njegovoj okolici, dakle kod danasnjega Celovca i Krnskog 
grada (Karnburg), u porjeeju rijecica Krke (Gurk) i Gline 
(Glein)«. Medutim kad uvazimo cinjenicn, da se Adalberon litio 
da 'digne na jakoga cara Konrada TI., pa da se B a v a r c i od 
straha nijesu usndili poci u boj na Adalberonove saveznike, onda 
nas ovo tumacenje ne moze da zadovolji. Zar bi mogao »Pagu4 
Chrouuati« postaviti toliku vojnu silu na noge ? 



1 Ovaj nam podatak daje Toma arcidakon (edit. Racki pg. 
42—43.). 

2 Iz isprave kralja Petra Kresimira IV. saznajemo, da je Stje- 
panov ban bio Stjepan (»praska«); taj nam se spominje u jednoj ispravi 
od g. 1042. Inace nemamo nikakva podatka o godinama vladanja kralja 
Stjepana. 



22T 

Da li je odista i doslo do saveza izmedu Adalbera i hrvat- 
skoga kralja, a onda i do boja s njemackim cetama, toga no 
znamo. Skinuvsi Adalherona car Konrad imenovao je koruskinu 
hercegom Arnold a grofa Lambeskoga i velskoga, pred kojim 
je Adalberon zemlju ostavio. Umr'o je negdje u Bavarskoj u pro- 
gonstvu potkraj novembra 1039. 

U junu ili julu 1035. (U Bambergu). 

Koruski vojvoda Adalberon uzdajuci se u pomoc Hrvata, nahanio 
se podici protiv njemachoga cava Konrada II. 

Dignissimo dilectae filiolae Wormaciae patri, domno suo 
Azeconi episcopo G. infirmus et inutilis summi patris familias- 
vespertinum denarium 1 . . . Ferunt domnum imperatorem augu- 
srum, veteris existente causa oclii, vehementer animatum esse in 
Adalberonem ducem et marchionem, et ita animatum, quod con- 
vi rati? coram se prineipibus, scilicet Efckardo et) A(dalberto) 
niarcliionibus 2 caeterisque prineipibus, qui tunc ibP intererant r 
quatinus ipsi Adalberoni ducatum suum et marcliam iudicio- 
abdicarent. preceperat. Seel ipsi, non id nisi in presentia et iudicio 
filii =ui Henrici regis fieri debere, accepto consilio responde- 
runt . . . Abdieaturque Adalberoni ducatus et marcha. Ergo di- 
ennt, ipsum Adalberonem, confisum Cruvvatis et Mirmidonibus r 
regiae potestati velle resistere, cuius occasionis timore cessabunt 
doini Bavvarii ab indicta expeditione. Marcham vero ipsius Adal- 
beroni? fertur eommissam esse cuidam A(rnoldo) de L(ambach) ; 
ducatum autem nulli adhuc esse commisum, pro quo petendo. 
domnus Cuono in ista ebdomada ad curtim proficiscitur. 

1 Uve nejasne uvodne rijeci tumaci Wahnschaffe ovako: »Seinen> 
llerrn. dem Bischofe Azeko. spendet der unniitze und schwache Kle- 
riker G. den abendlichen Groschen*, d. h. der Schreiber setzt sich, urn 
seinem Gebieter die nothige Ehre zu ervveisen, noch spat Abends hin? 
und fasst den vorliegenden Bericlit ab.« (o. c. pg. 21. nota 65.). 

2 Prvi je bio markgrof u Misnju (Meissen), a drugi u Austriju 
•' D Bambergu. 



10 



Kralj Petar Kresimir IV. daruje samostan sv. Ivana 

Evandelista. 

(1059.). 

IT arkivu c. kr. namjesnistva u Zadru nalazi se zbornik 
isprava nekadasnje benediktovske opatije sv. Ivana Evandelista 
u Rogovu blizn Belgrada ; kad je Belgrad razoren od Mlecana 
(1125.), preseli se opatija u podruzni samostan sv. Knznie i 
Damjana na otokn Pasmann (1129.) } Taj je rukopis napisan na 
pergameni, n maloj cetvrtini (4°), a sastavljen je od cetiri sveska 
zajedno sasivena ; svaki svezak inia po deset listova, dakle nknpno 
osamdeset strana. Rukopis nvezan je u drvene korice, koje su 
oblozene crvenom kozom, te je vrlo dobro sacnran. Pismo je lijepa 
gotica drnge pole XIV. vijeka (posljednja isprava zbornikova 
jeste iz g. 1369.), a ima prepisanih ukupno sto trideset i tri ko- 
mada isprava, odnosno i nekili sitnijih zapisa. Xaslov je ispisan 
crvenom tintom te glasi : »I n c i p i t libellus policorioi 
■qui t o p i c n s v o c a t n r. Est mini de diuersis locis et multa- 
Tiim uillarum territories, ortographice compositus monasteril 
:s a n c t i Johannis apostoli e t e u a n g e 1 i s t e. Priui- 
leghim regis Chressimiri de libertate hui(us) monasterii, nunc a 
multis annis citra a qnibns non estat (= extat) memoria ad 
presens in eontrariiun deuoluti et translati legitimes document^ 
et instrument is et seriptnris autenticis visis et habitis et dili- 
^enter prescrntatis et innentis ad iuri(s)di(c)tionem connentus 



1 Stoga je ova opatija poznata pod tri imena: sv. Ivana 
Evandelista ili biogradska (Belgradensis), onda sv. Kuzme i Damjana 
ili Tkonska (de Monte) i konacno na kratko: opatija rogovska (in 
Hog-ova). 



229 

et monasterii sanctorum Cosme et Damiani pertinentium«. Zna- 
cajno je, sto je ovomu zborniku nadjenuto grcko ime 7toXoy(opiov, 
T07ti/toc, sto bi nam bio dokaz, da poceci ovoga zbomika pa- 
daju jos u XII. vijek u doba byzantinske prevlasti u Hrvatskoj 1 
Dalmaciji (1167. — 1180.) ; prema tome dakle, ovaj bi zbornik bio 
isto tako prijepis nekoga starijega, kao sto je primjerice spljetski 
»niontaneum« od 1333. IT ovom zborniku ima za doba narodnih 
hrvatskih via darn svega pedeset i osam isprava, odnosno zapisa 
o posjedima opatijskim. 1 Medutim sacuvao nam se djelomicno jos 
i arkiv iste opatije, u kojem ima mnostvo isprava i spisa od 1059. 
Bve do druge pole XVIII. vijeka. Razumije se, koliko tu ima 
sacuvanih originala ili starijih prijepisa, zasluzuju oni prednost 
pred tekstom zbornikovim. 2 

0])atiju je rogovsku sv. Ivana Evandeliste ne samo osnovao 
i obdario znatnim posjedom hrvatski kralj Petar Kresimir IV. 7 
nego joj je podijelio i »slobodu«, to jest egzempeiju od gradan- 
skili oblasti; zato je bio rogovski opat i sucem svojim re- 
dovnicima i eitavom svj etovnom personalu, koje je nasta- 
valo u rogovskom pod rue ju. Tu su »slobodu« potvrdili Dmitar 
Zvonimir, duzd mletacki Ordelafo Falijeri i vise ugarsko-lirvat- 
skih kraljeva. Opatija ostala je u .Tkonu (na Pasmanu) sve do 
1737., a konacno bi ukinuta za francuske vlade g. 1808. Arkiv 
njezin danas se cuva u arkivu kod c. k. dalmatinskoga namjesni- 
,i n Zadru. 3 

Od fundacionalne ispra*ve kralja Petra Kresimira IV. sa- 
cuvao nam se srecom sam original napisan na pergameni 
(36X2 cm.) s rupicama za pecat, kojega sada nema ; a onda jos 
dva prijepisa iz prve polo XIV. vijeka (1321. i 1325.) i onaj u 
zborniku. Stampom ju jo objelodanio jos K u ku ljevic (Codex 
I. 1 L8 — 120) po ])rijepisu zbornikovu (kao i L j u b i c o. c. 150 do 



1 Gl. K a c k i : Iztrazivanja u pismarah i knjiznicah dalmatinskih 
(Rad knj. 26, Zgrb 1874.) >tr. 160—165. Ljubi<-: Libellus Policorion 
qui Topicus vocatur. (Starine knj. 24, Zgrb 1890.), str. 154—243. 

2 O torn Jeli^-: Povjesno-topografske crtice o Biogradskom 
Primorju (Vjesnik hrv. arheol. fir. N. S. sv. III. (1898.) str. 33—126,. 
narocito 70—88. 

■ J e 1 i i- o. c. str. 57 — 70. 



230 

157), a onda Racki (Doc. 51 — 52) po originalu. I ja je do- 
nosim po originalu. 1 



U februaru 1059. U Belgradu. 

Kralj Petar Kresimir IV. daje samostanu sv, Ivana Evandelisia 

»slobodu«. 

*}* Anno ab incarnatione domini nostri Jesu Christi mille- 
simo L-mo Villi indictione X a . 2 Regnante Cresimiro rege Chroa- 
tormn et Dalmatiarum, mense februario, in ciuitate Belgrado, 
Dragaslao priore et Theodosio episcopo, absolutionis et libertatis 
kartula facta est monasterio sancti Johannis euangeliste, nuper 
sito in eodem loco, presente Andrea abbate eiusque fratribus, ipso 
rege iubente hoc modo: Ego Cresimir rex tibi uenerabili abbati 
Andree tuisque fratribus tuoque monasterii, quod mea iussione ei 
solatio, immo magis uestro labore inclioatur et perficitur, tribuo 
et concedo ita, ut premisso ecclesiastico iure nulli homini subiuge- 
mini, nisi deo summo, cui uestram militiani deuouistis ; uesterque 
monasterii sit absolutus ab omni fiscali tributo, excepto quod 
gratia karitatis in sollempnitatem eiusdem ecclesie episcopo loci 
ipsius agnns unus et ampulla uini largiens tribuatur. Et bis lar- 
gitis non episcopo non priori nobis illicite ausu temerario liceat 
dominari. Et ne hec nostre diffinitionis paginula solubilis per la- 
bentia tempora uideatur : coram apocrisario sancte Romane eccle- 
sie uenerabili abbate Mainardo, misso a Xicolao sanctissimo 
papa, 3 roboramus perpetuo permanenda. Cui et ut iure perpetuo 
adhereat tradita a nobis insula, que uocatur Iuris, 4 et curte in 
loco contiguo ciuitatis, quod Rogoua dicitur, cum omnibus posses- 
sionibus ipsius monasterii constantissime confirmamus. Si quis 



1 O torn uporedi Racki: Stari prijepisi hrvatskih isprava do 
XII. vieka prema maticam (Rad knj. 36, Zgrb 1876.) str. 144, 159—162. 

2 Treba da bude Xlla. Iz toga vidimo, da i o r i g i n a 1 i imadu 
pogrjesaka u odredivanju indikacija, sto nije ni§ta neobicno, jer je 
racunanje s njima ved davno prestalo. 

3 Papa Nikola II. izabran je u decembru 1058., posveden 24. 
januara 1059., a umr'o 27. jula 1061. 

4 Iuris ocito mjesto Juri; to je 2ir ili Zirje, otok u §ibeni6kora 
kraju. 



231 

autem lianc iustaim nostram diffinitionem temptauerit soluere: 
maiestatis iram incurrat superne et nostris sit legibus reus, aurea 
componens pondera centum. Et hec nostre diffinitionis cartula in 
sua firmitate permaneat. Goyzo bano, testes (I) 1 Boleslao tepizo, 
testes. Piruanego, iuppanno der Luca, testes. Episcopus Theodo- 
sius Belgradensis, testes. Dragoslao prior, testes. Jurana iuppano 
de Sydraga, testes. Prior Drago, testes. Drago de Castriza, testes. 
Georgius urataro, 2 testes. 



1 Ovako »testes« svaki puta u originalu. 

2 urataro = vratar (BpaTapi. = janitor). 



11. 



Spljetski crkveni sabor i potvrda njegovih 
zakljufcaka. 1 

(1059.— 1061.). 

Kakova je bila dalja sndbina ninskoga odnosno skradinskoga 
biskupa Grgura, kao i zakljncaka oba spljetska crkvena sabora 
poslije g. 928., toga poradi velike oskndice vrela ne znamo. Jedino 
stoji, da je si oven ska (glagolska) s 1 n z b a bozja 
ostala i potom u punoj snagi svojoj, kao i u porabi u citavom opsegu 
u narodu hrvatskomu, sve do druge pole XI. vijeka. Da li je me- 
dutim i opet bilo pokusaja, da se ukine, ili je mozda ipak koji 
papa poslije Ivana X. i Lava VI. povukao ili bar ublazio za- 
kljucke saborske od 925. i 928., ni toga ne znamo. Uza sve to ipak 
nema pravo nceni F a r 1 a t i kad kaze: »da je zabrana papina i 
spljetskoga sabora z a dugo s t a j a 1 a u kreposti i da je 
slovenstina i u c r k v a m a i u m i s a m a zamuknula 
do narednoga (XI.) vijeka«, jer jednom pokopane slovenske 
slnzbe Bozje ne povrati nitko vise u Hrvatskoj na nov zivot. 
Svakako je bo]je ono, sto kaze Rittig, s kojim se i ja slazem: 
»Biti ee prije, da sami latinski biskupi radi pastoralne potrebe 
ne mogose na ino, nego da zarednju glagolase, nijesn li htjeli, <la 
hrvatski puk ostane bez popova, a mogli su to lakse einiti, jer je 
pitanje slovenskoga bogoslnzja bilo izgnbilo svojn ostrinn, posto 
je vrhovnistvo splitskoga metropolite bilo od svijn neprijeporno 
priznato. Vrh toga bas od ovoga vremena nutarnja je disciplina 
bila u svoj crkvi dnboko pala, i n samome Rimu nastali bili po 



1 torn saboru uporedi Ritig: Povijest i pravo sloven^tine 
u crkvenom bogosluzju, sa osobitim obzirom na Hrvatsku. I. Sv. Zagreb 
1910., str. 152 i dalje. 



233 

papinsku stolicu erni dani. Xa slovensko se bogoslnzje zabora- 
vilo. Metez je trajao do polovine XL vijeka, pa se tek orijaskom 
borbom mogao u crkvi uspostaviti stari ])oredak«. 1 

I odista, od vremena otkad zaredase na stolici sv. Petra 
odlucne i energicne pape »reformatori« zaeevsi s Klementom IL 
(1046. — 1047.), opet nam izlazi na liistorijsku svjetlost opreka 
izmedu latinske i slovenske slnzbe Bozje, i to n mnogo zescoj 
formi i strastvenrjoj borbi, kao i s mnogo sndbonosnijim poslje- 
dicaina, nego li ikad prije. U teznji da se starim kanonima (dakle 
i onima od 028.) povrati zanemarena zakonska moc i postovanje, 
a da se istrijebe sve zlonpotrebe u crkvi, saljn pape vlastitom ini- 
cijarivom na sve strane crkve katolicke svoje legate, pa i u Hrvat- 
skn. Vec 1050. poslao je papa Leo IX. (1049. — 1054.) svoga le- 
gata Ivana n Spljet, gdje je on sazvao crkveni sinod te »inqnisi- 
tionem coepit facere in capite et in membris« skinnvsi nadbiskupa 
Dabra (1030. — 1050.)' s easti, jer imadase zenn i djecn, premda 
-c Dabro pravdao govoreci: »Praedictam mulierem sibi fore le- 
gitimam, qnam ex consnetndine oriental is e c c 1 e s i e 
lecum poterat licite retinere«. 2 

Xekoliko godina kasnije, potkraj 1059. ili na pocetku 1060., 
Bastane se i opet crkveni sinod u Spljetn, a pod predsjedanjem 
papinskoga legata Majnarda, koga nalazimo u Belgradu, u 
Hrvatskoj na dvoru kralja Petra Kresimira jos u febrnarn iste 
•(line 1059. 3 Zakljucke njegove, kao i nacin saborovanja, do- 
liosi nam onako u glavnom, ma da i sa izvjesnom tendencijom, 
Toma arcidakon, a ti s^ ne samo potvrdnjn, nego i popnnjnjn 
tiscuvanom nam ispravom pape Aleksandra IT. (1061. — 1073.), 
kojom on potvrdivje jedan dio zakljncaka spljetskoga sabora odr- 
zana krajem 1059. ili u prvoj poli 1060. Toma arcidakon kaze: 
»r vrijeme pape Aleksandra (treba da mule Xikole II. 1058. 
do 1061.) i prehodnika (spljetskoga) nadbiskupa Lovre Ivana, 
bi od gospodina Majnarda, nekoc pomposijskoga opata, a kasnije 
biskupa kardinala, svecano obdrzavan sinod svih prelata Dalma- 
eije i Hrvatske, na kojoj bijase stvorene mnogo kapitnla. Medn 



1 o. c. str. 152. 

2 Thoma archid. edit. R a c k i pg*. 46. 

3 Gl. gore na str. 230. ove knjige ispravu kralja Petra Kre- 
simira. 



234 

ostalim bi odredeno i nalozeno. da se n i t k o u buduce n e 
usudi vrsiti b o g o s 1 u z j a na jeziku sloven- 
s k o m, nego samo na latinskom i grckom, niti da bi itko od t o g a 
j e z i k a promaknuo k o g a n a svete redove (naime u 
prvom redu zaredio za svecenika). Govorahu naime, da su go- 
ticka p ism en a pronadena od nekoga h e r e t i k a Meto- 
d i j a, koji je mnogo lazna protiv katolicke nauke na- 
p i s a o, zbog cega je Bozjim sudom, kako kazu, naglom snircu 
bio kaznjen«. 1 

Iz ovih vrlo vaznih rijeci jasno razbiramo, da je tada (u 
XI. vijeku) latinski dalmatinski kler, koristeci se slabim pozna- 
vanjem historije kod onodobnili narastaja ljudskih, stao tvrditi, 
da je slovenska sluzba Bozja kao i glagolsko pismo heretic- 
koga postanj a, ocito identif ikujuci arijanske Gote sa Sla- 
venima (Hrvatima), Ulfilu sa sv. Metodom, a glagolicu sa got- 
skim pismom. On je dakle isao za tim, da prenese pitanje sloven- 
ske sluzbe sa polja crkveno-disciplinarnoga na dogmaticnd 
znajuci dobro, eim uspije da i n f o r m i r a svetu stolicu u torn 
pravcu, da je s tim casom i zadan slovenskoj sluzbi Bozjoj smrtni 
ndarac. Latinski je kler odista i uspio. Ne samo stoga sto je Him 
nastojao, da svoju crkvu ucini jedin st veno m, kako u disci- 
plini, tako i u nanku, nego zacijelo jos i s obzirom na to, 
da je bas nedavno i opet planuo razdor izmedu istocne i zapadne 
crkve, koji je konacno i svrsio potpunim prelomom za p a- 
t r i j a r a C e r u 1 a r i j a (1054.), i koji je nuzno trazio, da se 
energicki i sto prije ucini kraj s jednom crkvenom organizacijom, 
koja je zivo podsjecala na istocnu crkvu (otprilike onako kao 
rlanas grko-katolici ili unijati). Xikola II. i Aleksandar II. usvo- 
jili su dakle posvema stajaliste vecine spljetskih saborskih crkve- 
nih otaca, naime Latina, pa bas su radi dogma/tick og obraz- 
lozenja poostrili sankciju izdanoga kanona, a za njima ce se pot- 
puno povesti i Aleksandfov nasljednik veliki Grgur VII. (1073. 
do 1085.). 

Kanoni spljetskoga crkvenoga sabora (koliko su nam po- 
znati), bili su ovi. Prvi kanon sadrzava odredbe o slobodnom iz- 
boru i redenju biskupa, te se njime neizravno zabranjuje zlou]>o- 
treba investiture i simonije. U drugom se kanonu ostro kaznjava 

1 o. c. pg. 49. 



235 

klerogamija. Treci kanon brani klericima gojiti kosu i bradu, a 
eetvrti ustanovljuje privilegium canonis (nepovredivost) klerika, 
peti zabranjuje zaredivati slovenski kler, dok sesti ureduje za- 
preke srodstva pri sklapanju brakova. Dok su svi ostali kanoni 
vise rnanje identicni s onima, sto su ill u to vrijeme stvarali i 
drugi crkveni sabori po katolickoj Evropi, 1 izuzetak cini za 
Hrvatsku zabrana sloven skogajezika uliturgiji. 
Ovu zabranu potvrdio je jos papa Xikola II. na rimskom saboru 
na proljece 1061., i to pod kaznom izop-cenja, ali smrt njegova 
(27. jul a 1061.) bijase razlogom, da je ovu i ovakovu sankciju 
objavio dalmatinsko-hrvatskoj crkvi nasljednik njegov Ale- 
ksander II. (od 1. oktobra) ponovno ih potvrdivsi. »Spljetski dakle 
kanon, kaze Ritig, imade svoju pravnu krepost, kako ga je papa 
Nikola II. potvrdio i kako se nalazi u Aleksandrovoj stilizaciji. 
On istina u doslovnoj svojoj sadrzini explicite ne izrazava za- 
branu slovenskoga bogosluzja, koja je po Tomi arcidakonu 
izrijekom bila na saboru izdana, nego samo brani unapredak 
zaredivanje glagolasa, ali de facto i ovako stilizovani kanon 
ekvivalentno, i to naprecac je u k i n u o s 1 o v e n s k o 1 i t u r g i- 
s a n j e kao v e 1 i crkveni z 1 o c i n, inace ne bi tako drakon- 
skom mjerom postupao protiv zaredivanja slovenskih svecenika 
glagolasa«. 2 

Zbog toga »omnes sacerdotes Sclauorum magno sunt me- 
rore confecti. Omnes quippe eorum ecclesie clause fuerunt, ipsi 
l consuetis officiis siluerunt«, kako kaze Toma arcidakon. Xe 
moze biti sumnje, da su ovi zakljucci morali iz temelja poljuljati 
drzavom hrvatskom; nastadose clvije stranke: jedna hrvatska, 
^°j°j j^ pripadao mozda sav narod i bar vecina nizega klera, i 
flruga latinska s romanskim ziteljstvom u dalmatinskim grado- 
vima i s visokim klerom, koji je konacno vecinom svojom na 
crkvenim sinodima odlucivao osujecujuci volju i zelje vecine na- 
roda hrvatskoga. Kao nekoe u Bizantu, tako je sada pitanje slo- 
venske sluzbe Bozja. svecenicke zenidbe i nosenja brade obuzelo 



1 kanonima Nikolina legata kardinala Stjepana u Francuskoj, 
sv. Petra Damiani u Milanu, biskupa Anselma u Njemackoj, pace i 
samoga pape Nikole II. u Rimu u glasovitim svojim korizmenim konci- 
lima g\. Hefele: Conciliengeschichte IV. (Freiburg 1879.) str. 798 
i dalje. 

2 Ritig- o. c. str. 157—158. 



t>36 

sav javni interes, raspirujuei strasti do krajnosti. Razumije se,. 
ubrzo su se i pokazale sudbonosne posljedice njegove. 

Potvrda spljetskih sinodalnih kanona od pape Aleksandra 
II. sacuvala nam se u prijepisu XII. vijeka, koji se cuva danas u 
British museum u Londonu. Odande ga je najprije objelodanio 
E w a 1 d u »Xeues Arcliiv der Gesellsehaft fiir iiltere deutsche 
Gesehichtskunde« Vol. Y. (Hannover 1880), a po njemu onda 
E a c k i i Miklosic: Novo nadeni spomenici iz IX. i XL 
vijeka za panonsko-moravsku, bugarsku i hrvatsku povijest (»Sta- 
rine« XII. , Zagreb 1880.), a sada i mi. 

Poslije 1. oktobra 1061. 

Papa Aleksandar II. potvrduje hanone zalcljucene na sinochr,- 
spljetskomu u prisutnosti papinshogd legata Majnarda, spljet- 
shoga nadbislcupa Ivana i ostalih dalmatinshih biskupa i opata. 

Alexander regi et episcopis Dalmatiarum. 

Xotificamus, omnia capitula, que per confratres nostros 
venerabiles, Mainardum scilicet collateralem episcopum nostrum 
et Joliannem archipresulem vestrum, in S])alato aliisque civita- 
tibus sunt statuta, eadem in Romana synodo, seriatim ea referente, 
a beate memorie predecessore nostro Xicolao apostolica auctori- 
tate et sub anatliematis interpositione roborata. Cuius nos consti- 
tutionem exequentes, ipsaque statuta confirmantes, quedam eorum 
his nostris apicibus inserimus. 

Si quis itaquc in Spalatina sede amodo, nisi precedents 
omnium suffraganeorum suorum episcoporum cum ipsius urbis 
cleri et populi concordi electione et subsequente ab eisdem ennctis 
presentibus, nisi forte impossibilitas alicuius gravis egritudinis 
aliquem absentaverit, canonico ritu eclebri consecratione fuerij 
ordinatus, ipse usnrpator et ordinatores eius honore proprio pri- 
ventur. Fauctores eius vel incentores talis ordinationis excommu- 
nicentur, et bona eorum, si clerici sunt, ecclesiis, si laici vero, 
fisco tradantur. Hoc idem servetur de episcopis, qui in qua- 
cumque civitate aliqua presumptione contra sacros canones ordi- 
nate fuerint. Si qui deinceps episcoporum absque omnium con- 
fratrum suorum presentaneo vel litterali consensu, archiepiscopi 



237 

sni percnissione vol iussu, episcopum aliquem conseeravtifint, ordi- 
natus taliter ot ordinatores deponantur. Si voro ordinationes eccle- 
siasticorum graduum nisi in tomporibus quatuor et in celebra- 
tiono misse faoere; ant si alterius parrochiannni sine consonsn 
illins. cuius ost promovore, vol aliquem ab aliquo fratrum suorum 
excommunicatum scienter retinere (ot) oi communicare presump- 
Berit, ipse in se dampnationis sententiam protulisse iudicetur. 

(Item.) Si quis amodo episcopus, presbiter aut diaconus fe- 
minam acceperit vol acceptam retinuerit: proprio gradu decidat, 

usque dnm ad satisfactionom veniat, noo in choro psallentium 
maneat, nee aliqnam portionem de rebus eeclesiasticis habeat. 

(Item.) Si quis clericorum amodo barbam vol comam nu- 
trient: in eoolesia(m) intrandi facultatem non habeat et canonice 
vindicto pro suo qnisqne gradu subiace&t. 

(Item.) Si quis deinceps priorum aut cuiuscumque digni- 
tatis vol cuiuscumque ordinis laicorum episcopum comprehen- 
derit, percusserit, aut aliqua vi a propria sede expulerit, nisi forte 
iudicatum canonice: auctores et cooperatores tanti sceleris anatho- 
matizentur, ot bona eorum ooolosio ipsius iure perpetuo tradantur. 
Si voro in presbiterum vel in quemcunque inferiorum graduum 
clericum hoc eadem presumpserit : canonice poenitentie atque de- 
position! subiacebit. Si contumax fuerit, excomunicetur. 

Item. Sclavos, nisi latinas litteras didicerint, ad sacros ordi- 
ues promoveri, et clericum, cuiuscunque gradus sit, laicali servi- 
tuti vol mundiali fisco amodo subiugari sub excommunicationis 
vinculo omnimodo prohibemus. 

Item. Kos periculo animarum vestrarnm super malo consau- 
gninitatis, quod inter vos est, precordialiter condolentes, quia vo- 
luntatom vestram atque supplicationem, ut in quarto gradu qui- 
cumque ost is permaneatis, nullo modo soqni audemus, ot si non ad 
rotuin ad salutem tamen srestram mnltnm a rigore iusticie noces- 
sitati vestre condescendentes non preceptum ponimus, sod consi- 
linni damns ita tamen, ut hoc consilium nunquam sit posteris ad 
imitacionis exemplum. Xon onim hac in re bonum, quod volumus, 
led quod nolumus malum in spe futuri boni permittimus. Hoc 
ftimirum, ut quicunque in quarto sunt gradu, omnino separentur 



238 

et secundum indulgentiam, si caste vivere non possunt aut nolunt r 
legitimo matrimonio iungantur.. Qui vero in quinto, si caste vi- 
vere possunt et volunt, cum penitentia maneant. Quod si non 
possunt separari ab invicem, legitime nubant. Si vero obedire 
noluerint : usque ad satisf actionem ab ecclesia et comunione alienji 
fiant. 



12. 

Utemeljenje samostana sv. Manje u Zadru. 1 

(1066.). 

Od onih rijetkih gradskih dalmatinskih samostana, koji se 
od svoga utemeljenja odrzase neprekinuto svedo danas, valja na- 
jpomenuti na p-rvom mjestu zenski henediktovski samostan sv. 
]\I <i i" i j e u Z a d r u. Utemeljila ga je godine 1066. Cika, kci 
Pujma i Y^ek^nege, koja je bila iinuka zadarskoga priora Madija, 
rlakle inozda''»najonlicnije gradske onovremene porodice. Kako je 
ova porodica bila i u sro<lsTvn s krvatskim kraljem Petrom Kresi- 
mirom, jer je ili zena kralja Mihajla Kresimira II., dakle po- 
fcnata nam Jelena (f 975.), ili zena kralja Stjepana I. Drzislava 
bila iz te porodice, to je i kralj Petar Kresimir IV. novoosnovani 
samo>tan nzeo n zastitu, davsi mil »kraljevsku slobodu«, to jest 
uajamcio mu je njegove posjede, sto ih je nesumnjivo odmah od 
postanka svoga imao izvan gradskih zidina u Hrvatskoj. 

Kao sto i drugi samosrani, tako je i samostan sv. Marije 
p"-jedovao vrlo bogat arkiv. koji se djelomicno uscuvao sve 
do danas. Xo pristup u taj arkiv (za koji se jos uvijek ne moze 
s punom izvjesnoscu kazati, da je sav proucen), veoma je otescan 
Bamostanskom disciplinom, jer nije nijednom muskarcu do- 
pusteno preci praga nntarnjih prostorija. Za doba narodnih 
vladara jos uvijek smo upuceni iskljucivo na samostanski »Re- 
gistiiim pri vile gio rum «, koji je u svom starijem dijelu napisan 
na pergameni langobardskim (beneventanskim) pismom, dok je 
mladi izraden, takoder na pergameni, gotskom minuskulom. Sta- 
riji dio dovrsen je nekako oko godine 1100., a mladi tecajem 



1 Gl. Bianchi Zara cristiana. Vol. I. Zadar 1877. — Bru- 
nelli: Storia della citta di Zara. P. I. Venezia Q913.\ pg. 291—293. 






•240 

XIII. i XIV. vijeka, no oba nijesu posao j o d n e iste ruke, 
vec vise njih. 1 

Iz vremena narodnih vladara do krunisanja Kolomanova 
it Belgradu (1102.), nalaze se u torn registru ove isprave: 

1. 1066. Litterae Cika, filiae Doimi et ' Vecenegae, de 
construct*) a se monasterio Iadere ad ecclesiani S. Mariae. 

2. 1066. ante 1. sept. Petrus Kresimir IV. rex donat mo- 
nasterio mOnialium S. Mariae Iaderae ten-am in Toehinia (dva 
puta prepisana). 

3. 1066. dec. 25. In Sibinico. Petrns Kresimir IV. rex 
donat monasterio S. Mariae Jaderae »regiam libertatem<?. 

4. 1072. ante 1. sept. Petrus Kresimir IV. rex donat mo- 
nasterio S. Mariae Jaderae territorium »in Brda« (nedaleko 
Xina). 

5. 1073. Veceneg donat monasterio S. Mariae Jaderae 
»cmnem possesionem suam«. 

6. 1070. — 1073. Xota de terris monasterii St. Mariae Ja- 
derae. qnas abbatissa Cika in Petricani (nedaleko Zadra) corn- 
pa ravit. 

7. 1076. — 1080. »Membrana inventarii monialium S. Ma- 
riae de Jadra«. Item qnae abbatissa Cika eidem monasterio in 
domibus et terris comparavit. 

8. 1087. okt. 8. In Knin. Demetrius Zvonimir rex mona- 
sterio S. ^Iariae Jaderae confirmat »regiam libertatem« a Petrq 
Krosimiro IV. rege illi concessam. 

9. 1089. Spalati. Synodus Spalati congregata definit 
coram re»e Stephano II. litem inter abbatissam Cikam et neptim 
suam Vecam. 

10. 1091. Jaderae. Drago prior Jadrensis cum suis nobi- 
libus adiudicat Vecenegae, uxori Dobroslavi, haereditatis par^ 
tern, »tempore quo Vladdislav ( !) Pannoniorum rex, Chroacie 
invadens regnum, dominum Almum, suum nepotem, in illo sta- 
tuit regem«, quod indicium Spalatensis archiepiscopus Lauren- 
tins confirmat. 



1 Racki: Iztrazivanja u pismarah i knjiznicah dalmatinskih. 
>Rad« Jugoslav, akad. knj. 26 (Zagreb 1874.) str. 165 — 168. 



241 

11. Circa 1091. Jaderae. »Cartula libertatis« data a Jader- 
tinis monasterio S. Mariae. 

12. 1095. mart. 7. Jaderae. Sy nodus confirmat »cartulam 
libertatis« et donationis, datara a Jadertinis monasterio S. Mariae. 

13. 1096. ante 1. sept. U Zadru. Drago, prior Jaderae, 
concedit monasterio S. Clirysogoni Jaderae servicia, quae anti- 
quitus priores eiusdem civitatis in castro Lubricata habebant. 

14. 1102. Colomanus, Hungariae, Croatiae atque Dalmatiae 
tex donat monasterio S. Mariae Jaderae »perpetuam pacem et 
regiam libertatem salvo liabito consilio, postquam coronatus fui 
Belgradi supra mare, in urbe regia«. 

Od till je isprava Racki drzao neke sumnjivima ili prera- 
denima. 1 Sve su one odstampane u njegovoj knjizi »Docu- 
menta«, otkud sam ih i ja preuzeo, no ipak tako, da sam ill prije 
kolacionirao s originalom zadarskim. 

a. 
1066. 

Cika, hci Dujma i Vecenege, utemeljuje samostan sv. Marije 

u Zadru. 

(A)imo incarnacionis domini nostri Jesu Cliristi millesimo 

gesimo VI. Cresimiro rege regnante Chroacie et Stephano 

Jadere presulante ac Drago ibidem priorante. Ego Cicca filia 

Doimi et Uekenege, neptis Madii prioris, uxor Andree filii Pape, 

Lnterfeccionem mariti cum duabus remanens filiabus in 

uiduitate, uidelicet Domnanna et Uekenega, cepi corde perpen- 

: qualiter istius caduce uite non perderem lieredidatem et 

futuram non ammitterem perpetuitatem ; sicque miclii salubrius 

ians consilium, ut ego cum maiori filia, scilicet Domnanna, 

Hearer monaclia, minorem uero, Uekene(gam), maritali sub- 

derem iugo. Huius uero consilii fratrem germanum et consan- 

guineos, quos hal)e i bam propinquos, feci michi conscios (et) 



1 Racki: Podmetnute, sumnjive i preradene listine hrvatske do 
XII. vijeka. >Rad« Jugoslav, akademije knj. 45 (Zagreb 1878.) str. 
128-150. 
Dr. Ferdo Sited: Prirucnik izvora. 16 



242 

Stephanum episcopum et Drago priorem et Crinam, tocius mei 
actus cooperatores ac prouidos ordinatores, et que dictanda sunt, 
adiutores. At postquam eis utilis est uisa mea tractatio, ipsi 
communi cum conciuibus habito consilio, ac Petrum sanctissimum 
abbatem sancti Chrisogoni cum omnibus monaehis huic innec- 
tentes meditacioni, donauerunt michi ecclesiolam sancte Marie 
minoris ante portam Bellate, ut ibi monaste . . .* 

b. 
25. decembra 1066. U Sibeniku. 

Kralj Petar Kresimir IV. daje zadarskom samostanu sv. Marijc 
»Jcraljevsku slobodu«. 

(A)nno incarnacionis domini nostri Jesu Cbristi millesimc 
sexagesimo VI . Duka in (partibus) Constantinopoleos imperante. 
Ego Cresimir, rex Chroacie et Dalmacie. filius Stephani regis, 
concessione Laurencii Spalatensis archiepiscopi omniumque nostri 
regni episcoporum et bmdacione nostri ducis Stephani, ceter< 
rumque Chroacie comitum, do regiam libertatem monasteri( 
sancte Marie Jaderensis, quod soror mea Cicca fabricauit ; si( 
quidem, ut si aliquis proteruus in aliquo predicto monasterit 
contra ire uoluerit, uel ui aliquid abstulerit, ecclesie quadruplun 
restituat, et sua omnia regali iuri subiaceant. Hocque ab archi< 
piscopo et ab omnibus episcopis confirmatum canonice ac al 
omni cetu conlaudatum est. L(aurentius) archiepiscopus laudo. 
Steplianus episcopus Jadere, laudo. Rainerius episcopus Croacie, 
laudo. Johannes Tragurensis episcopus, laudo. Dabro Belgra- 
densis episcopus, laudo. Drago Arbensis episcopus, laudo. Petrus 
Absarensis episcopus, laudo. In die !N"atali domini in Sibiniquo( !) 
coram omnibus (iis) predicte abbatisse Ciche hec scrip ta data 
sunt. 



1 Ovako svrsava ova isprava na fol. 6 B., a na narednom fol. 
7 A. nema njezina nastavka, vec je onde napisan i opet nastavak 
(odnosno kraj) druge jedne isprave. Ocito dakle danas nema u »Re- 
g-istru* na torn mjestu jednoga folija. 






13. 



Petar Kresimir IV. potvrduje samostanu sv. Krse- 
vana u Zadru njegove posjede. 1 

(1067.). 

Xajstariji samostan zadarski nesumnjivo je onaj sv. Krse- 
vana (Chrisogono), reda benediktinskoga. Tradicija baca njegovo 
utemeljenje u drevnu davninu pripisujuci ga nekim egipatskim 
rnonasima, koji da sagradise u Zadru crkvu u cast sv. Antonija. 
Xo kad bi 610. iz Ogleja u Zadar preneseno tijelo sv. Krsevana 
i sahranjeno u toj crkvi, prozvana bi otale doskora crkvom sv. 
Krsevana. 2 Tesko da ima n tome pricanju mnogo istine, ali si- 
gumo stoji to, da je samostan sv. Krsevana postojao n Zadru 
najkasnije na pocetku X. vijeka, buduci da nam se on vec 918. 
spominje u oporuci zadarskoga priora Andrije. 3 Odonda dalje 
igrao je samostan sv. Krsevana znatnu ulogu u politickoj i kul- 
turnoj historiji zadarskoj sve do g. 1807., kad ga je francuska 
vlada ukinula i pretvorila u licej spojen s dackim konviktom ; 
danas su u njemu smjestene talijanska gimnazija i realka. Bivsi 
posjedi samostanski presli su ponajvise u vlasnistvo za- 
darskoga nadbiskupskoga sjemenista, dok je nekadanji bogati 
arkiv smjesten u arkivu kod namjesnickoga vijeca dalmatinskoga, 
a samo po neki je komad dospio i u kr. zem. arkiv u Zagrebu, 
odnosno u arkiv jugoslavenske akademije. No mozda najdrago- 
ejeniji dio arkiva. naime »Registrum privilegiorum« istoga sa- 
mostana, danas so nalazi n arkivu zadarskoga nadbiskupa. 

( )vaj zbornik privilegija, napisan langobardskim (beneven- 
tanskim) pismom, vrsta se medu najstarije nase paleografske 



1 Za ovaj clanak ui>oredi m o j e Genealoske priloge (Vjesnik 
hrv. arheol. druStva. Knj. XIII. (1914.) str. 65—87. 

2 Gl. Bianchi: Zara cristiana. II. Zadar 1877. str. 297 i dalje. 

3 Racki: Documenta str. 18. 



244 

spomenike. Sastoji se od ukupno sesnaest listova (folio) ill tri- 
deset i dvije strane velikoga formata, 20 cm. siroka, a 32 dugacka. 
Sav je napisan jednom is torn rukom, a vrlo lijepim i 
pomno izradenim krupnim pismenima. Tek posljednja strana 
napisana je sve to sitnijim pismenima, ali ipak istom rukom, 
ocito s razloga, sto je pisar htio da izide na kraj s prostorom 
i da dovrsi cio posao svoj jos na njoj. N a' p i s a n je pak 
zacijelo kratko vrijemie poslije 1196., kojom je 
godinom datirana posljednja njegova isprava. Kako su pak neke 
od zadnjili isprava oznacene lijepo izradenim no tar skim 
z n a k o m (signuni notarii) Blasius, nije nemoguce, da je taj 
zbornik djelo tadanjega gradskoga notara i svecenika stolne crkve 
sv. Stosije, Blaza (izmedu 1196. i 1201.). Ovaj su zbornik 
poznavali Lucius (bolje reci Dr. Simeon Ljubavac, koji ga je 
za njega prepisao) i F a r 1 a t i, no poslije druge pole XVIII. 
vijeka nestalo mu je traga, dok ga opet ne otkri Tade Smici- 
k 1 a s u nadbiskupskom arkivu zadarskom, te upotrebi za drugu j 
knjigu svoga »Godexa«. Prema tome dakle nijesu ga poznavali : 
ni Kukuljevic ni Racki, pa stoga ga i nijesu mogli da ' 
upotrijebe za svoje poznate zbirke isprava. 

Vec razmjerno closta rano, svakako u XIII. vijeku, p o- 
teklo je iz ovoga zbornika nekoliko prijepisa 
ucinjenih n a pergameni i 1 a n g o b a r d s k i m pi- | 
s m o m, jer kad uporedimo oba teksta, vidjet cemo, da je onaj u | 
zborniku mnogo korektniji i cisoi, nego li je u prijepisima, pace j 
vidimo jos i to, da se neke ocite pogrjeske zbornikove, kojih u 
originalu saniom nije nikako moglo da bude, redo v n o nalaze 
i u prijepisima. Ova nas cinjenica stavlja izvan svake suninje 
pred alternativu: ili su oni stariji prijepisi potekli iz zbornika, 
ili je zbornik nastao od o v i h prijepisa. Ovu alternativu rjesava \ 
\i korist zbornikovu jedno to, sto za nj mozemo kao bezuvjetno 
sigurno uzeti, da je nastao potkraj XII. vijeka (oko g. 1200.), 
onda pismo koje pokazuje u zborniku na doba blize c v a t u be- 
neventane, nego li je u prijepisima, od kojili neki nose ocite zna- 
kove dekadanse njezine, pa konacno vec naglaseni korektniji i i 
cisci tekst, jer prijepisi pokazuju uz zbornikove neke po- < 
grjeske znatno mnostvo upravo b i t n i li s v o j i h, j 
kojili nikako nije moglo da bude u originalima, uzevsi 



245 

naime slucaj, da su prijepisi budi stariji od zbornika, budi di- 
rektno iz originala potekli, odnosno njima bili blizi. 

U zborniku samom sabrano je ukupno dvadeset i pet 
isprava, koje pripadaju vremenu izmedu 986. i 1196. i to ponaj- 
wse iz vremena narodnih vladara. To su ove: 

1. 986. dec. 19. Jaderae. »Cartula traditionis« Maii prio- 
ns, nobilium er populi civitatis Jadertinae reaedificato mo- 
kiasterio S. Chrysogoni Jaderae, ordinis S. Benedicti, eiusque 
abbati VTadio. prius monacho congregationis Cassinensis. 

'2. 1056. ante 1. sept. Jaderae. Breve »commemoracionis« 
de dono piscatorum Jadertinorum concesso monasterio S. Chry- 
•ni. 

3. 1060. ante 1. sept. Jaderae. Teuzo ap< stolicae sedis 
ipocrisarius, monasterio S. Chrysogoni Jaderae cellam S. Jo- 
hannis in insula Tilago adiudicat. 

4. 1067. ante 1. sept. Jaderae. »Chirographum<< Petri 
abbatis monasterii S. Chrisogoni Jaderae, de terris eiusdem mo- 
nasterii in Diklo et in insula Pasman. (IT o v u j e 1 i s t i n u 

uvrsten a:) 

5. 1067. ante 1. sept. Petrus Kresimir IV. rex Croatiae 
et Dalmatiae territorium in Diklo, a proavo suo rege Kresimiro 
II. monasterio S. Chrysogoni Jaderae concessum, eidem con- 
firmat. 

<i. 1069. ante 1. sept. Nonae. »Chirographum« Petri Kre- 
siiuiri IV. re<>i> Croatiae et Dalmatiae, quo monasterio S. Chry- 
d insulam Maon don at. 

7. 1070. post 1. sept. Belgradi. Johannes. Croatorum ded, 
monasteri S. Chrysogoni Jaderae vendit suam pop?esionem in 
rljani et donat curtem in Brda. 

B. 1070. post 1. sept. Jaderae. Hrvatin cum f rat re Ljuto- 
Strah donat monasterio S. Chrysogoni suum territorium in Se- 
kirani. 

9. 1070. post 1. sept. Jaderae. Donatio Eadovani eonfir- 
matur et in protectionem re^i- suscipitur. 



c 246 

10. 1072. ante 1. sept. Nonae. Fratres Sovina, Desimir. 
Petrus, Grimela et Slavic donant monasterio S. Chrysogoni Ja- 
derae suam possessionem in Obrovica. 

11. 1072. ante 1. sept. Jaderae. Petrus iupanus de Sidraga 
cum fratre Slavic tradit monasterio S. Chrysogoni Jaderae terri- 
torium patris Semiviti in Obrovica. 

12. 1075. mense novembri. Spalati. Archiepiscopus Ge- 

rardus, papae Gregorii VII. missus, monasterio S. Chrysogoni 
Jaderae cellam S. Johannis in Tilago iterum confirmat »ec 
tempestate, qua comes amicus regem Chroatie cepit^. 

13. 1066. — 1076. Jaderae. Ioannes diaconus vendit mo- 
nasterio S. Chrysogoni Jaderae terrain in Obrovica. 

14. 1078. Jaderae. Gregorius abbas monasterii St. Chry- 
sogoni decernit una cum fratribus, ut cenobium a publico clau- 
deretur. 

15. C. a. 1078. Jaderae. Nota de lite circa piscationei 
in insula Tilago iterum composita et monasterio S. Chrysogoni 
Jaderae adiudicata. 

16. 1096. Nota, quomodo Mains abbas territorium S. Chry 
sogoni in insula Pasman contra invasores defendit. 

Kao druga po redu u zborniku uvrstena je (u fol. 1. B. d 
fol. 3. A.) isprava opata samostana sv. Krsevana Petra od go 
dine 1067., u kojoj se doslovno navodi isprava kralja Petra Kre- 
simira IV., kojom on potvrduje zadarskom samostanu sv. Krse 
"vana mjesto Diklo, 1 ) sto mu ga je nekoc darovao prehodnik (pra 
djed) njegov kralj hrvatski (Mihajlo) Kresimir II. Ova toliko 
vazna isprava, narocito po genealoske odnose kralj evsk 
hrvatske dinastije, kao i po slijed hrvatskih kraljeva nepo 
sredno prije Petra Kresimira IV., nije datirana. Ali kako 
se gotovo svi svjedoci u njoj potpisani ponavljaju gotovo istim 
redom u ispravi istoga kralja od g. 1069., pa onda narocito prem 
rijecima samoga opata Petra, da je izdana nostris diebus 
mozemo je datirati otprilike izmedu 1066. i 1067. 

TJ toj se ispravi jasno razlikuju ove vladarske epohe 
1. proavus Kresimir maior. 2. Filiits eius Drzislav. o 



Nedaleko Zadra. 



247 

Genealogija hrvatske vladalacke dinastije. 

Trpimir I. 

852. 



Petar Zdeslav Mutimir 
878—879 892—895 
f prije 914. 



Tomislav ? Trpimir II. 
914. 925. poslije 925. 







Kresimir 


I. 






t 945 




Miroslav 


Mihajlo 


Kresimir II. 


944 - 


- 949 


949 f 


prije 970. 






zena: Jelena f 975. 






Stjepan 


1 
I. Drzislav 






970 f 


oko 995. 



Sveboslav Kresimir III. (Suronja) G-ojslav 

1000. 1000 f poslije 1030. 1000 f poslije 1019. 

I 

Stjepan II. 

poslije 1030 f prije 1058. 
zena: Hicela Orseolo. 



Petar Kresimir IV. N (brat) 

prije 1058 do 1073. f prije 1073. 

I 
Stjepan III. 

1089-1090. 



*) Potvrde o toj genealogiji, gl. u mojoj studiji: »Genealo§ki 
prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. (Vjesnik hrv. arheol. dru§tva. 
N. S. XIII. (1914.). str. 1 i dalje. 



c 248 

Svetoslav. 4. Fratres eius Kresimir et G o j s 1 a v. 5. S t e- 
p ha n u s f i 1 i u s eius, i 6. P e t a r Kresimir films Ste- 
phani regis. Svakoj od tih vladarskih epoha, osim onoj Petra Kre- 
simira, odgovara i pet ban skill epoha. Kresimirov ban bijase 
P r i b i n a, Drzislavljev G o d i m i r, Svetoslavljev V a r d a, 
Kresimirov i Gojslavljev Bozeteh, a Stjepanov Stjepan 
»p r a s k a«. Prema tome dakle ova nas isprava tocno i sigurno 
upucuje u s 1 i j e d lirvatskih kraljeva od Kresimir a »Starijega< 
do Petra Kresimira, ali u pitanju r o d a njihova, ona vec nije 
tako jasna, te ga treba uz pomoc drugili izvora razrijesiti. 

Ja sam n raspravi »Genealoski prilozi o hrvatskoj narodnoj 
dinastiji« pokazao, da je Stjepan I. Drzislav umr'o oko godine 
995. i da je imao tri sina : Svetoslava, Kresimira III. (Suronju) 
i Gojslava, a Stjepan II., otac Petra Kresimira IV., bio je sin 
Kresimira III. (Suronje). Sto se dosada nzimalo, da su Drzislav, 
Svetoslav, Kresimir III. i Gojslav bili braca, a sinovi Kresimira 
II., temeljilo se na dvjema falsifikovanim ispravama, u kojima se 
toboze navodi, da je Drzislav vladao u Hrvatskoj jos 994. i 1000. 1 

Sama isprava opata Petra od 1067. bolje je ucuvana u zbor- 
niku samostana sv. Krsevana, pa sam je po njemu ovdje i donio. 



1067. 

Petar, opat zadarshoga samostana sv. Krsevana, svjedoci torn, 
kako je samostan stelcao posjede svoje u Diklu i na otohu Pa- 
smanu. Tom zgodom donosi ispravu feral ja Petra Kresimira IV., 
kojom je samostanu potvrdio posjed a Diklu, Ho mu ga je nelcoc 
darovao prehodnik njegov kralj Kresimir II. 

*f Anno dominice incarnacionis millesimo LX septimo, in- 
diccione quinfa, epacta III a , concurrente septima. Pegnante do- 
mino Constantino Duci(!)magno imperatore, prioratum uero Ja- 
dere retinente domino Leone imperiali protospatario ac tocius 
Dalmatie catapano. Ego quidem Petrns sancti C(risogoni) abba 
immeritns cerno-, quod his temporibus in quibus iam fines deue- 
nerunt seculorum, nonnulla subtra(h)untur de possessionibus 
sanctorum per ingluuias hominum mundanorum ac deum non 



1 Gledaj tim ispravama nize i-lanak s natpisom »Dodatak«. 



• 249 

nerencium, sed callida machinamenta et dolosa> solummodo aman- 
isium plurima argumenta. Ua-de cirographum hoc ad posteritatis 
memoriam esse stiidui cum consilio ac uoluntate et testificatione 
prephate urbis nobilium, quorum nomina subter asscripta repe- 
rientur, de possessionibus, hoc est terris, uineis, oliuetis, ac pisca- 
cionibus prenotati cenobii predicti Christi martyris, uidelicet 
beati C(hrisogoiii) ; uel in quibus locis hec uuiuersa habentur, 
que mei regiminis tempore in obsequio fratrum in eodem cenobio 
Christi famulantium esse cognoui, ne alicui de subscriptis rebus 
minuendi facultas in posterum largiatur. Igitur scribere curaui : 
inprimis territorium. in quo uiuee et oliue nostri monasterii esse 
plautate uoscuntur in loco, qui Yculus nominatur, et his terminis 
terminatu(r). Est in eodem loco nail is infra duos petrosos colles 
porrecta in oriente, que Rabiosa dicitur; estque primus terminus 
iam dicti territorii a summitate ipsius uallis in oriente, ubi eciam 
pusilla stare ulmus cernitur usque ad limitem, qui ultra puteum 
eiusdem loci in occidentali parte habetur. Secundus namque ter- 
minus per transuersum a mare ustiue uiam antiquam qua itur 
ad Xonam, que est eciam contra Sablata, in qua hac de causa anti- 
quitus sita est paruula columpnella lapidis, que erat ab insidiaito- 
ribus de loco quo steterat remota in orientem quasi passos CC-tos, 
quam nos cum consensu Cresimiri regis Chroatorum, suorumque 
nobilinm in pristine restituimus loco. Hanc ipsam deniquc terram 
his dictis terminis terminatam sine infestacione quorumlibet lio- 
minum serui> dei perpetuo possidendam hoc modo antiquitus in 
no>tro iam dicto monasterio ferunt fuisse datam, quod rex qui- 
dam Cliroatorum ueniens uotum reddere deo, ad ecclesiam pre- 
fatam petentibus seruis dei pro sue remedio anime dominauitf' !) 
earn, quod factum pronepos eius, predictus rex nostris quoque stai- 
biliuit diebus, tribuens nobis ex hoc libellum continentam ita : 

Ego Oresimir, qui alio nomine uocor Petrus, C 1 hroatorum 
rex Dalmatinorumque, notifico omnibus quod iustum miki uide- 
tur, ut statuta parentum meorum antiquorum non cassentur, 
uiaxime ilia, que ad salutem eorum pertinent animarum. Compe- 
rimus namque in gestis proaui nostri Cresimiri maioris, quod pro 
remedio anime sue tradidisse monasterio sancti Chrisogoni terri- 
torium aliquod in loco, qui dicitur TTycnlus ( !), a quercu, que star 
rupra uallem Eabiosam, usque ad stafilum, qui hac de causa 



25Q 

situs est in treuio, quod est contra Sablatam, perpetuo possiden- 
dum, quod tutum possessoribus suis mansit tempore ipsius, et 
filii eius Dirzislai, et eorum potentibus banis, uidelicet Pribyne 
et Godemiri, et temporibus Suataslao, et eius fratrum, silicet ( !) 
Cresimiri et Goyslaui, et filii eius regi(s) Stephani patris mei, 
f auentibus nobilibus banis, eorum qui fuere temporibus ; hi sunt 
Yarda, Bosetrenhc( !)et Stephanus prasca. Unde sanccimus eorum 
sancciones a nobis roboratas perpetuo permanere. Si quis autem 
post nostrum obitum ista uiolari temptauerit, supremi incurral 
iudicis iram et in orrendi exaaninis die sinistrum possidens locum, 
audiat que sinistris merentur. Actum est hoc in Nona ciuitate hi; 
coram testibus : Boleslaus tepci testis, Adamizo Nonensis iupani 
testis, Uiakizo iupanus de Luca testis, Volesa dad testis, Budi; 
postelnic testis, Johannes regis capellanus testis, Zouiz uolai 
testes (!), Drugona scutobaiulus, Dodauit uinotoc, Grubona de- 
canus testis. Ego Adam abbas sancti Bartholomei scripsi iussi 
regis domini mei. 

Et aliud territorium sancti Crisogoni in insula in loco, qui 
antiquo nomine Elaueico dicitur, nunc uero Postimana nomina- 
tur, in quo loco Prestancius episcopus una cum Maio fratre suo, 
priore, edificauerant ecclesiam ad honorem beati archangeli Mi- 
chahelis, et quibus ualuerant, dotarunt beneficiis. Traso denique, 
qui illis cliebus huic nostro cenobio preerat abbas, prospiciens 
hunc [locum] sibi suisque fratribus satis esse congruum et ad 
suam utilitatem nimis proficuum, uocauit ad se dictos fratres, et 
petiuit ilium, disponens eis necessitatem suorum fratrum ac do- 
mus dei. Cuius uoluntatem ac peticionem consecuti sunt dictus 
presul et frater eius ; obtuleruntque in obsequio abbatis et fratrum 
tarn ecclesiam, quam edifica[ue]rant, quamque adiacencia terri- 
toria et ut perpetuo beati martiris cella fieret, tradentes earn le- 
galiter coram nonnullis Jaderensium. stabiliunt et confirmant. 
Quod factum utique inconuulsum mansit temporibus ipsorum; 
seel post obitum illorum quidam temptabant subtrahere aliquid de 
donatis iam ecclesie dei territoriis. Qua de causa ueniens ad insu- 
lam filius dicti prioris, Gregorius, similiter Jaderensis prior et 
imperialis patrikyus ac tocius Dalmacie stratigo, ad insulam cum 
suis consobrinis filii(s) dicti episcopi ; quatinus quis iam nun- 
quam posset in aliquo seruos dei molestare, predicta territoria, 



251 

sicut a suis patribus sacro cenobio donata fuerant, clarius propa- 
lauerunt, confirmarunt et his terminis terminarimt. A mari uide- 
licet usque ad moncium smninitates et a fundo uallis, que iu 
oriente post prefatam ecclesiam esse cernitur, in quo fossatus ha- 
betur, qui contra ipsos montes mitti uidetur usque maceriam, que 
ultra desertum oppidum in parte occidentali similiter habetur, 
quo eciam tunc ob sui facti memoriam lapidum pro signo pusil- 
lum stat mint aceruum. Et hec quippe nomina sunt eorum, qui 
huius rei cum eo tunc adiutores, cooperatores et testes affuerunt, 
quorum iussu et uoluntate et hoc cirographum scribere fecimus: 
inprimis scilicet Prestancius tribunus, Dabro tribunus, Martinus 
tribunus, Cerneca tribunus, Andreas tribunus, qui postea prior 
effectus est, Dabro tribunus, Sergius tribunus, Georgius tribunus, 
.Maius tribunus. Ursana tribunus, Petrus tribunus, Pancella tri- 
bunus 1 et alii plurimi. 

Ego Stephanus Iaderensis episcopus horum et aliorum nobi- 
lium plurimorum cnnsilio et uoluntate, iussu et testificatione, 
curis prepeditus nonnullis, cirographum hoc rustico 2 sermone con- 
scripsi. 



1 Ocito treba da bude mjesto tribunus kod najvecega dijela 
ovih imena testis. 

2 Iz ove bi se rijeci dalo zakljuciti, kao da je citava ova is.prava 
prijevod s lirvatskoga (slovenskoga) jezika. 



14. 



Kralj Petar Kresimir IV. daruje samostanu sv. Kr- 
sevana otok Maun. 

(1069.). 

U zborniku privilegija samostana sv. Krsevana nalazi se 
isprava, kojom je kralj Petar Kresimir IV. darovao istom samo- 
stanu otok Maim. Od ore isprave ima i u arkivn zadarskoga na- 
mjesnickoga vijeca prijepis ucinjen 1248., kako to jasno svjedoci 
OA^aj pripis: »Anno domini MCCXLVIII die quinto intrante 
nouembris, indictione sexta. Ego Petrus Papiensis, publicus no- 
tarius aule imperialis, autentienm huius exempli nidi et legi, 
nihil addens nel minuens, quod sententiam mutet, scripsi et sigillo 
consueto roboraui«. Ja sam uzeo tekst onako, kako je unesen u 
zbornik, nesamo s razloga, sto je ovaj prijepis stariji, nego i 
stoga, sto mu je tekst dcito korektniji i cisci. 

Prije 1. septembra 1069. U Ninu. 

Kralj Petar Kresimir IV. daruje samostanu sv. Krsevana otok 

Maon. 

f Quoniam diuinitatis eximia celsitudo summos ac minimos 
non modo pro meritis, nerum etiam dispensatione profunda terre- 
nes largitur honores, et modo inuestigabili eleuat sublimandos et 
sublimi[ or] um superborum colla pessundat, ut ineffabilis iudicis 
ineffabile quoque indicium perseueret, et omnipotentis discretio 
ex inexausto procedens fonte terrena dispenset imperia. Ideo ego 
Cresimir, diuina gratia largiente Chroatie atque Dalmatie iura 
gnbernans atque aui mei beate memorie Cresimiri regis patrisque 
mei regis Stefani in elisio campo feliciter quieseentis babena9 



253 

regni retinens, anno dominice incarnationis Jesu Christi doniini 
nostri M°LX VHII°, indictione VII*, epacta uero (XX) V- a , eon- 
currente III in nostro Xonensi cenaculo residens una cum no- 
stris iupanis, comitibus atque banis, capellanis etiam nostre re- 
galis aule cogitare cepi, qualiter omnipotens deus hereditarii 
regni miclii concessa gubernacula conseruaret et animabus meo- 
rum predecessorum requiem eternam donaret: inueni nichil in 
operibus misericordie dignis nicliilque deo acceptabilis, quam ex 
nostra terestri aula supernorum ciuium atque sanctorum sacrata 
habitacula possessionibus muneribusque ditare condignis. Igitur 
quia deus omnipotens terra marique nostrum prolongauit re- 
gnu m, decreuimus et promto animo stabiliuimus, monasterium 
sanctissimi C(hrisogoni) martiris, cuius uenerabile corpus infra 
eiusdem ciuitatis menia requiescit, prediis atque possessionibus 
honorare. Simul quia in gestis antecessorum nostroruin, regum 
scilicet excellentissimorum, in campis et teritoriis plurimis pre- 
dictum monasterium inuenimus priuilegiatum ; nos ergo a prede- 
cessoribus nostris in nullo deuiantes pro remedio anime mee me- 
orumque omnium defunctorum afferimus et stabili tenore dona- 
mns tibi, beatissimo C(lirisogono), martiri glorioso, et per te do- 
mino Petro, tue sancte aule digno abbati, nostram propriam insu- 
lam in nostro Dalmatico mari sitam, que uocatur Mauni, cui ex 
orientali parte adiacet insula, que in uulgari Sclauonico Ueru 1 
nuncupatur, ut earn habeat et possideat in eternum absque cuius- 
que mortalium inquietudine predictum sanctissimi martiris mo- 
nasterium ; nam sic bona nostra decreuit uoluntas annuentibus et 
supplicantibus uniuersis nostri regni principibus. Ut autem hec 
nostra donatio in eternum fundetur et stabilitate perpetua per- 
seueret, earn nostra nostrorumque episcoporum attestatione si- 
mulque contestatione astringimus et inuiolabiliter premunimus 
statuentes, ut quicunque mortalium, immemor diuini eximinis et 
peruersor nostre regie dignitatis, uoluerit unquam ausu teme- 
rario cle predicta insula, a nobis regaliter concessa, monasterium 
sanctissimi C(hrisogoni) inquietare simulque nostra iura confun- 
dere, incurrat iram super iram futuri iudicii, et sit reus in con- 
spectu extremi examinis, cum Herode, Juda et Simone mago 
P'»rtionein in eternum habiturus, et anticliristi consortium posses- 



Danas Vir. 



254 



sums, ab omnipotente deo sanctisque apostolis et a cuncto sancto- 
rum cetu et beatissimo C (hrisogono) maledictioneni accipiat sem- 
piternam, et nostre regali curie, quibuscumque successoribus meis 
regibus, iupanis, comitibus siue banis componat libras auri C et 
in nostro regno perpetuo sit infamis. "f" Ego Cresimir rex 
Cr(oatorum) atque Dal(matinorum). f Ego Stephanus Jadere 
episcopus, subscripsi. Et hec sunt nomina testium, qui in hoc 
facto interfuerunt: *j" Adamizo Nonensis iupanus testis. Boleslaus 
curialis comes testis, f Viachizo iupanus de Luca testis, "j* Vo- 
lessa dat ( !) testis. Budez postelnic Berberen(sis) iupanus testis. 
Johannes regis capellanus testis. Petrus regalis curie iudex testis. 
Studez regalis pincerna testis. Dominus Leo imperialis protospa- 
tarius ac totius Dalmatie catapanus testis. Saluslaus Nonensis 
iudex testis. *f Adam monachus de sancto Bartholomeo abbas 
testis. Petrus iupanus de Sidraga testis. Dragomir iupanus de Ze- 
tina testis. Andreas Belgradensis prior testis. 

•f Ego Anastasius, huius cirografi dictator, Chroatensis 
episcopus et aule regie cancelarius, iussu et uoluntate predicti do- 
mini mei regis scripsi et confirmaui feliciter. In ciuitate Nona. 
Amen. 



15. 



Hrvatski kralj Slavic. 1 

(1073.— 1075.). 

Kralj Petar Kresimir IV. spominje se posljednji put h 
jednoj ispravi izdanoj 1073. Jedva moze da bude sumnje, da je 
ttmr'o budi jos ove iste godine, ili najkasnije na pocetku naredne 
1074. U torn je casu drzava hrvats'ka bila podijeljena na dva du- 
emanska tabora: latinsku i narodnu stranku, od ko j ill je prva sta- 
jala uz papu i crkvene reforme u smislu eentralizacije, a druga se 
grcevito drzala slovenske liturgije i principa narodne crkve. Na- 
rodna je stranka bila jaca, pa tako se pred njome po smrti kralj a 
Petra Kresimir a IV. povuce, budi silom natjeran, budi uistinu 
bolestau 7 heroe-g S t j e p a n, sinovac kralj ev i zakoniti bastinik 
krune hrvatske, u samostan sv. Stjepana »pod borom« (de pinis.) 
tik kraj Spljeta. 2 Kralj em hrvatskim pak postade poljicki velikas 
Slavic, koji se sve do toga vremena nikad ne spominje ni u 
jednoj ispravi niti kao svjedok, niti inace kako. Vec bi to bilo 
dostatno. da bar u sumnju stavi vijest nekoga rukopisa 
iz XVIII. vijeka, prema kojoj bi Slavic imao da bude zet kralj a 
Petra Kresimira, naime muz njegove kceri 1ST e d e, no danas je 
utvrdeno. da je to docnija izmisljotina, a i same 1ST e d e nikad 
nije ni bilo, dakle da ona uopce nije historijsko lice. Vladanje 
Slavicevo bjese vrlo kratko jer ga u novembru 1075. nestaje u 
normanskom ropstvu. 

Prva isprava od ovih sto sam ih iznio, objasnjuje nam 
podrijetlo kralj a Slavica. To je upravo ulomak jedan, sto ga do- 



1 GJ. Si sic: O podrijetlu i zasuznjenju hrvatskoga kralja Sla- 
vic. (Vjesnik hrv. arheol. dr. N. S. VII. Zagreb 1904.) 

2 torn clauak 18. aeSto nize (str. 270.). 



256 

nosi zbornik privilegija samostana sv. Petra u Selu (u Polji- 
cama), koji se nalazi u arkivu kaptola spljetskoga, a potjece ne 
sumnjivo jos i druge polovice XII. vijeka. 1 Iz ovoga ulomka 
vidi se, da su primorski zupan (comes morticus) Rusin i kralj 
Slavic bili braca, da je Rusin umr'o prije nego li je brat mu 
postao kraljem ostavivsi iza sebe udovicu nepoznata imena, da su 
bastinske zemlje Rusinove i Slaviceve bile u T r s t e n i k u u po- 
Ijickom primorju i da se ban kralj a Slavica zvao P e t a r. Kako 
je u citavom kraju izmedu Spljeta, Cetine i Xeretve, koji se 
jos i danas zove naprosto Primorje, gospodovalo pleme K a c i c a, 
vrlo je vjerojatno, da je kralj Slavic bio i potomak ove po 
r o d i c e. 

Druga nam isprava pokazuje, kakova je reakcija zapoeela 
ocl strane pape Grgura VII. protiv kralj a Slavica, odnosno protiv 
hrvatske narodne stranke i hrvatske glagolaske narodne crkve. 2 
Latinska se naime stranka i njena crkva u Hrvatskoj i Dalma- 
eiji, koje su zemlje bile tek j e d a n regnum, nasla poslije nastupa 
Slaviceva ne samo porazena, nego i u vrlo teskom polozaju. Po- 
znati nam zakljucci nedavnoga spljetskoga sabora (od 1059/1060. ) 3 
postali su kroz to iluzorni, dok je sam Slavic bio u njezinim ocima 
iizurpator. Xo mnogo je vaznije, sto je u ono doba latinski 
kler prikazao u Rimu kod.svete stolice Hrvate i slovensko bo- 
gosluzje kao hereticko, upravo arijsko identifikujuci 
Slavene s Gotima, a sv. Metoda s Vulfilom. To nam jasno po- 
kazuju rijeci Tome arcidakona, koji je imao pisuci ovaj ulomak 
o sukobu izmedju latinskoga i lirvatskoga klera, pred sobom neki 
suvremeni doduse tendenciozni, ali u jezgri ipak istiniti izvjestaj, 
kad kaze: » . . . hoc firmatum est et statutum, ut nullus de cetero 
in lingua Sclauonica presumeret diuina misteria celebrare, nisi 
tantum in latina et greca, nee aliquis eiusdem lingue promoue- 
retur ad sacros (ordines). Dicebant enim (sc. latinski kler 
pred papinskim legatom Majnardom), Go tic as liter as a 
quodam Methodio heretico fuisse repei-tas, qui multa 
contra catholice fidei normam in easdem Sclauonica lingua men- 



1 torn zborniku gl. clanak 20. ove knjige (str. 274. 

2 Nalazi se u registru pape Grgura VII. kojega je objelodanio 
Jaffe: Bibliotheca rerum Germanicarum. vol. II. (Monumenta Gre- 
goriana). Berlin 1865, str. 167—168. 

3 Gl. gore clanak 11. str. 232. ove knjige. 



257 

jtiendo conscripsit, quam ob rem diuino iudicio repentina di- 
citur morte fuisse da , mpnatus«. 1 Badi se dakle u prvom redu o 
informaciji od strane dalmatinskogaklera kod 
svete stolice, a toj je i Grgur VII. povjerovao, pa take se odlucio, 
da ce hrvatsko prijestolje dati jednomu od sinova danskoga kralja 
Svena II. Estridsena (1014. — 1076.), odluenoga privrzenika 
svoga. 

Pismo papino (od 25. januara 1075.) tumacili sn dojakosnji 
historici take, da su onu zemlju, koju papa Grgur VII. spominje 
rijecima : »Est etiam non longe a nobis provincia quaedam opu- 
lentissima iuxta mare, quam viles et ignavi tenent haeretici«, 
trazili negdje u Italiji. Tako pise Gfrorer: »Alles was Gregor 
iiber das Gebiet sagt, erwagend, ziehe ich den Schluss, dass 
i r g e n d e i n e von Menschen g r i e c h i s c h e n und darum 
ketzerisehen Bekenntnisses und vielleiclit audi griechischer 
Spraclie bewohnte Streeke A p u 1 i e n s gemeint sei, welcbe die 
Xormanen Siiditaliens aus Anlass von Unterhandlungen, die in 
die ersten Zeiten Gregors VII. fallen, an den romischen Stuhl ab- 
getreten haben m o g e n. Die lange Herrschaft der byzantinischen 
Kaiser iiber das sudliche Italien hatte zur Folge, dass ein guter 
Theil dortiger Bevolkerung nicht nur das griechische Bekennt- 
. sondern auch die griechische Sprache annahm«. 2 G r e g o- 
rovius opet tumacio je ono mjesto papinskoga pisma ovako: 
»Er (t. j. papa Grgur VII.) richtete verzweifelte Wunsche 
(t. j. protiv Normana. odnosno Roberta Guiscarda) selbst 
nach Dannemark, dessen Konig Sueno er aufforderte zur 
Unterstiitzung der Kirehe herbeizukommen, wofiir er ihm den 
Besitz einer Provinz in S ii d i t a 1 i e n versprach«, a u biljesci 
k toj tvrdnji pita: »Sicilien? Xeapel? oder Sardinien?« 3 Danski 
historik Baeder gledao je u toj zemlji teritorij jos u martu 
1074. izopcenoga normanskoga hercega Boberta Guiskarda, 4 a 



1 Thoma edit. Racki str. 49. 

2 Gfrorer: Pabst Gregor VII. Vol. III. str. 113. 

3 Gregorovius: Geschichte der Stadt Rom im Mittelalter. 
Vol. IV. pg. 178. 

1 Raeder: Danmark under Svend Estridsen og hans souner. 
Kjobenhavn 1871. str. 202. 
Br. Fcrdo Siiid: Prirucnik izvora 1. 17 



258 

tako i Francuz U e 1 a r c, 1 Nijemci Lang en 2 , Martens 1 i 
Heine in a n n, 4 dok je D e li i o primijetio : »Man weiss nicht 
meint er (t. j. papa Grgnr VII.) Xeapel oder Sicilien oder Sar- 
dmien,« r> a Meyer von Knonau: »Es ist nicht ganz klar auf 
welchen Gegner in der Nahe Rom's Gregor VII. mit dem dentli- 
chen Hinweis anf eine Erobernng in dieser Einlachmg abzielte, 
ob er den in der Seele des Danenkonigs, in der Erinnerung an 
diie stiirmisch bewegte Jugend wohl nnr sclilnmmernden Hang 
zu abentenerlichen Ziigen, jetzt aber nnter Enveekung von Hoff ■ 
nnngen fur einen Sohn desselben, gegen dem unbotmassigen nor- 
maniscben Yasallen, Herzog Robert, neu waoh rufen wollte«.° 

Kako vidimo, svi ovi strani pisei, kojima dasto nije poznata 
lirvatska historija, traze onu zemlju u Italiji, ocito zato, jer papa 
za nju kaze, da se nalazi »non longe a nobis«. Xo ja drzim, da se 
one rijeci odnose n a Hrvatsk u, koja je takoder, kad pomi- 
slirmo na ndaljenost izmedu Danske i Rima, za papn »non longe 
a nebis«. AH teziste ne lezi u tim rijecima, vec u onoin »qiiam 
viles et ignavi tenent h a e r e t i e i«. Normanski herceg RobeH 
Gniskard bio je doduse izopcen, dakle proklet od pape, jos n 
niartn 1074., a s njinie i njegove pristaliee (fantores), ali ne jos 
i cijela zemlja i svi njezini zitelji. Pored toga noma pri- 
nijera, da bi papa kojega izopcenog vladara (pa makar i cijela 
drzava njegova bila uza nj) nazivao jos i iza podulje renitencije 
»lijenim i gadnini li e r e t i k o m«, jer pod heretikom Rim je 
vazda raznmijevao sanio takove otpadnike, koji sn se digli protiv 
dogma i nanka crkvena. Od svega toga ne moze se kod Ro- 
berta Gnisearda i njegovib Normana nista naci, pa se stoga ni- 
kako i ne mogu da njega ticu. Tome nasuprot vidjesmo, da je la- 



1 Delarc: Saint Gregoire VII. et la reforme de 1' eglise au 
Xle siecle. Vol. III. Paris 1889. str. 107, 382. 

2 Langen: Geschichte der romischen Kirche von Gregor VII. 
bis Innozenz III. Bonn 1893. str. 46. 

3 Martens: Gregor VII. Leipzig 1894. str. 76. 

4 Heinemann: Geschichte der Normanen in Unteritalien und 
Sicilien. Leipzig 1894. str. 273. 

5 Dehio: Geschichte des Erzbistums Hainburg-Brenini bij 
zum Ausgang der Mission, vol. II. str. 16 — 17. 

"Meyer von Knonau: Jahrbiicher des deutschen Reichea 
unter Heinrich IV. und Heinrich V. Vol. II. Leipzig 1894. str. 445—446. 



259 

tinski kler info r ni i r a o svetu stolicu tako, da su Sloveni po- 
tomci nekadanjih a r i j s k i h G o t a, a nauk i pismo, da im je 
dao bereticki biskup Vulfila. To je kler latinski ucinio upravo 
§ toga, da pitanje slovenske liturgije prenese s polja disci- 
p 1 i n e crkvene na polje d o g m a t i c k o. Otale i dolazi, da je 
papa i mogao pisati danskomu kralju Svcnu II. Estridsenu za 
diza\ u hrvatsko-dalmatinsku, da je t a d a imadn u vlasti (tenent) 
»viles et ijgnavi heretic i«, kroz sto je podjedno i receno, da je 
kralj Slavic- uzurpator. Koliko li je zestoka bila agitacija latin- 
skoga klera protiv »heretienoga« Metoda i »po njemu« izumljenih 
pismena (glagoliee), najbolje nam pokazuje, sto se hrvatski kler 
Uprarvo uslijed toiga nasa/o prinudenim uteci se »poboznoj varci«, 
te proglasiti s v. J e r o 1 i m a obretnikom glagoliee, sto je onda 
i sam dojavio papi Inocentu IV., jer on pise senjskom bis- 
knpn Filipu 29. marta 1248. ovako: »Porrecta nobis tua petitio 
continebat, quod in Sclavonia est 1 i 1 1 e r a specialis, q u a m 
illins terreclerici sehabere abea'to Jeronimo 
I sserentes, earn observant in divinis officiis celebrandis«. 1 
EtOj upravo tako kao sto je hrvatski kler u XIII. vijeku mogao 
svetu stolicu informirati, da je glagolskio pismo izumio odlicni 
prevodilac rimske »vulgate« sv. Jerolim, bas tako je informirao 
latinski kler u XI. vijeku papu o hereticnom (gotsko- 
arij^kom) postanju iste ove glagolice. Reformatorski dub, koji je 
tada provejavao na papinskom dvoru tezeci za jedinstvom 
crkve katolicke i za podvrzenoscu svjetskib vladara namje- 
snikn bozijemu na zemlji, bio je vrlo povoljan po spletke i kle- 
retanje latinskoga klera. I tako se god. 1075. u Hrvatskoj zbilo 
ciiu. sto &e vec prije jedanaest godina dogodilo u Engleskoj, kad 
je u nju u sporazumu 8 papom Aleksandrom II. prtovalio norman 
ski knez Vilim Osvajac, te je poslije krvave bitke kod Hastingsa 
9ebi podlozio. U Engleskoj nainie postojala je u to doba anglo- 
Baska narodna crkva< s anglosaskim bogosluzjem. Xo kad torn 
erkvom zavladase u doba kralja - Eduarda Til. Confessora 
(1042. — 1058.) kao najvisi dostojanstvenici tada vec polati- 
njeni razni normanski svecenici, nastadole n zemlji nemiri 
l neredi. Po smrti Eduardovoj nije Engleskom zavladao njegov 
zakoniti bastinik Edgar (kao ni herceg Stjepan u Hrvatskoj 



1 S m i c i k 1 a s: Codex dipl. IV., 343. (iz pap. orig. registraj. 



260 

1073.), nego voda narodne opozicije H a r a 1 d (kao u Hr- 
vatskoj Slavic). Sada se uze latinski (normanski) kler do- 
govarati s normandijskim vojvodom Vilimom (u Hrvatskoj 
s grofom Amikom). O daljem tecaju stvari kaze sveuc. profesor 
P r u t z u Konigsbergu ovo : »Einen Bundesgenossen f and er 
(Vilim norm and ij ski) dabei in dem kierarchischen Papsttum, 
das die nationalen Kirchen zu beseitigen, nach 
der romischen Schablone umzugestalten und 
ganz von sich abhangig zu machen strebte und die Theorie von 
der Uberordnung des Papsttums iiber alles weltliclie Fiirstentum 
samt seinem Rechte, Staaten und Kronen zu vergeben, einmal 
tliatsachlich zur Annerkennung zu bringen. So wurde Wilhelm 
von Papst Alexander II., als ob es einen Kampf gegen unglau- 
bige galte, feierlich zum K r i e g e gegen die Angelsachsen 
geweiht und zog unter einer aus Pom iibersandten Fahne und 
mit kostbaren Reliquien ausgeriistet gegen Harald zu Felde, den 
die Kirche als Usurp at or bannte«. 1 U bici kod Hastingsa 
(14. oktobra 1066.) pogibe Harald, a Vilim se okruni kraljem 
polozivsi istu vazalsku prisegu papi kao deset godina poznije 
D m i t a r Zvonimir. Ova analogija ne moze da bude slu- 
cafjna, jer su kod cijele stvari odlucne iste rimske licno- 
s t i, i s t o v r i j e m e i slicne prilike snarodnomcrkvom 
i vladarom uzurpatorom. 

Treca isprava, koja se nalazi u zborniku privilegija samo- 
stana sv. Krsevana, pokazuje nam, da je kralj Slavic zarobljen 
od juzno-italskoga normanskoga grofa Amika iz grada Giove- 
nazzo, te da se istodobno obdrzavao u Spljetu pod predsjedanjem 
papinskoga poslanika nadbiskupa sipontskoga Ge- 
rard ai (Sipontum nalazio se nedaleko Giovenazza) crkveni sa- 
bor. Neka izvjesna veza izmedu zarobljenja kralja Slavica i 
ovoga sinoda, jedva da se da'de i moze poreci. 

a. 
1065.— 1074. 

Primorski zupcm Rusin i brat njegov kralj Slavic daruju samo- 
stan sv. Petra u Selu (u Poljicama). 
Breuem record ationem facio ego Rusinus, qui et morsticus, 
de terris, que sunt in Tristenico. Pars, que mihi contigit, uolo et 



Grote: Weltgeschichte. Vol. V. Berlin 1891., str. 407—410. 



2G1 

iubeo, ut sit in monasterio sancti Petri pro remedio anime. 
Nam si quis earn subtrahere (temptauerit) , iratum habeat tri- 
num et unum deum, et meam maledictionem. Oblata sunt autem 
hec coram Preda filio Stepaniti et Dragisse. 

Denique post mortem prefati (Kusini) morstici nenit uxor 
eius et affirmauit prefatas terras coram presbitero Uilcana et 
filio Milese et Rusello filio Souine et Desimiro filio Dreuaro 
nee non Deuiaano. 

Postea uenit Slauiz rex et corroborauit prenominatas terras 
coram Petro bano et Sarubba iupano et Ded filio Climini et Uel- 
cano setnico et Juano filio (Uilcane) brauaro et Zurra filio 
Tripuni, presbiter Pauesa, Budimir tepciza et presbiter Uilcano. 
Ibidem Slauiz ante eosdem testes sicut partem fratris sui affir- 
mauit, sic suam partem, que ( !) ibi habebat, in eadem ecclesia, 
pro remedio anime sue nee non sui fratris, perpetualiter contulit. 

b. 
25. januara 1075. U Rimu. 

Papa Grgur VII. pise danskomu Jcralju Svenu Estridsenu, da se 
od njega nada porno ci protiv neprijatelja crkve rimske, te da 
zeli f da jednoga od njegovih sinova postavi na celo nekoj velilcoj 
i bogatoj zemlji uz more, hoju sada imadu u vlasti »lijeni i 

gadni hereiici«. 

Gregorius episcopus servus servo rum Dei, Sueino regi Da- 
norum salutem et apostolicam benedictionem. 

Cum adlmc in ordine diaconatus eramus, saepe dilectionis 
tuae litteras et legatos accepimus, in quibus magnificentiae tuae 
promptum - erga nos animum fore intelleximus. Postquam vero, 
quod digni non sumus, ad locum altioris curae ministeriique per- 
venimus, amorem tuum in subtracta visitatione tepuisse depre- 
hendimus, qui scriptis tuis tarn diu carere nescio cur meruimus. 
Xos equidem iam nunc non solummodo regurn et principum, sed 
omnium christianorum tanto propensior sollicitudo coartat, quanto 
ex universali regimine, quod nobis commissum est, omnium ad 
nos causa vicinius ac magis proprie spectat. Verum quia emi- 
nentiam tuae nobilitatis prae ceteris regnorum principibus, tarn 
peritia litterarum, quam studio ecclesiasticae exornationis pollere 



26*2 

intelleximus, multo fiducialius ad te scripta nostra dirigimus, 
existimantes in te tanto facilius lucrifacere, quanto in eruditione 
et prudentia morum amplius dinosceris profecis.se. Eogarnus igi- 
tur et sincera te caritate monemus, nt commissa tibi regni gu- 
bernacula secundum Deum administrare studeas, et nomen regalis 
excellentiae congrua ac consonanti virtutum proprietate geras, 
quatenus earn, per cuius principatum subiectis imperas, in corde 
tuo semper regnare iustitiam ostendas. ^osti enim, quod gloria 
et vana buius mundi delectatio labilis est et deceptoria. Xosti, 
quod universa caro ad finem cotidie properat, quod 1 nee volenti 
aut nolenti mortis necessitas pareafc. Xosti, quod reges aequa 
conditione ut pauperes futuri sunt pulvis et cinis; et quod onmos 
ad districtum indicium futuri examinis venturi sumu|B, quod nunc 
non solum nobis, qui sacerdotes suiinis, sed et regibus ceterisque 
principibus tanto concussius timendum et expavenduni est, quanto 
[accuratius] pro nobis et subditis nostris rationem posituri su 
nms. Ai'te ergo, dilectissime, ut ita vivas ita regnes, ut tunc 
aeterni regis et iudicis faciem Becurus aispicias et pro bene gesta 
terrenae dignitatis gloria caelestis regni sublimem et incompa^ 
rabilem coronam Deo donante recipias. 

Do cetero notum sit tibi, quod legatos ad te destinavimus, 
qui super bis, quae pr<» honorificentia regni tui turn do metro 
politana sodo turn de quibusdam aliis rebus in tempore domini 
nostri Alexandri papae ab apostoliea sede et postulasti et invi- 
ooiii promisisti, tibi responsuri ac tecum acturi essent. Sed, 
propter perturbationem Teutonicae terrae periculoeum iter fore 
cognosoentes, ad nos reversi sunt. Quapropter, si qua do bis 
tibi cordi sunt et si to ac regnum tuum, sicut per legatos tuos 
aliquotiens accepimus, apostolorum principi pia devotione com- 
mittere et eius auctoritate fulciri voluoris, fidolos nuncios ad nod 
sine dilation- transmitter^ stude, quatenus, per cos tuam in omni- 
bus edocti vokmtatem, deliberate consilio, quid tibi responden- 
dum quidque super liis omnibus agendum sit, perspicere ac 
providere valeamus. 

Praeterea, si sancta Romana mater ecclcsia contra profane^ 
et inimicos Dei tuo auxilio in militibus et materiali gladio opus 
babuerit, quae spes nobis de te babenda sit, itidem tua certa 
legatione cognoscere cupimus. Est etiam non longe a nobis pro- 
vincia quaedam opulentissima iuxta mare, quam viles et ignavj 



263 

Tenent haeretiei, in qua unum de filiis tuis — si eum, sicut qui- 
dam episcopus terrae tuae in aniino tibi fore nunciavit, aposto- 
licae aulae militandum dares cum aliquanta multitudine eorum, 
qui sibi fidi milites essent — dneem ac prineipem et defensorem 
christianitatis fieri optamus. Data Eomae 8 Kalendas februarii* 
indictione 13. 

c. 
U novembru 1075. U Spljetu. 

Papinski poslanih Gerardo, potvrduje samostanu sv. Krsevana 

crkvicu sv. Ivana na otohu Telascici »u doba. had je grof Amiho 

zarobio hrvatshoga hrctija 8lavica«. 

In anno millesimo septuagesimo qninto ab incarnacione do- 
mini nostri Jesu Christi, niense nouembris, ea tempestate, qua 
comes Amicus regem C(li)roacie cepit. Ego Girardus, sancte Ro- 
mane ecclesie apocrisarius Sipontineque sedis graeia dei archi- 
presul, missus a domino Gregorio papa partes in istas, statui 
sanctam synodum Spalatina in ufbe sedens uniuerso cum cetu, 
firmans uera, exsecrans .illicita, respuens falsa. Turn in hora 
(ilia) Petrus, uenerabilis abbas sancti Chrisogoni, conquestus est 
de cella sancti Johannis [sita in insula], que uulgo Tilagus no- 
minatur, (juod snus episcopus, uidelicet Stephanus, sibi in illam 
abstulerat. Unde abbas nobis cartulam porrexit, in qua inueni- 
ttius, quod Grubina, qui olim supra dictam cellam sua sponte 
donauerat, postfea], suggerente sibi inimico, studebat auferre. 
Hoc gestum est tempore Teuzonis legati domini Xicolai pape. 
Bed dictus apocrisarius, uidens hoc arte diabolica macliinari 
audax, ut scriptura testatur: »Iustus confidit ut leo«, inuestiuit 
abbatem per baculum, quern gegtabat manu, eodem priore conce- 
dente cum suo populo; et insuper [e]ternas maledictiones futuris 
asuirpatoribus dedit. Ego autem uidens sibi (in)iuste fieri, et 
omne consilium mecum, rursum precipimus suo presuli innestire 
abbate suo illo cenobio, per pedum, quod manu portabat. Con- 
tradiccntibus antem nostra uerba hec et auferre uolentibus post 
noxia uerba illius missi prioris collaudamus et nostra insuper 
ponimus. Laurencius archipresul collaudat et roborat, Johannes- 
Tragurinus episcopus collaudauit, Prestancius Castilanus 
(■= Belgradensis) episcopus collaudauit et omnis eynodua collau- 
dat et roborat. 



16, 

Venecija i dalmatinski gradovi. 

(1076.) 

Pojava normanskoga grofa Amika iz juznoitalskoga Gio- 
venazza veoma se neugodno dojmila Venecije. Kako su u taj par 
jos uvijek bile u Hrvatskoj nesredene prilike, jer Zvonimir jc 
izabran za kralja tek na pocetku oktobra 1076., odasla republika 
neke svoje vjeste ljude u Dalmaciju, koji nagovorise gradove 
Spljet, Trogir, Zadar i lirvatski Belgrad, da su se zakleli, da 
vise nikad ne ce pozivati Normana ili drugih. stranaca u Dal- 
maciju. O torn je onda 8. februara 1076. izdana u Veneciji 
isprava u nazoenosti zastupnika pomenutih gradova. 

Tsprava se ova nalazi u prepisu XII. vijeka u Veneciji u 
rukopisnoj zbirci Codex Treuisanus (Marciana cl. Lat. X. 
cod. 81.) ; odavle su je objelodanili Lucius (o. c. 84.), T a f e 1- 
Thomas: Urkunden zur alteren Handels- und Staatsgescbiclite 
der Kepublik Yenedig. Vol. I. Bee 1856, str. 41. — 43. i L j u b i c 
Listine I, 2., a po njima Racki (Documenta 101. — 102.) i mi. 

8. februara 1076. (U Spljetu.) 

Spljet, Trogir, Zadar i Belgrad obvezuju se duzdu mletackomu, 
da ne ce vise pozivati Normana u Dalmaciju. 

In nomine domini dei eterni et saluatoris nostri Jesu Christi. 
Anno ab incarnatione eiusdem millesimo LXXV, mense februari 1 
die VIII, indictione XV. (Tempore domini Siluii, ducis Uenetie 
atque) Dalmatie et Chroatie. Promittentes promittimus nos : prior 
Spalatine ciuitatis, uidelicet Stephanus Ualiza nomine atque 
Gaudinus tribunus, Dominicus Marra, Johannes Peripano, Pe- 
trus filius Dominici, Desa films Cocini, aliusque Desa, Michael, 



1 Datiranje more veneto. 



'265 

Stephanus, Xichiforus, Dominions Drasi, Forminus Salatus cum 
uniuersis nostris conciuibus, maioribus et minoribus; nee non et 
prior Tragurine ciuitatis Uitalis nomine et Petrus Bela, Geor- 
gjius Bogoboici, Johannes Chudi, Sabaudicius archidiaconus, 
Desa, Andreas, Dominicus, cum cunctis nostris conciuibus maio- 
ribus et minoribus nostre ciuitatis ; atque Candidus prior Jadren- 
sis ciuitatis et Madius Sega iudex, Nichiforus Selius, Zella Ma- 
dius, Gallus, Dabro Strincia, Johannes spatarius candidatus, 
Lampridius, Madinus Martini, Ualentinus Speri, Andreas came- 
rarii ac uniuersi nostri conciues, maiores et minores ; atque prior 
de Belgrado Justus Ueneticus, Gregorius frater episcopi, Drago 
de C(h)rastina, Michael de Utica, Prestancius, Petrigna Ana- 
stasii, Michael de Diachuiro, atque omnes conciues nostre ciui- 
tatis, uobis domino Dominico Siluio, duci Uenetie et Dalmatie 
ac imperiali protophedro et seniori nostro, ut ab hac die in 
antea (num)quam nullus nostrorum ciuiuni audeat adducere 
Xortmanos aut extraneos in Dalmatiam, aut per se ipsum uel 
quouis ingenio. Si quis autem huius foederis preuaricator inuen- 
tus fuerit et se legitime excusare non poterit: amittat uitam 
suam et quicquid possidet in hoc seculo, meclietatem in camera 
ducis et medietatem ciuibus, qua in ciuitate preuaricator inuen- 
tus fuerit, (iudicetur) per iudicem erga Komanam legem, que in 
presenti pagina scripta esse uideatur in IY capitulo eiusd'em 
legis : »Quia si quis inimicos infra prouinciam inuitauerit aut 
introduxerit, anime sue incurrat periculum et res eius inferan- 
tur in erarium«. 1 ) Signum (f) manus prioris Spalatine ciuitatis 
Stephani Falize, qui hoc rogauit fieri; et successiue omnium, 
qui supra nominati. Ego Laurentius sancte Salonitane ecclesie 
archiepiscopus ratifico et confirmo. Ego Forminus, Xonensis epi- 
scopus ratifico et confirmo. Ego Johannes, abbas S. Bartholomei 
ratifico et confirmo. Ego Prestantius episcopus Belgradensis ra- 
tifico et confirmo. 

Petrus Hencius, sancti Marci diaconus et ducis Uenetie 
Dominici Siluii capellanus, rogatus a dictis hominibus scripsi 
et compleui feliciter. 



1 Ovaj se navod nalazi u langobardskom zakoniku, i to u gl. 
IV. zakona (leges, edictum) kralja Rotharia (636 — 652). Gl. Racki: 
Nutarnje stanje str. 195 — 196. 



17. 



Vazalska prisega hercega Dmitra Zvonimira papi 

Grguru VII. 

(Xa poeetku oktobra 1076.) 



Camerarius papa Kleinenta III. (1187. — 1101.) i Cele- 
stina III. (1101. — 1108.) i kanonik erkve Santa Maria Maggiore, 
Cenciii s, uredio je 1192. popise papinskib censusa, dakle pri- 
hoda (davaka) rimske kurije, po raznim stranama krseanskoga 
svijeta. Rukopis njegov cuva se i danas u vatikanskoj biblioteoi 
(V a t i c a n it s 8466.), a u njenru nalazi se i prijepis isprave, 
sto jn je izdao Dmitar Zvonimir kao berceg (dux) uoci svoga 
krunisanja, a kojom se obvezuje na feudalnu vjernost papi Gr- 
guru VII. Oensius imao je tada jos u rukama o r i g i n a 1, jer 
pise ovako: »I)e censibus sive tributo CC bisantiorum, quos de- 
bet rex Chroatie atque Dalmatie, et fidelitate ecclesie Romano 
prestita ab eodem.« Onda nastavlja: »Ex sinodo liabita in Dal- 
matia a legatis VII. pape Gregorii, scilicet a Gebizone 
tunc monasterii sanctorum Bonifatii et Alexii abbate, 1 nunc 
vero Cesenate episcopo 2 nee non et a Faleiiino Foro Simprmiir* 
episcopo, que sinodus habetur in archivo s a c r i p a- 
1 a t i i Lateranensis, in qua de regno Dalmatie ita inter 
cetera legitur.« Potom slijedi isprava, koju nize clonosimn. Iz 



1 Samostan sv. Bonifacija i Aleksija nalazio se u Rimu. (Gl. o 
njemu M a r u c c h i : Elements d'archeologie chretienne. III. Basili- 
ques et Sglises de Rome. (Rim 1909.), str. 196—200. 

2 Gebizo postao je biskupom u Cesani 1083. (F a b r e-D u c h e s n e 
o. v. its'. 361 nota 97.). Iz ovih so rijeci vidi, da je to bio pripis na 
originalu saborskih spisa, koji su Censiu predlezali. 

3 To ise mjesto danas zove Fossombrone; nalazi se sjevero- 
zapadno od Ankone na podnozju Apenina. 



26? 

ovili se rijeci jos vidi, da su se tad a (115)2.) cuvali u lateran- 
Bkom arkivn potpuni sj^isi crkvenoga sabora odrzana po svoj pri- 
liei u bazilici sv. Petra n Solinu, 1 gdje je i izabran i okrunjen 
lirvatsko-dalmatinskim kraljem herceg Dmitar Zvonimir izmedu 
1. i 9. oktobra. 2 

Prvi je objelodanio ovu vaznu ispravu kardinal Baronius u 
djehi A n n a 1 e s e c c 1 es i a s t.i c i (Koln 1624.), no s nekim 
Bitnijim pogr jeskama ; odatle preuzeo ju je Lucius (1666.), a 
iz njega K u k u ] j e v i e (o. c. 152.) i R a c k i (o. c. 103. do 
105.). Medutim Lncije kaze, da se u njegovo doba nalazio u 
spljetskom kaptolskom arkivu original Zvonimirove isprave, ko- 
§om daruje apostolskoj stolici samostan sv. Grgnra u Vrani, a 
taj da je identican s onini rijecima, koje se nalaze u Cenciusovu 
prijepian (odnosno u Baroniju) pocevsi od rijeci: »D o n o i n- 
s u p e r, con c e d o a. t q u e confirmo ap os t o 1 i c a e 
s e d i s. Gregorii m o n a s t e r i n m« etc. Razlika pak je 
ipak n torn, sto »in Baronia (sc. donatione) deest tantiim inscrip- 
tio, quae est talis, sine millesimo : Ego Demetrius qui e t 
S n i n i in i r n n u c u p otr, d e ij p r o u i d e n t i a C r o- 
li a t i e Dal m a t i e q u c d u x d o u o, c o n c e do e t c o n- 
f i rmo etc. nt in Baronia«. Iz toga je Lucius rakljucivao: »Ex 
<pia inscription^ due em Zninimirum donationem monasterii 
anrc regni investituram fecisse censenduim est, quamuis Cencius 
pummatim ex actia synodi eolligeudo, donationem inter investi- 
turain et iuramentum regni inseruerit«. 8 Medutim i Cencijeva 
hprava pocinje ovako : »E g o 1) e m etrius qui et S u i n i- 
in i r nnncnp o r, d e i g r a c i a Chroatie Dal m a t i e- 
(j n e d u x«. 

Cencijev rukopis objelodanili sn iz originala dodavsi mu 
jos i veoma vrijedan uvod i biljeske Fabre i D u- 
B li e s n e n djeln : L e 1 i b e>r c e n s u n m d e Ye g 1 i s e r o- 
ni a i n e. Tome premier (Paris 1910.). Xasa se isprava nalazi 
na str. 356. — 357., pa sam je otuda i preuzeo. 



1 Danas to crkvo vise neiiia. Bulid drzi, da je stajala ondje, gdje 
je danas Gradina u Solinu i gdje je iskopano vise stupova. 

- [gpraya datira Miiense octobri*. Voc 9. oktobra 1076. iz- 
daje Dmitar Zvonimir kao »Chroatorum atque Dalmatinorum rex* 
ispravu (Racki o. e. 106 — 107). 

3 L u f i u s de regno str. 86. 



268 

Izmedu 1. i 9. oktobra. U Solinu. 

Herceg hrvatsho-dalmatinski Dmitar Zvonimir obvezuje se uoci 

svoga krunisanja Jcraljem na vjemost papi rimskomu, te mu da- 

ruje samostan sv. Grgura u Vrani. 

In nomine sancte et indiuidue Trinitatis, anno dominice 
incarnationis MLXXVI, indictione XIIII, mense octobri. Ego 
Demetrius, qui et Suinimir nuncupor, Dei gratia Cliroatie Dal- 
matieque dux, a te domne Gebizo, ex apostolice sedis legatione 
domni nostri pape Gregorii potestatem obtinens, in Salonitana 
basilica sancti Petri sinodali et concordi totius cleri et populi 
electione de Chroatorum Dalmatinorumque regni regimine per 
uexillum, ensem, sceptrum et coronam inuestitus atque constitu- 
tus rex, tibi deuoueo, spondeo et polliceor me incommutabiliter 
completurum omnia, que mihi tua reuerenda iniungit sanctitas, 
uidelicet ut in omnibus et per omnia apostolice sedi fidem ob- 
seruem et quicquid hoc in regno tarn apostolica sedes quam sui 
legati sanxerunt aut sanxerint, irreuincibiliter custodiam; iusti- 
tiam excolam, ecclesias defendam; primitie, decime, omniumque 
ad ecclesias pertinentium procurator existam; uite episcoporum, 
presbyterorum ? diaconorum, subdiaconorumque, ut caste et regu- 
lariter uiuant, prouideam; pauperes, uiduas atque pupillos pro- 
tegam; parentelle illicitam copulam destruens, legitimam dotem 
anulo sacerdotisque benedictione constituam et constitutam cor- 
rumpi non permittam; hominum uenditionem contradicam; 
atque in omnibus, que ad rectitudinis statum congruunt, Deo 
auctore, me equum exhibeam. Ducentorum quoque bizantiorum 
tributum meorum omnium consultu primatuum sancto Petro 
per singulos annos in Resurrectione Domini de mihi concesso 
regno persoluendos statuo ; et ut post me regnaturi hoc idem 
seruent censeo, corroboro atque sanxio. Dono insuper, concedo at- 
que confirmo apostolice sedi sancti Gregorii monasterium, cui 
Urana est uocabulum, cum omni suo thesauro, scilicet cum capsa 
argentea, reliquias sacri corporis eiusdem beati Gregorii conti- 
nente, cum duabus crucibus, cum calice et patena, cum duabus 
coronis aureis gemmis ornatis, cum euangeliorum textu de ar- 
gento cumque omnibus suis mobilibus et immobilibus bonis, ut 
sancti Petri legatis semper sit ad hospitium ex omnino in pote- 



26£ 

state eorum: hoc tamen interposito tenore, lit nulli alii potestati 
detur, sed omni tempore sancti Petri sit proprium et a me meis- 
que successoribus defensuru atque ab omni liomine liberum et 
securum. Cuiuscumque autem audatia temerario ausu prefatum 
monasterium ex assignato thesauro priuauerit, terribilem illam 
iudicis uocem, quam diabolus cum suis angelis auditurus est, 
audi at. Preterea. cum Deo seruire regnare sit, uice beati Petri et 
domni nostri pape Gregorii atque post se sessurorum in aposto- 
lica sede me tuis manibus committo et committendo hanc fideli- 
tatem sacramento stabilio: Ego, inquam, Demetrius qui et 
Suinimir, dei gratia et apostolice sedis dono rex, ab hac b,ora in 
antea sancto Petro et domno meo pape Gregorio suisque successo- 
ribus canonice intrantibus ero fidelis, et ut ipse siue post eum 
futuri pontifices siue legati eorum uitam aut membra perdant aut 
capiantur, neque in consilio neque in facto ero, et consilium, quod 
milii crediderint ad illorum dampnum scienter nulli intimabo. 
Regnum autem quod milii per manum tuam, domne Gebizo tradi- 
tin- fideliter retinebo et illud suumque ius apostolice sedi aliquo 
ingenio aliquando non subtraham. Dominum meum papam Gre- 
gorium et suos successores atque legatos, si in meam potestatem 
uenerint, lionorifice suscipiam et lioneste tractabo et remittam ; 
et undecunque me inuitauerint, prout potero, eis [iuste] semplici- 
terque seruiam. 



18. 



Herceg Stjepan odriCe se prijestolja 1 . 

(1078.). 



Jedan kilometar na zapadu Spljeta pruza se u more mali 
rat, na kojemu se danas nalazi gradsko groblje (jos od 1827. go- 
dine). Xa torn mjestu stojao je nekoe benediktovski samostan 
sv. Stjepana »pod' borom« (de pinis), prozvan tako ne samo za 
razliku od solinskoga sv. Stjepana, gdje je bila grobnica lirvatske 
kraljevske dinastije, vee narocito za to, sto se n doba svoga po- 
stanja nalazio u sumi borova. Jos i danas se to nijesto zove Su- 
st jepan, a sacuvalo se i nekoliko bstataka nekadanje samo- 
stanske erkve i zgrade. 

Nemamo podataka po kojima biemo mogli odrediti, kad je 
osnovan ovaj benediktovski samostan i eija je on zaduzbina. 
Prenia tome, sto se nalazio na zemljistn opcine spljetske i sto je 
ona nzivala neka prava kod izbora njegova op a fa, smijemo 
zakljuciti, da je on ako ne njezinom Lnicijativom, a ono svakako od 
nekih imucnih Spljecana ntemeljen. Prvi put se spominje na 
pocetkn XT. vijeka, a to nas opet navodi na misao, da je osnovan 
bar negdje n dtugoj poli X. vijeka. Postojao je sve do g. 1700. 
kad je presao n vlasnistvo biskupskoga sjemenista; eini se, da 
je u to doba samostan vee bio napusten, te da je postojala jos 
samo crkva sv. Stjepana. Danas je vlasnistvo grada Spljeta. 

Kao sto i drugi, tako je i ovaj samostan imao svoj zbornik 
privilegija. Ali on nam so nije sacuvao u starijoj redakciji, negd 
u talijanskom prijevodu izradenoni poslije god. 1503. 
Rukopis se danas euva u biblioteci sv. Marka u Veneciji (Ttal. 
V., 51), a prvi se njime posluzio Farlati, koji je isprave njegove 



1 Povijest ovoga samastana obradio je Kaer: Dvije opatije 
sv. Petra Gumajskoga i sv. Stjepana de Pinis. Spljet 1890. 



271 



pieveo na latinski. Iz toga, sto so Lucije nije vise mogao da po* 
sluzi arkivom ovoga samostana, kao da je dopusteno zakljucivati, 
da jo on vec rada (dakle oko sredine XVII. vijeka) bio napusten. 
Proma tome dakle sluzi nam danas t a 1 i j a n sk i tekst kao 
original. 

I" samostanskom zborniku, koji nosi natpis »ScriHur*e del 
monasterio di 8. Stefa.no di 8palato«, inia iz vremena narodriih 
vladara ukupno jedanaest isprava, ponajvise ili nikako ili 
rdavo datiranih, a pored toga jos su neke i sumnjive. Oclnose se 
na doba izniedu 1002. i 1089.; no ona prva isprava po svoj je 
prilici izdana tek 1020. Medn njima nalazi se i ova, koja pada 
u godinu 10TS., a vrlo je vazna, jer iz nje saznajemo, da se herceg 
Stjepan odrekao lirvatske krune zbog bolesti, da je narod zvao 
Zvonimirovu zenu Jelenu Lijepa, te da su imali sina Radovana. 
Donosim je prema redakciji Raokoga (Doe. 119—10). 



God. 1078. 

Herceg Stjepan odrekavsi se zbo<j bolesti prijestolja hrvatshoga i 

pokivsi potom u samostan sv. Stjepana, daruje ma dva polja: 

Naslap i Brestov pot ok. 



Xel nonie di Cliristo. Io Ste- 
fano, gia nobile duea di Croati, 
oppresso da graue infermita ho 
fatto chiamaTe i venerabili sa- 
cerdoti del regno di Croatia per 
ritrovar rimedio de miei pec- 
cati, per buon eonseglio de 
quali mi ho fatto portare al mo- 
nasterio di san Stefano proto- 
martire; et ivi feci deposito di 
tutta la mia dignita, et ivi eles- 
>i la mia sepoltura raccoinan- 
dandomi all' orationi dell' ab- 
bate del medemo monasterio. Et 
ho offerto al medemo mona- 
Bterio due campi del mio patri- 
monii): uiio al ponte ad Xaslap 
et ai beni del mio nepote et fino 



In nomine Christi. Ego Ste- 
plianus, olim illustris dux 
( diroatorum, oppressus graui 
infinnitate aduoeare feci uene- 
rabiles sacerdotes regni Ohroa- 
cie, ut remedium peccatis meis 
inuenirent, quorum bono con- 
silio me transferendum curaui 
ad monasterium saneti Stepha- 
ni protomartiris ; atque ibi de- 
posui omnem dignitatem meam 
et ibi elegi sepulchrum meum 
reeomendando me oracioni eius- 
dem monasterii abbatis. Et ob- 
tuli eidem monasterio duos 
campos mei patrimonii: cum 
ad pontem peno> N^aslap et ad 
mei nepotis bona et usque ad 



272 



al fiiune, l'altro campo a dritto 
per Brestovi-potoch (fino) al 
f iume et ai medemi beni di mio 
nepote. Eurono fatte queste 
cose alia presenza di Suinimiro 
re, mio Signore, di Lepa re- 
gina, di Radovano figliuolo del 
re, die Pietro prete e cardinale, 
legato della romana chiesa, di 
Lorenzo arcivescovo, die Grego- 
rio vescovo, di Giovanni abbate 
di san Bartolomeo, di Ursone 
abbate di san Mose, die Andrea 
capellano, di ^N"icolo capellano 
del re. 

Et io Theodoro, cancel- 
liere del Signor re, ho scritto 
questa carta, ei fui testimonio. 



f lumen; alium campum di- 
recte per Brestovi-potoch usque 
ad flumen et ad eadem nepotis 
mei bona. Acta sunt hec in pre- 
sencia Suinimiri regis, domini 
mei, Lepe regine, Kad'ouani fi- 
lii regis, Petri presbiteri et car- 
dinalis, legati romane ecclesie, 
Laurencii archiepiscopi, Gre- 
gorii episcopi, Johannis abbati& 
sancti Bartholomei, Ursonis ab- 
batis sancti Moysis, Andree ca- 
pelani, Nicolai capelani regis. 



Et ego Theodorus, cancella- 
rius domini regis, car tarn hanc 
scripsi et testis adfui. 



19. 



Papa Grgur VII. i knez Vecelin 1 . 

(1079.). 

U registru pape Grgura VII. nalazi se ova isprava, iz koje 
vidimo, da se neki vitez Vecelin podigao 1079. protiv kralja 
Dmitra Zvonimira. Tko je bio taj Vecelin, da li domaci hrvatski 
plemic ili koji strani, mozda koruski, odnosno istarski privrzenik 
njemackoga Henrika IV., toga nazalost ne znamo, niti imamo 
ikakova uporista, da to pitanje rijesimo. Racki ga smatra, a mi- 
slim s dosta razioga, istarskim vojvodom, a Sufflay »podloznikom« 
Zvonimirovim, koga pomaze u otporu Byzant Ispravu. 
za cudo j e d i n u sto je sadrzaje registar Grgura VII., za Zvo- 
nimira, objelodanio je Jaf fe (Bibl. reram Germ. II., 384), a 
po njemu Eacki (Doc. 124), otud sam je i ja preuzeo. 

4. oktobra 1079. U Rimu. 

Papa Grgur VII. nalaze vitezu Veceliwa, da ne dize oruzja protiv 
kralja Zvonimira. 

Gregorius episcopus seruus seruornm dei Wezelino nobili 
militi salutem et apostolicam benedictionem. Scias, nos de pru- 
dentia tua multum mirari, ut, qui te esse dudum beato Petro et 
nobis fidelem promiseris. contra eum, quern in Dalmatia regem 
auctoritas apostolica constituit. tu modo coneris insurgere. Qua- 

1 Uporedi Racki: Borba juznih Slovena za drzavnu neodvisnost 
u XI. vijeku. Zagreb 1875.. str. 216—219. (Rad jugosl. akad. 147—150). 
Buff lay: Hrvatska i zadnja pregnuda istocne imperije pod zezlom 
triju Kommena (1075—1180). Zagreb 1901, str. 13—14. Gl. i S t e- 
klasa: Kralj Dimitar Zvonimir prema Karantancem za investiturne 
borbe. (Program kr. realke u Rakovcu skol. god. 1883. '4.) str. 10 — 12.. 
Dr. Ferdo Si§i6: Prirucnik izvora I. 18 



274 

propter nobilitatem tuam monemus et ex parte beati Petri prae- 
cipimus: ut adversum iam dictum regem deinceps arma capere 
non praesumas, sciens, quicquid in ilium ausus fueris, procul 
dubio te in apostolicam sedem facturum. Si vero adversus ipsum 
a liquid te forte dicis habere, a nobis iudicium debes expetere, et 
expectare iustitiam potius, quam contra eum ad iniuriam sedis 
apostolicae manus tuas armare. Quodsi te temeritatis tuae non 
poenituerit, sed contra mandatum nostrum contumaciter ire 
teinptaveris, scias indubitanter : quia gladium beati Petri in 
audaciam tuam evaginabimus et eodem pertinaciam tuam et 
omnium, qui tibi in ea re faverint, nisi resipiscas, multabimus. 
Sin vero oboediens, sicut christianum decet, prudenter extiteris: 
gratiam beati Petri et apostolicae sedis benedictionem, sicut ob- 
temperans filius. consequeris. Data Romae 4 l^onas octobris, 
indictione III. 



20. 

Darivanje crkvi i samostanu sv. Petra u Selu 1 . 

(1080.). 

U Poljicama uz more, a tik mjesta Krilo, nalazio je u clrugoj 
poli XI. vijeka benediktinski samostan s crkvom sv. Petra, cije 
je temelje nedavno otkopao Mr. Frane Bulic. Xe moze se 
toeno odrediti kad je utemeljen, odnosno sagraden, samo znamo, 
da je vec oko 1060. postojao i da je bio zaduzbina Petra Crna, 
sina nekoga Gumaja iz Poljica i zene mu Ane, pa otale su ga 
rado zvali monasterium S. Petri de Gumai. Ali vec potkraj XII. 
vijeka nestaje mu traga, a u XIV. vijeku crkva je sv. Petra 
vlasnistvo spljetskoga nadbiskupa. 

Ovaj je samostan imao svoj »Registrum«, napisan na per- 
kameni jos potkraj XII. vijeka, a pismom langobardskim (bene- 
Irentaiiskim) , koji se danas cuva u arkivu spljetskoga kaptola. 
Objelodanio ga je Carrara: Archivio capitolare di Spalato 
(Spljet 1854.), no s mnogo krupnih pogrjesaka. Iz Carrare 
preuzeo ga je Racki u »Documenta«, ne dosavsi u priliku, da se 
posluzi originalom. Iz originala ovoga registra iznijet cemo sada 
dio darovnice Petra Crne i njegove zene Ane, sto su je izdali 
pred smrt svoju 1080., jer je to osobito dragocjen izvor za kui- 
■irne prilike u drzavi Hrvatskoj potkraj XI. vijeka. 

1080. 

Petar Crne % njegova zena Ana daruju samostan i crkvu sv. Petra 

u Selu. 

In Christi nomine et eiusdem incarnationis anno millesimo 
G:esimo, indictione uero VIII temporibus (iuo(|iie domni 



1 (il. o torn Kaer: Dvije opatije. Spljet 1890. 



276 

Laurentii uenerabilis Spalatine sedis arckiepiscopi, regi(s) Chro- 
atomm Suinimiri, nee non Ualizze prioris. Petrus ego Zerni, qui 
et Gum ay filius, vua cum domina Anna mea coniuge, filia scilicet 
Maii Fave, diuina docente dementia ac plurimorum dei seruorum 
fulti consilio salubre, causa nostrorum defunctorum immo delicto- 
rum redfemptionis inniuimus consilium, quatinus de nostro pro- 
prio conquestu more fidelium omnipotenti deo pro po,sse nostro 
aliquam portionem offerre possemus; quodque deo iuuante 
expleri diffiniuimus. Igitur in loco, qui dicitur Selle, circa eccle- 
siam sancti Stephani, que ditioni domni nostri, uidelicet beatis- 
simi Domnii, subiaeet, cepimus ad honorem principis apostolo- 
rum omnium Petri apostoli ecclesiam construere, quamque deo 
permittente studio art if icum compleuimus ; denique iam peracta y 
conuocato presule iam memorato ceterisque ministris ordinis 
diuini, v Idus mensis octubris eandem consecrari rogauimus, ad 
cuius solempnitatem plurimi Spalatinorum Chroatorumque uiro* 
rum gratia remissionis seu absolutionis uenerunt. Deinde aucto- 
ritate duce diuina prephatus archiepiscopus cum ceteris sibi 
astantibus ministris pro dotis eiusdem ecclesie nos exigere cepit; 
nos uero pro uiribus et nostro posse quecumque tamen necessaria r 
eisdem dei seruis dictantibus, erant, optulimus ibi. 

In primis quidem competentia officii missarum: librum 
missalem, I, calicem argenteum cum sua patena et omni apparatu 
misse, librum passionum sanctorum I, -antiphonarium, nocturnale 
I, psalterium I. 

Terras autem dedimus omnes, que in circuitu eius liabentur 
ecclesie: a confinio territorii prelibate ecclesie sancti Domnii 
usque ad locum, qui dicitur Saline, quicquid infra -est, mons 
siue uallis, a maris ripa usque ad uineam Tilsto-cosse. Omnia 
enim ista nostro proprio acquisiuimus pretio : ideo in domo det 
dedimus. 

Xam in primis terram. in qua sita uidetur ecclesia, compa- 
rauimus a Pribistrio ( !) pro duobus solidis et uno modio fru- 
menti, alio autem de sale, quod dedimus pro fine sibi; et hoc 
factum est coram Stepliano filio iupani Pribinne et presbitero 
Pradano et presbitero Dragsano, atque Girgi de Tugari. f 

Ibidem iuxta eandem terrain emimus terras a Zulo pro IIII 
modiis frumenti et I argenteum pro fine; coram Jobanne Mesa- 
galina et Stephano Curano (et) Boledrugo de Tugari. f 



•>77 

Insuper eminus Semianum a suis inimicis pro XL romana- 
tis ; ipse autem non liabens unde se redimeret, dedit mihi terri- 
torium, quod sui p atria erat, ut ego diuiderem cum filio suo omne 
per medietatem; et in parte mea dedit totum territorium super 
ecelesiam et sibi retenuit territorium in Malcin; et quod rema- 
neret, diuideremus ; et sic a me liber abscessit. Et hec conuentio 
ac diffinitio facta fuit ante ecelesiam in Xacle coram his nobili- 
bus, scilicet : presbitero Lasca et alio presbitero Lasca, presbitero 
Prodano, presbitero Picna et Girgi de Tugari et Draganego et 
Kabraliam et fratre suo Andrea, et omnibus eiusdem loci uillanis ; 
ac coram aliis, quos a Spalato mecum duxi: Jolianne filio Ga- 
stano, Petro filio Salati et Bilza filio Girdeo. 

Post hec uero Miroslauus cum filiis Michahelis a Cedelo 
quidem et Cliualo aduersus nostram diffinitionem hanc maligno 
spiritu concitatus surrexit et non modicam partem de prephato 
territorio a me subtrahere cepit: a territorio Pribistrii usque 
sursum ad petram. Vnde nos, conuocatis iterum multis Spalatino- 
rum nobilibus. inter quos etiam Jacobum Marianorum ducem 
cum suis militibus ibidem interesse rogauimus, ante quorum pre- 
sentiam cum prefato decertauimus Miroslauo; ubi et conuentio- 
nem, hi(i)sdem monentibus nobilibus, cum eis denuo fecimus. 
Quapropter afirmauit nobis prefatas terras, quas subtraere uole- 
bat ; et insuper nobis augmentauit monticellum, quod prope pe- 
tra(m) situm est, et ualle(m) similiter incipiente(m) de Saline 
usque Satilie et de Satilie usque ad mare, et dedimus sibi pro 
conuentione octoginta modia ordei et unum solidum pro fine. Et 
ipse Miroslauo anteposuit se dicens: Quicumque amodo uoluerit 
te de hoc requirere, ego me omnibus pro te opponam«. Actum est 
(hoc) ante notitiam horum testium: ducis uidelicet iam dieti, et 
sui risari ( !) Sauide ac ceteris militibus eius, et Dragisani filii 
Semiani, Girgi de Tugari, Habraham et fratre eius Jadreio, Da- 
brouito setnico, et Semidrago et fratre eius Vilcizo et alter frater 
Basili et Draganego duornico et fratre illius Boledrugo, Formini 
Spalatini, qui et Busica, presbiteri Petri Piseniza, Formini Pla- 
timisse, diaconi Duymi Boce, Grubiti Zane, Prod^ani, et diaconi 
Dabri. et aliorum multorum. 1* 

Xam post multorum annorum curricula decidi in infirmi- 
tate[ml. ut nulla spes euadendi esset ; ideo uotum uoui in ipsa 



278 

infirmitate, ut si ego conualescerem de infirmitate, in prefata 
ecclesia Petri apostoli ibi me totonderem et habitum beatiesimi 
Benedicti reciperem. Igitur, dispensante diuina clemencia, sur- 
rexi de lectulo; et consilio et adiutorio Laurentii archiepiscopi 
ceterorum clericorum in supra nomina-ta ecclesia dommim Gre- 
gorium, nostrum nepotem, abbatem ordinauimus; et hoc quod 
uoui, auxilio dei adimpleui. Set cum cepimus edificare domos r 
quas (!) necessaria (!) er ant fratribus, aminiculo dei consuma- 
uimus ; quapropter consilio memorati abbatis aliorumque f ratrum 
r.oluimus in nominato monticellum ( !) quod comparaui a Miro- 
slauo et a filiis Michahelis, uicum construere nostris f amulis : ce- 
perunt Uilkiki nee non Prodanus duornioo cum omnibus Tugara- 
nis, causa inuidie zeloque diaboli inflammati, resistere dicentes: 
»Non licet tibi construere uicum in monticellum, quia nostrum 
est«. Et ego illis: »Uallem et montem, incipiente ex Saline usque 
Satilie, omnia mea sunt, quia emi a Miroslauo coram idoneis te- 
stimoniis«. Attigit eo tempore uenire in nostris partibus Slauizo 
rex et Petrus banns nee non Sarubba causa discordie, que erat 
inter Slauizo et Lubomiro. Vnde uocauerunt nos ante hos nomi- 
natos uiros omnes Tugarani ; residentibus in ecclesia beati Petri, 
que sita est in Olmisi, scilicet coram Slauizo, nee non Petro et Sa- 
rubba, ceperunt altercare nobiscum, et ita nobis iudicauerunt, ut 
ego uocarem tres meliores ex prefatis testimoniis uidelicet presbi- 
terum Petrum Piseniza et Forminum Platimisse nee non diaco- 
num Duymum Boce. Igitur habii Spalatum mecumque adduxi 
eos ; et ad nominatas petras ascenderunt, et ita, ut supra scriptum 
est, quia monticellum et uallem et incipiente a Saline usque ad 
uineam Tilsto-cosse totum nostrum esse testificauerunt coram 
Dabro diacono filio Diti, presbitero Dominico Macica, presbitero 
Buntino, Duymo filio Jezamoza, Oliuerio, Bugata, Ulcina, Da- 
manego, Dabro Petriti, Kerna de Tugari, Drugana Tilstocosse. "j* 

Et alias terras ultra torrentem comparauimus a Iuanizo pro 
I solido et pario de sola pro fine, coram Nycola et fratre suo 
Girgi. "f* 

Et comparauimus terrain aliam a Dobrouito et filio suo- 
Dedomiro, que est supra terras sancti Stephani sub rupe, qua 
uulgo dicitur Lao, pro VI galetas uini et media pro fine, coram 
presbitero Urso et diacono Dabro, Johanne !Mesagalina et Petro 
Carbone. "j" 



27& 

Adhuc comparauimus promunctorium (!), qui dicitur Pissi 
Kit. a filiis Stephanizi, Petratia et Sdedrugo, pro II solidis et 
duobus pariis de solis pro fine, coram Mesagalina et Petro Car- 
bone, f 

Ibidem prope uinea Xicolay comparauimus nineam a Girgi 
fratre Nicole pro II solidis et I modinm frumenti pro fine, coram 
Gregorio Cimpli et Johanne Cotini. *f" 

Ibidem comparauimus nineam a presbitero sancto Maximo 
pro I solido et I argentenm pro fine, coram Micha Masitnlo et 
Andrea de Tngari. f 

Comparani terrain de Zulo infra nostras terras pro I solido 
et II >tara de sale pro fine; presbiter Madius Barbazani testis, "f 

Emimus terras de Iuanizo iuxta terra supra nominati Zuli 
pro IIII modia de grano et medio pro fine, ante presentiam 
horom testimoniorum : Paulo Acina, Fusco Pece filio Minga. *J* 

Adhuc quoqne comparauimus de Zulo terra prope meas 
terras pro III stara de grano ; et alias de ipso Zulo emi terrafs] 
snbtus terras sancti Maximi pro VII galetas uini et I prandium 
pro fine; presbiter Girgi, Pradano fratre de Marco, testes, "j" 

Et comparani terras de Zuli supra terras sancti Domnii 
secns meas terras pro IIII caseis et IIII panibus pro fine; filio 
Oalendulo Zanni, testes, "f" 

Emimus terram, que pertinet ad Cozzinzani inxta territo- 
rinm nostrum, de Bozza et de fratre eius et de totis parentibus 
eius pro I pingnissimam porcam et CCC cepas pro fine, ante hos 
testes: Boledrng, Pradano filio Semidrago, Boiano filio setnico 
Beza et fratre eius Uilcanus. f 

Ego Petrus comparaui terram in die sancti Benedicti de 
Drngana et de fratre eius Boiano, terra que fuit de sancto Ma- 
ximo infra territorium sancti Petri ; nam prefatus Drugana et 
Boiano mutauerunt suam terram a sancto Maximo, que habuerunt 
Bursum, et mihi ista deorsum uendiderunt pro IIII solidi et I 
modio de sale pro fine ; presbiter Johannes Raguseus testis, Ana- 
si asius presbiter testis, et alius Johannes testis, Johanne filio 
Paulelle (teste). Ista sunt testimonia Raguseorum: Sabatius sub- 
diaconus filins Cepuci, Uelconiza filio Dabraza. testes, Andreas 
presbiter et Dretillo celarius, testes, t 



280 

Et alia[m] terra [m] comparaui de Bolano filio Dabrouito 
supra terras sancto Maximo pro II solidis et I modio de grano pro 
fine, duornico Dragonego et Johannes Calendulo filio, testes, f 

Et emi tres pezze de terra supra nominata terra ( !) de fratre 
eius Dragano pro I modio frumenti et II stara de sale pro fine ; 
Draganego duornico testis. (*f) 

Ibidem comparaui terra [m], ubi dicitur Grebeni, 4 de filiis 
Semidragi, Pradano et Drugana, pro XX uellera ouium et II 
(solidis) pro fine; Ursane filio Juncte testis. Et omnes terras, 
que habuerunt supra Grebeni, totam comparaui a prenominatis 
fratribus pro I solido et II uellera et III cubit i de lenzo pro 
fine; Ursana Junte testis, Draganego testis. 

Et emi a Uilkizo, auunculo Pradani, terras incipiente a ter- 
ras Dragane usque ad terras Zurili et usque ad terras Uitaze, 
que sursum sunt, pro v modio frumenti et medio et I caseum pro 
fine, coram Dra[ga]nego duornico et Calendulo. Ibidem emi 
terram de Uitaza supra ipsas terras pro III modio frumenti et 
medio et I caseum pro fine, magistro filio Calendulo et Bole- 
drugo et Zuli testes, f 

Et emi terra de Zurillo et de filio eius Dabriky pro I so- 
lido et II galetas uini pro fine, coram Girdana Tilstacossa et 
Draganego duornico. t Et alia terra comporaui ab ipso Zurillo in 
loco, ubi dicitur Area supra terras sancti Stephani, pro VII ga- 
letas uini et mesa pro fine, filio Calendulo et Bolledrugo nee 
non Jadrei, qui fuit a Casaro, testes. *f" 

Comparaui uineas cle Draganego, uites et terra pro XI 
solidis et I modio sale pro fine, coram Girgi, Hjabraham et set- 
nico Dabrauito. "f Et de ipso Draganego comparaui alia terra a 
Bresteni pro I solido et I ouis pro fine; coram Semiano et 
Girgi. f 

Comparaui terra a Mucla Longa iuxta meas terras de 
luanizo pro medio solido et I capra pro fine ; coram filio Dragi- 
sani et Draganego et filio Calendulo. "f 

Et emi terra a Grubizo aurifico, incipiente de Stilbiza 
usque deorsum ad terras prioris Tragurii, coram nostro abbate et 
presbitero Paulino et filio Calendulo et Zurillo, pro III capras et 
I modio frumenti pro fine, f Et emi terra de consobrino suo 
Zurra, aurifico, ibidem iuxta earn pro I modio ordei et I caseum 
pro fine, coram Draganego et Zuli. "f" 






281 

Et emi uinea de Dabressa sursum iuxta Boledrugo pro II [f 
solidis et I modio salis pro fine coram Girgi. ■)* Comparaui de 
fratre suo Martino uineam, que est a Surbo, pro 1 solido et I 
modio salis pro fine, coram Girgi. f 

Et emi terrain a Prasizo, que fuit auio meo Michaza, quam 
uendidit uxor eius. et ego redemi earn ab illorum nepotibus, qui 
earn comparauerant, videlicet a ITrascana Metazza et de conso- 
brino eius Uilcai et Michazza filio Jadrei, pro X solidis et II 
argentei atque II galetas uini pro fine, coram Osrizzo podsuppo 
et Togedrago (!) cluzaro et Ui[l]cana brauaro, Petrana Scurpune, 
Balla, Duymo. Dragauito. f 

Adhuc quoque compa[ra]ui terrain supra Salona, ubi di- 
citur a Suatizo, de nepote de Uale pro V solidis et medio pro fine, 
coram Sinize et Karara (!). Dein.de comparaui locum in Salona a 
Gribiza nepo[te] de Baza pro II solidis et I modio de sale pro 
fine, ante presentiam Jacobi morstici et sue uxor is. Et in ipso 
lo[co] statui molendinum et in ipsa domo prefata emi locum de 
filio Criuizo Neemi et de nepote eius pro II solidis et meso et I 
galetas uini pro fine, coram eidem Jacobo morstico, Ueliaco cum 
filio suo Gregorio podzuppo, Yclia Cotino. Deinde post multos 
annos insurrexerunt contra me nepus suus et filius ITilcane 
brauari Johannes, uolentes per iniustitiam tollere prefatum mo- 
lendinum. Vnde preiudicauit eos Vilcana brauaro, ita dicente: 
»Fili, sine requirere prefatum mulendinum ( !), quia praue ilium 
requiris ; nam ego scio, quod pretium tulit exinde et pretium 
dedit Cicle pro seruitufe Sua«, coram presentia Dobromiri filii 
Saraceni et filio Tripuni Zurra, Privet Dedo. + 

Deinde comparaui similiter in ipsam domu'm locum de 
Uilcana filio Mratino Lacarla. pro II solidis I modio de sale pro 
fine; Formino Platimissa et Benedicto Orbazai atque Uicna, 
testes, t 

Et emi in alio loco quarta pars de memorato loco de Se- 
mina et de fratre eius pro II modio de grano et medio et mesa 
galeta uini et III pani pro fine, coram Ulcina Trulullo et Petro 
de Muto et Zanni de Maraldo. f Et emi quarta pars in ipsum 
•locum de Drasizo filiastro de Crasano pro I solido et mesa galeta 
uini pro fine, coram Formino Platumissa et Benedicto Orbazai. 
" Denique comparaui medietatem de ipsum supra scriptum 



282 

locum a presbitero ueterano, qui cantat missam in sancto Johanne 
acrem ( !), pro II solidis et I galeta uini pro fine, coram Pro- 
dano, nepus de Mattana, presbiter Marco, diaconue Dabro, 
Ihiymo de Tule, testes, f 

Adhuc uero comparaui senium nomine Cyprianum cum 
filiis et filiabus et uineis, que sunt super callem sub ecclesia 
sancti Maximi, a Kyeola pro XV solidis pro fine, coram Petro 
Cegayta, Johanne de Porta, Dabro Laudula, Fusco Pucipani. In 
eadem ecclesia dedimus senium nomine Xycolaum cum uxore sua 
Dabrina, cum filiis et filiabus, ac uineis suis, que [sunt] iuxta 
uineas Cipriani ; quia comparauimus ilium a fratre suo Girgi, 
nam prenominatus Xycola sit in ipsa ecclesia coram Lucaro et aliis 
multis; dedimus ilium per manum suo fratri Girgi prenominato 
coram Stephano Cupano, Formino Platmissa. *f" Comparaui [se- 
ruum] nomine Xegozai a Duymo, filio Stresinna, pro VI solidis 
pro fine, coram Pusco Tiberi et Drago Muti. "f Similiter compa- 
raui seruum nomine Dragaza a presbitero de Orechoa pro V so- 
lidis, coram Basilio Stasucco et Lampredio Cybriulo, cui et C. 
pecora et II vacce atque par bouum dedimus ad opus eiusdem 
ecclesie; et sit ibidem, "f" Emimus puerum adhuc paruum, qui 
nuncupatur Slobba, a suo genitore, quern studio litterarum era- 
dire fecimus, quemque libertauimus et usque ad presbiterii ho- 
nore sublimari fecimus, ad eiusdem ecclesie opus ibi ilium per- 
petuo manere uolumus. Et dedimus Petrum Dracculum, quern 
comparaui a Catarinis pro III solidis. Comparaui Zorgi Draccu- 
lum a Bartholei setnico pro VII solidis pro fine, coram archie- 
piscopo [Laurentio] et Johanne capellano. f Comparaui seruum 
Andriulum nomine, quod dedi patri suo XL solidos ad laborem; 
et non habenti unde reddere tuli prenominatum filium pro so- 
li dis. Comparafui] [eum] pro I solido et I staro de grano pro 
fine in tali pacto, ut si daret seruum similem sui, liber abscederet, 
sin autem [non], in perpetuum fieret ecclesie seruus, coram 
omnes fratres et coram sorore sua hoc firmatum est. "f Denique 
comparaui seruum nomine Pribilum ex Olmisanis pro IIII so- 
lidis de Preda et Gradenna. Comparaui seruum nomine Bolezzo 
filio Ulasizo de Preda et ex Desa pro VII solidis, coram omnes 
monachos. Ad hec comparaui seruum nomine Dragadet de Gurgi 
filio Beriuoy, pro uno mernico, qui fuit per manupreso de Lu- 
dino et ipse mediator ex seruo. Denique comparaui seruum no- 



283 

mine Dedona cum t'ilio de mulier Casari et de filiis suis, pro III 

solid is pro fine, ante ecclesiam et coram omnes monaelii et 
omnes Tugarani. Adhuc quoque comparaui serimm nomine 
Maraeus de Radaslauo de Xarento pro I canallum pro fine. 
Comparani senium nomine Uileota, qnod dedit milii Tollanus 
pro senium, quern mihi furauit Mirosclauo pater Tollani, per ma- 
nupriso, coram Bartholei setniquo ( !) *j" Comparaui seruum Ra- 
douano nomine ex Campisanis pro X solidis. et d'edi ilium per 
manum ad Ursanum de Siruounyze. Denique comparaui seruum 
filius Mirane; et dedit michi per se puerulum nomine Bratessa 
coram Brano iupano et filio eius, et prenominatus filius Mirane 
pro manupriso. "f" Et emi seruum nomine Xycola et soror eius no- 
mine Marina et monacho sancti Bartholomei pro III solidis pro 
fine, f Comparaui seruum nomine Desinna de Micha Tigala pro 
VII solidis pro fine, pro manupriso pater suus Uilooniza, coram 
Sarubba iupano et Gregorio Scafiule et Xyciforo filio Telina. 
Denique comparaui seruum nomine Lubizo, de Gruba filio 
Purci. pro I ancilla et I seruiolum. rogante me patre suo ? ut 
ilium redimerem, coram morstico Rusino et Grubizo suo conso- 
brino, pater uero suus per manupriso et mater, ante presentiam 
horum testimoniorum : Duyno de Srenine et ITilkiki et nepus 
suus Pradano et omnes monachi. Comparaui seruum nomine 
Raccana, qui fuit Usemiro, de Subbenzanifs] pro III solidis pro 
fine. Comparaui Lutizo seruum; nam ipse Lutizo mihi debebat 
III solidos, non habenti unde red'deret, dedit se mihi seruum co- 
ran 1 duo filii Zdedrago et Stiglizo. Comparaui seruum nomine 
Perinna pro II solidis pro fine, dedit hie Zacharia filium 
lunm, Chuduli nomine, ut esset seruus sancti Petri, pro III so- 
lidis pro fine. Et Raccana similiter dedit filium suum Belotiza 
in prefata ecclesia in sempiternum. Denique Dabressa dedit 
filium Strosit in memorata ecclesia, ut eset seruus in sempiter- 
num. Comparaui seruum nomine Uelcoz de Xebistan pro II so- 
lidis pro fine. Vtecha et duo filii sint similiter in ecclesia sancti 
Petri. Porcarus similiter se dedit in nominata ecclesia; eoque 
ilium curauit de Cara abbas cum magno dispendio, quam habebat 
in capite. Comparaui medium molinum de Brataza fratre Zezani, 
quern dedit ei Criuali rex ( !) pro XXV cubiti de lenzo et I 
galeta de uino pro fine, coram Madio Longo et Formino Salato; 
et alium medium fuit de sancto Petro, dedit ilium mihi presbiter 



284 



et omnes serui sancti Petri, ut ilium laborarem, ut fieret medietas 
mihi et alia medietas illis, coram duo filii Cacaunti et duo filii 
Riuelli. 

Omnia ista, que hie prelibata sunt, uolumus in sempiternum 
ecclesiam habere. ISTostris autem filiis ad regendum hec omnia 
committimus, set tali modo, ut que ibi sunt oblata, regant, custo- 
diant, conseruent et ab omni perturbationis incursu defendant 
cotidianum ut habeat officium, elaborent non ad opus suum, set 
ad ecclesie, et ibi seruientibus illud custodiant. Quod si, quod 
absit, aliquis eorum aliter, preter quod precipimus, egerit, (a)ut 
ad suum opus illud retinuerit, iratum habeat trinum et unum 
deum et maledictionem CCCX et YIII sanctorum patrum con- 
sequatur, et in perpetuo nostram possideat maledictionem. 



21. 

Kralj Dmitar Zvonimir i samostan sv. Marije. 

(1087.). 

Ovaj se kratki izva-dak iz potpune izprave nalazi u 
boznatom nam registru samostana sv. Marije. Vazan je po tome, 
sto je posljednji datum sto ga imamo o kralju Zvonimiru, naime 
8. oktobra 1087. u Kn i n u. a onda i po tome, sto je u izvjesnoj 
svezi s ispravama Petra Kresimira IV. od 1066. 1 i ugarsko-hrvat- 
skoga kralj a Kolomana do 1102. 2 

8. oktobra 1087. U Kninu. 

Kralj Dmitar Zvonimir potvrduje samoscanu sv. Marije u Zadru 
krdljevsku slobodu, sto mu je dade prehodnik njegov kralj Petar 

Kresimir IV. 

Ego Svimimir, rex Chroacie Dalmacieque, tibi abbatisse 
Ciclie. regali iure, tuoque monasterio sancte Marie eandem. 
quam precessor meus, Cresimir rex, subscribo libertatem, firma 
perpetuitate, Laurencii arehiepiscopi laudacione. Petrus Chroa- 
tensis episcopus laudo. Johannes abbas sancti Bartholomei laudo. 
Firminus Xonensis episcopus laudo. Et alii episcopi et comites 
laudantes confirmauerunt. Confirmatio ista data abbatisse Ciche, 
in Teneno, in festiuitate sancti Dimitrii, anno domini millesimo 
octogesimo VII. 



1 Gl. gore clanak 12., str. 238—241. ove knjige. 

2 Gl. nize clanak 26. ove knjige. 



22. 

Vladanje Stjepana III. 1 

(1089.). 



Medu one rijetke o r i g i n a Le, sto su nam se sacuvali iz 
vreinena prije godine 1102., vrsta se i isprava kralja Stjepana 
III., izdana 8. septembra u Sibeniku, po svoj prilici god. 1089. , L ' 
nalazi se u kr. zem. arkivn u Zagrebu. Ona nam pokazuje, da 
je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir nedavno nmr'o (a nnper rege 
defuncto Suinimiro), da su po torn hrvatski plemici podigli Stje- 
pana na prijesto njegovih »otaca, cljedova i pradjedova« i da su 
»sa svih strana« poletjeli k njemu plemici, pucani i svecenici, 
<?vjetski i redovni, zamolivsi ga, da im potvrdi stara privilegija. 
Medu njima dosla je i opatica benediktovskoga zenskoga samostana 
u Spljetu pred novoga kralja, koji potvrdi njezinom saniostami 
zemljiste Pustica u Lazanima i mlin kod Solina. Iz niza svje- 
doka vidirno, da su Stjepana priznali vladarom nadbiskup 
spljetski Lovro, Ivan biskup trogirski, spljetski arcidakon Petar 
i svecenik Petar, a od svjetskih velikasa zupani primorski Jakov, 
tepci Ljubomir, bribirski Stresinja (ujak kralja Dmitra Zvo- 
nimir a), cetinski Visen, zagorski Dragoslav, dvorski mestar po- 
stelnik Vratina, zupan dridski Ozrina, dvorski mestar ubrusar 
De^imir, zupan Zastobrinski i mnogi drugi. Iz izvatka neke 
isprave, napisana na sinodu, sto ga je sazvao nadbiskup Lovro u 
nazocnosti kralja St j e p a n a TIT. u Spljet u crkvu sv. 



1 Gl. o njemu R a 6 k i : Borba str. 250 — 253. Krsnjavi: Prilozi 
k historiji Salonitanskoj Tome arcidjakona Spljetskoga. (Vjesnik kr. 
zem. arkiva II. Zgrb 1900). Tom a sic: Temelji drzavnoga prava hr- 
vatskoga kraljevstva. Zgrb 1910. 

2 Za datiranje gl. moju raspravu o smrti hrvatskoga kralja 
Zvonimira. (Vjosnik hrv. arheol. drustva N. S. VIII. Zgrb. 1905.). 



I 



% 



I 

I- 

i 

*9 






2 

8 

r 



i 
i 






°% W 






<3t 

3 



i 



'£ 



v^' 






ON 




00 




o 




*" H 




en 




T3 




o 


O 




r o 


_J 


O) 




S-. 


1— 1 


oo 




ro 




N 


03 




C 


3 


03 


_, 


G. 


> 


CD 


s 




S-. 


C/D 


ro 


03 


6 


•^~7 


cu 


03 


N 


J-H 




-^ 


S-' 




^ 


03 


Jj 


on 




o 


"ro 
c 


CO 






!s? 


"o3 


'*« 


> 


o 


03 




> 




o3 




j-i 




Q, 




C/D 





A 



287 

Dujma godine 1089. ili 1090., vidimo, da su priznavaii Stjepana 
jos i zadarski biskup Andrija, kninski (hrvatski) Petar i rapski 
Vital. 1 Prema tome vlast se kralja Stjepana III. sirila svakako ad 
Gvozda do Cetine, odnosno Neretve, a kako vidimo iz spomenika, 
koji osvjetljuju provalu ugarskoga kralja Ladislava u llrvat- 
sku, sjeverne su se granice hrvatske idrzave tada nalazile na 
D r a v i, dakle se i vlast Stjepanova sterala sve do tude. Xemamo 
uopce nikakva dokaza, da Stjepan III. ne bi bio priznat kao kralj 
od svega naroda hrvatskoga, veo samo od jednoga (eventualno 
manjega) dijela. Kako je svrsio, da li prirodnom smrcu (sto je 
ipak najvjerojatnije), da li je detroniziran, te na prijestolje po- 
Btavljen Petar, i tako opet strpan u samostan, svega toga ne 
znamo. Svakako nije vladanje njegovo preslo jos i godine 1090. 
Isprava Stjepanova vrlo je trosna i puna rupa. Izdao ju je 
vee Lucije, a onda Racki (Doc. 148 — 149), koji je one 
praznine i pokusao da popuni. Fotografski snimak ove isprave 
ima K 1 a ic Povijest Hrvata knj. I. (str. 121). 

8. septembra (1089.). U Sibeniku. 

Kralj Stjepan III. poivrduje benediktov shorn samostanu sv. Be- 
nedilia a Spljetu dar svoga nedavno preminula prehodnika 

kralja Zvonimira. 

f In Christi nomine. Stepbanus ego nutu dei Cbroat(orum 
et Dalmatinorum rex). Huius paginis seriem uel dictaminis 
cansam cunctis nostri regni conprovincialibus ad futuram (druini 
numinjis notare his studui scriptis. Cum igitur omnipotentis dei 
pietas me sua clemencia pa(trum), auum, proauumque solio (in) 
regio omnibus Chroacie et Dalmacie nobilibus collaudantibus 
exaltauerit lionore. undique u(niuersa) nobilitas, sen exigni po- 
puli manus, ac ceteri ecclesiarum cenobiorumque rec(tores u)el 
rcotroactfis pro) causis (aut co)nfirmacio(nis r)erum uel gracia 
comunis nostri regni utilitatis ad nostram, ut moris est (omnibus) 
imperantibus. confluere (ce)perunt. Itaque mater et proeu(ratri):v 
sanctimonialium Spalatini eenobii sancti uidelicet Benedicti mar- 
liris inter bos nostri presencia una cum quibusdam suis sororibus 



1 R a (: k i : Doc. 147. Lsprava nije sumnjiva, vec je prepisivace- 
voni krivnjom tekst znatno ispreinije^an. 



k 288 

qiioddam acriptum a nuper rege defuncto Suinimiro concessum 
sibi hoc ad opus sui cenobii de quodam territorio regali, quod in 
loco, qui dicitur Lasani, habetur, secum deferens, in die Natiui- 
tatis sancte dei genitricis et uirginis Marie se medium statuit; 
et hoc idcirco e(t i)ta, ut, quemammodum a memorato rege illud 
donacipnis scriptum habebatur ratum atque firmatum, pari modo 
immo meliori a nostra regali dignitate cum nostri impressione si- 
gilli roborari nee non perpetim deberet firmari. Quo cognito, turn 
illarum precibus flexi, turn nostrorum nobilium consilio suffulti, 
quod postulauerant, adimpleri illis precepimus. Igitur memo- 
ratum territorium iam dicto in loco inconcussum perpetualiter 
atque inuiolatum ad opus prescripti monasterii cum terriSj que 
Pustica nominatur, firmamus, ita quidem ut nostrorum successo- 
rum nullus, uel cuiuslibet persona, magna uel parva, nullo modo 
his nostris firmacionibus et sigilli impressioni contraire debeat. 
Quodsi, quod absit, aliud aliquis agere temptauerit, et prenomi- 
natam domum dei his (terris) disuestire uoluerit, trinum et unum 
deum habeat iratum et CCC-orum et XVIII sanctorum patrum 
consequatur malediccionem, et cum Juda traditore in inferno 
mancipetur. Actum est hoc apud castrum Sibinico in die prefate 
solempnitatis ante noticiam horum testimoniorum : in primis 
Laurencii archiepiscopi, Johannis Tragurini episcopi, Petri Spa- 
latini archidiaconi, presbiteri Petri Spalatini, Jacobi morstici, 
(Lu)bomiri (t)epc,i, Stresigna Breberistici, Uiseni Zetinstigi, Dra- 
goslaui Sagorstici, Uratina polstici, Osrina Dridistigi, Desimiri 

(iibrusa)ri none . . S(astobrins)tici, Tole(mir) (t)epkiga, ac 

ceterorum nostrorum nobilium. 

Ad hec quoque causa diuini amoris a parte nostri sibi con- 
cessimus prope Salone molendinum, similiter et starea, que est 
propria nostra; (hec quoque predic)tis testibus confirmantibus. 
Quibus eis omnibus legatnm iupanum Centene. Uisenum uide- 
licet, fdedimus). 



23. 



Vojni pohod ugarskoga kraija Ladislava u Hrvatsku 
(1091.) i utemeljenje biskupije zagrebacke (1094) 1 . 

Xajvaznije je pitanje starije hrvatske povijesti, kako 
je ugarski kralj postao jos i vladarom kralje- 
vine Hrvatske i Dalmacije (regnum Croatiae et 
Dalmatiae). S toga treba ovom pitanju, koje zacinje vojnom 



1 torn 'pitanju s kojim je u najtjesnjoj svezi jos i drugo pitanje, 
naime cija je bila sredovjecna Slavonija od X. do XII. 
v i j e k a, uporedi kao glavnu i najvazniju literaturu (kronoloski pore- 
danu) ovo: a) za pitanje Slavonije od X. do XII. vijeka gl. 
Krcelic: Deductio, quod tres inferiores comitatus non ad Hunga- 
riam, sed ad Sclavoniam pertineant. MS. u kr. universitetskoj bibli- 
oteci u Zagrebu [Sign. S. M. XI. D. 27. pg. 454—485.]). — (Skerlecz 
Nikola): Fundamenta auibus ostenditur tres inferiores Slavoniae comi- 
tatus semper ad iurisdictionem regni et bani Slavoniae pertinuisse. 
(Budim) 1790., a drugi put Zagreb 1832. — Podhradszky: Szlavo- 
niarol mint Magyarorsz&gnak alkotmanyos reszerol. Budim 1837. — 
Fejer: Croatiae ac Sc'avoniae cum regno Hungariae nexus et rela- 
tiones. Budim 1839. — Horvath Stjepan: Ueber Croatien als eine 
durcli Unterjochung erworbene ungarische Provinz und des Konig- 
reichs Ungarn wirklicher Theil. (Aus dem ungarischen iibersetzt). 
Leipzig 1844. — Far k a s-Y u k o t in o v i c: ,Regni Slavoniae erga 
Hungarian! legalis correlatio. Zagreb. 1845. — (2igrovi6-Pre- 
jiocki): Das Yerhaltniss Croatiens zu Ungarn. Eine Erlauterung der 
Horvathschen Unterjochungsgesohichte Croatiens durch Ungarn. Leip- 
zig 1846. — G y u r i k o v i t s : De situ et ambitu Slavoniae et Croatiae. 
I.. II. Pesta 1844. III. Pesta 1847. — (0 z ego vie Mirko biskup 
senjski) : Responsa ad vastum illud »Croatiae ac Slavoniae cum regno 
Hungariae nexus et relationes*, disquisivit Goorgius Fejer, non minus 
ad quam et ad illud »De situ ot ambitu Slavoniae et Croatiae*, quern 
disseruit G. Gyurikovits.. Zagreb 1847. — Palugyay: A kapcsolt- 
reszek (Slavonia-Croatia) tortenelmi s jogviszonyai Mauyarorsztighoz. 
Br. Ferdo S/sid: Prirucnik izvora I. 19 



290 

kralja Ladislava u Hrvatsku i utemeljenjem biskupije zagre- 
backe, a svrsava upravo okupacijom dalmatinekih gradova i 
otoka po kralju Kolomanu (1091. — 1107.) , posvetiti narocitu 
paznju, ali i svu mogucu naucnu objektivnost. Historik naime 
treba da ide za i s t i n o m i da pusti na stranu sve, stogod bi 
mu moglo pomraciti vid na pravi i istinski razvoj i tecaj doga- 



Pozun 1863. — Klaic: Ocjena odlomka iz »Kronologije ili ljetopisa* 
Ivana arcidjakona. Zagreb 1877. (Program gimn. zagreb.). — Pesty: 
Az eltiint regi varmegyek. Vol. II. Bdpst 1880. — Racki: Hrvatska 
yrije XII. vijeka glede na zemljisni obseg i narod. (Rad Knj. 56. Zagreb 
1881.). — Pesty: Die Entstehung Croatiens. Bdpst 1881. (Kratki iz- 
\adak iz gornjega djela). — Klaic: Slavonija od X. do XIII. stoljeca. 
Zagreb 1882. (Povodom Pestyjeve »Entstehung«). — Pesty: Sz&z po- 
litikai es torteneti level Horvatorszagrol. Bdpst 1885. (str. 54 — 63. od- 
govor Klaicu). — Tkalcic: Ivan arcidjakon goricki, domaci pisac 
.XIV. vijeka (Rad knj. 79). Zagreb 1886. — Csanki: Korosmegye a 
XV-ik sz&zadban. Bdpst 1893. — Cs&nki: Magyarorsz^g tortenelmi 
foldrajza a Hunyadiak koraban. Vol. II. Bdpst 1894. — Thalloczy- 
Barabds: Codex dipl. comitum de Blaga.\. Bdpst 1897 (Mon. Hung, 
hist. I. vol. 28.) (Uvod Thalloczyjev str. X11I— XVIII). — Sufflay: 
Janos gercsei foesperes kronikaja toredekerol. (»Szdzadok« 1904. str. 
511 — 536. — b) za v o j n i p o h o d ugarsk. oga kralja Ladi- 
slava gl. Racki: Borba juznih Slovena za drzavnu neodvisnost u 
XL vijeku (Rad knj. 30). Zagreb 1875.). — Pauler: Horvat-Dalmat- 
orszag elfoglalAsarol (1091—1111). »Szdzadok« za g. 1888. str. 197 do 
215 i 320 — 333. — Pauler: A magyar nemzet tortenete az Arpadhazi 
kiralyok alatt. Vol. I. Bdpst 1893. — Marc z ali: Magyarorszag torte- 
nete az Arpadok koraban (1038—1301). Bdpst 1896. (Milen. izd. vol. II. 
Uredio Szildgyi). — Marczali: Az Arpadok es Dalmaczia. Bdpst 1898. 

— F r a k n 6 i : Magyarorszag egyhdzi es politikai osszekottetesei a romai 
szentszekkel. Vol. I. (1000—1417). Bdpst 1901. — Krsnjavi: Prilozi 
historiji salonitanskoj Tome arcidjakona spljetskoga (Vjesnik kr. zem. 
arkiva II.) Zagreb 1900. — Gruber: Iz starije hrvatske povijesti 
(Vjesnik kr. zem. arkiva III.) Zagreb 1901. (o Krsnjavijevoj raspravi). 

— Paulei: Zur Historia Salonitana (ocjena Krsnjavijeve rasprave). 
»Szazadok< 1900. str. 924—933. — Krsnjavi: Ein Nachwort zu 
den Studien iiber die Historia Salonitana (polemika s Paulerom i Gru- 
berom). (Vjesnik kr. zem. arkiva IV.) Zagreb 1902. — Pauler: Kr- 
snjavi »Ein Nachwort« (replika na KrSnjavijevu polemiku). »Sza- 
zadok* za g. 1902. str. 480 — 484. — Sufflay: Hrvatska i zadnja pre- 
gnuca istocne imperije pod zezlom triju Komnena (1075 — 1180) Zagreb 
1901. — Klaic: Ein Brief des Konigs Ladislaus von Ungarn an Ode 
risius Abt von Monte Cassino (Vjesnik kr. zem. aTkiva III). Zagreb 
1901. — Fraknoi: Szent Laszlo levele a Montecassinoi apdthoz 






291 

daja. Da to postignemo, treba da se prije svega upoznamo sa 
pvim nam danas pristupnim izvorima. da ih temeljito i 
objektivno protumacimo, a onda i kriticki ocijenimo s obzirom 
na historijsku eksploataciju. Izvora ovih ima dvije vrste ; jedno 
-u i s p r a v e, a drugo p i 8 c i domaci i strani, razumije se 
samo oni, koji vrijede kao izvor. Poradi jasnoce i uspjesnijega 
rjesenja ovih krupnih pit an j a, mi cemo ovdje iznzetno za jedno 
prouciti isprave i pisce. 



Bdpst 1901. — Baumgarten: A saintgillesi apatsag osszekotte- 
tesei Magyarorszaggal. (»Sza.zadok« 1906. str. 389 — 411). — Tomasic: 
Temelji drzavnoga prava hrvatskoga kraljevstva. Pacta conventa. Zgrb 

1910. — Karacsonyi: Tomasic konyve a horvat kiralysag allam- 
jogarol ( ; >Szazadok« 1900). — Gniber: Tornasicevo djelo o drzavnom 
pravu kraljevstva hrvatskoga. Madzarska kritika istog, napisao je Ka- 

nyi preveo Szabo. Protukritika. (Vjesnik kr. zem. arkiva XIII). 
Zgrb 1911. — Karacsonyi: A horvat tortenetiras zatonyai (»Sza- 
zadok« 1912.: replika na Gruberovu »protukritiku«.). — Klaid: He- 
gnuin Croatiae et Dalmatiae. (Vjesnik kr. zem. arkiva XIII.) Zagreb 

1911. — c) Z a utemeljenje b i s k u p i j e zagrebacke: Tkal- 
cic: Utemeljenje biskupije zagrebacke (»Katol. list*) Zgrb 1871. — 
Tkalcic: Preporod biskupije zagrebacke u XIII. vijeku (Rad knj. 
41.) Zgrb 1877. — Racki: O proslavi 800 godisnjice zagr. biskupije. (Kat 
list 1888.). — Tkalcic: Biskupi zagrebacki. Od osnutka do XV. 
vijeka (»Katol. list*). Zgrb 1892. — Tkalcic: Utemeljenje i razvitak 
zagrebacke biskupije (1093—1225). OObzor*) Zagreb 1904. — Tkal- 
cic: Slavensko bogosluzje u Hrvatskoj. Zagreb 1904. — Tkalcid: 
Gdje je stajao stari Zagreb i stolna mu crkva. (»Katol. list*) Zgrb 
1873. — Balics: A romai katholicus egyhaz tortenete Magyarorszag- 
ban. Vol. I. (1000—1095). Bdpst 1895 (str. 357—361). — Ortvay: A 

egyhazmegye alapitasa es elso hatarai. Bdpst 1890. — Kara- 
fcsonyi: Szent Istvan kiraly oklevelei es a Szilveszter-bulla. Bdpst 

1891. — Ortvay: Magyarorszagi egyhazi foldleirasa. Vol. II. Bdpst 

1892. — Ho man: A zagrani piispokseg, alapit&si eve (»Turul«). Bdpst 
1910. — Si sic: Dalmacija i ugarsko-hrvatski kralj Koloman (Vjesnik 
hrv. arheol. dr. N. S. X.) Zagreb 1909. 



Vojni pohod kralja Ladislava u Hrvatsku. 

(1091.— 1095.). 

Isprave. 1. Na prvom mjestu valja napomenuti ispravu 
(sudsku odluku), sto ju je izdao zadarski nacelnik (prior) 
Drago u korist koludrice Vecenege, kceri opatice Cike, a udo- 
vice Dobroslavljeve, kojoj htjedose neki roclaci da otmu. ba- 
•stinu. Vec je prosle godine (1090.) pala ova odluka, no pro- 
tivna je stranka apelirala na spljetskoga nadbiskupa, kao na 
visi forum, nasto bjese odredeno, da obje stranke podu onamo. 
Ali kad se vidjelo, da protivnici oklijevajn, odredeno bi, da 
imadu zadovoljiti duznosti svojoj »izmedu mjeseca jula i Bo- 
zica« (1091.). Uza sve to oni se i tada drsko oprijese tome, pace 
potajno se udaljise iz Zadra. Nato je, nesumnjivo dakle poslije 
Bozica 1091. zadarski sudac izrekao pravomocnost gornje odluke 
n korist Veceneginu, a nju je onda potvrdio spljetski nadbiskup 
Lovro. 1 Iz ovoga se razlaganja na osnovu same sadrzine ove is- 
prave jasno vidi, da je ona bezuvjetno izdana poslije Bozica 
1091., odnosno prije 25. marta 1092. 2 , sto znaci toliko, koliko da 



1 Donio sam je prenia orig-inalu reg'istra samostana sv. Marije u 
Zadru (fol. 15B— 18B) na str. 313—315. ove knjige. Ima je i Racki 
Documenta pg. 154 — 156. (riosta netocno). 

2 Da se u Zadru tada racunala nova godina od 25. marta, jasno 
nam svjedoci ovo datiranje : ^Anno dominice i n c a r n a c i o n i s mil- 
lesimo XC1IIL, indiccione III, epacta XII, concurrente VII . . . nonis 
in marcii (= 7. marta), quartarnm nihilominus feriarum (= srijeda).« 
Ne samo indikcija, epakta i konknrens slazu se s godinom 1095., vec 
dam naime srijeda 7. marta, jer 1094. bio je utorak. Ovo je dati- 
ranje dva put a ubiljezeno u registru sv. Marije (fol. 11 B. i fol. 
28 A.). Racki (Doc. 159) grijesi kad ispravlja godinu u mil. XCIIIKI), 
te je stavlja na ce!o listine. jer je u o r i g i n a 1 u ubiljezena na krajn. 



293 

se tad a (bar krajem XL vijeka) u Zadru racunala nova godina 
od Blagovijesti (25. marta), dakle je vrijedio »calculus floren- 
tinus«. Prema tome dakle, isprava je izdana negdje na pocetku 
10D2. po uasem racunu. 

Ogranicivsi tako samo datiranje na pocetak 1092., pre- 
dimo sada na najvaznije njezine rijeci po pitanje vojnoga po- 
hoda ugarskoga kralja Ladislava u Hrvatsku, a koje glase: »Go- 
dine 1091. za earevanja Kyr-Aleksija u Carigradu, u vrijeme 
kad je panonski kralj Vladislav (Uladdislau = Vladislav) usao u 
kralj evstvo Hrvatsko i n njemn postavio za kralja svoga sinovca 
Almosa. 1 Iz ovili rijeci moramo zakljnciti kao signrno : 1. da je 
Zadar u pocetku 1092. priznavao vrkovnu vlast cara Aleksija 
Komnena ; 2. da je ugarski kralj Ladislav nsao n Hrvatskn vec 
1091. i 3. da je u njoj na pocetku 1092. vladao kao kralj sinovac 
njegov Almos, koga je on sam postavio na prrjestolje. Pored ovili 
cinjenica dopusta logika stvari jos i ove zakljucke kombinatorne 
naravi. Iz toga, sto je kralj Ladislav postavio Hrvatskoj, koja 
je i dalje ostala k r a 1 j e v i n o m, posebnoga kralja, a ne 
vojvodu ili drngoga kakova npravitelja, slijedi, da on tad a 
nije namjeravao da je utjelovi Ugarskoj kao na sablji osvojenu 
zemlju, to jest Ladislav ocito nije vojni pohod svoj u Hrvatsku 
smatrao o s v a j a 1 a c k i m ratom, a Hrvatsku pokorenom 
zeniljoni; on se dakle smatrao zakonitim vladarom u k r a- 
1 j e v i n i Hrvatskoj. koju odstupa drugomu kralj u. 

2. Prije nekoliko godina nasao je u arkivu montecassin- 
skoga samostana profesor zadarske bogoslovije clr. L u k a J e 1 i e 
jedno dosele n^poznato pismo ugarskoga kralja Ladislava na 
opata Oderizija, koje je onda s vrlo vazniin komentarom prvi 
objelodanio V j e k o s 1 a v K 1 a i c, a poslije njega uz neke sit- 
nije korekciji Vilim Fraknoi dodavsi mu faksimile i iscrpiv 
tumac. U torn pismu javlja kralj Ladislav dajuci sebi naslov 
»Fngarorum item Messie dei gracia rex« montecassinskom 
opatu Oderiziju, da se vazda za nj i za njegov samostan raspi- 



1 »(A)rmo incarnacionis Jesu Christi nostri domini lnillesimo XCI. 
Kyri Alexio Constantinopoleos imperante; tempore quo Uladdislau 
Pannoniorum rex, Chroacie inuadens regnum, dommim Almum, suuiu 
nepotem, in illo statuit regem«. Uporedi u istom registru (fol. 11 b): 
*(A)niio incarnacionis domini nostri Jesu Christi millesimo sexagesimo' 
YI°. Dukyzi (! = Dukas) Constantinopoleos imperante*. 



294 

tivao, a zao mu je, sto i on, Oderizije, nije isto tako radio, jer 
je uvjeren, da je poduprt molitvama svetili ljudi »ne jednom s 
malim silama pobjedonosno vojevao protiv barbara« ; stoga se 
sada preporuca, onako kako se (drugim) pismom povjerio samo- 
stanu sv. Egidija (u Nimesu u Francuskoj), i njemu po o v o m 
pismu i po svojim kapelanima te po vitezu Sorinu, koje salj 
papi UVbaim IT. »Znaj,kaze kralj Ladislav, da sam opatu (Odilu) 
samostana sv. Egidija podijelio u Ugarskoj mnoga beneficija 
(posjede)«; a to je kralj spreman i njemu. Oderiziju, uciniti 
ako se po svojem poslaniku na nj obrati ; nadalje ga moli, da m 
odgovori po onom poslaniku, sto ce mu ga papa Urban II. po 
slati, »jer mozes da budes (sa mnom) u saobracaju kao sa susj 
dom, buduci da sam vec stekao gotovo citavu »Slavoniju« ; k 
nacno mu porucuje, da smatra sve ono, sto ce mu njegovi ljud 
(dasto, u crkvenim poslovima) ponuditi »u Ugarskoj, Meziji 
u Slavoniji«, kao odobreno. 1 

Vazno ovo pismo, o cijoj vjerodostojnosti niti ima, nit 
moze da bude ikake sumnje, nije datirano, niti je u njemu na 
vedeno mjesto, gdje je ono izdano. Uza sve to nema vecili po 
teskoca, da se ta pitanja uspjesno rijese, a narocito pitanje da 
tiranja. 

Sto se tice mjesta, gdje je pisano, upucuju nas rijeci kr 
ljeve, kojima se zali opatu Oderiziju, »sto se nijesi ni u koga ras 
pitivao za stanje moje drzave, ni po ovom dijelu« (unde dolui te 
de mee regionis statu neminem, vel per istam partem quicquam 
inquisisse). Ocito ima kralj Ladislav tude na umu Hrvatsku, ili I 
kako on kaze »Slavoniju«. S mjestom je u najtjesnjoj svezi i 
vrijeme. Opat Oderizije ravnao je montecassinskim samosta- 
nom izmedu 1087. i 1105., papa Urban II. vladao je od 12. 
marta 1088. do 29. jula 1099., dok je sam kralj Ladislav vladao 
do 29. jula 1095. S obzirom na datiranje zadarsko, pismo 
ovo pad a da'kle bezuvjetno izmedu 1091. i 1095. 
Ali u pismu se navode beneficija, sto ill je kralj Ladislav podi- 
jelio u Ugarskoj nimeskom samostanu sv. Egidija; ova je daro- 



1 Ove posljednje rijeci glase u originalu: »vicinis enim jam affere 
poteris, quia Sclavoniam jam fere totam acauisivi. Confirmatum tibi 
per hunc scriptum, auicauid in Ungaria et Messia et Sclavonia ullo 
loco nostri homines offerre voluerint*. 



295 



Prvi Arpadovici. 

Almos f o. 894. 

I 

Arpad j ( ^07. 

I 

Zolt f 947. 



Taksony f 972. 



Gejza f 997 



Mihalj f prije 1031. 



Sv. Stjepan I. Kci Marija Vazolj Ladislav Celavi 

(997.— 1038.). muz: muz: f pos. 1031. f prije 1031. 

zena: Gizela Aba Samuel Otto Orseolo 
bavarska. (1041.— 1044j | 



I 

Imre f 1031. 

zena: kci hrv. kralja 
Kresimira III. 



Petar Mlecanin 
(1038.— 1041., 
1044.— 1047.) 



Andrija I. Bela I. Levente 

(1047.— 1060.) (1060.— 1063.) f 1047. 

I 



Salamon David 

(1063.-1074, f 1087.). + pos. 1094. 



Gejza I. sv. Ladislav I. Jelena 
(1074.— 1077.) (1077.— 1095.) muz:Dmitar 

Zvonimir 
Piroska-Irena (1076—1089). 
f 1133. | 

muz : Radovan 

car Ivan Komnen. f pr. 1089. 



Almos f 1129. 



Koloman 
(1095.— 1116.) 
1. zena: Buzila sicilska Bela II. slijepi 
| (1131.— 1141.) 

Stjepan II. 
(1116.-1131.) 



296 

vanja papa Urban II. potvrdio u Alatriju (17. novembra 1091.) 1 . 
Prema tome ocito je, da je kralj Ladislav dao ovo pismo napisati 
nekako oko toga v r e m e n a. No za samu godinu^ 1091., od- 
nosno za doba same vojne u Hrvatskoj, najvazniji arg-iimemat 
lezi ii nesumnjivo ntvrdenoj cinjenici, da je kralj Ladislav jos 
potkraj iste g. 1091. ostavio papu Urbana II., te se pridruzio 
protupapi Klementu III. Wibertu (1080. — 1100) 2 , odnosno 



1 Baumgarten o. c. »Szazadok« 1906., str. 407. 

2 Ovaj vazni fakat utvrduje isprava pape Urbana II. od 27. jula 
1096., upravljena na kralja Kolomana, u kojoj papa kaze: »Retulit 
enim nobis venerabilis filius noster O d i 1 o, S. Egidii abbas, stre- 
nuitatem t u a m praeter secularem, a u a praecellis 
indu stria m, sripturds etiam ecclesiasticis erudi- 
t a m, et quod potissimum iudiciariam condecet potestatem, sanctorum 
canonum pollere scientia... Erige igitur o rex, v e x i 1 1 u m catho- 
lic a e f i d e i gloriosum, Quod secularibus regni tui vexillis victo- 
riam debeat et gloriam comparare. lam diu enim Vngarorum 
populi errorum deuia sunt secuti et derelictis salutis suae 
pastoribus. a 1 i e n o r u m g r e g u m v e s t i g" i i s a d h a e s e r u n t. 
Reminiscat strenuitas tua religiosi principis S t e p h a n i, aui generis 
tui primus a sancta Romana et apostolica ecclesia fidei religionem su- 
scepit et regalis dignitatis iura promeruit . . . Nee enim latere te cre- 
dimus heresiarcham Guibertum (= protupapa Klemens III.), 
ab omnibus vbique catholicis excommunicatum ataue damnatum, qui 
contra diuinae legis scita, contra euangelii statuta, contra sanctorum 
canonum decreta, viventis patris et domini cubile ascendit, Gregorii VII. 
apostolicae memoriae pontificis cathedram inuasit, matrem fidelium 
omnium Romanam ecclesiam incestuauit, sed furem eum et latronein 
existere per diuinae clarificationis gratiam totus iam pene orbis co- 
gnoscit ... Inter has d i a b o 1 i c a e p e r s e c u t i o n i s p r o c e 1- 
las iam diu regnum tuum ab apostolicae sedis obe- 
dient i a m desciuit et erroris liuius principibus administris de- 
ditum per latioris viae devia seductum est*. (F e j e r Cod. dipl. II., 
13 — 15). Tim je rijeciina sasvim jasno stavljeno izvan svake sumnje, 
da je Ugarska »vec dugo« prije 1096. pristala uz Henrika IV., od- 
nosno uz protupapu K!ementa III. Samo vrijeme opet t o c n o obilje- 
zuje suvremena Bernoldo v a K ronika (Mon. Germ. Hist. Scrip- 
tores V, 453) pod godinom 1092. ovim rijecima: »Domnus papa Csc. 
Urbanus II.) Nativitatem domini (1091.) in terra sancti Petri extra 
Rom am celebrauit*). Nam Guibertus (= Klemens III.) heresiarcha 



*) U to je doba p o c e t a k novo g o d i n e padao u Rimu i u 
Njemackoj na sam Bozic, dakle nekoliko dana prije 1. januara. Gro- 
tefend: Zeitrechnung str. 11.). 



"A9fi 



stranci njemackoga eara Henrika IV. Pismo je dakle ava- 
kako napisano jos godine 1091., i to svakako prije provale Kn- 
mana u Ugarsku, naime nekako u maju ili jnnn, to jest mnogo 
r a n i j e od predidiiee zadarske listine. 

Ovo je, koliko se znade, jedina isprava, u kojoj kralj La- 
dislav daje sebi naslov kralja »Messije«, naime Mezije, pod ko- 
jim su imenom Rimljani raznmijevali sav teritorij, koji je nekoc 
uz donji Dunav njedinjavao u sebi danasnjn sjevernn Srbijn, 
podunavsku Bngarsku i Rumunjskn ; jos se i u srednjem vijeku 
kod bizantinskili pisaca nalazi taj naziv. Poznato je, da je drugi 
prehodnik Ladislavljev i stricevie, kralj Salamon (1063 — 1074). 
poduprt od svojih necaka, brace Gejze i Ladislava, zauzeo 
danasnji Beograd (1071.) i prodr'o do Nisa (1072.) ; jedva inoze 
da bude sumnje, da je to razlog, s kojega Ladislav uzima naslov 
kralja »Messije« 2 . 

Xapadno je, sto kralj Ladislav kaze, »S c 1 a v o n i a m 
i a in fere t o t a m acquis ivi«, koje rijeei ocito pokazuju 
na to, da se kralj nalazi usred posla oko »stjecanja Slavonije«, 
koje jos kani da dovrsi. Ocito je. da je kralj to pismo dao napi- 
sati, kako vec rekosmo, jos prije, nego li mu je stigao glas o pro- 



ita se prope domum sancti Petri (t. j. u Rimu) incastellavit, ut non facile 
absque huniani sanguinis effusione expelli inde potuerit. Heinricus 
quoque, imperator ipsius in Longobardia iam biennio morabatur, ibi- 
que cireumquaque terrain Welfonis Italici ducis praeda ferro et incendio 
deva stare non cessavit, ut eundem ducem et prudentissimam eius 
uxorein a fidelitate sancti Perti discedere, sibique adhaerere compelle- 
ret; set frustra. Nam dux, in sua sententia perstitit ipsique satis viri- 
liter restitit. Set et pater eiusdem ducis, W e 1 f o dux B a i o- 
ariae, eundem H e i n r i c u in ante P r o x i m a m N a t i v i t a- 
t e m d o m i n i (t. j. u decembru 1091.) mirabiliter confudit, 
quern ad colloquium pervenire p r o h i b u i t, quod idem 
Heinricus et rex Ungarorum condixerunt, ad quod 
e t i a m p'ene iam convenerunt. 1 1 tako je eto suvremenim 
lYJedocanstvima prvoga reda dokazano, da je ugarski kralj Ladislav 
potkraj 1091. ostavio papu Urbana II., i u takom odnosaju i umr'o 1095. 
Dakle pismo njegovo na opata Oderizija pada bezuvjetno jo> u 
godinu 1091., iz Hrvatske, a za vrijeme vojne. 

2 Za te ratove gl. H o r v a t h : Magyar hadi kronika (izdala 
magj. akademija). I. dio. Bdpst 1895., pg. 49 — 50. Oni »barbari« o 
lojima gQTori kralj Ladislav u pismu svom, jesu Kumani i Pecenegi, 
protiv kojih je Ladislav vojevao 1085. 01. Horvath o. c. str. 56—57. 



•298 

vali Kumana u Ugarsku, Sto se tice izraza Slavonij a (Scla- 
vonia), tude se Ladislav zapravo sluzi nazivom bolje poznatim 
u Italiji, umjesto Hrvatska (Croatia) ; prama tome dakle »C r o a- 
t i a e regnu m« zadarske isprave i »S c 1 a v o n i a« 
Ladislavljeva pisma, jedno su isto. Pomisljati na 
»slavonsku provinciju« drzave Hrvatske, to jest na sredovjecnu 
Slavoniju, sasvim je promaseno. 

~No mnogo je vazniji izraz kraljev »acquisivi«, koji znaci 
»stekao sam«, iskljucujuci tako svako dusmansko raspolo- 
zenje. Odlicni madzarski historik Fraknoi izrazuje se o torn 
ovako : »Paznje je vrijedan onaj izraz kralja Ladislava, prema 
kojemu je on stekao (acquisivi) Slavoniju. Time je bez sumnje 
htio da oznaci, da je mirnim pntem, pravnim naslo- 
v o m nasljedstva i 1 i ugovora, p u t e m dobrovolj- 
noga pokorenja naroda, a ne snagom oruzja po- 
stao gospodarom zemlje. Buduci da se u pocetku pisma 
hvali, da je »nad barbarskim narodima ne jednom izvojevao po- 
bjedu s malom silom« sluzio bi se s takim slicnim izrazom i onda, 
kad govori o oknpaciji Slavonij e, da je on tu okupaciju proveo 
na osnovu oruzane sile.« 1 K 1 a i c opet jos se prije Traknoia iz- 
javio ovako: »Sehr wichtig scheint mir das Wort »acquisivi« zu 
sein ? welches man nur mit »e rwerbe n« iibersetzen kann. La- 
dislaus, der in seinem Brief e der Kampfe die er mit Barbaren 
siegreich gefiihrt, gedenkt, kennt fiir die Besitzergreifung des 
kroatisclien Reiches kein »occupavi« oder gar »subiugavi«, son- 
dern ein »acquisivi«, womit zweifelsohne eine mehr 
fried liche — vielleicht sogar anfein gewisses 
a 1 teres Abkommen bernhende Ubernahme des 
kroatisclien Reiches angedeutet wird. Der Aus- 
druck »acquisivi« wird aach durch die Auffassung der unga- 



1 Fraknoi: Szent laszlo levele str. 9. (»... figyelemre melto 
Laszlo kiralynak az a kifejezese, a mely iszerint »megszerezte< 
(acauisivi) Szlavoniat. Ezzel ketsegkiviil azt akarta jelezni, hogy bekes 
uton, orokosodes vagy szerzodes jogczimen, a nep onkentes meghodo- 
ldsa dltal, nem fegyverek hatalmaval lett az orszag urava. Mivel ugyan- 
is a level elejen dicsekedik, hogy »barbdr nepeken nem egyszer 
csekely erovel kuzdott ki gyozedelmeket*, ehhez hasonlo kifejezesek- 
kel el vala Szlavonia elfoglalasaroL ha ezt a hodltas jogczimen vitte 
volna veghez*). 






299 

rischen Chronisten naher beleuehtet, die Konig Ladislaus das 
kroatische Eeich als Verwandten oder Erben des Konigs Deme- 
trius Zvonimir besetzen lassen. Es ist so gar niclit unmo- 
g 1 i c b, dass zwischen Ladislaus und Zvonimir 
e i n E r b v e r b r ii d e r u n g s v e r t r a g geschlossen wurde.« 1 . 
Kako vidimo, u tome se slazu oba danasnja prvaka historiogra- 
fije madzarske i lirvatske; i odista objektivno proucavanje jasno 
pokazuje, da je ta i d e j a b i t n a i temeljna sve do kraja 
ugarsko-hrvatskih odnosa god. 1102., odnosno 1107. 2 . 

Od osobite su vaznosti dalje rijeci kralja Ladi-slava, kad 
kaze opatu Oderiziju, da ce odsada moci s njime »kao sa s u- 
s j e d o m« opciti (v i c i n i s enim iam agere poteris), jer je vec 
gotovo svu EDrvatsku stekao. Jedva moze da bude sumnje, da je 
kralj Ladislav tim rijecima imao na umu posj ed mora, jer 
kad bi njegova okupacija imala ostati ogranicena na zemlju iz- 
raedu Drave i Gvozda. kakova bi smisla imalo govoriti o susjed- 
stvu s prekomorskom Italijom. Stoga je sasvim vjerojatno, 
da je on u onaj cas, kad je dao ovo pismo pisati, racunao kao 
sa einjenicom, da ima u vlasti ma koji dio lirvatske obale izmedu 
Rjecine do nadomak Zadra. Kakova je ta vlast kralja Ladi- 
slava bila, i da li je on s a m dopr'o do obale mors'ke, to je drugo 
pitanje, jer kralj je mogao tako pisati i u predmnjevi, da su se 
neki izvjesni primorski krajevi izjavili za njega. Treba naime 
imati na umu, da on ulazi u Hrvatsku ne kao osvajac, koji treba 
da svaku stopu zemlje oruzjem zadobije, nego kao »zakoniti ba- 
stinik«, poduprt od jedne hrvatshe stranke. Stoga ne dijelim mis- 
ljenje Fraknoievo, koji drzi, da je Ladislav dopr'o do mora, i to 
»do Spljeta ili do Zadra«. dok Homan sasvim smjelo tvrdi, da se 



1 Vjesnik kr. zem. arkiva III, 41. 

2 Karacsonyi (Szdzadok 1910, 647), da oslabi znacenje onoga 
»acauisivi«, ustvrdio je, »da je sredovjecna latinstina pod rijecju 
»acquisivi« razumijevala »oruzjem ste6i« (a fegyverrel valo szerzesre 
ertette), sto dokazuje, »da su Mlecani ono dalmatinsko zemljiste §to su 
ga Turcima u velikom ratu oteli, prozvali »nuovo acquisto*. Ovaj ose- 
bujni pseudo-argumenat vec" je sasvim dobro odbio Gruber (Vjes. 
arkiva XIII. 95—96); u svojoj antikritici (Sz&zadok 1912. str. 1—31), 
Karacsonyi nije se vise ni svraCao na to. 



300 

Ladislavu »pokorise Zadar i Belgrad na moru«, a »sjcverni dio 
LIrvatske do mora« da je »osvojio (na sablji)«. 1 

Ipak mialim, da se treba sada povratiti na ono datiranje u 
zadarskoj ispravi s pocetka 1092. Ono glasi u cjelosti ovako: 
»An. inc. 1091. Kyri Alexio Constantinopoleos imperante, tem- 
pore quo Uladdislau Pannoniorum rex Chroacie inuadens regnum, 
dominum Almum, suum nepotem, in illo statuit regem, Iaderensi 
nero cathedre domno Andrea uenerabiliter presulante meque 
Drago domni Prestantii episcopi nepote iam tercio priorante.« 
Kad dobro pogledamo ovaj tekst, opazit cemo lako, da je sasta- 
vljac ove isprave, arcidakon zadarske crkve Ma jo, ocito isao za 
nekim kicenim i mnogorjekim slogom, jer inace isprave 
toga vremena imadu mnogo kracu formulu datiranja; tako 1095.: 
»An. 1095. . . . regnante Alexio imperatore Constantinopolitano, 
episcopante Iadere Andrea, tercio existente Drago priore.« Ovo 
isticem zato, jer ocito samo toj zelji za kicenjem arcidakona 
Maja, imamo da zahvalimo onu dragocjenu i razmjerno dosta op- 
sirnu biljesku o kralju Ladislavu i A 1 m o s u. Uza sve to ipak 
drzim, da ova biljeska nije tek slucajna, vec i od eminentne poli- 
ticke vaznosti. Arcidakon Ma jo naime, spominje najprije vrhov- 
noga gospodara Zadra, onda novoga lirvatskoga kralj a r 
potom graclskoga biskupa, pa konacno gradskoga priora. Upore- 
dimo sada ovu formulu datiranja sa nekim drugim starijim is- 
pravama. Tako 999.: »imperantibus piissimis et perpetuis augu- 
stis Constatino et Basilio, cathedra pontificali regente Basilio 
episcopo et domino Maio priore« ; 2 . 1033.: »regnante piissimo 
ac perpetuo augusto Romano, ciuitati Iadere regente cathedra 
pontificatus domino Andrea uenerabili episcopus, necnon et ibi- 
dem prior dominus Gregorius et proconsul« 3 . ; 1056.: »regnante 
domina Theodora imperatrice et cathedra ecclesie ciuitatis 
Tadere regente domino Andrea episcopo sub tempore Grubisse 
prioris et domini Gisi abbatis«; 4 . 1066.: »Oresimiro rege reg- 






1 Homan o. c. pg. 23 — 24 i 30 — 31. Karacsonyi u svojoj 
antikritici Gruberu (Szazadok 1912, str. 9) poslije Fraknoia i Homana 
ipak kaze, da Ladislav nije 1091. »osvojio« (nem foglalta el) ni Bel- 
grada ni ijedan drugi dalmatinski erad, jer »oni ostadose pod vlascu 
byzantinskoga cara«. 

2 Racki: Documenta pg. 26. — 3 o. c. 41. — 4 o. c. 49. 



301 



nante Cliroacie et Stephano Iadere presulante, ac Drago ibidem 
priorante«; 1 . 1070.: »Regnante Romano imperatore tercio, rege 
Clirobacie Dalmaeieque Petro, Suinnimir bano, actum in ciui- 
tate Nona, Adamizo iupano«; 2 . 1070.: »Impcratore Romano ter- 
cio regnante, Clirobacie rege Cresimiro, bano Suinnimir, actum 
in ciuitate Iadere; 3 . 1078.: »Regnante Butliiano ( !) augusto, 
Iadere Drago priore, Stephanus episcopatum regens.« 4 . Iz ovili 
se dakle podataka jasno vidi, da je u formuli datiranja vladao u 
Zadru neki stalan red. Ovo valja imati pred ocima i kod za- 
darske listine od 1092. I u njoj se opaza tocno taj red. pa stoga 
ima on ocito i vazno politic ko znacenje. 

Sasvim je prirodno, da je Zadar bndno pazio na sve pro- 
mjene, sto su se zbivale u Hrvatskoj, s kojom su ga vezale tijesne 
politicke veze jos od vremena kralja Petra Kresimira IV. Drzim 
dakle, da ono uvrstenje Almosa kao hrvatskoga kralja znaci, 
da su u Zadru za tu promjenu ne samo znali, vec da su se s njome 
i elagali. to jest, da su i Z a d rani p r i z n a 1 i Almosa z a- 
k o n i t i m k r a 1 j e m hrvatskim, ali ipak tako, da su sami 
sebe smatrali podanicima bizantinskoga cara Aleksija, a svoj 
grad dijelom bizantinskoga carstva, ili drugini rijecima, stranka 
kralja Ladislava, kao bastinika Zvonimirova, imala je ako ne iz- 
ravnih pristasa, a ono bar jakih simpatija u Zadru. Ako ovo moje 
misljenje sto j i ? — a nesto nize dobit ce ono u neku ruku potvrdu 
jos i za Spljet — onda nam postaju i gore navedene rijeci Ladi- 
slavljeve o »susjedstvu« s Italijom mnogo razumljivije, a to samo 
s tim vise, jer jedva moze da bude sumnje, da je kralj Ladislav 
poslao svoje pismo u Montecassino morskim putem. 5 . 

Iz pisma kralja Ladislava vidimo jos i to, da je u vrijeme 
svoga pohoda u Hrvatsku poslao i papi Urbanu II. svecano po- 
slanstvo, koje se sastojalo od nekih (dvorskih) kapelana i viteza 
Sorina 6 s molbom, da mu posalje posebna 1 e g a t a. Ova je ci- 

1 o. c. 65. 

2 o. c. 80. 

3 o. c. 85. 

4 Isprava prvi put stampana u inojim »Genealoskim prinosima* 
(Vjesnik hrv. arheol. dr. N. S. XIII. (1914.) str. 68. 

1 Fraknoi (o. c. 9) izvodi iz ove formule datiranja, da je La- 
dislav vrsio v 1 a s t u Zadru, sto ne smatram ispravnim. 
(i Fraknoi dr/i Sorina za Francuza. 



302 

njenica osobito vazna vec sama o sebi. Sta je kralj zelio da ima 
od pape, toga iz pisma doduse ne vidimo, ali prema utvrdenoj ci- 
njenici, da je Ladislav skoro potom ostavio papu Urbana II., te 
se pridruzio njegovim dusmanima, zacijelo se radilo o nekom 
krupnom politickom poslu, za koji nije dobio Urbanove privole. 
Taj je posao jedino mogao da bude u vezi sa sudbinom drzave 
Hrvatske. Poznato nam je, da je kralj Zvonimir polozio papi Gr- 
guru VII. vazalsku prisegu, a ta se ticala i njegovih nasljednika. 
Ladislav je dakle sada bio upucen na to, da stece priznanje i po- 
tvrdu svojih bastinskih prava od pape i da se budi on, budi onaj 
komu je mislio predati Hrvatskn, a to je bio Almos. okruni 
po papinskom legatu za zakonitoga kralja h. r - 
vatskoga kao papinski v a z a 1, k a o nekoc Z v o n i- 
m i r. Ovu je sankciju Ladislav, odnosno Almos trebao ne samo 
zato, da njome utvrdi svoj polozaj kod Hrvata i Dalmatinaca, vec 
i zato, da razoraza s jedne strane Byzant, a s druge Veneciju. 
Osim toga drzim, da je Ladislav podjedno zamolio i potvrdu za 
osnntak somodvarske opatije. Medutim papa Urban II. nije se 
odazvao glavnoj zelji Ladislavljevoj. Kao legat dosao je u Ugar- 
sku kardinal Teuz o 1 , koji je Ladislavu donio dopustenje za ute- 
meljenje somodvarske opatije, ali sto se tice Hrvatske bez snrnnje 
negativan odgovor u toliko, sto je od njega trazio vazalsku pri- 
segu, kojn je kralj uskratio; stoga Ladislav je promijenio — '- oeito 
ogorcen — pravac s^•oje politike. U Hrvatskn nije uopee 
v i s e d o 1 a z i o, ratujuci otada dalje (osim s Kumanima jos iste 
godine 1091.) s Rusima i Poljacima, a konaeno malo prije smrti 
i s Cesima (1092. — 1095. ) 2 . Da Almos nije napose bio okru- 
njen za hrvatskoga kralja jasno pokazuje, sto se u kasnije vrijeme 
vazda spominje samo' kao herceg (dux) 3 . Koji je razlog takom 
drzanju papinom, toga ne znamo, no svakako je znaeajna utvr- 

1 Teuzo »sacre Roinane ecclesie legatus . . . Testes: dominus 
"Teuzo caTdinalis«, spominje se u isprari kod osnivanja somod- 
varske opatije (1091). Baumgarten o. c. (Szazadok 1906. strana 
403—406.). 

2 ILorvath: Hadi kronika I, 58—59. Kako je poznato, kraljevi 
Salamon i Ladislav ne htjedose ni za Ugarsku da poloze vazalske 
prisege. 

3 O torn u narednom clanku 24 (Kralj Koloman i kralj Petar). 



3oa 



dena cinjenica, da se bas u to doba papa nalazio u najboljim od- 
nosima i prijateljstvu s byzantinskim carem Aleksijem 1 . 

3. U narodnoj biblioteci u Xapulju ima zbornik isprava s 
natpisom »Chartularium Tremitense« iz XII. vijeka. Xa fol. 27 
A unesena je isprava s datumom »anno ab. inc. 1093., indict. 
I. mense augusti.« Ova isprava zacinje ovako : »Ego Guiffre- 
dus comes et sebastos imperialis et filins quondam bone memorie 
Amici comitis, dum pergerem in partibus Dalmatie, fui veniens 
in insula, que Tremiti vocatur .... Ideoque postquam ego rever- 
Bus sum . . .« Ostali se sadrzaj tice otoka Tremiti, te nema nika- 
kove veze s nasim pitanjem. pa ga stoga mozemo ispustiti. 2 Iz 
ovih gore navedenih rijeci, inace posve vjerodostojne isprave, sli- 
jedi. da je byzantinski car Aleksije najkasnje poeetkom 1093. 
<:<M]ine poslao u Dalmaciju kao svoga opunomocenika »kneza i 
carskoga sebasta« Guiffreda, viteza normanskoga i sina onoga 
kneza Amika. koji je g. 1075. poveo u suzanjstvo brvatskoga 
kralja Slavica ; taj je Guiffredo naime jos 1083. presao u byzan- 
tinsku sluzbu. 3 . Opunomocenik Aleksijev dcsao je najprije u 
juznu Italiju, domovinu svoju, a onda presao ladom pored otoka 
Tremiti. 4 gdje se neko vrijeme zadrzao, u Dalmaciju. Misija 
carskoga sebasta i kneza Guiffreda bez sumnje bila je, da opet 
utvrdi u vjernost.i carstvu dalmatinske gradove i otoke Zadar. 
Trogir i Spljet, te Krk, Osor i Rab. To mu je i uspjelo, pa tako 
j( -a da tim cinom Da 1 m a c i j a posve raskinula svaku vezu s 
Hrvatskom. O n a opet p o s t a d e d i r e k t n i d i o b y z a n- 
t i n sk o g a c a r s t v a. 

1 Gl. Pichl.er: Geschichte der kirchlichen Trennung zwischen 
dem Orient und Occident. Vol. I. (Miinchen 1864). 280—281. L an gen: 
Geschichte der romischen Kirche von Gregor VII. bis Innozenz III. 
(Bonn 1893), 169 — 170. Rohricht: Geschichte des ersten Kreuzznges 
(Innsbruck 1901), 17 — 18. Ch aland on: Essai sur le regne d'Alexis 
I. Comnene (1081—1118). Paris 1900, str. 129—130. — O vremenu 
osnivanja somodvarske opatije, kao i o Teuzu legatu papinom u drugoj 
poli 1091., (dakle kao odgovor pismu kraljevu), gl. Fraknoi o. c. 
14—15, Baumgarten o. c. (Szazadok 1906, 391—411.). 

2 List'nu objelodanio 'je Heinemann: Zur Entstehung der 
Stadtverfassung in Italien. Leipzig 1896, 68 — 69. Za kronologiju gl. 
Sufflay: Hrvatska i zadnja pregnuda str. 21 — 22, nota 3. 

3 Gl. o torn Heinemann: Geschichte der Normanen 290 — 330. 
* Otok Tremiti nalazi se u Jadrans'kom moru blizu Monte Gar- 

gano i otoka Palagruza. 



304 

4. Dne 7. marta 1095. sastao se u Zadru sinod, na kojem su 
bili prisutni Lovro nadbiskup spljetski, Andrija biskup zadar- 
ski, Petar biskup rapski, Petar biskup krcki, Ivan biskup trogir- 
ski, Bono biskup belgradski, A(ndrija ?) biskup n i n s k i i 
vise opata samostanskih. Isprava je datovana u Zadru »regnante 
Alexio imperatore Constantinopolitano, episcopante Iadere An- 
drea, tercio existente Drago priore.« 1 . Iz toga slijedi: 1. da je 
Zadar bio te godine direktno u vlasti byzantinskoga cara, jer vise 
ne spominje ni vladanje novoga hrvatskoga kralja Almosa, ni vla- 
danje ugarskoga kralja Ladislava, to jest tada su sve veze (ma bile 
one 1091. /2. gocline ma kakova mu drago karaktera) prekinute. 
To isto nesumnjivo vazi jos i za Spljet, Trogir, Krk, Osor i Rab, 
dakle ,sa ovim podatkom utvrduje se i dopunjuje ono, sto slijedi iz 
netom spomenute isprave kneza i carskoga sebasta Guiffreda. 2. 
Belgrad i Nin, kaa hrvatski gradovi, bili su tada (t. j. 1095.) 
u takom polozaju, da ih nikaka strana i Byzantu neprijateljska 
vlast nije mogla da smeta u poliodenju zadarskoga sinoda. Oni 
dakle nijesu nikako mogli da budu u vlasti ugarskoga kralja, jer 
u torn slucaju odista ne bi biskup i njiliovi mogli doci na sinod. U 
ovoj dakle cinjenici imamo jasan dokaz, da v 1 a s t k r a 1 j a L a- 
d i s 1 a v a, odnosno kralja Almosa, nije segla do 
X i n a, Z a d r a i B e 1 g r a d a. Medutim valja priznati, da je 
znaeajno, sto na sinodu nije bio prisutan jos i k n i n s k i biskup. 
Iz toga P a u 1 e r izvodi, da je Knin tada bio u vlasti kralja La- 
dislava. 2 No to jedva moze da odgovara istini, jer osim bolesti 
biskupove, ili cak sedisvakancije, tko zna, sto sve moze tome da 
bude razlog, i to narocito stoga, sto je vec slijedece godine 
1096. nesumnjivo bio bas Knin prijestolnica hrvat- 
skoga kralja Petr a, kako eemo uesto dalje vidjeti. 3 . Ko- 
nacno slijedi iz ove isprave 3. da je u to vrijeme morao biti u 
Dalmaciji i b a r u susjednoj Hrvatskoj do Velebita m i r, jer se 
u ratno i nemirno vrijeme nikako ne bi mogao sastati o p c i p r o- 
vincijalni sinod, za koji isprava istice, da je raspravio 
mnostvo pitanja »ut est [mos] generalis concilii«. 



1 Isprava se nalazi u registru samostana bv. Marije u Zadru fol. 
9 B do 11 B, odakle sam je preuzeo. Ima je i Ba.Ski: Doc. 159 — 160. 

2 Pauler u »Szazadoku« 1888. str. 209. 

3 U narednom clank u 24. i 25. 



305 



Pisci. S ovini ispravama stoje u svezi vijesti, sto ill donose 
neki ugarski i dalmatinski pisci, doduse iz nesto kasnijega vre- 
mena (s obzirom na vrijeme kad. su napisane), ali ipak ta- 
kove, da rezultate isprava dopunjuju i bitno osvjetljuju. 

1. Po postanku svome^ najbliza je vijest vremenu kralja 
Ladislava ono, sto donosi ugarski ljetopis poznat pod imenom 
^('lironicon p i c t u m V i n d o b o n e n s e«, iz kojega je 
upravo doslovno preuzese budimska kronika (stampana 1473.), 
Thuroczy, a donekle i Muglen 1 . Istina, »Chronicon pictum« na- 
\ Lsau je tek 1358., no, kako anoninmi autor sam kaze, »collecta 
ex dinersis cronicis veteribus« 2 . Mnijenje prvili madzarskili istra- 
zivaea o toj kronici jednoglasno se slaze u torn, da je upravo* 
partija od Andrije I. do smrti kralja Kolomana, to jest od 1047. 
do 1116. napisana na osnovu podataka, koji bise napisani sva- 
kako jos pred kraj XII. vijeka, a to znaci, da im je i vjerodostoj- 
nost vrlo velika. 3 O kralju Ladislavu kaze dakle taj »C h r o n i- 
e o n p i c t u m« ovako : »On je prvi Dalmacijui Hrvat- 
s k u svojoj drzavi vjeenim pravom podlozio. Kad je naime 
uiiir'o kralj Zolomer (= Zvonimir) ne ostavivsi djeee, zena nje- 
gova, sestra kralja Ladislava, gonjena mnogim nepravdama ocl 
dnsmana svoga muza, zamoli u ime Isusa Hrista pomoci od 
svoga brata kralja Ladislava. Njezine je nepravde kralj ljuto od- 
mazdio i povratio joj c i t a v u H r v a t s k u i D a 1 m a c i j u v 
koju je kasnijekroz spomenutu kraljicu svojoj drzavi podlozio. To- 
pak kralj nije ucinio od pohlepe, nego sto je sebi bastimi prisva 
jao po kralj evskom pravu. Kralj Zvonimir naime bijase njemu 
u prvom stepenu rodak, a bastinika nije imao«. Govoreci o ku- 



1 Ch ron icon pictum (madz. Kepes-kronika) [rukopis becki, 
tako prozvan po sitnim nekim slikama], najbolje je izdan od Mcityasa 
u zbirci: Fontes domestici historiae Hungaricae. Vol. II. Chronica Hun- 
garorum. Leipzig 1883. — Budimska kronika izdana je faksimilirana od 
Fraknoia: Chronica Hung-arorum impressa Budae 1473. Bdpst 1900. 
— Thuroczy apud Schwandner: Scriptores rerum Hungarica- 
rum. Vol. I. Bee 1746. — Muglen izdan apud K o v a c h i c h : Samm- 
umg kleiner nocli ungedruckter Stiicke. Ofen 1805. 

2 Odmah u pocetku prve rijeci o. c. pg. 100. 

3 Gl. Pauler: Magyar nemzet tort. II, 769—790. — D o in a- 
novszky: A budai kronika. Bdpst 1902. (iz »Sz^zadok-a«) str. 46— 47 y 
56. — H 6 m a n o. c. str. 7 — 8. 

fir. Ferdo Stiid: Prirucnik izvora I. 20 



306 

manskoj provali u Ugarsku, kaze © Ladislavu: »Kralj Ladislav 
bijase tada sa svojima u S 1 a v o n i j i«. 1 

Prije svega treba naglasiti, da se tude vijest ugarskoga 
ljetopisa XII. vijeka posvema slaze s ispravama, sto smo ill na- 
veli, to jest i u njemu citanio, da je kralj Ladislav usao u Hrvat- 
sku ne kao osvaj ac, nego najprije kao osvetnik svoje se- 
stre Jelene, udovice kralj a Zvonimira, a onda kao njezin, odno- 
sno Zvonimirov bastinik. Izrijekom se i opet istice, kako 
kralj Ladislav svega toga nije ucinio »iz pohlepe«, nego po 
»kraljevskom bastinskom pravu«. Ovo su bastinsko pravo isticali 
i Hrvati, bar u docnije vrijeme. Tako pise (oko 1520.) Dubrovca- 
nin Tubero de Cerva, koji je dugo vremena zivio u Ugarskoj, 
pripovijedajuci zgode za vrijeme boja na Krbavskom polju 
(9. sept. 1493.), ovako : »Ugri naime i Hrvati imadu izmedu sebe 
vjecite raspre o junastvu, jer ni Dalmatinci, koji su pretezitim 
dijelom Hrvati, nijesu silom ili oruzjem poko- 
reni, nego se po pravu rodbinstva (s a m i) p o d v r- 
gose pod vlast ugarsku.« 2 Iz ovih se rijeci Tubero vili 
vidi, da je vec tada (bar u drugoj poli XV. i na pocetku XVI. vi- 
jeka) postojala opreka izniedu Hi*\ T ata i Madzara, i da se u pi- 
tanju, kako je Hrvatska dosla do zajedniekoga kralja s TJgarskom, 
tvrdilo s madzarske strane, da se to zbilo silom, a s hrvatske po 
bastinskom pravu. 3 Uopce, kad uvazimo jos i pismo kralja 
Ladislava opatu Oderiziju, postaje veoma vjerojatno, da je posve 
istinito sto kaze ugarska kronika : kralj Ladislav stavio se u pi- # 
tanju hrvatskom po smrti Zvonimirovoj na stanoviste b a s t i n- 
skoga p r a v a. Kod toga ne valja smetnuti s uma, da je prije 
po vijeka u Ugarskoj naslijedio s v. S t j e p a n a I. (po njego- 
voj zelji) jedan od njegovih sinovaca ili necaka, dakle ne Arpai 
<lovac, vec covjek upravo strana rod a, naime sin njegove se- 



1 Orig-inalni tekst g\. nize str. 318. 

2 Tubero: Commentariorum de temporibus suis libri octo. Ap. 
Schwandtner Vol. II. str. 201.: »Hungari nimirum et Choruati, 
perpetuas de virtute controuersias inter se habent; neque enim Dal- 
matae, Quorum pars potior est Choruatia, vi aut armis coacti, sed 
cognationis iure in Hungaricam concessere ditionem*. 

3 Jos i docnije tvrdili su to isto Orbini (II regno degli Slavi. 
Pesaro 1601., str. 394—395.) i R a 1 1 k a y (Memoria regum et banorum. 
Bee 1652., str. 57—58). 



307 



stre udate za Otona O r s e o 1 a, P e t a r M 1 e c a n i n. Ra- 
zumije se, drugo je pitanje, da li je Hrvatska pristala na takovo 
stanoviste ili nije; kralj Ladislav ga je nesumnjivo isticao, a 
tako je za cijelo cinio i njegov nasljednik Koloman. Teze je s 
onom vijesti ugarskoga ljetopisa, kojom se kaze, da je kralj 
Ladislav naj prije citavu Hrvatsku i Dalmaciju pov ratio s e- 
s t r i. Prije svega treba istaknuti, da ovo »Dalmacija i Hrvat- 
ska« i »eijela Hrvatska i Dalmacija« nije nista drugo, nego na- 
ziv za drzavu, kako ga ima kraljevski naslov, dakle tude 
se ne radi i ne moze da radi o posjedu dalmatinskili gradova i 
otoka. Kako kralj Ladislav nije ni kasnije zauzeo citave 
H r v a t s k e, sve se cini, da ovdje nije govora o jednom faktu 
ili dogodaju, vec o nekoj nakani, nekom pravnom shvacanju s 
obzirom na buducnost. 1 Jer kad bi to bio fakat, onda bi to zna- 
cilo, da je kralj Ladislav vec odmah poslije 1089. nsao n Hrvat- 
sku i u njoj postavio Jelenu za vladara, a kako znamo, o tome 
ne moze biti ni govora, jer je vlast Stjepana III. sezala sve do 
Drave. Konacno treba istaknuti, da ugarski ljetopis poznaje i 
izraz »Slavonija« kao •ekvivalenat za Hrvatsku i Dalmaciju. 

2. Xesto prije godine 1268., dakle kakih sto i sedamdeset 
godina poslije dogadaja, pisao je o torn arcidakon spljetske crkve 
To ma (f 1268.). U glavi XVII. svoga djela »Historia Saloni- 
Una«, a pod natpisom: »Kako su Ugri zavladali (ceperunt do- 
minium) Dalmacijom i Hrvatskom«, kaze Toma o kralju Ladi- 
slavu ovo : 2 »U to doba umre kralj Zvonimir ne ostavivsi basti- 
nika. I posto je tako izumr'o sav (hrvatski) . kraljevski rod, nije 
vise nikoga bilo, koji bi ga imao u kralj evstvu hrvatskom naslije- 
diti. Stoga se porocli medu svima velikasima kralj evstva teska ne- 
sloga. Rastrgani u stranke, sada je ovaj, a sada onaj iz puke po- 
lilepe za vladanjem sebi prisvajao vlast nad drzavom, zbog cega 
preotese maha nebrojene opacine, pljackanja, umorstva i legla 
svih opacina, jer dnevice nije prestajao jedan drugoga da progoni, 
napada i ubija. Ali u to je doba bio jedan hrvatski (»slavonski«) 



1 Sto Muglen govori, da je vec kralj Ladislav utanacio i potvrdio 
Spljetu, Trogiru i Zadru privilegija, darovana ira od grckih careva, 
ocita je zamjena s vremenoni Kolomanovim, te ne zasluzuje nikakove 
paznje. Gl. originalni tekst Muglenov nize na str. 319. 

2 Gledaj originalni tekst nize na str. 319 — 320. Donosim ga tocno 
Po autografu Toininu, sto se cuTa u kaptolskora arkivu u Spljetu. 



308 



velikas, koga su njegovi drugovi i suplemenici progonili mno- 
gim uvredama i mnogim stetama, pak ne nadajuci se, da bi se 
inace mogao tolikom zlu oprijeti, ode u Ugarsku. Ovdje stupi 
pred kralja Ladislava, te ga stade nagovarati i putiti, da pode 
osvojiti kraljevinu Hrvatsku i da je pokori svome gospodstvu, 
uvjeravajuci ga pouzdano, da ce to, kako je kraljevstvo ispraz- 
njeno i ostalo bez kraljevs'ke moci, lako izvesti. Ovim savjetima 
nagovoren, kralj Ladislav skupivsi odmah veliku vojsku, pode i 
zauzme citavu zemlju od D r a v e sve do Gvozda, a da mu se 
nitko nije opr'o. Potom prede Gvozd i poce osvajati utvrde i gra- 
dove bijuci mnoge bo j eve s lirvatskim pleiuenkna. Medutim, kako 
jedan drugome nije pomagao, jer su bili izmedu sebe zavadeni, 
lako je kralj iznio pobjedu. Ipak nije dospio do primorja, jer 
saznavsi, da je neki narod presao graniee njegova kraljev- 
•stva, povrati se u Ugarsku. Bijase pak isti kralj ne sanio junak 
na oruzju, nego i slavan vjerom i svetoscu. U to doba narod 
skit ski provalivsi u velikom mnostvn u -Ugarskn, poubija 
svii silu ljudi. Ali kralj Ladislav skupivsi na jedno vojsku svoga 
kralj evstva, navali hrabro na dusmanske fete i uz pomoe Bozju 
veci dio barbara na bojnom polju pogubi, a ostale protjera iz 
svoje drzave.« 

Nijesu nam poznati izvori, na osnovu kojih je arcidakon 
Toma napisao ove rijeci, no izvan svake sumnje pored nekih 
pismenih zapisa, glavni mu je izvor lokalna spljetska 
tradici j a. U bitnosti kaze -i on ono, sto i ugarski ljetopisac, 
tek sto ne govori nista o akeentuiranju bastinskoga prava 
od strane kralja Ladislava, ali nam zato daje nesto jasniju sliku 
o Ladislavljevoj stranci u Hrvatskoj, ciji je jedan 
clan posao u L T garsku i pozvao kralja da zauzme kraljevstvo. 
Ovaj podatak u vezi s poznatim nam ispravama, kao i s ugar- 
skim ljetopiscem, jasno i opet pokaznje, kakova je znacaja vojna 
ngarskoga kralja. Dalje vidimo i to, da je i Tomi S 1 a v o- 
n i j a isto, sto i Hrvatska, no najvaznije jeste, sto po njego\-u 
jasnom kazivanju zacinje kralj Ladislav svoje »osvajanje« na. 
L) r a v i, a vraca se natrag, iza vojevanja n e s narodom li r- 
v a t sk im, vec s nekim plemenima, kad mu stize glas o provali 
»skitskoga naroda« u Ugarsku. Tim nam je i opet receno, da se 
Ladislav upirao na neku s v o j u s t r a n k u u Hrvatskoj, da se 
n Spljetu bar u XIII. vijeku kao istinito drzalo, da je 1001. bila 









309 



Drava granicom izniectu drzave- Hrvatske i Ugarske, i konacno, 
da se kralj Ladislav poslije vojne sa »Skitima« (t. j. Kumanima ) 
n i j e vise vracao u Hrvatsku, sto nam i ugarski ljeto- 
pis jos jasnije potvrduje. O kimianskoj provali u Ugarsku mi 
smo obavijesteni iz suvremenih byzantskik izvora, iz kojih sa- 
znajemo, da je car Aleksije na pocetku 1091. uglavio s njima 
savez protiv Pecenega, koje je u krvavoj bitci 28. i 29. aprila 
1091. upravo unistio. Poslije toga boja posli su Kumani na sje> 
ver i upali u Ugarsku. 1 To je dakle najkasnije moglo da bude 
nekako u julu ili augustu, a povratak Ladislavljev padao bi po 
tome najkasnje u septembar ili oktobar. Vise je nego samo vje- 
rojatno, da su Kumani, kao saveznici i prijatelji cara Aleksija, 
provalili poslije unistenja Pecenega u Ugarsku bas na nago- 
v o r A 1 e k s i j e v, da tako sprijece napredovanje Ladislavljevo n 
Hrvatskoj kao i eventualno osvojenje dalmatinskih gradova. 2 
Inace se u pisanju Tominom ocito opaza p r i s t r a n o s t, jer 
mrzeci iz dna duse Hrvate, lioce da prikaze drza\mopravne pro- 
mjene izmedu 1091. i 1102., odnosno HOT. kao posljedicu po- 
bjede oruzja ugarskoga kralj a. 3 

3. Trazeci u londonskom »British museum« medu rukopi- 
sinia novih podataka za hrvatsku historiju, namjerili se :med\1 
ostalim na spis s natpisom : »Della Dahnazia. Discorso di Si- 
mon G-liubavacz nob. Zaratino«. 4 Xa fol. 26. i dalje ima : »Eettera 
prima del Dr. Simon Gliubavacz nob. Zaratino al Sig. Grio. Lu- 
cio« od 15. aprila 1653. iz Zadra. IT torn pismu raspravlja Dr. 
Sime Ljubavac o hrvatskom kralju Stjepanu III., kao o nasljed- 
niku Zvonimirovu, pa torn zgodom obzire se i na vojnu ugar- 
skoga kralja Ladislava od'1091. iznoseci o tome sve one izvore, 



1 Gl. o torn iscrpivo C ha la don: Les Comnene. Alexis I. pg. 
132—134. 

2 Kumani krenuli su tek onda na Ugarsku, kad je Aleksiju stigao 
glas o vojnoj operaciji kralja Ladislava, a to nije nikako moglo da 
bude prije maja ili juna. Horvath (Hadi kronika sir. 58.) stavlja 
povratak Ladislavljev u Ugarsku potkraj jula 1091. 

3 O Tominoj ])ristranosti gl. clanak o njemai, u trecem dijelu 
ove knjige »Pisci< (domaci). 

* Sfgnatura: Mus. Brit, jure emptionis. 8606. Plut. CXXI. G. 
Ocito je rukopis kupljen negdje u Dalmaciji. Na taj je nacin zacijelo 
golemo mnostvo nasih starina nestalo, te se nalazi sakriveno po raznim 
engleskim i francuskim privatnim bibliotekama. 






310 

sto ih je on poznavao. Na fol. 28B. i fol. 29A. nalazi se biljeska, 
odnosno citat, koji nije nigdje dosada objelodanjen, niti je 
inace (koliko ja znam) poznat, a tice se vojne kralja Ladislava. 
Za taj citat kaze Ljubavac, da ga je za svoga boravka u Spljetu 
dobio od Jerolima Lukarija, poznata nam pomagaca Lu- 
cijeva. 1 U torn se citatu kaze: 2 

»Zvonimir, posljednji kralj Hjrvata, umr'o je godine 1000. 
Po smrti njegovoj Hrvati (Croates) mnoga zla pocinise boreci 
se izmedu sebe i plijeneci se medusobno. te tjerajuci podjedno i 
primorske gradove u zalost nanoseci im stete i sramote (po- 
kore), jer su im hvatali zene i kceri, tako da se nitko nije usu- 
divao da izlazi iz gradova. Potom odaberu Spljecani poradi te 
stvari osam mudrih muzeva iz grada (da odluce) nesto u toj stvari. 
Ovi muzevi izabrase jednoga izmedu osmorice, imenom Petra od 
plemena Cacauntova, 3 da potajno pode u Ugarskii k prejasnom 
kralj n Stjepanu (!), 4 i da preda grad u vlast kraljevskoga veli 
canstva pod stalnim pogodbama. I ode potajno i dode u Krbav 
i nade ondje nekoga nmza od plemena Gusiceva imenom Petra, 
koji ga usrdno primi u svoju kucu ; vesela srca ispitujuci (Petar 
Spljecanin) njega (Petra Gusica), rece rau, kamo je nakanio 
ici i poradi cega, kunuci se, da ne ce nikomu kazati (ono sto bi 
od njega cno). Tada primivsi (Petar Spljecanin) od njega (Pe- 
tra Gusica) vjeru, otkrije mu sve. Potom razgovarajuci medu- 
sobno, podose zajedno ne govoreci nikomu nista. i stupise pred 
kralja te ga sagnute glave i skucenih koljena pozdravise. I^ato 



d 



1 Ljubavac pise: »Non dissimile all' archidiacono, Quanto alia 
liiorte di Zuonimero senza posterita e successione, riesce una not a 
manuscritta, della quale mentre fui a Spalato, rimasi fauorito dal 
Sig. Gerolamo Luccari*. 

2 Orig-inalni latinski tekst gl. nize na str. 321. ove knjige. 

3 U originalu se cita »Petrum de genere Cacautonem«, isto je 
ocito cestim prepisivanjem iskrivljeno umjesto Cacauntorum. 

4 I ovo je nastalo grjeskom prepisivacevom mjesto V 1 a d i- 
slaum ili Ladislaum. Treba znati, da pred nama lezi prijepis, 
XVII. ili XVIII. vijeka, jer ni isto pismo Ljubavcevo nije u origi- 
nalu sacuvano. Sama pogrjeska s obzirom na ostali sadrzaj nije vece 
vaznosti, jer se jasno vidi, koga se tice. Kad bismo bas htjeli da je 
tako bilo i u originalu Lukarijevom, onda bi to bio dokaz, da ova 
biljeska nema bas nikakih veza s Tomom arcidakonom, sto mi se ne 
cini vjercjatno, no s tim bi ona bila dragocjenija. 



311 



ih kralj upita, odakle su, a oni jednodnsno odgovore: »Mi smo 
Bijeli Hrvati« (Croates Albi), te mu ponudise vladanje nad 
Spljetom i nad eitavom Hrvatskom. Cnvsi to kralj, veoma se ob- 
radova i pozvavsi savjetnike svoje, ispripovjedi im sve, sto ce 
se dogoditi, te odmah dade spremati vojsku, koje se sabralo do 
100.000 ljndi 1 i podose sve do Gvozda. Tada bi javljeno kraljn, 
da je narod tatarski upao u kraljevstvo ngarsko, nasto se on 
vrati u Ugarskn.« 

Xe znanio tko je antor ovoj »rukopisnoj biljesci« Spljeca- 
nina Lukarija, niti kad je ona postala, to jest kad je prvi puta 
aapisana. Xo po svemu ipak se eini, da je nekako iz XIV. vijeka. 
To pokaznje u prvom redu izraz »C r o a t e s« i »C roates 
Alb i«, koji se (koliko ja znam) ponavlja jos samo u t. zv. trogir- 
skoj apendikuli (ili u Tominoni toboznjem »Memorialn«) 2 i u lje- 
topisu popa Dukljanina (samo Croatia Alba). Pored toga upucnje 
na vrijeme poslije 1242. i izraz »gens Tartarorum« (»gens pesti- 
fera Tartarorum« u Tome), a konacno i nesumnjivo poznavanje 
samoga Tome, sto nam clokaznje tvrdnja, da je Zvonimir »ulti- 
nms Croatorum rex«, da je Ladislavljeva vojska doprla do »Alpes 
Ferreas« i da se on vratio saznavsi za provalu »Tartara«. Xo 
nza sve to, ima u ovoj biljesci nekih paznje vrijednih samostal- 
nili vijesti. To je u prvom redu napadanje Hrvata na primorske 
gradove, naroeito na Spljet, za anarkije, za koju i Toma znade 
u oei Vojne kralja Ladislava u Hrvatsku, onda postanak ideje 
u n i j e s Ugarskom u p r a v o n s a m o m S p 1 j e t u, oda- 
siljanje Petra od plemena Cacauntova u Ugarsku, kojemu se 
pridruzuje hrvatski plemic Petar od plemena Gnsiceva. Pleme 
»C a c a u n t i« poznato nam je iz fundacionalnoga lista Splje- 
eanina Petra Crne sina Gumajeva od godine 1080. u kojem se 
navode kao svjedoci »d u o f i 1 i i C a c a u n t i«, 3 a 1097. spo- 
minje se u Spljetu ime »P e t r i s e n i o r is priori s«. 4 Isto 
nam je tako poznato iz ovoga vremena i ime krbavskih Gusica ; 



1 Broj je ocito pretjeran i podsjeca na broj vojske kralja Ludo- 
vika I. Anzuvinca za njegove dalmatinske vojne godine 1345. 

2 »Qualiter et cum quo pacto dederunt se Ch roates regi Hun- 
garie*. Gl. nize clanak 25. v 

3 Gl. str. 284. ove knjige i Jirecek: Romanen III, 12. 

4 Gl. naredni clanak 24. ove knjige. Nije nevjerojatno, da je to 
taj isti Petar od plemena Cacauntova. 



312 



oko 1070. daruje kralj Petar Kresimir IV. neki posjed u Ka- 
menjanima »Pribine Gussichio filii Priuanego«, onda nam s£ 
spominje izmedu 1070. i 1078. »Nassemir Gussicliius« i »An- 
•dreas Gussichius Pribinego filius«, a oko 1088. do 1095. »Thesa 
•Gussychiiis, Gurgi filius«. U t. zv. trogirskoj apendikuli od 
1102. pako, navodi se »conies Paulus de -genere Gussicliorum«. 1 
Imena Petar i Pavao rado su u nekoj vezi u jednoj istoj familiji, 
budi kao otac i sin, ili kao braca; stoga nije nemoguce, da i iz- 
medu Petra Gusica od 1091. i Pavla Gusica od 1102. postoji 
neka tjesnja rodbinska veza. Svakako je bitno i vazno, da se 
oba ova imena, naime spljetski Cacannti i kr- 
bavski Gusici mogu autenticnim dokumen- 
tima u doba vojne kraljaLadislava u II r vats k u 
it t v r d i t i. Ovo nas ovlastivje na misao, da je Lukarijev ano- 
nim ove svoje podatke pocrpao iz kakova starijega spljetskoga 
zapisa, pa da njegovo -prieanje odgovara u bitnosti istini. 2 ^jime 
nam se dopnnjuje rezultat dobiven iz isprava, jer nam postaje jos 
jasnija stranka kralj a Ladislava u Hrvatskoj, 
"u kojoj je bilo pored Hrvata jos i zitelja primorskih 
gradova (u nasem slucaju Spljeta), 3 a onda nam se dopu- 
njuje kazivanje Tomino, naime onaj hrvatski velikas, koji je po- 
sao u Ugarsku kralju Ladislavu, bio je krbavski plemic P e- 
tar Gu sic. Nije nevjerojatno, da je i Tonla poznavao taj za- 
pis, ali ga naumice nije upotrebio, jer nije htio'da priznade, da su 
i njegovi Spljecani zajedno s nekim Hrvatima pozvali ugar- 
skoga kralj a u zemlju. Ta nekoliko redaka dalje, kad govori o 
dolasku kralja Kolomana pod Spljet (toboze 1103.), pripovijeda, 
da su Ugri Spljecanima bili »stran narod« za koji oni jos nijesu 



1 Za Gusice gl. Klaic: Hrvatska plemena od ■ XII. do XVI. 
stoljeca str. 54—59. (Rad. knj. 130. Zagreb 1897.). 

2 Spljetski pisac Miha Madijev (t 1358) spominje u svojoj hi- 
storiji »De gestis Romanorum imperatorum et summorum pontificum*, 
neke gradske kronike ( >> ... ut habetur in chronicis Spaleti«), 
pa- nije nemoguce, da je u njima bila i ova biljeska. (Gl. Sisic : Miha 
Madijev de Barbazanis. Rad jugl. akad. knj. 153. Zagreb 1903., str. 
14 — 15.). Pored toga mozda se ova vijest nalazila i u danas nam iz- 
gubljenom prvom dijelu istoga Mihe Madijeva, jer pred nama je saino 
»pars secundae partis« (o. c. 9 — 11.). 

3 Sjetimo se, kako kralj Ladislav pise opatu Oderiziju o »su-j 
sjedstvu«. Zar nije mogao imati na umu svoje privrzenike u Spl.ietu? 



313 



znali da li je »krsten«. 1 Tko hi u to taogao vjerovati poslije ugar- 
ske princese Jelene, zene Zvonimirove, poslije provale kralja La- 
dislava u Hrvatsku i poslije rata izmedu kralja Kolomana i hr- 
vatskoga kralja Petra ! 2 Svakako je znaeajno, da pored Tomina 
prikazivanja vojne kralja Ladislava ima jos jedna verzija dalma- 
tinsko-primorske tradicije s jezgrom, koja se vecmk priblizava 
ugarskodirvatskoj. 

a. 

Na pocetku (prije 25. marta) 1#02. U Zadru. 

Zadarshi prior Drago dosuduje sa svojim vijecnicima holudrici 
Veci dio njene bastine, koju presudu potom potvrduje nadbishup 

spljetski Lovro. 

(A)nno incarnacionis Jesu Christi nostri domini millesimo 
XCI. Kyri Alexio Constantinopoleos imperante; tempore quo 
Uladdislau( !) Pannoniorum rex, Chroacie inuandens regnum 
<Iomnum Almum, suum nepotem in illo statuit regem; Iaderensi 
uero eathedre domno Andrea uenerabiliter presulante meque 
Drago, domni Prestancii episcopi nepote, iam tercio priorante. 
Accidit, ut in primo anno mee tereie recuperationis 3 coram 
nobis ac prefato episcopo aliisque quam pluribus oriretur queri- 
monia domne Veke, filie Cicne ( !) 4 , que uiri sui, uidelicet Do- 
l)roslaui, thorum custodiens uiginti ami is deo deuota monastico 
Titebatur habitu, quam Petrus, socer suus, films domni Dabri, 
uerbis suorum deceptus propinquorum, suo exhereditauerat uerbo 



1 »Metuentes (se. Spalatenses) dominium- gent i s ignote er 
€xtranee«; »intellexerunt tandem per internuntios, (Hungaros) esse 
•christianos*. 

2 Koji su razlozi prinukali Lucija, da nije upotrebio ovu biljesku, 
ne znamo, no jedva t'emo pogrijesiti, ako kazemo, da je on dobro znao, 
da taki podatak ne ce biti u volji mletackoj republici. Osim toga mozda 
ga je smatrao poradi onoga »regem Stephanum (Hungarie)* sumnjivim, a 
uz arcidakona Tonm uopt'e izlisnim. Dakle nesto slicno, kao i sa 
spisima spljetskoga sabora od 925. i 928. Svakako sutnja Lucijeva ne 
znaci mnogo. 

3 Grijeskom prepisivacevom za »mei tercii prioratus*. 

4 Qrijeikom prepisivacevom za »Veke filie Ciche*. 



314 

filiumque suum, quern cum quadam sclauuncula natum habebat r 
moriens tocius sue hereditatis fecerat heredem; lianc autem mo- 
nachili(!) irretitam uinculo, que ilium alim(en)tis uestim(en)tis- 
que fouerat continue, quod ueris probatur assercionibus, exper- 
tem suorum fieri iusserat dicens, filio mortuo huic uiuenti nurui, 
quasi mortue, nil deberi dari. Quern eciam iam dictus Dobroslaus, 
films eius, paterna motus pietate sue eciam (con)sensu coniugis 
Yoke, quam futuram nouerat monacham eadem notificante, mo- 
riendo sue ilium proprietatis fecerat participem, par bourn sibi 
tribuens cum suis culturis, aureosque nastalos quin eciam suam 
uineam; nempe neminem estimans illi compotizari hereditati sua 
pretermissa coniuge; quippe nondum ipse pater alia utebatur 
uxore. Vnde factum est, ut utrisque coram nobis litigantibus ip- 
samet domna Veka cum sua matre aliisque propinquis, et ex alia 
parte Madio electo eiusque fratre Petrinna nee non Zanizo, Ma- 
zikyrne filio, quin 1 pluribus aliis conicientibus, 2 demum iussu 
presulis episcopali, quo sedebamus, egressi palacio ibidemque ci- 
sternam ingredientes cum iam dicto episcopo et Johanne iudica- 
tore aliis (que) nobilibus ducto in medium utrorumque certamine, 
quid hinc rei exitus doceret, perserutari cepimus. Quod more an- 
tiquorum diiudicare uolentes [decreuimus] : ut ipsa fruaretur( !) 
parte, uelut si uiuus adesset cuius caritate se monastice dederat 
professioni. Sed huic rei contrariantibus hoc displicuit, seque 
archiepiscopali uelle obedire iudicio conclamarunt, ut ad suum 
cum ea irent prepositum. Qui( !) sub unius anni induciis, nobis 
cernentibus, cencies exclamati ire renuerunt. Quos nos hoc modo 
difiniuimus, in primis anni illius atributo sibi tribuno Trunzanno 
Maio, Peze filio : partis domus et uinee heredem earn fecimus ; ut 
uel sic Spalatum, prout expetierant, cum ea proficiscerentur. 
Quibus et ex hoc inducie a mense iulio usque in Natalem domini 
largite sunt. Sed procaciter resistentes et se hinc subtraxere. Qua- 
propter ego Dragus prior, commune seruans sacramentum, nemi- 
nem nolens ab aliquo uim sustinere, cum iam nominato episcopo 
aliisque nobilibus ad domum illius pergentes, que sita est in 
quadriuio sancti Petri, legali hoc diffinientes iudicio, sub episco- 
pali uinculato precepto, illam pleniter debere habere partem ius- 

1 Grijeskom za cum. 
1 Za coiisencientibus. 



315 



simus, ipsique nos illis domuni partientes monache occidentalem 
partem doinus dedimus duasque ulnas et eo amplius medietatis 
domus propter maritum illam consentire uoluimus infantulo. Hec 
ego Mains archidiaconus, quia his omnibus interfui et ut a me- 
moratis presulibus michi iniuctum est, fideliter ueraciterque 
scripsi, et post tradita coram his testibus lecta et sigillo dicti 
prions signata : Johannes iudicator [testis] , Yitaza testis, Micha 
testis, Desinna testis, Madio (filius) Zelle testis, Budinellus te- 
stis, Madius gener Zelle Prestancii [testis], P(i)ruona testis, 
Grubize filius Gregorii testis, Gauzulus Prestabarba testis, Barba 
testis, j^eupret testis, Dolmaldus testis, Brate testis et alii quam 
plures collaudantes et confirmantes. 

Poslije ove presude na zadarskom sudu, koja se nesumnjiva 
zbila pocetkom 1092. po nasem vacimu, posla je Veca u S pi jet, 
gdjc je nadbishup Laurencije parnicu konacno dovrsio. 

Quoniam quod a minoribus legaliter diffinitum est iudici- 
bus, a maioribus, si oportet, debeat eonfirmari, corroboro ego L(au- 
rencius) Salonitane sedis archiepiscopus et laudo hoc iudicium, a 
tanto honestissimo uiro D(rago), Iaderano priore, cum suis nobi- 
libus iam doctum. 1 In quelibet persona, in sua arrogancia erecta, 
contra iudicia semel iam facta conqueratur iterum in sua male uisa 
querimonia. In libello quMem, quern Vekenega, filia Cicne(!), a 
prelibato priore datum et ab archidiacono M(aio) scriptum, ad 
mea(m) contulit laudacionem, iuste et canonice cognoui finiturn. 
Quia namque arrogans exhereditare auderet hanc uiduam ab here- 
clitate mariti sui, dum non solum eius lectum sic nobiliter, ut puta 
cognoscimus, obseruauit; ac inter uiduas, quas laudat apostolus 
P(aulus) se ad certamen et ad premium, utique assumpto earundem 
liabitu proiectoque cum suo sarcine mundo, se contulit, Vnde hec 
ordinata, sicut superius, confirmo et immo laudo, atque sub liga- 
mine anatheanatis et Xiceni concilii uinculo quemquam pono, qui 
hoc nititur infrigere et d/elere. Hanc uero sigillo sancti Domnii 
eartula(m) iussi signari, ut contra omnes permaneat conquesto- 
res in sua stabilitate firma. In hac laudacione A(ndreas) episcopus. 
Jadere et D(ragus) eiusdem ciuitatis prior testes. 



Grijeskom prepisivacevom napisano »doctum« za dictum. 



■316 



(Oko sredine 1091. Iz Hrvatske). 

JJ gar ski hralj Ladislav pise opatu mcmiecassinskoga samostana 

Oderiziju, da je rad da s njime stupi u prijateljske sveze, sto je 

tim lakse, sto mogu opciti hao susjedi. 

Epistola regis Ungarorum. 

Oderisio religiosissimo abbati sancti Benedicti omnique sibi 
commisse congregacioni L(adislaus) Ungarorum item Messie dei 
gracia rex, servicium, amorem in Christo Jliesu domino nostro. 
Quamvis peccator existam, quoniam cura terrene dignitatis abs- 
que grauissimis criminibus non potest promoueri, tamen tue 
sanctitatis culmen non ignoraui, sed a cunctis probis mee terre 
peregrinis quid ageres et tui in dei servicio subditi, diligenter in- 
quisiui. Unde dolui te de mee regionis statu neminem, vel per 
istam partem, quicquam inquisisse. Verum quia confido, me 
sanctorum virorum precibus aggregatum, victoriose non semel 
contra barbaros pauca manu dimicuisse: sicut sancti Egidii con- 
gregacioni me litteris meis commisi, sic tibi, item sancti Bene- 
dicti conventui, quern monachorum patrem extitisse didici, per 
lias litteras et per capellanos meos et Sorinum nostrum mil item, 
quos U(rbano) apostolico mitto, commendo. Scias eciam, me 
sancti Egidii abbati plurima in terra Ungarie prestitisse bene- 
ficia, quod sit tibi imago futuri beneficii, si quandoque me per 
legatos tuos exquisiveris. Mandassem etiam tibi iam ad manun> 
quedam de nostris muneribus, sed veritus sum, propter turbam 
terre vestre, malis impedientibus viris, totum frustra fecisse, 
item, quia vere iam credo te quosdam de tuis, quibus placita no- 
stra suggeremus, ad me missurum, quod expecto. Sed istud ob- 
nixe, non meritis meis quod vellem, sed spe future munificencie 
exigo, ut de sancti Benedicti reliquiis aliquid nostre dirigas pa- 
trie. Porro si neutra ad presens agere possis, saltern per legatum, 
quern papa mihi mittet, quod, item quomodo velis, rescribe; vi- 
cinis enim iam agere poteris, quia Sclavoniam jam fere totam 
acquisiv'. Confirmatum tibi per hunc scriptum, quicquid in Un- 



317" 



garia et Messia et Sclavonia ullo loco nostri homines offerre vo- 
luerint. Valete. 



7. marta 1095. U Zadru. 

Crkveni sabor dalmatinsko-hrvatskoga hlera potvrduje slobostinc 
i darovanja dana od Zadrana samostanu sr. Marije. 

L(aurentius) dei gracia Spalatensis seclis archiepicopus,. 
A(ndreas) Jaderatinus episcopus, Petrus Arbensis episcopus, 
P(etrus) Ueclensis episcopus, J(ohannes) Tragurensis episco- 
pus, B(onus) Belgradensis episcopus A(ndreas '() Nonensis epi- 
scopus G(regorius) abbas monasterii sancti Chrisogoni, Theodo- 
ras (abbas monasterii) sancti Stephani, Petrus (abbas monasterii) 
sancti Xicolai, Johannes (abbas monasterii) sancti Michahelis 
Dabragna (monasterii) sancti Petri abbas, cum omnibus 
clericis atque laicis, deum timentibus, Jaderatine scilicet ecclesie. 
Congregatis nobis, cum plurima uentilanda et examinanda allata, 
ut moiis est generalis concilii, confluerent, interea eciam nichi- 
lominus illud affuit muniminis scriptum, quod episcopus et 
prior, nobiles et ignobiles Jaderensis ecclesie beate Marie semper* 
uirginis, monasterio uidelicet uirginum deo deuote famulancium, 
nouiter in eadem ciuitate nostris temporibus constructo, tempore 
consecracionis iam dicte ecclesie deuote et alacriter concesserunt ; 
hoc denique licet coirtinens, ut quod de solo patrimonio nobilium 
puellarum illuc ob amorem Christi concurrencium edificatum 
fuerat, sic ab omni infestacione tributi quiete uiuerent, ut libere 
ah omni mancipacione humani seruicii toto mentis affectu ser- 
uirent, cui se disponsantes ancillulas tradiderunt; hoc solummodo 
petentes abbatissa ingenuitate precipua, nomine Cicha, cum om- 
nibus sororibus illis amplissima de fisco ciuili dona conferre. 
Quod namque dum diligencius perscrutantes inuestigaremus illud' 
hide cassare studuimus, quod cassandum et imposibile ad ob- 
ieruandum perspeximus : inerat siquidem ei, ut si quis ex omnibus 
boni(s) monasterii ad formellam usque casei uiolenter (rapere) 
presumeret, anathematis uinciilo ex triplo ligaretur. Quo iure- 
abraso cetera pernetua stabilitate firmare salubrius decreuimus, 
ita quidem. ut nullus de clero uel poymlo, magna uel parua per- 
sona, ingenuus uel serous, ab inde in antea quicquam auferre uio- 



318 



lenter presumat; quod si presumpserit et emendare post actam 
querimoniam resistendo noluerit, anathematis uinculo inpenitens 
innodatus intereat. Excepto quando prior sepe dicte ciuitatis pro 
communi utilitate omnium conciuium ipsemet uel filius eius 
merit, uel suum legatum transmiserit ; quod tamen cum omni 
honest ate et mensura fiat. Hoc denique promulgato acclamatum 
est: »si placeret?« succlamatum quoque est (ab) omnibus: »pla- 
cet«. Anno dominice incarnacionis millesimo XCIIII, indiccione 
III. epacta XII, concurrente VII. Regnante Alexio imperatore 
Constantinopolitano, episcopante Iadere Andrea, tercio existente 
Drago priore, nonis in marcii, quart arum nichilominus feri- 
arum. 1 

d. 
Chronicon pictum Vindobonense. 

Cap. LXII. Sanctus Ladislaus corona tur in 
r e g e m. 

Qui (sc. Ladislaus rex) etiam uictor honoratus in- 

clitus augustus extitit, non tarn nominum proprietate, quam re- 
rum ueritate ; adauxit enim rempublicam Hungarie. Ipse 
pri[m]us Dalmatiam atque Croatiam sue monarchie iure perpe- 
tuo subiugauit. Cum enim rex Zolomerus sine liberis decessisset, 
uxor eius, soror regis Ladislai, ab inimicis viri sui multis iniuriis 
pregrauata, auxilium fratris sui regis Ladizlai in nomine Jesu 
Christi implorauit. Cuius iniurias rex grauiter uindicauit et 
Croatiam atque Dalmatiam integraliter sibi restituit. Quam po- 
stea predicta regina suo subdidit dominio. Quod tamen rex non 
facit propter cupiditatem, sed quia secundum regalem iusticiam 
sibi competebat hereditas. Quoniam quidem rex Zolomerus in 
primo gradu affinitatis eidem attinebat, et heredem non habuit. 
Rex autem Ladizlaus cum suis in Selavonia fuerat. 



Calculus florentiinus. Gl. gore str. 292. biljeska 2. 



319 



e. 
Heinrichs von Muglen Chronik der Hunnen. 

K a p. XLIV. Wie h e r z o g L a s 1 a g e k r o n t wart. 

Audi hielt er (sc. kunig Lasla) sein reich fridlicli 

zu alien zeiten mid pracht Crawaten mid Dalmaziam zu dem 
reiclie; [mid vorchte got zu alien zeiten; aucli danclit in, daz daz 
reclit dem volk zu strenge were und maclit es leichter und tet 
gnade zu alien stunden ; der waysen und witwen und der betrub- 
ten war er ein beschirmer und ein merer alles gutes]. 1 Derselb 
kunig (sc. Hrvatske i Dalmacije) starb on erben, do laid sein 
hausfraw vil betrubniss von iren veinden. Derselb kunig Lasla 
kom an die stete di an dem mere ligen, gen Spalleten und gegen 
Tragur und gegen Yader ; do empf ingen yn die purger erlich, do 
verneut er den steten all ir hantvesten (= privilegija), die sie 
geliabt heten von dem kayser von Kriechen. 

f. 
Toma arcidakon spljetski. (Historia Salonitana). 

(XVII.) Qua liter Hungari ceperunt domi- 
nium Dalmacie et Chroacie. 

Eo namque tempore rex Suinimirus mortis debitum soluit 2 
nullumque sue poster itatis heredem reliquit. Sic ergo tota regalis 
sanguinis deficiente prosapia, non fuit ulterius, qui in regno 
Chroatorum rite succedere debuisset. Cepit itaque inter omnes 



1 Ocito umetak o Ladislavljevu znacaju grjeskom prepisiva- 
cevom. Originalni je tekst nesumnjivo tekao ovako: »Auch hielt er 
(sc. kunig Lasla) sein reich fridlich zu alien zeiten und vorchte got; 
auch daucht, in, daz daz recht etc. etc.« Potom je dolazilo iza »ein 
merer alles gutes*, ovako: »Und pracht Crawaten und Dalmaziam zu 
dem reiche; derselb (sc. Hrvatske i Dalmacije) kunig starb on erben 
etc. etc.* 

2 Uz ovu stavku bjese sa strane pripisan docniji pripis, koji jc 
sada necitljiv, jer je taninom unisten. Ocito je netko stavio primjedbu, 
bolje reci prigovor, Tominom kazivanju o smrti kralja Zvonimira, kao 
o naravnoj. Rijetki tragovi pisma pokazuju starije (sredovjecno), a ne 
novije pismo. 



320 



regni proceres magna discordia suboriri. Et cum diuisim modo 
hie. modo ille regnandi ambicione sibi terre dominium uendi- 
caret, innumerabiles rapine, predaeiones, cedes et omnium faci- 
norum seminaria emerserunt. Alter enim alterum insequi, inua- 
dere, trucidare cotidie non cessabat. Verum bis temporibus ex- 
titit quidam ex magnatibus Sclavonic qui, cum a suis esset con- 
tribulibus multis laeessitus iniuriis multisque dampnis attritus, 
non sperans se posse aliter tantis resistere malis, in Hungariam 
profectus est. Tunc ad regem Uladiselaum ingressus, eum alloqui 
cepit, persuadens ei, ut ad capiendum Chroacie regnum et suo do- 
minatui subiugandum exiret, dans ei plenam fidueiam, id facile 
posse complere, cum regnum illud uacuum et sine tutela regalis 
prouidencie remansisset. His ergo Uladisclaus rex inductus con- 
siliis, absque mora coadunato exercitu copioso, uenit et occu- 
pauit totam terram a Drauo fluuio usque ad Alpes, que dicun- 
tur Ferree, nullo obice resistente. Post bee transmit Alpes et 
cepit impugnare municiones et castra, multaque prelia comitere 
cum gentibus ( nroacie. Sed cum alter alteri non ferret auxilium, 
essentque diuisi ab inuicem, facilem uictoriam rex potuit opti- 
nere. Nee tamen usque ad maritimas regiones peruenit, sed 
audiens , quod quedam (gens) 1 sui regni fines intrauerat, in 
Hungariam repedauit. 2 Fuit autem rex iste non solum armis 
streuuus, sed religione et sanctitate insignis. Huius temporibus 
gens Scithicha, in multitudine graui intra Hungarie fines irrum- 
pens, magnas bominum strages fecerunt. Sed Uladisclaus rex, 
coacto in unum sui regni exercitu, in hostiles turmas uiriliter 
irruens, diuino protectus auxilio, maiorem partem barbarice na- 
cionis passim per campos strauit in mortem, alios uero extra 
regni confinia effugauit. 



1 Ove rijeci nema u originalu. 

2 Ovdje bjese iznajprije nesto drugo, krace, napisano, a onda 
radirano, sto se jasno vidi. Na prostoru s desne strane: »Sed 
audiens, -Quod auidam c , a na lijevoj nastavlja se ispred slije- 
dece.ga retka : »s u i re g n i fines i n t r a. u e r a t« ; ovo §to sam 
pocrtao, nalazi se na razuri, dok je iznad repedauit >in Hun- 
gariam*; 



321 



g. 

Splietski anonim (Luccari — Dr. Ljubavac). 

Znonimirus ( !) rex ultimus Croatorum obiit anno domini 
MXC. Post mortem eius Croates multa mala committebant inter 
se pugnantes et predantes, et etiam delugibant ciuitates mariti- 
mas facientes eis damna et uituperia non modica rapientes eo- 
rum mulieres et filias, ita quod de ciuitatibus non audebant 
exire. Spalatenses super tali negotio ellegerunt oeto uiros de ci- 
vitate sapientiores super negotiis. Ipsi uiri ellegerunt unum ex 
octo nomine Petrum de genere Cacautonem (!), ut secreto iret 
in Ilungariam ad serenissimum regem Stephanum (!), ut daret 
ciuitatem sub dominio regie majestatis cum certis pactis. Et 
exiuit secreto et uenit in Corbauiam et inuenit ibi quemdam ui- 
rum de genere Gussichiorum nomine Petrum, qui eum benigne 
accepit in domum suam. Ex hoc gratanti animo explorans ad 
ipsum dicendo, quo iturus erat et qua de causa, iurans ei quod 
nulli diceret. Tunc fide ab illo recepta, disposuit illi omnia. 
Tunc loquentes inter se unanimiter profecti sunt utinam nemini 
narrantes et uenerunt coram rege et inclinato capite et f lexis ge- 
nibus salutantes regem. Tunc rex interogauit eos, unde essent, 
qui uno responso responderut: »Croates Albi sumus«, [offe- 
rentes] ei principatum Spalatensem cum tota Croatia. Quo au- 
dita rex gauisus est gaudio magno et uocatis sapientibus suis 
narranit eis omnia uentura, et statim fecit parare exercitum, et 
hoc erat congregatio sua ad numerum centum millium hominum 
er accipueront ( !) iter usque ad Alpes Ferreas. Illo autem tem- 
pore nuntiatum est regi, quod gens Tartarorum inuasisset reg- 
num Hnngarie, tunc reversus est Ungariam (!). 



Dr. Ferdo §i$ic: Prirucnik izvora I. 



b. 

Pitanje sredovjecne Slavonije i utemeljenje bi- 
skupije zagrebacke. 

(1904.). 'lOtftf 

S vojnom ugarskoga kralja Ladislava u Hrvatsku, u naj- 
tjesnjoj je svezi i osnutak biskupije zagrebacke. 
torn vaznoini dogadaju zacudo nas ne upucuju pisci ljetopisa, 
pace ni sama legenda o sv. Ladislavu, 1 vec gotovo iskljucivo neke 
listine, all ne suvremene, nego nesto docnije. Sama isprava, kojom 
je utemeljena crkva zagrebacka, nije se sacuvala, ni u originalu, 
ni u docnijem prijepisu, vec saino (kako se cini) u kratkom i z- 
vatku u listini ostrogonskoga nadbiskupa Felicijana od god. 
] 134. Ova je isprava uopce prvi spomenik te n a- 
r a v i, sto ga i m a m o, ne same o biskupiji zagre- 
b a c k o j , nego o sredovjecnoj Slavoniji uopce, a 
cuva se n originalu u arkivu nadbiskupa zagrebackoga. U njoj se 
kaie: »Kad je vladao plemeniti kralj Ladislav, a primatom crkve 
ostrogonske upravljao Acha, nadbiskup backi bio Fabijan, ves- 
primski biskup Kuzma, paiatin knez Gjula, a somodski zupan 
Grab, spomenuti je kralj po nadalmucu bozanske milosti i po sa- 
vjetu ovili i ostalili plemica utemeljio biskupiju zagrebacku, 
naime, da one, koje je bludnja idolopoklonstva 
otudila od stovanja bog a, biskupova brig a 
natrag privede na put istine. Da dakle pouci ne- 
znanje toga puka, nade (kralj Ladislav) zgodnoga nekoga Ceha 
casna zivota imenom Dub, koga o d r e d i po svom (dvorskom) 
kapelanu Fanciki za pastira toj crkvi, koji (t. j. Fancika) je 



1 U njoj se naprosto kaze: »Duosaue episcopatus ordi- 
nauit et regia largitate locupletauit*. (Endlicher: Mon. Arpad. 239). 
To su Zagreb i Nagyvarad; neki drugi bode Zagreb i Njitra, no to 
ne stoji. 







£L^- 



CD 








^ 



\ 



3 








c 




_a> 


3 


<— i 


J=> 


a» 


QJ 


e 


S) 


CD 


TO 




N 


"3 






3 


o 


3 




> 


d 5 


15 


CO 


t-, 


y— 1 


TO 








B 


•a 


o 


o 


^c 




a> 


03 


a 

3 


C 


^ 


.2. 


CD 








X> 


o 


-a 


**~) 


nj 


a> 


c 


U^ 


3 


03 


"ro 


o. 


e 


3 


'En 


00 


O 


x> 


v — ' 


T3 




ca 




c 




03 




OQ 




O 




JC 




a) 




c 




O 




on 




o 




J-l 








to 




o 




03 




> 




03 




J-. 




D. 




CO 





323 



postavio i pomocnike (svecenike) onoj. crkvi iz zupanije So- 
Boodske i Zaladske. Osim toga dade drugi dvorski kapelan, ime- 
nom Kupan, po n'alogu istoga kralja (Ladislava) istoj crkvi puk 
Dubravski sa zemljom i sumom, koja njoj pripada«. l 

Iz ovih rijeci jasno slijedi, da svecenik Dim nije za biskupa 
i z a b r a n od klera i piika, kako je to tad'a (potkraj XI. vijeka), 
u doba borbe »za investituru« trebalo da bude, vec je naprosto od 
kralja Ladislava u sporazumu s njegovim ugarskim kraljev- 
skim vijecem odreden. Buduci da je zagrebacka crkva najprije 
bila podredena ostrogonskoj nadbisknpiji, nesumnjivo je Dulia 
posvetio za biskupa tadanji u kraljevskom vijeeu prisutni ostro- 
gonski nadbiskup Aclia kao njegov metropolita, a prisustvovala 
sn tome cinu backi (kalocki) nadbiskup Fabijan i v e s p r i m - 
ski biskup Kozma. To se dasto dogodilo u prisutnosti kralja 
Ladislava, po svoj prilici u onovremenoj ugarskoj prijestolnici u 
Ostrogonu. Poslije posvecenja, uveo je biskupa Duha u crkvu 
zagrebacku clan kraljevske kancelarije i dvorski kapelan Fan- 
cika. pridijelivsi nm torn zgodom neke svecenike »pomagace« 
{svakako u prvom redu kaptol) iz somodiske i zaladske 
fcupanije, to jest iz podrucja susjedne vesprimske biskupije, 
dok je biskupa Duha uveo u posjed svjetskih dobara, sto mu ib 
je kralj podijelio, a medu njima bjese iDubrava (kod Cazme), 
drugi dvorski kapelan Kupan. Tom je prilikom nesumnjivo (jos 
u Ostrogonu) izdana isprava, kojom su bile ustanovljene gra- 
nice nove biskupije, te odredeni prihodi. Pored toga jos so samo 
sebi razumije, da je podjedno i papa potvrdio ovo uteme- 
ljenje, odnosno fundacionalnu ispravu, no nazalost oba nam se 
ova >pisa ne sacuvase, jer — kako se pripovijedalo u Zagrebu u 
XIV. vijeku — propala su ili se nekud izgubise, jos u doba ta- 
tarske najezde. 2 



1 Grl. nizo c i t a v u ispravu, iz koje razbiremo jos i neke podatke 
o poceciina biskupije zagrebacke. Ovu ispravu ima i kaptol u prijepisu 
pape Grgura IX. od 1227., koja se nalazi i u -original nom p a p i n- 
skoni regis tru u vatikanskom arkivu (Gl. Theiner: Mon. Hung, 
vol. I, 85.). 

2 Zacijelo onako, kao kod utemeljenja somodvdrske opatije (1091.) ; 
gl. Baumgarten o. c. u »Sz4zadoku« 1906. i gore str. 296., 302. ove 
knjige. Da su neke starije isprave crkve zagrebacke propale, avjedoei 
nam zagrebacki arcidakon Ivan g. 1334. kad kaze: »Ipse (se. kralj 



324 



Utemeljenje biskupije zagrebacke, odnosno njeno podci- 
njenje naj prije ostrogonskoj , a docnije kalocko-backoj nadbisku- 
piji (nesto prije 1185.), vrlo je vazan dogadaj, ne samo s po- 
litickoga i opce kulturnoga gledista po danasnju sjevernu Hr- 
vatsku, vec i stoga, sto ono baca jake svjetlosti i na samu vojnu 
kralja Ladislava, a u prvom redu na razvitak hrvatsko-ugarskih 
odnosa od godine 1091. dalje. Prije svega treba vec sada ista- 
knuti, da modernim madzarskim liistoricima ono znaci, da je 
zemlja izmedu Drave i Gvozda, (ili sredovjecna 
Slavonija), tad a bila dio ugarske drzave, to jest, da 
kralj Ladislav nije na lirvatskom, vec na ugarskom teritoriju 
osnovao novu biskupiju dosljedno tome, da njegovo »osvajanje« 
g. 1091. nije pocelo na Dravi, nego kod Gvozda. Stoga treba 
pitanje o utemeljenju biskupije zagrebacke narocito i s ovoga gle- 
dista promotriti, sto se kod nas obicno ne cini. 

Kao razlog, zasto je upravo osnovao zagrebacku biskupiju, 
kaze kralj Ladislav, da je to ucinio zato, da one, koje je »bludnja 
idolopoklonstva (t. j. poganstva) otudila od stovanja boga, 
biskupova briga natrag privedena put istine«. Kad 
dobro proniknemo ove rijeci, namice nam se sama po sebi misao, 
da je tude govor o tudem nekom narodu, a ne o p o d a n i- 
c i m a kraljevskima, ili drugim rijecima, da taj kraj o kojemu se 
govori, nije sve dot ad a potpadao ni pod koju drugu ugarsku 
biskupiju, a to bi mogla da bude samo susjedna v e s p r i m s k a, 
jer u takovu slucaju ne bi trebalo iz nje tek dovoditi u novu 
biskupiju pomocnoga klera, buduoi da bi taj vec bio ondje, pa 
makar i malobrojan. Ocito se dakle onim rijecima nisani na neko 
dosadanje zanemareno stanje krscanske crkvd 
kao na posljedicu tude krivnje, a ne krivnje ugarskoga klera. !N"a 
stran i nov, a zanemaren puk, pokazuje i odredenje jednoga Ceha 

Ladislav) eciam Zagrabiensem ecclesiam in honore sanctissimi re^^s 
Stephani fundaverat et multis possessionibus, iuribus, et prerogativis 
dotaverat (da§to u formi isprava) ; sed processu temporum, a d v e- 
nientibus Tartaris . . . tempore domini Bele regis quarti, p r i 
viiegia ipsius ecclesie, metu ipsorum Tartarorum fuerunt 
asportata pro conservacione in insulam marinam 
Arbum vocatam, nee exinde potuerant omnia rehaberi, et 
quomodo hoc accident ignoratur, ex quo nullus iam vivit, qui facti se- 
riem posset scire et sic creditur, quod propter hoc non in paucis suis 
iuribus dampnificata fuerit ecclesia supradicta*. 






325 



za novoga biskupa, ocito kao vjesta slavenskom jeziku poradi 
uspjesnije poduke novoga puka, a isto tako izasiljanje svecenika 
iz susjednoga Somoda i Zale, koji su vrlo lako i dotada mogli 
vrsiti ne samo ovu misiju vec i duznost, kad bi bili u pravu. Ko- 
aacno od vaznosti je i to, da su nam poznate obje isprave, kojima 
jo kralj bv. Stjepan I. osnovao (1009.) bisknpije vesprimsku i 
pecivjsku, te im i odredio granice; iz njih se jasno vidi, da ves- 
primska nije prelazila Drave, 1 a tako ni p e c u j s k a. 
( ) torn se izrazava Karacsonyi ovako : Slaze se (naime sa- 
drzaj isprave) s prilikama onoga vremena (t. j. za sv. Stjepana I. 
oko 1009.) »i u torn, sto suti o p r v i m. granicama pecujske 
biskupije u zemlji izmedu Drave i Save spram zapada. 
To posve prilici vremenu sv. Stjepana. Tada jos nije bila osno- 
vana biskupija zagrebacka, a sume oko Pozege u glavnom jos su 
bile nenaseljene, ili u rukama pohudivljega slavenskoga puka ; 
pa stoga tamo i nije bilo mozno odrediti si- 
gn r n i h g r a n i c a« 2 (ili obicnim rijecima : tamo jos nije bilo 
vlasti ugarskoga kralj a). 

Da je sredovjecna Slavonija bila od X. vijeka neprekidno 
dalje dio Ugarske, prvi je pokusao da na naucnoj osnovi ntvrdi 
madzarski historik Pesty (* 1823. f 1889. ), 3 no njegove je 
razloge vec vrlo lijepo obordo K 1 a i c. 4 Uza sve to ostao je P a u- 



1 Vesprimsku fundacionalnu ispravu odstampao i protumacio je 
Karacsonyi: Szent Istvan kiraly oklevele es a Szilveszter bulla. 
Bdpst. 1891, str. 56 — 75. Nije datirana, no zacijelo pada oko godine 1009. 
(Gl. jos i Hazai okmanytar vol. VI. Bdpst. 1876, 1 — 2). Uporedi jos o 
utemeljenju i o prvim granicama vespriraske biskupije Ortvay: Ma- 
gyaror-zag egyhdzi foldleira.sa a XIV. szazad elejen. I. (Bdpst 1891) 
pg. 283 — 284 clanak napisao Nagy Imre). 

■ Karacsonyi o. c. pg. 40 — 55, narocito 41. Uporedi jos o pe- 
iujskoj biskupiji, njenom utemeljenju i prvim granicama Ortvay o. 
c. II. pg. 214 — 227 (clanak napisali Kammerer i Ortvay), onda, napose jo§ 
Ortvay: A pecsi egyhdzmegye alapitdsa es elsd hatarai. (Ertekezesek 
madz. akad. XIV. 8.) 1890. 

3 U vec pomenutim radnjama: »Az eltiint regi varmegyek vol. II. 
NjemaSki izvadak: »Die Entstehung Kroatiens*. (Gl. gore str. 290. ove 
knjige). 

4 ^Slavonija od X. do XIII. stoljeca* (izislo i njemacki u .Za- 
grebn 1882). Uz Klaida pristali su i Huber-Dopsch: Osterreichische 
Reichsgeschichte (Bee 1901), str. 122, bilje§ka 1., u kojoj se kaze: 

K 1 a i c Slavonien vom 10. bis zum 13. Jahrh. (Agram 1882) der 



326 



ler uz Pestyjevo mnijenje, izrazivsi se ovako: »U glavnom mo 
rao bih ponavljati dokaze Pestyjeve, kad bill i ja 
ovdje nastavio tu polemiku (naime s Klaicem), jer on (Pesty) je 
u bitnosti gotovo sve donio, sto se odnosi na ovaj predmet, i svoju 
tvrdnju, da je stara Slavonija od Drave do Gvozda ili do Kapele 
bila od lirvatske kraljevine neovisna z e m 1 j a, mislim, i 
potpuno dokazao. Time medutim ne cu da kazem, d a 
se stari slavonski dijelovi nijesu r a z 1 i k o - 
v a 1 i u necem o d prave II g a r s k e, iz eega je zatim 
tokom vremena nastala n e k a drzavna antono ra i j a i 
uslijed geografskoga polozaja stvorila se nek a veza s pravom 
Hrvatskom (t. j. poslije Kolomana) . . . Za krajevima . . . 
vecinom brdovitima, n dolinama na podnozjn Kapele, eini se, da 
Madzari nijesu bas zudili. Medu slavensko Btanovni^ 
stvo, koje je tude stanovalo, nijesu se naseljavali. Ovdje su 
Slav e ni uzivali n e k u izvjesnu a u t o n o m i j u, 
ostavsi u svome divljastvu, tako da zagrebacki biskup Stjepad 
(II.) za sebe kaze jos u XIII. vijeku (1232.), da je »inter silve- 
stres et indomitas gentes positus«. Ugarska se nije 
m n o go 1) r i n u 1 a z a n j i h, tek briga sv. Ladislava obratila 
je na ove krajeve paznju, koji su time, sto je Hrvatska takode^ 
postala ugarskom provincijom, dobili ka<> spajajuc* kopca vecd 
vaznosti. Organizovao je dakle ovaj kraj i u t e j 
m e 1 j i o ii n j e m u b i s k u p i j u . . . sv. Ladislav. On 
je bio onaj, koji je ove dijelove, kasniju Slavoniju, p o t ]) u n o 
u t j e 1 o v i o u g a r s k o j d r z a v i . . . , ali ne tako, da bi je 
istrgao iz veze koje druge drzave. Polozaj biskupije zagrebaeke, 
koja je od postanka svoga bila elan ugarske liierarhije, a nikad 
nije pripadala lirvatsko-dalmatinskoj, naime Spljetn, jasno to 
svjedoci. Tesko je i vjerovati, da bi ovi dijelovi u vjerskom ])0- 
gledu toliko bili zanemareni, da su ikad pripadali bill bliskoj i 
djelomice srodnoj dalmatinskoj crkvi. Jos je teze zamisliti, da 



dies (t. j. da je zemlja pripadala Hrvatskoj) bezii^lich des westlichea 
Tlieiles d s Landes zwischen der Drau und Sau (to je sredovjeena Sla- 
vonija), wo Ladislaus I. dann das Bisthum Agram griindete, sehr 
w a li r s c h e i n 1 i c h gema-cht ha t. Von ungarischen Historikern 
wie Pesty, Die Entstehung Croatiens (1882) und J. v. Pauler in 
Szazadok XXII (1888), 198 san., und von andern ist dies freilich be- 
stritten*. 



327 



bi ugarski kraljevi, kao Koloman (mudri Koloman !), koji su 
tako njezno postupali s pravima dalmatinske crkve, nanijeli njoj 
bez nuznoga uzroka toliku uvredu, otkinuvsi joj cijelu jednu 
zemlju. Ima u historiji Tome arcidakona iz druge pole XIII. 
vijeka jedan podatak, prema kojemu bi se u doba hrvatskih kra- 
Ijeva u XI. vijeku sirila jurisdikeija hrvatskoga kninskoga bi- 
skupa do Drave ; ali arcidakon se ondje, gdje ne 
govori o s v o m e v r e m e n u i gdje n e govori o 
svojoj crkvi, cesto buni, sto se moze i nmogim doka- 
zima dokazati, a i inace (ako bi uzeli onaj podatak kao posve 
istinit), ne bi mogli iz njega povuci veee konzekvencije s obzi- 
pom na gore receno, nego to, da je novi (t. j. oko 1070. osnovani) 
hrvatski bisk up pokusao, da rasiri svoju 
v 1 a s t n a s n s j e d n i s 1 a v e n s k i teritorij, koji 
je bio bez bisk up a, ali da nije u torn nasto- 
janjn uspio, niti se moze ikaki vladalacki 
Bin hrvatskih k r a 1 j e v a n a d ovim k r a j e m 
(preko Gvozda) u s t a n o v i t i . . . I zato vidimo, da se sv. La- 
dislav, kad osniva zagrebacku biskupiju, svjetuje s ostrogonskim 
i backim nadbiskupom, vesprimskim biskupom, palatinom i so- 
modskim zupano-m, te da u zagrebacku dijecezu utjelovljuje kra- 
jeve s ove i s one strane Drave, a svecenike ne priziva iz kninske 
ili koje druge biskupije, vec iz Zale i Somoda. Xakon tri sto- 
ljeca i po, u doba Karla Roberta i Ludovika I., sabirac statuta 
ka])to]a zagrebackoga (naime gorieki arcidakon Ivan) stavlj a- 
juci pred svoje djelo popis imena kraljeva 
i 1 > i s k u p a, p o c i n j e svoje pripovijedanje s A 1- 
mosomisinonimu Arpadom i nastavlja ga o ugar- 
skim hercezima i kraljevima, a o Hrvatskoj ne zna ni 
t o 1 i k o, da j e n j u zauzeo s v. L a d i s 1 a v, o koje m 
i n a (- e kao o o s n i v a c u svoje c r k v o razinjerno 
opsirno govor i«. 1 

Mi ceino se na neke od ovih tvrdnja Paulorovih jos .^vratiti 
nesto nize, a ovdje hocu da odmah odbijem ovaj posljednji do- 
kaz njegov, koji na oko kao da ima nesto za sebe. Pauler tude 
Sma pred ocima poznato djelo arcidakona Ivana »Statuta capi- 
tuli Zagrabiensis« (zapoceto 1334.). U njemu ima n poretku hi- 



1 Pauler u >Szazadoku« 1888., str. 198—202. 



328 



storijski uvod u kojem su prikazani u kratko rod i vladanjfc 
sviju Arpadovaca, a tako i obih Anzuvinaca Karla I. i Ludo- 
vika I. Kako je poznato, sv. je Ladislav osnovao i biskupiju u 
Nagyvaradu, pa tako je i sasvim prirodno, da statut ove crkve, 
inace iz nesto kasnijega vremena (1374.), i m a uz 
neznatne razlike doslovno isti uvod, sto je jasan 
dokaz, da su oba potekla iz jednoga zajednickoga tre- 
c e g a, d a k a k o n g a r s k o g a p o s t a n j a 1 . Preina tome 
dakle Paulerov dokaz ne dokazuje bas nista, kako nas to moze 
da uvjeri uporedenje oba teksta. Stoga hocu da istaknem samo 
ono, sto se toboze »o p s i r n o« govori o sv. Ladislavu »kao o 
osnivacu«, da se vidi, kako nelijepo radi Pauler, a navlas n 
brvatskim stvarima, o cem cemo se jos i bolje uvjeriti. 

Zagrebacki statut: Nagyvaradski statut: 

Ante omnia autem est nota Ante omnia est nota dig- 

dignum, quod ecclesie Zagra- num, quod ecclesie nostre Wa- 

biensis cathedralis est funda- radiensis fundator est beatissi- 

tor rex Hungarie sanctissimus mus Ladislaus olim IJngarie 

Ladizlaus, cuius festum colitur rex, cuius translationis festum 

quinto Kalendas iulii 2 et eius colitur qninto Kalendas iulii, 2 

obitus recolitur anno dominice et eins depositio repletur annus 

incarnacionis M nonagesimo domini millesimo nonagesimo 

quinto, quarto Kalendas augu- quinto, quarto Kalendas au- 

sti, feria prima. 3 Tempore an gusti. 3 

1 Zagrebacki statut izdao je Tikalcic: Mon. episcop. Zgrb. vol. 
II. (Zagreb 1874.) (historijski uvod ria str. 104), a nagyvaradski B u- 
nyitay: A Varady kaptalan legregibb statutuinai (Nagyvdrad 1886.) 
(historijski uvod na str. 6 — 14.). Oba ova uvoda izdao je Maty is: 
Fontes domestici. Vol. III. pg-. 250 — 265., i to uporedo jedan uz drugi, 
tako da se odmah opazaju razlike, koje se sastoje u lokalnim nekim 
dogadajima, naime zagrebackim odnosno nagyvaradskim. Zajed- 
nicko podrijetlo iz nekoga trecega predloska jasno je pokazao 
D o m a n o v s z k y: A Pozsonyi kronika es a kisebb latin nyelvii prozai 
szerkesztesek (Iz »Szdzadoika« 1905.) pg. 46 — 51.. a tako i Kaindl 
Studien zu den ungarischen Geschichtsquellen, IX — XII. (Arhiv f. ost. 
Geschichte) Bee 1900, str. 69—72. 

2 To je »Elevatio Ladislai regis«, 27. juna. 

8 To jest dan Ladislavljeve smrti u nedjelju (feria prima) 29. jula 
1095., Sto se i posve slaze s kalendarom one godine. To je p r a v i dan 
kraljeve smrti, a ne 29. augusta, kako grjeskom nasi pisci obicno pisu. 
Crkva zagrebarka slavi i danas na taj dan (29. jula) blagdan »Depositio* 
Ladislai regis*. 



329 



tern eius regiminis notabilius in 
aliqua parte Sclavoiiie et in 
aliqua totaliter cepit vigere no- 
men Christi. 1 Ipse eciam Za- 
grabiensem ecclesiam in honore 
sanctissimi regis Stephani fun- 
d aver at et multis possessioni- 
bus. iuribus et prerogativis do- 
taverat. Sed processu tempo- 
rum, advenientibus Tartaris et 
totiim regnum Hungarie ac 
eius lecorem flebiliter devas- 
tantibus tempore domini Bele 
regis quarti, filii Andree regis, 
patris beate Elyzabeth, privi- 
legia ipsius ecclesie. metu ipso- 
rum Tartarorum fuerunt aspor- 
tata pro conservaeione in insu- 
lam marinam Arbum vocatam, 
nee exinde potuerant omnia re- 
haberi : et quomodo hoc accide- 
rit. ignoratur, ex quo nullus 
iam vivit, qui facti seriem pos- 
set scire, et sic creditur, quod 
propter hoc non in paucis iuri- 
bus dampnificata fuerit eccle- 
sia -upradicta. 



Fundavit autem ipsam ec- 
clesiam et dedicavit in honore 
beatissime matris Marie vir- 
ginis, instituens prime in ea 
prepositum et canonicos nu- 
mero viginti quatuor, compu- 
tato preposito, et tandem erexit 
ipsam in episcopalem et mul- 
tis possessionibus, iuribus et 
prerogativis dotavit. Sed pro- 
cessu temporum Tartaris totum 
regnum Hungarie tempore 
Bele regis quarti, filii Anclree 
regis, patris sancte Elizabet, 
anno scilicet domini millesimo 
ducentesimo quadragesimo pri- 
mo, flebiliter devastantibus, 
omnibus privileges ipsius ec- 
clesia preter condam privile- 
gium regis Henrici, anno do- 
mini millesimo ducentesimo 
tercio confectum, alienatis et 
combustis, creditur, quod dicta 
ecclesia in multis bonis et iuri- 
bus suis dampnificata fuerit. 



Xesto nize govori se o kralju Ladislavu opet ovako 



Post hec regnavit beatus rex 
Ladizlaus, filius secundus regis 
Bele, de quo supra, annis decern 
et novem, mensibus tribus. Hie 
multis meritoriis operibus per- 
actis. prout superius ponitur, 
migravit ad dominum anno do- 
mini M (nonagesimo) quinto, 
IV. Kalendas augusti. 2 Qui au- 
tem vult scire eius meritoria 
opera, perlegat ea, que sunt de- 
ecripta in sua legenda. 



Post hoc regnavit beatus 
rex Ladislaus. filius secundo- 
genitus regis Bele, dicti Belyn, 
fundator et dotator ecclesie no- 
stre, de quo supra, annis XIX. 
mensibus tribus. Hie multis 
meritoriis operibus peractis, 
prout superius ponitur, mi- 
gravit ad dominum anno do- 
mini millesimo nonagesimo 
quinto, quarto Kalendas augu- 
sti, feria prima,- cuius corpus 
sanctissimum in suo monasto- 



1 Ocito preuzoto i parafrazirano ono, ito se 5ita u Felicijanovoj 
Jspravi od 11B4. 

- 29. juli 1095. g\. gore biljeiku 3. na strani 328. 



330 



rio Waradini devotissime ve- 
neratur. Si vis scire plene eius 
meritoria opera, perlege legen- 
dam snam. 

I zagrebacki i nagyvaradski historijski uvod u kaptolske 
statute svrsava konacno ovako : 

Nunc autem regnat lau- Nunc autem feliciter reg- 

dabiliter dominus Ludovicus de nat dominus Ludovicus rex, de 

quo supra, qui potencior fuit quo supra, qui potencior fac- 

f actus de patre suo, et s u b i u- tus fuit patre suo, et s u b i u - 

gavit Croaciam et Dal- gavit Dalma ciam e t 

maciam a medio Car- Croaciam a medio Ca r- 

nerii usque ad fines nerii usque ad fines 

Duraci i, 1 qui eciam nos et D u r a c i i. 1 Hie coronatur 

nostram ecclesiam liberavit ab post obitum patris sui die VI., 

onere castri Medue. 2 ITic fuit scilicet anno domini millesimo 

coronatus post obitum patris CCCXLII. 
sui, die sexto, scilicet dominico, 
anno domini MCCCXL se- 
cundo. 

Stanoviste madzarske historiografije u pitanju sredovjecne 

Slavonije poslije Paulera najbolje je formulirao T h a 1 1 6 c z y, 
8 kojega so misljenjem treba da upoznamo, jer sve ono, sto je 
docnije pisauo, u glavnom nije drugo vec prezvakavanje i razga- 
zavanje onoga, sto su on, odnosno Pesty i Pauler kazali. Tlial- 
loczy pise: »Pitanje, da li je zemlja izmedu Drave i Save po- 
slije doseljenja ^radzara bila madzarski teritorij ili nije, ima 
qpseznu litoraturu. S nase (madzarske) strano ide Fridrika Po- 
stya prvenstvo. S besprimjernim odusevljenjem i neumornom 
marljivoscu posvetio je svoj zivot rjosonju ovoga zadatka ; njo- 
gove studije »Xosta]o zupanije« oetat ce za uvijek postovanja 
vrijedne zbirke podataka . . . Zasluga Postyjovih no moze da 
smanji nase priznanje, da je on u svojim topografskim za- 
kljuccima cesto nepotpun, i da mu prikazivanjo nema reda, ]ia 
da tozuja, da dokaze vise nego li se dade, pokazuje slabu stranu 
njegova djela. X o u bitnosti ima Peaty pravp s < >b- 



1 To se odnosi na Z a d a r s k i mir od 18 februara 1358., dakle 
jasan dokz, da je onaj predlozak iz kojega su oba uvoda potekla. na- 
pi san bio tek p o s 1 i j e ove godine. 

2 Gledaj isprave apud Tkalcic: Spom. grada Zagreba I, str. 
158—159 (od 14. dec. 1342.) i 161—163 (od 13. marta 1343.). 



331 



zironi na pitanje o posjedovnom kontinuitetu (Slavonije), a take 
i n tome, da njegovi protivnici nemaju pravo. U pitanju 
m e d u t i m. k a k o j e <1 o s 1 o do o b r a z o v a n j a i 
o r g a n i z a c i j e (naime sredovjecne Slavonije), n i j e n i on 
do aa o s li i s t o r i j s k <> g a stano vista ni do ka- 
k i li pozitivnili r e z u 1 1 a t a, 1 jer upravo tako, kao sto 
je istinito, da stars kral jevina Hrvatska n e m a 
nista datrazi na teritoriju izmedu Drave i 
Save, i sto t a k o s t o j i, da i m a m o n a raspolag a - 
nje za crtanje liistorijske slike iz XI. v i j e k a 
t e k v r 1 o in alo p od a t ak a. 2 A nije ill nikad mnogo ni 
moglo da bude, pa upravo zato je potrebno dokaz formulirati. 
Pestyjevim protivnieima pripada zasluga, da su cjeloknpni ma- 
terijal o torn pitanju pretresli sa svih strana, no oni su p rip a- 
d n i c i r o in a n t i c k e skole pfepufttajiUci se fantaziji, te jos 
nijesu dosli do te objektivnosti, da i protivnik moze da ima 
pravo. 3 Pa ipak nenia u torn pitanju oprecnosti, jer postignuce 
liistorijske cinjenice niti donosi pobjedniku koristi, niti onomu, 
eiji se argumenti ne odrzase, stete. Sto se tice objektiviteta i is- 
crpive obradbe ejelokupnoga rada poznatoga materijala, iznesao 
je Pauler ono, sto je pravo. On je pitanje toliko unaprijedio, 
sto je sav materijal kritieki pretresao, tako da istrazivalac, kad 
skupi HJegove mozaike, dobiva jasnu sliku. Pauler se ne raspa- 
ljuje, ne pretjerava, a kadikad kaze inanje nego li znade. Ali 
pitanje niti s e d a 1 o, niti s e d a j e d a 1 j e unapri- 
j e d i t i, jer smo o t o p o g r a f s k i m p r i 1 i k a in a onili kra- 
jeva, sto ih nastavaju juznoslavenski puci (deli szlav nepek): 
Novo-Slovenci, Hrvati, Srbi, Bosnjaci i Hercegovci, jos posve 
neupuoeni. I filoloski nijesu jos tocno utvrdeiie razlike iz- 
medu ovih pukova, koji dokazuju u jezikn i ethnosu zajednicko 
podrijetlo, no historijski se razvise svaki za sebe. Sve dotle, dok 



1 Hi obidno receno: po Thalloczyjevom mnijenju nije Pesty 
nista (1 o k a z a o. 

2 To jest: nema podataka (a no tek »vrlo malo«!j kojima se dade 
p o z i t i v n o u t v r d i t i, da je sredovjecna Slavonija ])ripadala Ugar- 
skoj, ali ih (toboze) nema ni u korist Hrvatske, — dakle je sredovjecna 
Slavonija pripadala Ugarskoj. 

" Taj se prigovor dasto, ovdje tiee u prvom redu Klaida kao> 
Pestyjeva protivnika, a onda i cjelokupne historiografije hrvatske. 



332 



iz listina tocno ne utvrdimo historijsku i, kazimo, filolosko-hi- 
storijsku topografiju kraj a izmedu Drave i Save, kao i da- 
nasnje Bosne, pa Dalmacije, i sve dok mi na osnovu ovih studija 
ne objasnimo razvitak prilika u doba doselenja (juzno-slaven- 
skoga), mi cemo sveudilj tapati u mraku. 1 Sve dosada mucili su 
se istrazivaci s vise ili manje ostroumlja analizom glava XIII., 
XV. i XVII. djela Tome arcidakona spljetskoga. Historija ar- 
•cidakonova nesumnjivo je dragocjen izvor, kako za njegovo doba 
(t. j. za XIII. vijek), tako i za vrijeme za koje se on posluzio 
vrelima, primjerice snvremenim katalogom bisknpa itd., no bas 
sada, kad je Tomino djelo rascinjeno do u sitne komadice, ma- 
dzarsko tumacenje tvrdi s vise prava na istinitost, da je kraj 
izmedu Drave i Save poslije IX. stoljeca bio u madzarskim ru- 
kama, bolje reci umadzarskoj interesnoj sferi, nego 
li hrvatski pisci, koji slijedeci Tomin trag, prave pozitivne za- 
kljucke, da se drzava hrvatska prostirala sve do Drave. U 
tonm ima Pesty odista potpuno pravo, da cemo mi (Madzari) 
-onim casom priznati, cim se nade iz X. i XL v i - 
jeka ma i za jedan vladalacki cin hrvatskoga 
kralja potvrda u vjerodostojnom dokumentu 
z a kraj izmedu Drave i Save, da j e h r v a t- 
sko tumacenje onogamjesta Tome arcidakona 
ispravno. 2 Sve dotle upucujemo na cinjenicn, da u zbirci 
starohrvatskih isprava, sto ju je s velikim marom sabrao Racki, 
nema nijednoga takova dokaza, pace Kacki sam kaze u dragocje- 
noj radnji si\^ojoj : »Mi nemamo listina iz IX — XI vijeka za po- 
savsku Panoniju, kano sto ih imamo za Dalmaciju, iz kojih bi 
mogli za nju crpsti mjestopis za onu dobu«. (Rad 57, 137.). A 



1 Kakim se rezultatima od toga za pitanje politickoga po- 
sjeda sredovjecne Slavonije u X. i XL vijeku nada g. Thalloczy, koji 
dasto ne pripada »romantickoj skoli* i koji se »ne podaje fantaziji*, - 
toga ja ne razumijem. 

2 Prema tome dakle treba da hrvatski historici, koji imadu na ras 
polaganje spise spljetskoga crkvenoga sabora od 928., kojima je do 
kazano, da je terdtorij biskupije sisacke tada pripadao pod kralja 
hrvatskoga (gl. gore, str. 222. ove knjige), i koji imadu Tomu u prilo 
svoje tvrdnje, ne na jednom vec na tri mjesta (o torn vise nesto nize) 
da iznesu jos novih dokaza Pestyju i Thalloczyju, koji inace zabacujudi 
ove dokaze, nemaju bas nikakovih za sebe. To se zove: reci, da ti 
Jie reku. To je odista osobita historicka kriticka skola. 



333. 



bez toga je t v r d n j a, da je do 1091. h r v a t s k i k r a 1 j 
i z Knina vladao sve do Drave, naprosto histo- 
rijska maglovita slika (kodkep), kazimo otvo- 
reno, na horizontu sadasnje politicke situa- 
ci j e. 1 Po nasem mnijenju treba da se (mi Madzari) time zado- 
voljimo, dajeoblastizmeduDravei Save, taj u o n o 
;d o b a poglavito duz rijeka ponajvise sumom 
pokriti kraj, bio pod madzarskom vrhovnom 
vlasti, ali bez madzarske organizacije. Na to ce 
zacijelo, tkogod reci : dakle ta je oblast bila res nullius 
pa kako da se to razumije, da se taj kraj smatrao kao zem- 
1 j a bez gospodara? Medutim to je ne samo shvatljivo, 
nego drugacije nije ni moglo da bude. Taj je kraj bio na- 
stavan bas tako kao u doba franacke vlasti, kad je »pod pogla- 
vicama plemena puk zivio po svojim obicajima.« Tako je bilo i 
tako je moralo da bude jos iuX. i XI. vijeku sve do 1091., kad 
su utemeljenjem zagrebacke biskupije ova plemena prvi put 
dosla u priliku, da u isti cas osjete madzarsku i krscansku moc. 
Sve do tada ona su doduse poznavala ugarskoga kralja, ali moc 
njegovu osjetili su tek poslije toga vremena. U zemlji izmedu 
Drave i Save nije ugarski kralj nista drugo mogao da uradi, 
nego da ostavi onim pucima onakovu organizaciju, kakovu je 
kod njih zatekao . . . Stoga i nije tesko odgovoriti na pitanje, 
zasto je ugarska zemaljska organizacija u tim krajevima manje 
rastvorno djelovala na duze (t. j. prije Madzara) naseljena sla- 
venska plemena, nego li u materi zemlji (t. j. u Ugarskoj). Na- 
prosto stoga, jer nije istodobno zacela s ugar- 
skom kralj evskom vlasti, nego tek poslije utemeljenje 
zagrebacke biskupije, to jest kakih stotinu godina poslije sv. 
Stjepana. Sve dotada (t. j. do 1091.) ugarska je vrhovna vlast 
bila samo teritorijalna ; sva ona brojem slabija slavonska i bo- 
sanska ( ! ?) plemena s one strane Drave zivjela su po svom vlasti- 
tom pravu kao zadruge u zupama priznavajuci ugar- 
skoga k r a 1 j a, ali kako su zivjela, kako. su bila porazdijeljena, 
toga ni sama nijesu znala. Madzarske su cete izmedu 



1 To jest hrvatski historici tvrde, da je hrvatski kralj vladao do 
Drave pod dojmom modernih politic'kih prilika, jer je ta zemlja 
dan as hrvatska. 



334 



njih prolazile tamo amo, dajnci im pokatkad osjetiti svojn silu, 
mogla je biti izdana i p o k o j a kraljevska donacija, 
no taj je kraj, nastavan od polnpogana, zivio inace za sebe in 
conf iniis, to jest u krajn, koji je bio prolazno zemljiste ili 
apertinencija (t. j. pripadao ugarskoj drzavi).« 1 

Eto tako glasi -mi&ljenje Panlerovo i Thalloczyevo o pi- 
tanju politic koga posjeda sredovjecne Slavonije, koje se 
moze svesti na to, da (toboze) nema dokaza, da je ona bila dio dr- 
zave hrvatske, vec da je bila »zemlja bez gospodara«, ali ipak pod 
vrhovnom vlasti ugarskom sve do vreanena kralja Ladislava, koji 
joj tek prvi dade crkvenu i politicku organizaciju pripojivsi je 
tjesnje Ugarskoj. Ogledajmo sada, da li je uistinu tako, da za 
hrvatsko stanoviste bas nema nikakih pozitivnih argumenata, jer 
•da ih za madzarsko nema, priznaju (kako vidjesmo) oni sami. 

Prije svega valja istakmiti, da je zemlja izmedn Drave i 
Save bila sve do pod kraj IX. vijeka zasebna knezevina, obicno 
zvana Panonska (ili Posavska) Hrvatska. Zadnji joj je knez — 
inace vjeran vazal franaeki — bio B r a s 1 a v (884.) ; za nje- 
gova se vremena (896.) pojavise Madzari n danasnjoj Ugarskoj, 
nsavsi u njn preko Karpata, kroz verecki klanac nedaleko Mun- 
kacsa i Ungvara. Sada povjeri car Arnnlf knezu Bra'slavu i 
obrann panonske knezevine oko Blatnoga jezera, gdje su nekoc 
stolovali Pribina i Kocel. Ovo je posljednja vijest, sto je iinamo 
ne samo o Braslavu, nego i o Panonskoj Hrvatskoj. Medutim je 
navaljivanje Madzara teklo razmjerno dosta naglo; najprije se 
ra&irise po ravuici izmedn Tise i Dunava, a onda n sjeveroza- 
padnim krajevima i po Panoniji oko Blatnoga jezera. Vec s ( .i,s. 
nastanise se neke cete njihove nedaleko Drave, jer 899. zabilje- 
zena nam je prva njihova jaka provala u sjeveroistocnu Italiju. 



1 Barabas-Thalloczy Cod. dipl. Bkgay str. XIII.— XVII. 
(uvoda). Zanimljivo je, kako se Thalloozy obara na »romanticku hr- 
vatsku historiografiju«, a ovdje pod kraj bez ikakova dokaza pripovijeda 
dak o »kraljevskim donacijaina !« — U najnovije doba opet je svratio 
paznju svoju na pitanje politickoga pripadnistva sredovjecne Slavonije 
H 6 m a n u poznatom nam spisu (A Zagrab piispokseg alapitasa eve pg. 
28 — 48). Taj je spis pun subjektivnih konjektura i upravo (da tako 
kazem) — hipotezine hipoteze hipoteza. Homan ipak hoce, da i 
s t v a r n o raspra vlja, vra6ujuci se na argumente Pestyjeve i Paulerove 
i nastojeci oboriti dokaze Klaiceve. Ja cu se na njegovo mi§ljenje po- 
vratiti. koliko to ono odista zavreduje, prilikom daljega raspravljnnja. 



385 



Otada dalje sve do 1)55., to jest do bitke na Leskom polju kod 
Augsburga, madzarska se liistorija sastoji u glavnom ad nebro- 
jenili tako zvanih p 1 j a. c k a s k i h vojna, 1 u prvom redu na 
evropski zapad, u ^sjemaeku, Francusku i Italiju, a onda i na 
jugoistok u byzantinsko earstvo. Za nas su od vaznostj i interesa 
po nase pitanje samo italske vojne, i to poglavito s kronologijske 
Btrane, kao i s obzirom na to, k o j i m s u p u t e m izvrsene. Sto se 
puta u Italiju tiee, oznacio ga je sasvim ispravno Kos rije- 
cima : »Komaj so se Madjari nekolko udomaeili na novih tleli, jih 
je mikalo, da bi napadli I tali jo. Ze leta 898. so se ogrski konjaniki 
©dpravili na pot. N a j b r z e so h o d i 1 i t a k r a t in t u d i 
poznejepostaririmskicesti, kijevodila iz Pa- 
nonije cez P t u j, C e 1 j , nekdanjo E m o n o, Loga- 
t e c, Hrusico in Vipavsko d o 1 i n o. Blizo Gorice je 
vas »Ogrsko«, kjer so morebiti Ogri postavljali svoj tabor, ko so 
hodili v Italijo ropat. Od Vipavske doline naprej so jo maknili 
proti zahodu po cesti. ki je drzala skozi Furlanijo in katero so 
ondotni prebivalci dalj casa potem imenovali Ogrsko cesto (strata 
Ungarorum).« 2 Provale Madzara u Italiju, odnosno vracanje 
njihovo iz Italije u Panoniju, zbile su se u godinama 898., 899 
do 900., 921.— 922., 924., 926., 937., 942., 943., 947., 951 i 954., 
dakle kako vidimo, vrlo cesto. 3 Jedva moze da bude sumnje, ida 
su se takim prilikama pojedina odjeljenja madzarska zalijetala 
i na jug spram Hrvatske odnosno Dalmacije, a glavno im je stje- 
ciste i zbiraliste z a c i j e 1 o b i 1 a o b a 1 a D r a v e, kojom je 
stara rimska cesta vodila do Ptuja. Nemamo tako zvanih auten- 
ticnih podataka o hrvatsko-madzarskim bojevima toga vrcmena, 
no prilikama i dulm vreniena posve odgovara ono, sto kaze ljeto- 
pis popa Dukljanina o Tomislavu: »Regnavitque frater eius (t. 
j. Vladislav) Thomislans pro eo, qui fortis extitit viribus, 
Bed non fuit ut frater eius. Regnante Tliomislavo Ungarinorum 



1 Kalandok = pustolovine, madzarskih historika, a Raub- 
z ii ge njemackih. 

2 Kos: Gradivo II, str. LI (uvoda). Gl. i njegov clamak: Neljubi 
jfostje pred tisoc leti. (»Dom in svet« XIV (1901.) str. 146—150—210—218. 

3 Gl. o njima Pauler: A magyar nemze't tortenete Szent Istvan- 
ig. Bdpst. 1900., str. 34 i dalje. Napose jo§ L ii 1 1 i c h : Ungarnziige in 
Europa im 10. Jahrhundert, Berlin 1910., str. 114—142. i Ha user: 
Ungarneinfalle in X. Jahrh. (»Caiinthia.« Celovac vol. 85, (1895.). 



330 



rex nomine Atila promovit exercituin, ut debellaret eum. Rex 
a utem Thomislavus, fortis iuuenis et robustus bellator, plurima 
bella cum eo commisit et semper eum in fugam conuertit [di 
tutto il suo regno] .« 1 Xekako za isto vrijeme, to jest izmedu 914. 
i 921. , biljezi i Dandolo (po inace nepoznatim nam vrelima) 
dvije provale Madzara u Hrvatsku: »Hungari hoc tempore 
Pannoniam egressi Moraviam et Bohemiam invadentes spo- 
liavere, interf ecto eorum duce. Postea Croatia m inva- 
dunt. Ultra castrum Leopoli Moraviae dux Gottifredus duxque 
Plardus cum Aquilegiense patriarcha illis occur runt. In eo pro- 
elio uterque dux occiditur, patriarcha vero fuga salvatus eat. Ex 
inde spoliata Croatia et Stiria, cum maxima praeda, 
in Pannoniam redeunt et postea Bulgariam spoliant.«- Iz 
ovoga ipak mozemo zakljueiti, da je hrvatsko-madzarskih bojeva 
u prvoj poli X. vijeka odista bilo, a da se hrvatski kralj uspjesno 
znao oprijeti madzarskim cetama, jedva moze da posumnja 
onaj, koji znade, da has za to vrijeme suvremeni car Konstantin 
kaze za Hrvatsku, da je imala pored 100.000 pjesaka, jos i 60.000 
konj anika. 3 No mnogo je vaznije to, da u to doba, i jos kroz 
sav X. vijek, Madzari nijesu imali i stvorili organizovane dr- 
zave, vec su pojedina plemena i cete provodile, ponajvise uz ri- 
jeke, nomadski zivot baveci se uz pljacku, ribarstvom i lo- 
vom ; kao srediste Madzara, oznacuje sam car za ovo doba T i s a 
i njene pritoke. 4 

Sve je to trebalo istaknuti, da se vidi, sta upravo moze da 
znaci ono, sto isti car Konstantin kaze u gl. XIII. svoga djela, 
naime da »H rvati granice s Madzari ma pre m a 
planinam a«, a u gl. XL., da su Madzarima (u Potisju) »n a 
j u g u«. 5 Prvo i prvo treba istaknuti, da se ne kaze kake i koje 



1 Ljetopis popa Dukljanina edit. Crncid str. 22 i O r b i n i II regno 
pg. 212. 

2 Dandolo Chronicon ap. Muratori Scriptores XII., Col. 199 — 200. 
Provale u Italiju padaju u godinu 919, 921—922. 

3 Constantinus Porph. ed. Bonn. III., 151. GL o tomu jo f s i u 
clanku o caru Konstantinu (»Pisci«). 

4 o. c. cap. 40. edit. Bonn. pg. 174. Gl. Manojlovid: »Studije o 
spisu »De administrando imperio* cara Konstantina VII. Porphirogenita. 
Studija cetvrta. Rad knj. 187 (Zagreb 1911.) str. 117—118. 

5 o. c. })g. HI. ( n ol oe Xptujjatoi -poc; za oo't] role, To6pxo'.<; aapixe'.vxac' 4 ), ))i*. 
174( n 7Tpoc5£ to \xzz'r\\L^jovjvj o'. Xpco^TO'.") Gl. o torn M a n o j I o v i <'• o.c.str.107 — 117. 



337 



su to planine, a onda, da Hrvati nijesu nikako mogli da budu Ma- 
dzarima (u Potisju) »s juga«. P a u 1 e r iz ovoga teksta 
Konstantinova (narocito iz gl. XIII.) ipak izvodi, da su 
t( planine Gvozd ili K a p e 1 a, pa stoga, da je 
s v a zemlja izmedu Drave i Gvozda vec oko 
900. bila u vlasti Madzara, »ali je oni ne naselise, vec 
ondje ostavise male slovenske zupe bez svake vece drzayne(!) 
\( zi\ ne u velikoj ovisnosti, no zacijelo ne i nezavisne od Ma- 
dzara«. 1 Poznato je, da car Konstantin pise fragmentarno, po vise 
ili manje vjerodostojnim informacijama. 2 Ono, sto on znade o 
Hrvatima, ponajvise je dobio ravno iz Dalmacije od svojih 
stratega, ali prema pripovijedanju Hrvata samih. U 
gl. XXX. car tocno ogranicuje Hrvatsku i kaze. koje su joj dr- 
zave susjedne, no o Madzarima ne govori n i s t a, dakle 
bas tamo, gdje bi imao prilike da ponovi ono, sto je kazao na- 
prijed u gl. XIII. Sta vise, car Konstantin u istoj glavi XXX., 
nekoliko redaka naprijed, izrijekom kaze, da se jedna cest onih 
Hrvata, koji su dosli u Dalmaciju, odselila i zauzela Ilirik i 
P a n o n i j u, gdje su takoder imali svoje vladare, koji su s vla- 
darom dalmatinskih IDrvata bili u prijateljskim vezama. 3 Ovo 
mjesto jasno svjedoci, da je car (odnosno njegov izvor) znao bas 
za hrvatsko ime u Panoniji jos u polovici X. vijeka i za 
neku onamosnju drzavnu organizaoiju, ocito prije g. 900. To je 
dakle bila zemlja izmedu Gvozda i Drave, a koja je takoder u 
zapadnom svom dijelu gorovita. Vidjeli smo da 
su malzarske pljackaske cete prodirale u Italiju poglavito uz 
Dravu, a vidjesmo jos i to, da i sam Pauler, (a tako i Thalloczy 
i drugi madzarski pisci) priznaju, da Madzari nijesu zemlje 
Dravi na jug naselili. Otkuda dakle da car Konstantin 
zna za M adzure odmah preko Gvozda, pa za onaj o s e b u j n i 
odnos Panonske llrvatske sprain Madzara, kako ga sebi po- 
mislja isti Pauler, i to u doba, gdje jos nije bilo bas nikake ma- 
ske drzavne organizacije, dakle n i d r z a v n i h m e d a, 
gdje su tek pojedine cete (hordije) nastanile za neko vri- 
j e m e — naime n a n o m a d s k u — ovaj ili onaj kraj, zgodan 

1 Pauler o. c. 41.. i u »Szdzadok« 1888., str. 200—201. 

2 GL o torn op§irno u clanku o caru piscu u tre^em dijelu ove 
knjige. 

3 Constantinus o. c. pg. 144 — 145. 

I)r. Fcrdo fii&ic: Prirucnik izvora I. 22 



338 



za pasu, lov i ribanje % Ako se dakle moze i smije ista zakljuciti 
iz onih rijeci cara Konstantina o hrvatsko-madzarskim odnosa- 
jima, moze se samo to, da je t a d a, u doba careve informacije, 
(najkasnije oko 948. ido 952.), s t a n o v a 1 a nek a madzar- 
ska ceta Hrvatimana s j e v e r u, i to s obzirom na plj ac- 
kaske vojne, po svoj prilici negdje oko Drave, naime s jedne i druge 
obale, — jer nomadu ribaru ne moze da bude korito rijeke 
meda — nekako sve do M a c e 1 j a, Ivancice, Kalnika i 
B i 1 o g o r j a. Tako je bilo oko polovice X. vijeka, dakle u 
doba cestili pljackaskih vojna u 1 1 a 1 i j u, no kako je docnij e 
bilo, kad se Madzari okanise pljacikanja, kad su stvorili drzavu 
i primili krseanstvo, toga ne znamo, a izvoditi iz onih rijeci 
Konstantinovih t r a j an madzarski politicki posjed sve do 
1091., ne samo da je kriticki nedopusteno, vec i cudna teorija s 
obzirom na one podatke, direktne i indirektne, sto in imamo, po- 
red sve nestasice vrela na raspolaganje. 1 Da ih ogledamo. 

Na drugom spljetskom crkvenom saboru 928. stvoren je s 
obzirom na ninskoga biskupa Grgura, cija je biskupija ukinnta, 
a obnlivatala je prije toga savkoliki politicki terito- 
rij drzavehrvatske (osim dalmatinskih gradova i otoka) , 
ovaj zakljucak: »]N"onensis uero ecclesia non episcopnm antiqui- 
tus, sed archipraesbyterum sub iurisditione episcopi habnisse 
dignoscitur. Itaque ipse episcopus in qualibet ecclesia ex his 
ecclesiis, quae primis temporibus habuisse episoopos constat, et 
omnibus patet, legitime praeponatur, siue in Scardonitana eccle- 
sia uel S i s c i a n a aut certe in Dalminensi ecclesia, cum sint 
utique omnes populatae et, deo adiuvante, sa- 
cerdotum et plebium cop i am habentes.« Iz ovih 
rijeci vidimo, da se potpuno izjednacuju teritorijibivsih 
biiskupija skradinske, duvanjske i s i s a c k e, dosljedno da su 
oni bili dijelovi jedne iste politicke drzavne cjeline, naime dr- 



i 



1 Da jedna oveca zemlja, koja u IX. vijeku igra znatniju ulogu, 
pace jednom se i za nju kaze da je »regnum« (Braslavov), da takova 
dakle zemlja kroz puna dva vijeka (od 900. do 1091.) i n e v i d e c i u 
svojoj sredini svojih gospodara, ipak njih p r i z n a j e 
nad sobom, to je teorija, koju ja, iskreno da kazem, ne razumijem, a 
narocito onda kad moram da se sjetim, da je to ona ista zemlja, koja 
je tri ustanka podigla protiv svojih jakih franackih gospodara, 
naime knezova Ljudevita (818. — 822.), Ratimira (838.) i u doba bugar- 
skoga kneza Borisa (oko 853.). 



339 



zave hrvatske. Pored toga — a to je vrlo vazno — bile su one i 
naseljene i imale suvelikbroj crkvi i svecenika; 
to vrijedi isto tako za teritorij sisacke, kao i za teritorij skradin- 
ske ili duvanjske bivse biskupije, a znaci, da t a d a, dakle iz- 
medu 900. i 928.. nijesu bili Madzari gospodari 
na teritorij u bivse sisacke biskupije, jer on 
bi u torn slueaju nesumnjivo izgledao isto tako, kao prekodravska 
Panonija, za koju kazu bavarski biskupi vec u julu 900. papi 
Ivanu IX. ovako: »in tota Pannonia, nostra maxima pro- 
vincia, tantum una non appareat ecclesia; prout 
episcopi a nobis destinati, si fateri velint, enarrare possunt, 
quantos dies transierint et totam terrain d, e s o- 
latam viderin t«. 1 Da te rijeci znace, da je S i s a k t a d a 
bio unutar granica drzave hrvatske, zakljucivali 
su vazda svi oni strani naue-enjaci, koji su dosli u priliku, da 
o tome govore : to su Eijemci D ii m m 1 e r, 2 B ii d i n g e r, 3 
G f r o r e r, 4 i H u b e r, 5 te Pus S m i r n o v, 6 Bugarin Dri- 



1 K o s Gradivo II., str. 245. 

2 Diimmler: Alteste Geschichte der Slawen in Dalmatien. 
(Sitzungsberichte XX., 412, nota 1.); on kaze: »Wir ersehcn vielmehr 
aus den Verhandlungen mit dem Bischof von Nona im Jahre 928, dass 
den Croatendainals auch Sissek gehorte, welches ihnen 
wohl bei der Eroberung Slawonies (= zemlja izmedu Save i D unava) 
durch die Ungern. zugefallen war*. 

3 Bu dinger: Osterr. Geschichte bis zum Ausgange des XIII. 
Jahrh. I. Leipzig 1858. str. 368. (»Sie [sc. die Kroaten] nahmen bei dem 
Einriicken der Ungarn, als denselben das Reich der Mahrer wie der 
Pannonischen Slowenen erlag, einen Theil des Gebietes, dieser Letzte- 
Ten mit ihrer Hauptstadt S i s c i a in Besitz, deren zahlreiche Be- 
volkerung wenig spater erwahnt wird (t. j. na spljetskom saboru).* 

4 Gfrorer: Byzant. Geschichten. Vol. II. (Graz 1873): Da die 
zweite Synode in Spalato dem Bischofe Gregor die Wahl liess zwischen 
Skardona, Delminium, Sissek, folgt, dass letztere Stadt (Ja- 
mais — d. h. wie sich unten ergeben wird, urn 928 — so gut als 
Skardona und Delminium unter kroatischer Hoheit 
standt*. Gfrbrera nazivlje P a u 1 e r »genialnim« (genialis Gfrorer — 
Szazadok 1888., 204). 

1 Huber: Geschichte Osterreichs I., 319: »Um 928. erscheint 
jenseits der Kulpa Sissek, die ehemalige Hauptstadt der pannonischen 
Slovenen . . . im Besitze der Kroaten*. 

CMMpHOH-b: OiepiCB MCTopiM xopuaxcKaro rocyflapCTBa (KasaH 1880^ 
str. 51, nota 1.; „CjncaKb mjim CuceKi, bi> IlocaBCKOH IIannonin; acHO bt> 6to 
BpeMji IlaHHoHia Bxo,niija bt> cocTaBT> xopisarcKaio rocy^apcTBa". 



340 



n o v 1 i Srbi Jovanovic i Kovacevic, 2 sve sami odlieni 
universitetski profesori, kojima se ne moze spocitnuti »roman- 
ticizam« i »fantazija«. A kako je Pesty oborio snagu dokaza, sto 
izlazi iz gore navedena mjesta ? Naprosto tako, da je akte spljet- 
skoga sinoda proglasio falsi fikatom s pozivom na prena- 
gljeni sud Lucijev, 3 dok Homan 3 kaze ovako: »Zakljucke 
spljetskoga sinoda od 928. drzi i sam Racki sumnjive vjerodo- 
stojnosti, 4 dok ih Pesty odlucno zabacuje; 5 no ako i prihvatimo 
vjerodostojnost njibovih podataka, iz toga j o s u v i j e k 
ne mozemo da stvorimo kaki dokaz o pri- 
padnosti toga teritorija Hrvatsko j. Iz spisa 
sinodalnih naime proizlazi samo to, da su hrvatskom biskupu 
(Grguru ninskomu), koji je bio lisen biskupske stolice, dopnstili 
Slobodan izbor izmedu tri takova mjesta, koja su nekoc 
bila biskupske rezidencije. Ova su tri grada : Scar- 
dona, Delminium i S i s c i a. P r e m a tome, bio b i n a 
desnoj obali Save lezeci Sisak g. 926. h r v a t s k i 
i naseljen grad. Posto je medutim papa Leo gold. 928. 
toga istoga Grgura, bivsega ninskoga biskupa, kojemu se tude 
dopusti izbor, imenovavsi ga biskupom Hrvata, nazvao glavom 
skradinske crkve, valja nam drzati, da se Sisak nije nalazio u 
osobito naseljenom kraju. Kad bi teritorij izmedu Save i Drave 
bio lirvatski i naseljen, bio bi on radije izabrao Sisak za reziden- 
ciju. To je bio podesniji teren za poznata nastojanja brvatskih 



1 ,3, p a h o b r b : lOacirbie OjiaBJiHe h 3>ii3aiiTiiia iri> X BtK-fe: (C'bmiReKMil L 
Sofija 1909, pag. 414). „Ilo KpaHHefi Mtpt okojio 928 ro/ja CTOJiima 3Toro khh- 
ace r LCTBa, ropo,a, r b Cnceicb, jiejKaniJH iipn Bua^anifl Kyiibi bt> CaBy, Haxtvuuioi 
yxe bt> npe^tjiaxi. xopnaTCicaro rocy^apcTBa." 

2 KoBa^eBiih h JorcanoBiifc: Hcropnja cpncKora Hapo^a, II (Beograd 
1894) str. 116— 1U. 

3 Vjerodostojnost njihovu pokazao sam gore na str. 210 i d. ove 
knjige. Po postanju svouie s ovim su aktima u najtjesnjoj vezi i oni sa- 
lonskih sinoda od 530. i 533. (gl. gore str. 149 i d.). Thall6czy ih 
smatra posve pouzdanim (Got uralom Bosniaban. Arch. 6rt. XXIV. 297 
do 300.) Akte spljetskoga sabora smatraju i Diimmler (o. c. str. 67. n. L), 
Budinger, Gfrbrer, Huber, Smirnov, Drinov i Jovanovic poisve vjerodo- 
stojnima. 

3 H 6 m a n o. c. pg. 36 — 37. 

4 To ne stoji, vec samo stilisticki preradenima, sto je velika 
razlika. Gl. Documenta pg. 97. i R a d knj. 45 pg. 148. 

5 Pesty: Szaz level pg. 60—61. 



341 



biskupa za crkvenom samostalnoscu. Iz te cinjenice, sto je ob- 
novljena crkva skradinska, slijedi, da premda su ga Hrvati 
pravno drzali svojim, de facto kraj od Save do Drave nije bio 
posjed Hrvata. Staru sisacku biskupiju nijesu obnovili Hrvati, 
a samo sumnjive vjerodostojnosti a'kti spljetskoga sinoda spomi- 
nju. da se na to kao na kaki (buduci) zadatak pomisljalo. Sam 
Sisak bio je pogranicni g r a d, koji je spadao 
pod hrvatskoga biskupa, a i teritorij izmedu 
Save i K a p e 1 e smatrao s e u X. vijekukaoda 
p r i p a d a IT r v a t s k o j. Da je u torn krajn biskupska vlast 
bila tek tit u lama, ida krscanstvo tude nije stajalo na cvr- 
Btim nogama, pokazuje osnutak biskupije zagrebacke, koje se 
jurisdikcija potegla i na taj kraj«. 1 Eto, ovako se muci i do- 
misljava Homan, da obori ili bar oslabi rezultat jedne inace 
p o s v e vjerodostojne i s p r a v e, pa se na koncu konca 
ipak nasao prisiljenim, da priznade, da je b a r do »po g r a - 
n i e n o g a« Siska sav teritorij bio hrvatski, 
zadovoljivsi se s ostatkom do Drave. 

Sta se tice teritorij a od Siska na sjever do Drave, zato 
imamo dva indirektna podatka. Prvo je poznato nam 
pis in o nokoga svecenika na wormskoga biskupa Azeka iz go- 
dine 1035., n kojem se kaze, da se k o r u s k i vojvoda Adalberon 
nakanio da podigne protiv njemackoga cara Konrada II. uzda- 
juoi se u pomoc Hrvata (i Slovenaca). 2 Drugi podatak daje 
ugarska stara »kepes« kronika govoreci ovako: »Misit itaqne 
rex Zolomerns Dalmacie, qui sororius Geyse erat, nuncios ad 
regem Salamonem et ducem Geysam, et rogauit eos, ut propria 
persona eorum contra aduersarios suos scilicet Carantanos 
ipsum adiuuarent, qui tunc marchiam Dalmacie occu- 
pauerant. Rex igitur et dux collecto exercitu iuerunt in D a 1 - 
maciam, et ablatam sibi restituerunt integre. Regi ducique 
dona regalia ac preciosa pallacia aurum et argentum multum 
donauit«. 3 Ovo mjesto interpretirao je Pauler stavljajuci ga 
oko g. 1068. ovako: »Obranu drzave i ratove vodili su zajedno 
kralj (Salamon) i berceg (Gejza). Na jugozapadnoj granici bio 



1 Upravo »romantirko« zakljucivanje! 

2 Gl. gore clanak 9., str. 225.-227. ove knjige. 

3 M&tya-s Florian: Fontos 11., 170. gl. o toj kroniki i njenoj 
vjerorlostojnosti za ovo vrijeine gore str. 305. ove knjige. 






34 c 2 



je lirvatski velikas Zvonimir ban triju sjevernih zupa (t. j. Like> 
Krbave i Gacke), koji je nzeo jednu sestru Gejzinn, (Jelenu), za 
zenu. Karantanci navalise na njega. On zatrazi pomoci od Sala- 
mona i Gejze, a Madzari pobjedonosno potjerase neprijatelja 
natrag i za nagradu ponijese sobom kuci zlata, srebra i sknpo- 
cjenih haljina s krznom«. 1 I odista, bndnci da je Salamon via- 
dao kao kralj izmedn 1063. do 1074., nema sumnje, da taj do- 
gadaj pada p r i j e, nego li je Zvonimir postao kraljem, 2 dakle 
ljetopisac mu daje kralj evski naslov prije vremena. Kao 
ban on nam se spominje tek 1070., pa stoga treba vrijeme one 
vojne odrediti izmedu 1070. i 1073. 3 ISTo za nas je najvaznije to, 
da torn podatkn nema prigovora, te da je Zvonimir fakticki ra- 
tovao s Karantancima uz pomoc ngarskn. Kako vidjesmo. ljeto- 
pisac zove onn zemlju, u koju sn Karantanci upali D a 1 m a- 
cijom, sto je nesumnjivo na torn mjestn ekvivalent za Hr- 
vatsku. Pauler drzi (kako se iz njegova razlaganja vidi), da 
je Zvonimir banovao n Lici, Krbavi i Gackoj, to jest u onoj ba- 
novini, kako je spominje jos Konstantin Porf. n X. vijekn r 
dosljedno, da su Karantinci provalili u taj kraj drzave hrvat- 
ske. JSTo to ne moze da bude, naprosto stoga, sto t ad a nije Ka- 
rantanija granicila s Hrvatskom na sjevero-zapadu, nego 
K r a n j s k a, koja tada bjese od nje nezavisna marka. 4 



1 Pauler: A magy. nemzet tort, az Arpadhazi kiralyok alatt.. 
Vol. I. (Bdpst 1893.) str. 150. 

2 S toga ga Klai6 (Slavonija 34.) grijeskom stavlja u g. 1079. 

3 Od 1059. do 1069. bjese ban G o y z o (= Gojko?), a od 1070. do 
1073. Zvonimir. God. 1074. vec je banom Petar. Gl. Klaid: Hrvatski 
bani za narodne dinastije. (Vjesnik kr. zem. arkiva I., 65. — 66.). — Da je 
Zvonimir vec 1070. bio ozenjen Jelenom, dokazuje to, sto s i n njegov Ra- 
dovan g. 1078. fungira kao svjedok (gl. gore str. 270. ove knjige); 
ocito je bio mladid od bar 12 godina. Za taj je rat najvjerojatnija g. 1072. 

4 O torn gl. Feliceti: Steiermark, in Zeitraume vom VIII. — XL 
Jahrh. (Beitrage zur Kunde steierm. GeschichtsQiiellen. X. Graz 1873. 
str. 98—115.). Rack i: Hrvatska prije XII. vijeka. Rad 56, str. 130—132. 
Klaic: Sutla (Kolo »Mat. Hrv.* VI. (1910.) str. 132—133. Wahn- 
schaffe: Das Herzogthum Krirnten und seine Marken im XI. Jalirh. 
Klagenfurt 1878., str. 43. i dalje. Mell: Die historische und territoriale- 
Entwicklung Krains vom X. bis ins XIII. Jahrh. Graz 1888. str. 19. i 
dalje. Hasenohrl: Deutschlands siidostliche Marken im 10., 11. und 
12. Jahrh. (Archiv f. osterr. Geschichte. Vol. 82. Bee 1895. str. 428. i dalje* 
narocito 506—532.) 






343 



Prema tome dakle, Karantanci mogli su provaliti samo negdje 
preko S u 1 1 e, dakle u zemlju izmedu Drave i Save. Time 
Bmo stekli jasan dokaz, da ta zemlja tada nije bila dio 
ugarske drzave, jer da je bila, ne bi trebao Zvonimir da 
trazi pomoci u ugarskoga kralja kao gospodara ove 
z e m 1 j e. O tim argumentima, koje je prvi iznicr Klaic u po- 
lemici s Pestyjem, kaze Homan 1 ovo: »Ova dva podatka, prema 
kojima se g. 1035. karantanski herceg Adalberon oslanjao na hr- 
vatsku pomoc u borbi sa svojim neprijateljima i prema kojima 
je Zvonimir 1079. (bolje reci oko 1072.) pozvao Madzare u 
pomoc protiv Karantanaca, pridonose vrlo malo id'okaza za nje- 
govu (Klaicevii) tvrdnju. Klaic naime iz toga zakljucuje na 
lieposredno susjedstvo izmedn Hrvata i Karantanaca, koje je po 
njegovom misljenju jedino bilo moguce na teritoriju izmedu 
Save i I )rave. Vrijednost toga argumenta obalio 
j e p o zasluzi P e s t y. Ova dva podatka mozemo upotre- 
biti najvise kao negativne dokaze za to, da za- 
padni dio izmedu Save i Drave nije spadao 
medu t e r i t o r i j e, koje s u z a p o s j e 1 i M a d z a r i«. 
Dakle Homan ne pobija ove argumente isticuci, da je to vec 
Pesty ucinio, a konacno kaze, da mu je to samo dokaz, da 
Madzari nijesu naselili inaee n j i h o v zapadni dio zemlje izuiedu 
Save i Drave. Sta Homan s ovim drugim dijelom recenice hoce 
da kaze, nije mi sasvim jasno, no ipak citam iz ovili rijeci 
u z m a k. Svakako je smijesno i misliti, da bi iz onoga teksta 
ugarske kronike slijedilo, da je Zvonimir branio madzar- 
ski teritorij. Glede Pestyjeva »obaljenja« Klaicevih dokaza, 
Btvar stoji tako, da se Pesty na prvi argumenat, to jest na Adal- 
beronovo uzdanje u hrvatsku pomoc (1035.) uopce nijed- 
nom rijeci ne obazire, a za drugi o Zvonimiru pise, da 
ngar&ka kronika »jasno kaze, da su kralj Salamon i herceg Grejza 
posli ii D a 1 m a c i j u i o v u su Zvonimiru natrag predo- 
b i 1 i«, dok je karantanska vojvodina u XI. vijeku »u sebi sa- 
drzavala Kranjs-kn marka i drugo« ; konacno istice, da papa 
Urban III. g. 1186. n jednom svom pismu kaze, da se stajerski 
Pilstajn uz Sutlu nalazi »in marchia IJngarie». 2 Sta se tice pr- 
voga razloga Pestyjeva o Dalmaeiji, to je nesmisao, jer kako re- 



1 Homan: o. c. pg. 35 — 36. 

2 P e s t y Szaz level pg. 62—63. 



344 



kosmo, i kako je svakom jasno, pod tim je imenom kronista ugar 
ski razumijevao drzavu.hrvatsku uopce, a ne njezino 
primorje. Da je Kranjska marka bila sastavni dio vojvodine Iva- 
rantije, ni to ne stoji, kako dokazase Felicetti, Wahnschaffe-, Mel] 
i Hasenohrl. A sta se tice treeega razloga, on datira iz vremena 
p o s 1 i j e 11£)2., kad su Ugarska i Hrvatska vec cinile d r- 
zavnu z a j e d n i c u, pa se ovo mjesto niposto ne moze da 
upotrebi za vrijeme prije 1102., dakle Pestyjevi, odnosno Homa- 
novi razlozi nijesu kadri da obore vrijednost i pouzdanost nave- 
denih podataka. 

All nasu tvrdnju, da zemlja iz^iiedu Drave i Gvozda, prije 
1091. nije bila dio ugarske idirzave, podupirn i neki podaci XI II. 
vijeka. To je u prvom redu isprava kralja Andrije II. od god 
12 IT., 1 cija je vjerodostojnost iznad svake snmnje. U njoj kaze 
kralj : »Cum . . . veniasemus ad Zagrabiensem episcopatum, ac 
monasiterium Zaigrabiense a sancto Ladizlao rege sanctissime re- 
cordacionis, x )re deoessore nostro, oonstructum, qui ter r a m 
S c 1 a u o n i e s i v e b a n a t u m a b errore y&olatrie 
ad e li r i s t i a n i t a t e m convertens, c o r o n e Hunga- 
r i e s u b i u g a v i t, qui eciam in eodem banatu episco- 
patum instituit e t monasterium in honoresan- 
c t i regis Stephanis const mxit, per venerabiles epi- 
scopos dedicari fecifl6e{m.u&«. Iz ovili rijeei jasno slijedi, da je 
utemeljenje crkve zagrebacke utijesnoj i n e r a z r j e s i- 
v o j s v e z i s v o j n o m kralja L a d i s 1 a v a od 1091., kao 
i obratno, da je utemeljenje iste crkve u najtjesnjoj SA T ezi i a okm 
pacijom »S 1 a v o n i j e i 1 i b a n a t a«, to jest zemlje izmedu 
Gvozda i Drave, kako ju je tad a ugarska dvorska kancelarija 
zvala. Eijeci ove isprave dakle krepko su svjedoeanstvo, da so po- 
cetkom XIII. vijeka dobro znalo, kako u Zagrebn, tako i u Ugai- 
skoj, k a (1 i u kakim je prilikama s v. L a d i s 1 a v 
u t e m e 1 j i o b i s k u p i j u z a g re b a c k u. 2 Xa ovaj poda- 
tak, premda ga je Klaic iznio, nijesu se stvarno osvrnnli ni 
Pesty, ni Paiuler, ni Homan. 3 Xo kralj Andrija IT. jos se n 



1 Smieiklas: Codex dipl. III. 147. 

2 Onaj koji toga priznati ne c'e, taj uopce nije pristupan dokazu. 

3 Homan uopce nijednom rijeci, a Pesty (o. c. 58) i Pauler 
(Szazadok 1888., str. 201.) jedino isticu ono subiugavit. Medutim 
pravo znacenje ovoga glagola daje nam kepes kroiiika. kad kaze. 
da je Ladislav »pri(m)us Dalmatian! atque Croatian! sue monarrhie iure 



345 



jednoj ispravi osvrnuo na taj dogadaj. Izdao ju je g. L235., 
skoro pred smrt, a potvrdio je njome darovnice crkve pecujske, 
kao i njene granice. U njoj kaze: »Verum quia paci seu tran- 
quillo ecclesiarum statui invigilare semper congruit regiam 
maiestatem, idcirco alias eciam metas et limites, quibus Zagra- 
biensie ecclesia conmetata est Quinqueecclesiensi ecelesie, a sanc- 
tissimo rege Ladislao progenitore nostro duximus inserendas 
hoc modo: Quoniam ultra Drave fluvium limes seu terminus 
Quinqueecclesiensis ecelesie nondum f uerat stabilitus, cum s a n- 
ctus rex Ladiislaus primus trans iverit Drave 
f 1 u v i u m e t partes s i b i Sclavicas regno p r i- 
m u m occupavit adducto, u b i e t s e d em fun d a v i t 
episcopalem, videlicet Zagrabien^sem, cuius sedis 
dyocesim a sede Quinqueecclesiensi super Lysniclie fluen- 
tem. quod alio nomine Wolko vocatur, terminavit, ab incle per 
Z a w a m descendendo. Quiquid autem Zave concludit fluvius, 
ad ius dyocesanum et iustam decimam Quinqueecclesiensis ecele- 
sie cometafcur, et ab illo fluento Lisniclie totam circuendo P o- 
sogam et ad Quinqueecclesiensem dyocesem regirando rever- 
titur directio ad metam seu terminum super Dravam ex oppo- 
sito fluvii Olma dicto, qui de parte septentrionali in eundem 
Drave fluvium cadens ab occasu solis Quinqueecclesiensem eccle- 
siam a Wesprimiensi ecclesia metaliter dividit et seiungit.« 1 
Iz ovin se rijeci jasno vidi, da je sv. Ladislav I. bio prvi od 
ugarskih vladara, k o j i j e presao D r a v u, s namjerom, 
da svojoj vlasti podvrgne »Slavoniju« ili »banat« po shvacanju 
XTII. vijeka, t. j. teritorij docnijih zupanija: zagrobacke, 
[zngorske], varazdinske, krizevacke (sa svim u njoj se nalazecim 
nekalanjim maliin plemenskim zupama), viroviticke (ne d a - 
n a s n j e, nego stare, to jest samo okolis grada Virovitice), po- 
zeske i djelomicno vukovske, naime s a v k r a j n e k a k o do 
jptodnozja danasnjili s 1 a v o n s k i li plan i n a Pa- 
puka i Dilj gore, dakle bez fstocnoga dijela sredovjecne 



perpetuo subiugauit*, a odmah na to kaze: »auod tainen rex non 
fecit propter cupiditatem, sed quia secundum regalem iusticiam s i b i 
Bompetebat h credit a s«. (Q-l. gore str. 305.). Subiugare 
dakle znaci o b v 1 a d a t i, pod svoju vlast spraviti, a no bas oruzanom 
rukoni u ofenzivnom ratu osvojiti. 

1 S m i c i k 1 a s Codex dipl. III., 445. 



346 



zupanije vukovske i citave srijemske, od kojih je srijemska 
bezuvjetno dosla u vlast Madzara jos u tijeku X. vijeka, a istocni 
(Ho vukovske svakako najkasnije jos pred kraj XL, tako cla se 
pogranicna crta moze otprilike postaviti na hrvatskoj strani 
kod danasnjih mjesta Donji Milioljac, Oraliovica, Caglin i Brod. 1 
Dalje saznajemo, da je Ladislav osnovavsi b i s k u- 
piju zagrebacku ujedno odredio i gran ice 
izmedu nje i pecujske, koja se ocito t e k t a d a prosi- 
rila na teritorij prekodravski stekavsi u njem na zapadu novo 
srediste u Pozegi (s kaptolom sv. Petra), dok je na istoku imala 
vec otprije Vnkovar i Morovic. Granicu spram zagrebacke ci- 
nila je rijecica Easa s k a — S lobostin a — S trug, pritoka 
Save nedaleko k>fiire Gradiske, koja se u ono doba zvala L i s - 
n i c a. ili Ynka, 2 a onda presavsi preko Psunja i Papnka, spu- 
stala se se uz Orahovicu kod Viljeva na Dravu. Dalje nam i ova 
isprava jasno pokazuje, da je ntemeljenje biskupije zagrebacke u 
neposrednoj svezi s »osvojenjem banata ili Slavonije« 
to jest s kraljevom vojnom od 1091. i konacno : obje nam ispra\ 
kralja Andrije pokazujn, da se o p s e g biskupije z a g re- 
b ac k e, kao i z a p a d n i d i o pecujske biskupije 
(zupanija ])«>zeska) pokrivaju s onim nekadanjim 
li r v a t s k i m z e m 1 j i s t e m, sto j e preostalo k r a - 
lju Ladislavunakonnjegova povratka iz li r- 






1 Da je dio srijemske zupanije u doba cara Konstantina u vlasti 
Madzara (dakle oko 948. i 952., ocito poslije smrti Simeona Vel., a za 
slaboga Petra), pokazuju rije^i careve. da »Madzari stanuju izmedu Du- 
nava i Save*, (ol Toopxoi . . . xaxoixouo'. . . . evO-ev jjiaov too Aavo6£ku>:; v.al 
too Idpa itoTapLou. Cap. 42. edit. Bonn. str. 177). Gl. R a c k i u Radu 56. pg. 
75. — 76. — Za vukovsku zupaniju gl. Racki u Radu 56. str. 128. do 
130. God. 1096. svakako je kraj oko s i j e k a dio ugarske drzave, a 
tako i sva zemlja dalje na istok. Granicu izmedu Ugarske i Hrvatske u 
zemlji izmedu Save i Drave daje nam u prvom redu sjeveroistocna 
meda biskupije zagrebacke, kap i granice stare krizevacke i ,p o z e i k e 
zupanije. No zupanija pozeska bjese vec u XIV. vijeku izuzeta iz sre- 
dovjerne Slavonije postavsi kraljicinom apanazom u jednu rukuj 
a u drugu stvarajuci sa banovinom Macvanskom i sa zupanijama vu- 
kovskom, srijemskom, backo-bodroskom i bara.nyskom jednu v o j - 
n i c k u marku protiv Srba. Tako se zgodi da se zupanija pozeska u 
XV. vijeiku racunala u Hungariju, kao i vukovarska i srijemska. 

2 Ovo je pitanje po mom sudu konacno rijesio Szabo: Lijesnica 
(Vjesnik hrv. arheol. dr. N. S. X. (1910.) str. 40—45. 



34? 



vatske vojne zbog provale kumanske i nakon neuspjeha 
kod pape Urbana II., i akcije, sto ju je poveo najkasnije na po- 
cetku 1093. byzantinski car Aleksije. Taj je dakle n o v o s t e- 
eeni teritorij dobio n ugarskoj kraljevskoj kancelariji ime~ 
Slavonija (Sclavonia, totius Sclavonia) (ili Totorszag), a u 
administrativnom smislu naziv »b a n a t u s« odnosno »d u- 
c a t u s«. 

Ovu ispravu kralja Ladislava od 1235. nije nikad nitko ni 
u jedno vrijeme smatrao sumnjivom, a kamo li falsifikatom. To 
je prvi ucinio tek onaj, kojemu je smetala, naime P e s t y. Xje- 
gov se prigovior sastoji jedino n tome, da »nam se ona nije sacu- 
vala it originalu, nego tek u prijepisu somodske opatije (u So- 
modvaru) od godine 1404. «, dakle s pocetkom XV. vijeka. 
S toga ono »prvo prelazenje« preko Drave, kaze on, nema nikake 
vaznosti. ako bismo otale htjeli da izvedemo, da je sve do vremena 
Bv. Ladislava Drava bila granica Ugarske.« 1 P a u 1 e r posao je 
korak dalje, jasno videci, da Pestyjeva subjektivna konjektura i 
golo poricanje ne dokazuje nista ; on je sumnjivost ove isprave 
kralja Ladislava motivirao time, sto je naglasio, da se nalazi »u 
sumnjivom drustvu«, jer »tu pecujsku diplomu poznajemo samo iz 
prepisa somodvarskoga samostana od god. 1404. Daleko bi 
n a s d o v e 1 o r a s p r a v 1 j a n j e toga, da podrobno 
progovorimo o pojedinim ispravama n torn trans- 
sumptu. koje su inace jos dosta emdno skupljene. Dosta da spo- 
menemo, da su pored nekoliko pravih najveci dio- 
kasniji falsifikati iz XIV. vijeka (oko 1343.) , koji 
hoee da osiguraju prava pecujskebiskupije; f alsifikat 
je i ono, sto se kod Endlichera nalazi kao diploma Bele III. ; falsi- 
fikat je, ili barem u najvecoj mjeri iskvarena diploma palatina 
Rado-a od lQffl., a medu falsifikate spadaju i iz- 
razi koji se o id nose na osvojenje Ladislavlje- 
vo«. 2 Uza sve to, sto tude ima toliko falsifikata, Pauler ipak 
smatra vjerodostojnom ispravu kralja Stjepana I. o utemeljenju 
biskupije pecujske (od 1009.), tek dopusta, da je po koji izraz u 
njoj ii doenije vrijeme izmijenjen, pace ou sluzi i ispravom pa- 

1 P e s t y Szaz level str. 58. 

2 Szazadok 1888. str. 200. nota 1. Pauler: Magyar nemzet tortt' 1 - 
iete Vol. II. (1893.) sr. 756—760. 






348 



latina E a d 6 a, jer da joj je »prva polovica vjerodostojna« ; to 
jest: sve one, sto se slaze s Paulerovim licnim osjecajem, ono je n 
ovom zborniku isprava pecujske crkve vjerodostojno, a sve ono, sto 
se protivi njegovim teorijama, zabacuje kao falsificirano. Tako je 
i s AiKJrijinom ispravom <od 1235., ili bolje reci upravo s onim 
»izrazima, kako kaze Pauler, koji se odnose na osvojenje Ladi- 
slavljevo«, dakle bas ono nase gore citirano mjesto. Ipak cudno! 
Komu moze u U garskoj (ne u Hrvatskoj) oko 1343. pasti 
napamet, da f a 1 s i f i c i r a rijeei »ciim sanctus rex Ladislaus 
primus t r a n s i v e r i t Drave fluvium et partes sibi 
Sclavicas regno primum occupavit adducto, ubi etiam sedem 
fundavit episcopalem, videlicet Zagrabiensem«, kad je to isto (tek 
uz neznatnu razliku), vee isti kralj Andrija II. kazao u zagrebac- 
koj ispravi od 1217., koju je napisao isti »magister Ugrinus aulae 
regiae cancellarhis«, 1 t-e se suvise jos nalazilo n tada vee da^^lo 
napisanom ulonrku, koji je oko 1358. usao u stari u gar ski 
»Chronicon pictuin«. St a je time falsifikator iz prve pole XIV. 
vijeka mogao i htio postici ? Zar tada vise nije bilo ljudi, koji bi 
ziiali, da je toboze »Slavonija« odvajkada madzarska zemlja, 
kad bi tome odista tako bilo, pa da stoga kralj Ladislav nije trebao 
1001. tek od I) r a v e zapoceti svojom okupacijom Ilrvatske. 
Ako i uzmemo, da su one rijeei o d i s t a f a 1 s i f i c i r a ne ? zar 
bi se »pravima peeujske crkve« dalo i moglo pomoci jednom tako 
krupnom i nespretnom izmisljotinom, kao da je toboze sv. Ladi- 
slav, ovaj tako dobro poznati kralj vitez u Pecuhn i u pecujskoj 
erkvi, — prvi presao Dravu, da uzme pod svoju vlast 
»Slavoniju« f Zar ne bi ovakova apsurdna i nezgrapna neistina u 



1 Ovo je tim vaznije, sto je kralj Andrija II. prije nego li je dao 
napisati ovu ispravu, »omnia privilegia predicte ecclesie (sc. Zagrabien- 
sis) in medio feciinus deduci et per eancelarium nostrum Vgolinum (!) de 
u e r b o ad uer-bum coram multitudine p e r 1 e g i.« A tada, 
naime 1217., nesumnjivo jos su postojale sve isprave erkve zagrebacke, 
a naroclto fundacionalna kralj a Ladislav a. U ovom prije- 
pisu od 1272. grjeskom je napisano na torn mjestu kancelarovo ime 
«Vgolinus« umjesto »Vgrinus«. Gl. S m i (■ i k 1 a s : Cod. dipl. III., 147—149. 
Da je isti Ugrinus Andrijin kancelar bio od 1230. do 1235. gl. F e j e r- 
pataki: A kiraly kanczellaria az Arpadok koraban. Bdpst. 1885. str. 97. 

2 U pecujskoj katedrali ima moderna slika (triptih) slikara Bartola 
Szekelya u jednoj kapeli, koja prikazuje sv. Ladislava u c"asu kad 
u pratnji nekih velikasa ulazi u ladicu, da prebrodi rijelku: pod slikom 
ima ovaj natpis: »D r a v u m ad V ask am traiecit et C h r o- 



349 



XIV. vijeku pokvarila sve racune falsif ikatorove ? Mislim, da bi 
svako dalje trosenje rijeci u korist vjerodostojnosti navedenih ri- 
jeci ove isprave od 1235., bilo izlisan posao, jer sumnjam, da se 
moze itko objektivan naci, tko bi joj je htio ozbiljno osporiti. 
Rezultate sto smo ih dobili iz ovih isprava, potvrduje jas- 
nim rijeeima i spljetski arcidakon T oma (*j" 1268.). Prije svega 
kaze on, da sn granice drzave hrvatskih kraljeva poslije Stjepana 
I. Drzislava (dakle zapravo u XI. vijeku) bile ove: »Ab oriente 
D e 1 m i n a, nbi fuit ciuitas Dermis, in qua est quedam ecclesia, 
quam beatus Germanus Capuanus episcopus consecrauit, sicut 
scriptum reperitur in ea, 1 ab occidente Carinthia uersud 
mare nsque ad oppidum Stridonis, quod nunc est conf inium 
1 )almatie et Istrie, 2 ab aquilone uero a ripa Danubii 
usque ad mare Dalmaticum cum tota Maronia et Chul- 
mie ducatu«. Na drugom opet mjestu kaze: »Voluerunt etiam 
Clirovatorum reges quasi specialem habere pontif icem, p e t i e- 
runtque ab arcliiepiscopoSipalatensi;et f ecerunt 



atiara Hungarie sociat*. Da li je ovaj natpis starijega po- 
st a i! j a, to jest, da li je u staroj pecujskoj crkvi bila slicna slika 
s o v i m natpisom, toga ne znam, no svakako je taki natpis, s tim 
rijeeima, za XIX. vijek poslije teorija Stjepana Horvatha, Ladislava 
Szalaya i konacno Julija Paulera, koje su vec odavna prodrle u sve skole 
u Ugarskoj pocevsi od pucke, vrlo zagonetau. Svakako natpis pogada 
vrlo dobro, da je Ladislav presao Dravu kod V a s k e, jer ondje je bio 
glavni prelaz iz Ugarske u Hrvatsku kroz sav srednji vijek, kako 
nam to pokazuju kraljevski itinerari (gl. moje itinerara kraljeva do 
1270., Karla I. i Wertnerov Ludovika I. (u Vjesniku kr. zem. arkiva IV. 
i V.), te napose jos Rath: A magyar kiralyok hadjaratai. Gyor 1866 2 
(do 1452). Ono »sociat Croatiam Hungarie* odjekuje vecma 
kao neka drevna pecujska t r a d i c i j a, nego li kao natpis koji bi izisao 
iz glave jednoga modernoga madzarskoga slikara. (Gl. sliku vrlo 
lijepo reproduciranu u 'Magyar nemzet tortenete Vol. II. 
(Bdpst 18%.) redigirao SziUgyi, izmedu str. 166. i 167.). 

1 To je danasnje Duvno ili Zupanjac u Bosni tik granice 
hercegovacke i dalmatinske. German bio je kapuanski biskup 516. — 541. 
dakle u doba istocno-gotskoga vladanja, kad je Delminium jo§ neporu- 
§en stajao prije provala avaro-slovenskih. (Gl. Klaic: Duvanjsko . 
polje. »Kolo Mat. Hrv.« knj. III. (1907.), str. 47—90.). 

2 Izgleda kao da je Toma drzao, da je nekadanji Stridon (rodno 
mjesto sv. Jerolima) stajalo tamo, gdje je sredovjecno i danasnje istar- 
sko mjesto Z d r e n j (S d r e g n a). To je isto dokazivao i Marko M a- 
rulic (*1450. 1 1524.). Gl. o torn Florschutz: Stridon i Zrin (Vjes- 
nik hrv. arheol. drustva. N. S. VI. (1902.) str. 87—98, 226—227. 



350 

episcopum, qui Chroatensis appellabatur posueruntque sedei 
eius in campo, in ecclesia sancte Marie iuxta castrum Tinieng 
Hie mult as oiptinuit parochias habuitque pr 
dia et p os s ess i o n e s per totum pene re gnu 
C h r o a t i e, quia regalis erat episcopus et regis curiam seque- 
batur ; eratque unus ex principibus aule et sua iurisdictio 
usque ad Drauum fluvium extend ebatur. Ecclesia 
nempe metropolis (Spalatensis), has sibi uoluit parochias retinere: 
comitatum Cetine, C 1 e u n e, Clisse, Massarum, Almisium et 
C o r b a u i a m , et ultra Alpes Ferreas usque ad 
confinia Zagrabie totamque Maroniam«. 1 Iz ovih se rijeci 
vidi, da je Toma po nekom starij em izvoru znao, da se ne- 
koc drzava Hrvatska sterala »sve do obala Dunava« ; ove rijeci 
ipak se ne mogu doslovno uzeti, to jest granica nije bila bas 
sam Dunav, nego negdje blizu. 2 Svakako znace, da je Toma tra- 
zio granicu daleko preko Saveu pravcu prema obali du- 
navskoj, a vazno je, da su inace sve ostale granice, kako ih on daje, 
naime na zapad do Istre i Koruske, na istok do Duvna, koje je 
sve do XIV. vijeka bilo dio drzave hrvatske, te na jugoistok sve 
do Huma , naime do Neretve, posve ispravne. S ovim 
-oznacenjem sjeverne granice u vezi je i ono, sto Toma kaze za 
spljetsku nadbiskupiju i kninsku biskupiju; prvoj on pridjeljuje 
uz Krbavu, koja se sirila upravo sve do Gvozda, jos i sav kraj 
»preko Gvozda sve do Zagreb a«, to jest onaj kraj, ko- 
jem bjese nekoc srediste Sisak. Ove nam rijeci tumace i zakljucak 
spljetskoga sabora od 928., u kojem se pored Skradina navodi iz- 
rijekom Delminium i Sisak. Delminium bila je tada razvaljena 
rimska varos, no nedaleko od nje spominje se H 1 i v n o (Cleuna), 
koje bjese jos 892. srediste jedne hrvatske zupanije. Vise je nego 
samo vjerojatno, da se u njoj nalazio i Delminium, ili danasnje 
Duvno. 3 Tude je tek 1330. obnovljena bLskupija, kao sufragan 



1 T h o m a edit. Racki pg. 40—41, 45. 

2 Mozda mu je ovdje bila pred ocima isprava Trpimirova s onom 
stavkom »Quae (sc. mater ecclesia Spalatensis) est metropolis 
usque ripam Danubii et pene per totum regnum Chroato- 
rum« (gl. str. 193. ove knjige). Poznato nam je, da je Toma smatrao 
ovoga Trpimira kraljem poslije Drzislava oko 990. (gl. gore str. 191. 
ove iknjige). 

3 U Mutimirovoj listini od 892. fungira kao svjedok: »Zelimiro 
-iupano Oleunae. (Gl. gore str. 196. ove knjige). 



351 



spljetski, to jest, ona je tada izlucena iz teritorija spljetske nad- 
biskupije. Od »parokije« (areidakonata ?) spljetske crkve zvane 
»('orbavia« 7 obrazovana je opet na spljetskom sinodu g. ll<Sr>. 
biskupija Krbavska, dok je onaj kraj »od Gvozda do 
Zagreba« usao jos 1094. u opseg biskupije zagrebacke. 
Kninska biskupija osnovana je oko g. 1070. 1 Na spljetskom si- 
nodu od 1185. kaze se za nju, da ima pored svoga sjedista u 
Kniiiu jos i »has parochias: Tenin campum, Verchreka, Pset«, 
to jest Kninsko ili Kosovsko polje, Vrliku i Pset. 2 Iz isprava XV. 
vijeka vidi se, da je tada biskupija kninska obuhvatala ove arci- 
dakonate: hrvatski (Chroatensis ili kninski), vrlicki, liumski i 
lapacki, a pored toga jos je biskup imao u posjedu grad C a z i n. 3 
Iz ovoga se vidi, da se kninska biskupija (zacijelo jos od svoga 
postanka) sirila istocno od teritorija spljetske nadbiskupije, te 
da je sezala sve do Bihaca i jos preko line bar do Cazina, 
gdje se ona od utemeljenja biskupije zagrebacke sastajala s njo- 
me, a kako je u zagrebacku biskupiju usao i sav kraj u danasnjem 
banjaluckom okruzju sve do Save i Usore, nije nimalo nevjero- 
jatno. da je i ovaj prije 1094. pripadao kninskoj biskupiji, koja se 
odavle dalje, prema svjedocanstvu Tome arcidakona, sirila na 



1 Gl. Jelic: Duvanjski sabor. (Vjesnik hrv. arheol. dr. N. S. 
Vol. X. (1909), str. 143 — 144). Iz gore navedenih rijeci Tominih: 
»Voluerunt etiam Chroatorum reges quasi specialem habere pon- 
tificem, petieruntque ab archiepiscopo Spalatino*, 
moramo zakljuciti. da je prije osnutka kninske biskupije njezin te- 
ritorij pripadao s p 1 j e t s k o j c r k v i, te da ga je ona odstupila za 
novu biskupiju na raolbu i zelju hrvatskih kraljeva, dasto, u prvom 
redu na molbu Petra K r e s i m i r a IV. (1057. — 1073.), za cijega je 
vladanja i obrazovana kninska biskupija. 

2 Smiciklaso. c. II., 193. Tada je iinala Spljetska nadbisku- 
pija ove »parohije«: »Clissam, Scale (?), Zminam (*?), Zettinam, to tarn 
€ 1 e u n a m, totum Massarum et totum Dol usque ad Vrullam«, a Krbav- 
ska : sedem suam in Corbaua et habeat has parochias: Corbauam, me- 
dietatem Lice (drugu polu imala je n i n s k a biskupija), Novigrad (To- 
dorovo), Dresnic et Modrusam (na sjevernom sklonu Kapele 
ili Gvozda). 

3 Gl. Farlati 111. sacr. IV., 296—297. Castrum Gazi, to je Cazin, 
koji je vlasnistvo kninskoga biskupa jos 1533. (Gl. Si si c: Hrvatski sa- 
borski spisi Vol. I. (Zagreb 1912.), str. 320.) Parochia Pset zacijelo je 
usla u humski arhidakonat, ako nije bila sama posebni. Pset se sirio u 
dvije cesti (vedu i manju) s obje strane Grmec-planine, oko Petrovca. 
Hum se nalazio nedaleko Bihada na Uni. 



3~)2 



sjever sve do Drave, obuhvatajuci jos i danasnju varazdinsku zu- 
paniju. Prema tome dakle, kralj je Ladislav sastavio teritorij 
biskupije zagrebacke stranom od bivsih dijelova spljetske nad- 
biskupije (na zapadu, dalje od Modrusa i Shinja) a stranom od 
dijelova kninske biskupije (na istoku i sjeverno od Zagreba) ; 
osim toga pridijelio je i i)ecujskoj biskupiji kraj oko Pozege, 
koji je prije toga zacijelo takoder bio u biskupiji kninskoj. 

No podacima Tominim prigovorise Pauler i Homan. P a u- 
ler (kako vidjesmo) istice samo ono mjesto, gdje arcidakon 
govori o jurisdikciji kninskoga biskupa do Drave, pa kaze: »Ali 
arcidakon se ondje gdje ne govori o svome vremenu i gdje ne go- 
vori osvojoj crkvi (spljetskoj), rado buni«, pa stoga one 
njegove rijeci jedino znace: »da je novi hrvatski biskup p o k u- 
s a o, da rasiri vlast svoju na susjedni slavenski teritorij, koji 
je bio bez biskupa, 1 ali da nije uspio u torn nastojanju, 2 
niti se moze ikaki vladalacki cin hrvatskih kraljeva nad ovim 
kraj em (preko Gvozda) ustanoviti.« 3 Ko Pauler ipak sve ono, sto 
god inace arcidakon Toma pripovijeda o osvojenju Hrvat- 
ske (kao takovom), prima kao posve istinito; u torn on ne 
prigovara Tomi nista, premda je njegovo pripovijedanje u 
opreci i sa s t a r i j i m kazivanjem ugarskih izvora i premda 
»ne govori o svome vremenu«. Isto tako i o tome, da Toma go- 
vori i osvojoj spljetskoj crkvi, kako se i ona nekoc 
sirila sve do Zagreba, Pauler suti ; konacno je i kninska bi- 
skupija bila sufragan spljetske nadbiskupije. Tako stojimo 
dakle pred alternativom, komu da vise vjerujemo, da li piscu iz 
XIII. vijeka, dakle iz vremena, kad je kninska biskupija jos op- 
stojala, a s njome i njezin arkiv, ili domisljanju pisca iz XIX. 
vijeka, kojega se pripovijedanje o vojni Ladislavljevoj inace te- 
melji poglavito na Tominu kazivanju, a iz kojega on iskljucuje, 
kao »zabunu«, da je vojna zapocela n a D r a v i. Homan se 
opet domislja ovako: »Kamo je pripadao u X. i XL vij<'ku 
onaj zapadni goroviti kraj ove zemljice (ez orszagocska), sto 
cini danas Hrvatsku na podnozju Kapele, a nekoc bio s t a r a Sla- 



1 Od kud to Pauler zna? Toma upravo protivno kaze. 

2 Ovo o neuspjelom nastojanju kninskoga biskupa (bez ikaka 
i trarika u izvorima) prava je romantika i plod bujne fantazije u sluzbi 
vec unaprijed stvorenih misljenja. 

3 »Szd zadok* 1888., str. 201. 



353 



Fonija \ P o z i t i v n i h podataka nemamo n i k a k o v i h. 
Osim biljeske ucenoga spljetskoga arcidakuna iz XIII. stoljeca 
— k o 3 a zavreduje m a 1 o vjere — ne kaze n i j e d a n 
suvremeni ili tome vremenu bliski izvor, da ona 
pripada Hrvatskoj. I on razlikuje — govoreci o historiji njezina 
oevojenja — pokorenje zemlje izmedu Drave i Save od poko- 
renja prekokapelskoga dijela. Xo dok drzi, da je teritorij izmedn 
Drave i Gvozda zaposjednut bez oruzane sile. dotle je po njemu 
Hrvatska preko Gvozda razvila snazan otpor. Drugi pisci ni- 
kad nijesn smatrali onaj kraj pripadajucim dijelom Hrvatske. 
Svaki g r e k i pisac razlikuje Dalmaciju od Panonije. koje 
je jedan dio bila Savia te se prostirala izmedu Save i Drave. Po 
areidakonu Tomi prostirala se jurisdikcija kninske biskupije do 
Drave. Kako jeonda moguce, da tecajem cita- 
v o g a XII. i XIII. vijeka nije ona imala nikakove 
pa mice sa zagrebackom crkvom? Spljetski nad- 
biskup bio bi za cijelo nastojao da prosiri jurisdikcijn svoju i na 
taj kraj kad bi imao ma ikaki pravni temelj«. 1 Xe smatram za 
nuzno, da na ove puste rijeei i hipoteze bez ikakova temelja ista 
odgovorim, jer onaj koji priznaje, da »nema nikakovih pozitivnih 
podataka« o pripadnosti sredovjecne Slavonije (naime Ugarskoj), 
koji mijesa rimsku Panoniju i Dalmaciju, i iz toga, sto pisci 
od II. do VI. vijeka po Kristu razlikuju obje r i m s k e provin- 
cije. hoce da iznudi nekih konzekvencija za X. i XI. vijek, pa se 
konacno cudi, sto nema podataka o toboznjim procesima izmedu 
spljetske nadbiskupije i zagrebacke biskupije za nepravedno joj 
oteti teritorij, — kao da se to i moglo zgoditi bez papine privole, 
nadbiskupije ostrogonske a poslije kalocke, te konacno i same 
crkve zagrebacke, ne obaziruci sejos inasamogakralj a — 
taki pisac i ne zasluzuje drugi postupak. 

Hz ove dokaze, da je sredovjecna Slavonija bila dio Hr- 
vatske, imamo jos nekih drugih indirektnih, na koje je djelo- 
micno vec i Klaic upozorio. Poznato je, da Koloman i njegovi 
nasljednici kroz citav XII. vijek nijesu dirali u onu drzavnu or- 
ganizaciju, kako su je zatekli u Hrvatskoj 1102., sta vise, kad 
god im je to mozno bilo, odasiljali su u nju svoje sinove ili bracu 



1 H 6 m a n o. c. 34 — 35. Tude je Homan ocito zaboravio Sto je gore 
kazao (g\. str. 340.— 341. ove knjige.). 

Dr. Ferdo Sisid: Prirucnik izvora 1. 23 



354 



s naslovom hercega (dux), koju su cast poznavali u Hrvatskoj jos 
uX.i XL vijeku, 1 a kad nije, onda bi upravu prepustali banovima 
(banns), koja je cast takoder star a hrvatska institucija bar iz X, 
vijeka. 2 Prema tome jasno je, da su Arpadovici ne sarno pridrzali 
bansku cast kao takovu, vec joj i ostavili svu onu kompetenciju. 
koju je imala u doba hrvatskih narodnili kraljeva. Od toga nas 
sada zanima samo zemljisni opseg banske kompetencije. 
i to narocito u XII. vijeku, naime u doba, kad Arpadovici poradi 
ratova s Byzantom i Venecijom nijesu imali jos kad, da veeu 
paznju posvete Hrvatskoj i Dalmaciji, pa je nesumnjivo osta- 
vise onako, kako je primise od Kolomana. 3 Prvi ban XII. vijeka, 
za koga znamo poimence, bio je U g r a, koji je vodio vojsku i bro- 
dovlje na otok Rab g. 1107. Poslije njega spominje nam se 
K 1 e d i n kao ban, gdje vodi boj s Mlecanima pod Zadrom 29. 
juna 1116. Xo za nase razmatranje mnogo je vazniji ban A 1 e- 
ksije, koji je izmedu 1120. i 1130. darovao kaptolu zagrebac- 
kom »predium quoddam Toplissa nomine (= Varazdinske 
top lice) cum oimnibus sibi pertinentiis«, 4 dok je g. 1163. ban 
Bjelos na svom sudu dosudio zagrebackom biskupu 
Bernardu sumu Dubravu, koju je crkvi zagrebackoj dao kralj 
Ladislav, ali joj je ote somodski zupan Xikola. 5 God. 1144. dati- 
raju Spljecani jednu ispravu ovako: »Temporibus autem reg- 
nante Geyza IJngarie rege, atque B e 1 1 o s i (= Bjelos) b a n i, 
in ciuitate nostra Spalatina sedem beati Domnii regente Gaudius 
archiepiscopus, comitatu vero obtinente Cernecha prior«, 6 a 






1 Gl. gore kod natpisa »Dirzisclu ducem magnum* prije g« 
970 (str. 126) ; god. 1066. izdaje Petar Kresimir neku listinu »lau- 
dacione nostri ducis Stephani*, koji se opet spominje 1078. kao 
»olim illustris dux Chroatorum* (R a c k i Doc. 66, 119.). I kod Arpado- 
vida jasno vidimo ved u XL vijeku, da su se clanovi kraljevskoga roda, 
dakle princevi, redovito zvali dux — herceg. 

2 Gl. Klaic Porieklo banske casti u Hrvata. (Vjesnik kr. zem, 
arkiva I (1899.) str. 21—26. Rijec i cast b a n a preuzeli su docnije Ma- 
dzari od Hrvata (u XIII. vijeku i kasnije do XVI.). 

3 Za banove XII. vijeka gl. Klaid: Hrvatski bani za Arpadovica 
(Vjesnik kr. zem. arkiva I (1899.), str. 129—138, 231—243. Wertner: 
Az Arpadkori banok. Szazadok 1909. pg. 378—415. 

4 Smiciklas Cod. dipl. II, 177. 

5 o. c. pg. 97—98. 

6 o. c. pg. 54 — 55. 



355 



1164. opet: »Temporibus itaque domini Stepliani regis Ungarie, 
iilii Geyee regis, et A m p u d i i eius ban i«. 1 U istoj ovoj is- 
pravi od 1164. kaze spljetski nadbiskup Petar, da je u nekoj 
p r a v d i »abbatissa beati Thome (samostana u B e 1 g r a d u) 
taliter respondebat : ab antiquo tempore illam terrain possidemus, 
et ante Albeusum (= Bjelos), qui tunc temporis in loco b a n i 
€rat, ratione una nobiscum habuimus (sc. cum G-la- 
mozanis), ac predictus Albeus visa ratione p r i s t o 1 d u m 
nobis Bogdanizum dedit«. I 1158. spominje se u spljetskoj 
ispravi »in presentia Luce archiepiscopi et A r p e b a n i et 
aliorum principum, 2 a 1167. u sibenickoj kao svjedok : »Ego 
Ompudinus comes pallatinns atque b a n u s. 3 Svi ovi bani, kako 
vidjesmo, nemaju pridjeva; prvi je Dionizije, za koga se kaze 
1183. : »illustrissimus vir Dalmacie et Chroatie banus«, 
i da je »de consilio et iudicio cunctorum iupanorum Sclavo- 
nic (=-- Hrvatske) , qui presentes erant per inuiolabilem sen- 
tentiam adiudicavit«, da dvorac u Brdu pripada samostanu sv. 
Krsevana u Z a d r u. 4 Jos prije toga, 1181. bio je ban Dionizije 
advokat crkve zagrebacke u parnici poradi sume Dubrave (dato 
advocato b a n o Dionizio). 5 On je dakle prvi ban Dalmacije i Hr- 
vatske, koji vrsi isto tako vlast svoju u Zagrebu kao i u Zadru, 
pa tako nam je jasno i odreden djelokrug njegove kompetencije, 
ili o p s e g njegove banovine. Isto tako vidimo i kod pecujskoga 
biskupa Kalana (od plemena Bar Kalan), koji nosi 1193. na- 
slov »totam Dalmatiam atque Chroatiam nobiliter procurante^, 
ili »totius Dalmatie atque Chroatie gubernator«, 6 sto je kralj An- 
drija II. g. 1209. interpretirao ovako : »tempore . . . Kalani bani 
tarn in Dalmacia, quam in Croacia«. 7 Kalan je izdao z a g r e- 
backomu biskupu Dominiku ispravu, kojom mu je dopitao 
<le>etinu ziveza i vina u K r a p i n i, Okie u i P o d g o r j u. s 



1 o. c. pg. 99. 

2 o. c. pg. 87. 

3 o. c. pg. 116. 

* o. c. pg. 184—186. 

5 o. c. pg. 176—178. 

6 o. c. pg. 259, 263, 265. Upravljao je zemljom umjesto malodobnoga 
hercega (dux) Emerika. 

7 o. c. vol. III. pg. 84—85. 

8 o. c. vol. II. pg. 259—260. 



356 



Kako je poznato 1198. do 1203. bio je pozniji kralj Andrija II. 
berceg u Hrvatskoj, ili kako je 1213. sam kazao, »dum dux fuimns. 
ultra Drava [m] «, a s naslovom »d e i g r a c i a Dalma- 
c i e, C r o a t i e (a poslije osvoj enj a Huma jos i) Hulmeque- 
dux. 1 I njegovo se vladanje (dominium) sirilo od D r a v e do 
Xeretve, te od mora do Vrbasa i Usore. Kako vidjesmo, k r o z 
s a v XII. v i j e k, v 1 a s t j e b a n s k a zapocinjala k o d 
Drave, sto z n a c i, d a j e i sredovjecna Slavonija 
pod nju spadala. Samo ime Slavonija jos nije u XII. vi 
jeku u porabi, sto je vrlo vazno, jer znaci, da su kralj evi poslije- 
Kolomana pridrzali kroz citavo XII. stoljeoe z a 
h r v a t s k u z e m 1 j u o n a j n a z i v, k o j i su z a t e k 1 i, 
naime »D a 1 m a t i a et C h r o a t i a«. Tek 1215. spominje se 
Ivan kao prvi ban »S c 1 a v o n i e«, 2 a 1225. prvi puta dva bana :. 
»A 1 a d a r t o t i u s S c 1 a v o n i e b a n u s« i »W onic d e- 
maritimis b a n u s«. 3 Sada dakle nastaje tek promjena, kad 
je teritorij nekadanje hrvatske drzave administrativno razdije- 
ljen u dvije banije, sto je poslije za Bele IV. (poslije 1241.) po- 
stalo pravilo, te se u giavnom zadrzalo do Mohaca (1526.). Jedan 
je bio ban »totius Sclavonie«, a drugi »Dalmatie et Chroacie« ; 
teritorij prvoga bana nosi od tada stalno naslov »r e g n u m 
Sclavonie«, a drugoga »regnum Dalmatie et Chroacie«, sto 
se po vremenu, najprije u banskoj tituli zdruzilo u »regna 
(naime dva administrativna teritorij a) Dalmatiae, Chroaciae et 
Selavoniae«, te preslo na sabore, kad se ovi udruzise (u XVI. vi- 
jeku) u jedan. Uza sve to kraljevi nijesu uzeli jos i naslov »kralja 
Slavonije«, a zna se, da su bas Arpadovci vrlo rado uzimali na- 
slove. Klaic kaze sasvim ispravno, da su to ucinili stoga, »jer su 
Slavoniju nedvojbeno i dalje smatrali za sastavni dio hrvat- 
skoga kraljevstva«, 4 ili da to isto kazem i drugim rijecima, oni su 
znali, da je pojam i teritorij Slavonije vecsadrzanu naslovu 

1 njemu gl. Klai6 Slavonija str. 4 — 7. Klai<5: hercegu An- 
driji. Rad knj. 136. (Zagreb 1898.). 

2 Smiciklas Cod. dipl. III. 139. 

3 o. c. III. 247, 248; god. 1226. bani Valeginnus i Salamon o. c. III. 
pg. 259. 

4 Klaic Povijest Hrvata I (Zagreb 1899.), str. 281. Uopce zar bi 
sredovjecna Slavonija ikad dobila naslov »regnum«, kovala s v o j e 
n o v c e s natpisom »moneta ducis (ili regis) per Sclavoniam* u Zagrebu 
i Pakracu, imala svoj grb, svoj sabor i svoga bana, da je zapravo dio' 



357 



Damatiae et Croatia e. Xaslov »rex Sclavoniae« prvi je tek 
vzeo Ferdinand L, i to godine 1529. i dalje, 1 a onda i njegovi 
nasljednici sve do danas. On je bez snmnje time htio u doba 
borba s protukraljem Ivanom Zapoljskim, koj je bas u Slavoniji 
(in regno Selavonie) imao jaku stranku, da vidljivo pokaze svoje 
zakonito pravo i vlast. 



ugarskoga teritorija. Ima li tome igdje i u koje vrijeme analogije? 
Zar se to ne opire naprosto zdravom instinktu i razumu. Ima medutim i 
u XII. vijeku spomen na Slavoniju, i to u onom spisu, sto su ga iz 
Ugarske poslali oko g. 1186. u Paris prigodom druge zenidbe kralja 
Bele III. (Forster: III. Bela enilekezete, Bdpst 1900. pg. 139.— 140.) 
•Smiciklas Codex II, 133 — 134. ne samo da je naprosto prestampao 
rdavi tekst Fejera (II. 217), odnosno Kukuljevica Codex dipl. 
II, 91. s neispravnom godinom 1173. — 1176., vec" je dodao ovu posve ne- 
umjesnu biljesku, koja dokazuje nepoznavanje stvari: »Biljeska nepo- 
uzdana i glede dobe. i glede podataka* (!). U torn se spisu kaze: »In 
regno Bele regis Ungarie sunt he terre: »Ungaria caput regni, Cro- 
atia, Dalmatia et Kama*, a onda se medu prihode kraljeve ubraja: 
»h a b e t (sc. rex) de duce Selavonie per annum X mille marcas*. 
Ocito je, da je tude pojam Sclavonia identican s gore recenim »Cro- 
atia et Dalmatia*, dakle se tude pisac ovoga spisa sluzi izrazom 
Sclavonia kao kralj Ladislav u pismu svome na opata montecassin- 
skoga (od 1091). Gl. i naslove byzantinskih upravitelja u Hrvatskoj 
izmedu g. 1167 — 1170. Tako 1171.: »Sub tempore magnifici imperatoris 
nostri Manuelis, in civitate nostra Spalatina et in to to regno D a 1- 
macie et Chroacie imperante Constantino sebasto*; 
1178.: »al tempo di Emanuele magnifico et piissimo imperatore (R o- 
gerio) duce di Spalato et in tutto fregno di Croatia et 
Dalmatia il filocale et arcivescovo Reniero*; 1180.: »regnante do- 
mino nostro Manuele sanctissimo imperatore et in ducatu D a 1- 
matie et Croacie existente domino R o g e r i o Sclavone 
duca«. (Gl. Smiciklas: Cod. dipl. II, 131, 156, 166). To je i opet 
.jasan dokaz, da je izraz Slavonija tek izraz za Hrvatsku i Dal- 
maciju zajedno. (Gl. K 1 a i c Regnum Croatiae et Dalmatiae. U 
»Vjesniku kr. zem. arkiva XIII. (1911.), 114—127.). Ima i podatak u 
kojem se sredovjecna Slavonija nazivlje Hrvatskom. 
Smiciklas: Cod. vol. X 24-26, 32—34. 

1 Si sic: Hrvatski saborski spisi. Vol. I. pg. 195 (drugi put 1530., 
pg. 229.). Fejer dao je u svom Cod. dipl. IV, p. 1., str. 417. Beli IV. u 
ispravi od 26. nov. 1246. naslov »rex Hung., Dalm., Croat., Selavonie, 
-Servie etc.* (a po njemu Kukuiljevic u >Jura regni I. 673), no to je 
bilo pogrjeino citanje za R a m e, kako je po sac"uvanom prijepisu He- 
venesijevu (odatle je Fej6r uzeo isPravu) opazio vec" P a u 1 e r 
Wi>>enschaftliche Mitt, aus Bosnien II. (1894.) str. 159. n. 2., a i S m i- 
•cikla s (odnosno Sufflay) korektno procitao (Cod. dipl. IV., I, pg. 305.). 



358 



Dok se Pesty i Pauler i ne obazrijese na Klaioev argumenat 
o banovima, Ho man je pokusao, da ga oislabi ovim rijecimar 
»Klaic polaze veliku vaznost, da je stara Slavonija pripadala u 
XII. i XIII. vijeb Hrvatskoj kao i na to, da su za Arpadovaca 
imale zajednickoga upravitelja u hrvatsko-slavonsko-dalmatin- 
skom ( !) banu. Ovo svoje mnijenje potkrepljuje podaciima iz 
isprava i izvodi iz njih, da je Slavonija u X. i XL stoljecu 
takoder pripadala Hrvatskoj. Xitko nije nikad nijekao, da su 
Slavonija i Hrvatska kroz citavo vrijeme Arpadovaca bile pod 
zajednickom upravom, pace drzim vrlo vjerojatnim, da je v e c 
Ladislav povjerio A 1 m o s u, gospodaru H r v a t- 
s k e ( ! Horvatorszag nrat) upravn Slavonije«. 1 Ovim 
rijecima ne samo da Iioman nije nista dokazao, A-ec je i dodao 
jedno misljenje, koje nopce ne stoji. Xakon svoga povratka iz 
Hrvatske na glas o provali Kumana, L a d i s 1 a v 1 j e v a s e- 
okupacija oeito stegnula samo na ze ml judo 
b 1 i z u G v o z d a, kako smo vec vidjeli, a jos cemo nesto nize i 
opet jasno pokazati, kad budemo oznacili granice biskupije zagre- 
baoke. Homan bi pametnije uradio, da je odgovorio na pitanje r 
zasto su banovi bili u isti cas upravitelji u Zagrebu i u Za- 
dru. U ostalom Almos je imao (1092.) u Slavoniji naslov »rex«. 

Kazivali smo, da Homan tvrdi, da nijedan pisac osim Tome 
ne spominje Drave kao granice izmedu Ugarske i Hrvatske 
u doba kralja Ladislava. Pa ipak ima taki pisac. Oko g. 1200. 
napisao je neki svecenik, Poljak po rodu, koji je tada zivio u 
Ugarskoj, neku kroniku, koja se obicno nazivlje »u g a r s k o- 
poljskom«. 2 V glavi trecoj, u kojoj govori o pobjedama 
»Atylae regis« 7 pise ovako: »Totum autem mundum peragrare 
volens et romanum imperium sibi usurpare cupiens, Romam 
exercitum suum movit et armatus feroci animo procedebat. Cui 
in prima statione nocturni sui, cum in cubiculo dormiret per 
visum angelus sanctus apparuit dicens: »Praecepit tibi dominus 
Deus Jesus Christus, ut cum ferocitate tua civitatem sanctam 
Romam, ubi apostolorum meorum corpora quiescunt, nee in- 
troeas, nee attemptare audeas, sed revertere et meum electum 

1 H 6 m a n o. c. 38 — 39. 

2 Gl. o njemu Kaindl: Studien III. IV. (Archiv f. ost. Gesch. 
82, pg. 587 i dalje). Domanovszky: A pozsonyi kronika (iz Szaza- 
doka 1905.) str. 51 — 54., ne drzi mnogo do te kronike; mede je u XIV. v. 



359 



regem Casimirum, qui in S c 1 a v o n i a e e t 
Chrwatiae partibus toto cordis ac mentis affectu fideliter 
in saeculo servivit, in eis, qui ipsum tradendo turpiter occiderunt, 
ulciscere, quia dixerunt: nunquam rex erit super nos, sed nos 
ipsi regnabimus; generationem autem tuam post te in humilitate 
Romam visitare et coronam perpetuam habere f aciam . . . Movit 
autem inde se (Atyla rex) et exercitus suos, et pertransivit 
Alpes Carinthiae et venit in terminos Chrwa- 
tiae e t S c 1 a v o n i a e inter f 1 u v i o s S a v a m e t 
D r a v a m ; ibique occurrerunt ei principes Chrwatiae et 
Sclavoniae et direxerunt acies et refulsit sol in clypeos aureos et 
resplenduerunt montes ab eis, et fecerunt conflictum magnum 
octo diebus. Tradidit autem eos Deus in manus Aquilae regis, 
propter regem eorum Casimirum, quern tradiderunt et turpiter 
occiderunt: caesi sunt autem Sclavi et Chrwati, alii fugerunt, 
alii in captivitatem ducti sunt«. Potom pripovijeda ljetopisac, 
kako se Atyla ozenio Hrvaticom i »post haec autem uxor eius 
peperit filium, cui imposuit nomen Columan, qui accepit uxo- 
rem de Chroatia. Cum autem senuisset Aquila ( !) famosus victor 
terrarum, congregatis cunctis principibus et magna tibus terrae 
tradidit regnum in manus fiiii sui Columanni et mortuus est«.' 
Ova inace mutna vijest, koja se pa mom misljenju odnosi na pri- 
jeku smrt kralja Zvonimira, 2 u jezgri svojoj ipak pokazuje, 
da je ljetopisac htio da dovede u tijesnu vezu umorstvo hrvat- 
skoga kralja, okupaciju Hrvatske i kralja Kolomana, kao 
bastinika onoga, koji je prije njega usao s vojskom u Hrvatsku. 
Xo za sada je najvaznije, da se oko 1200., (makar i 1350.), dakle 
kakih sedamdesetak i vise godina prije Tome arcidakona, nasao u 
Ugarskoj jedan pisac. koji je napisao, da se »Chrovatia et 
Sclavonia« nalazi »inter fluvios Savam et Dravam«. Zar bi netko 
mogao operirati s takim geografskim pojmomu doba, 

1 Bielowski Monumenta Poloniae historica. Vol. I. Lavov 
1864. pg. 496—497. (Ima i Endlicher: Mon. Arpad. pg. 6^—64.). 

2 S i s i c smrti hrv. kralja Zvonimira (Vjesnik hrv. arheol. dr. 
VIII. (1905.) str. 8—9 i 27—28. torn g\. i u trecem dijelu ove knjige 
>Pisci< (0 smrti kralja Zvonimira). Karacsonyi drzi, da je ta vi- 
jest iz XIV. vijeka i da se odnosi na toboznju prijeku smrt kralja 
Petra Kresimira IV. (Szazadok 1912. 28 — 29), ali to je misljenje sasvim 
neumjesno. Ako ima vijest ove kronike ikake historijske jezgre, moze 
se odnositi samo na kralja Dmitra Zvonimira, Ladislava i Kolomana. 



360 



kad se upravo jos moralo znati, da je zemlja izmedu Save i Draw 
dio Ugarske? Zar ne kazu u torn obziru anonimni ljetopisac isto 
£to i listine kralja Andrije II. od 1217. i 1235., te konacno Toma 
arcidakon. Zar da su sve to samo »zablude«, ucinjene jos u XIII 
vijeku u korist hrvatskoga stanovista, koje je tek u XIX. vijeku 
naislo na protivnost nekih modernih madzarskih historika. 

Preostaje nam, da jos samo nesto kazemo. I Pesty i Pauler 
i Thalloczy i Homan jednoglasno isticu i naglasuju, da nema 
traga i s p r a v a m a o vlasti hrvatskih vladara u zemlji izmedu 
Drave i Save, a to im je i najjaei argumenat protiv hrvatskoga 
stanovista. Ali za dobroga poznavaca isprava iz vremena hrvat 
ske drzave prije g. 1102., ne znaci to upravo nista. Sacnvalo nam 
ee pored nekih papinskih pisama iz IX. vijeka, pa akata crkve- 
noga sabora spljetskoga od 925. i 928., te jednoga pisma pape 
Grgura VII. Zvonimiru jos samo ono ? sto se odnosi na c r - 
k v e n e, narocito samo s tan ske poslove n clalmatinskim g r a- 
d o v i m a i otocima. Xemamo n i j e d n e isprave o ziipani- 
jama lickoj, krbavskoj i gatanskoj, nijedne donacije hrvatskomn 
plemstvu ili gradovima, nijedne listine, koja bi se ticala istocnib 
znpanija hlivanjske, psetske i dmgib, a kamo li Bosne. Pa ipak 
jos nikomu zato ne pade na pamet, da ustvrdi, da onaj kraj do 
Gvozda ili do Yrbasa na istoku i do Xeretve na jugn nije bio dio 
drzave hrvatske, pace sam se Pauler o Bosni izrazio ovako : 
»Est ist nicht unmoglich, j a e s i s t sogar wahrschein- 
1 i c h, dass zu gewissen Zeiten die Macht der kroatischen Herr- 
scher sich auf einige selbstver stand lick w i c k t i g - 
sten Teile Bosniens erstreckte«. 1 Prigovor madzarskil; 
modernih historika imao bi smisla i bio bi opravclan tek u torn 
slucaju, kad bi nam oni mogli pokazati ma i jedan izvor za svoje 
stanoviste, ali kako vidjesmo, ni iste isprave kralja sv. Stjepana 
od 1009., kojima se osnivaju biskupije vesprimska i pecujska, ne 
znadu bas nista o zemlji izmedu Save i Drave. 

Xaveli smo citav niz argumenata, da je zemlja izmedu 
Drave i Save, sve tamo do na domak danasnje »ravne« Slavonije, 
bila u doba provale kralja Ladislava (1091.) sastavni dio drzave 
Hrvatske, pa da su stoga sasvim ispravne rijeci arcidakona Tome, 
koji pocdnje pripovijedanje o Ladislavljenoj vojni 1091. prela- 



1 P a u 1 e r: Wie und wann kam Bosnien zu Ungarn. Wissenschaft- 
liche Mittheilungen aus Bos. u. Herz. II. (1894), str. 160. 



361 



:zoin Drave. Xaveli smo tocno i potpuno jos i argumente moderne 
madzarske historiografije ne presutivsi nista i ne iskrivivsi ni- 
sta. te smo i pokusali da ill objektivno ocijenimo s gledista bisto- 
rijske kritike. Xakon svega toga drzimo, da mozemo s pivnim uvje- 
renjem kazati, da spram ovih starili podatakaiz X., XI., 
XII. i XIII. vijeka, niti ima niti moze da ima ikakova autoriteta 
•doniisljanje pisaca XIX. i XX. vijeka, pa da stoga nema 
nikakva razloga, da odstnpimo od stanovista, da j e star a 
i 1 i sredovjecna S 1 a v o n i j a z a i s t a b i 1 a d i o 
drzave lirvatske. 

A sada predimo dalje na pitanje o ntemeljenjn biskupije 
cagrebacke. 

Vidjeli smo. da je kralj Ladislav ntemeljio biskupiju za- 
grebacku u k r a 1 j e v s k o in vijecu u Olstrogonu. Pita se 
sada. kad j e to b i 1 o. Vrijeme ima da se trazi izniedu 1091. 
i 1095., a moze se odrediti samo uz pomoc navedenih svje- 
doka : ostrogonskoga nadbiskupa Ache, backoga nadbiskupa Fa- 
biana. vesprimskoga biskupa Kozme, palatina Gyule i somocl- 
skoga zupana Graba. Poznato je, da nam se iz toga vremena sa- 
•cnvalo tek vrlo malo isprava, a i te nijesu sve bas pouzdane i vje- 
rodostojne. Ipak m dvije najvaznije: listina kralja Ladislava pe- 
cujskoj crkvi od 17. aprila 1091. 1 i jedna (nazalost) nedatirana 
bercega Davida, sina kralja Andrije L, a sinovca kralja Ladi- 
slava I.- Dok nam se druga sacuvala u original u, te joj 
nema nikakova prigovora, dotle se prva — sacuvana u prijepisn 
lomodvarske opatije od 1404. — cini Panleru sumnjivom. On 
kaze: »Tekst isprave je dosta nerazvijen i starinski, pa se stoga 
.gledista moze staviti u doba sv. Ladislava, ali u njoj navedena 
dokazivanja i opravdavanja kao »idoneorum testinm responsio«. 
^privilegii responsio«, »usncapio«, »neglecta appellatioiiis ta- 
•citurnitas« upncuju na mnogo razvijenije prilike i novije doba«. 3 

1 Prvi ju je donio Roller: Historia episcopatus Quinqueeccle- 
giensis Vol. I (Pozim 1782.), str. 171—176, a Po njemu Fejer o. c. L 
480—482. 

2 Davidovu ispravu prvi je izdao Kubinyi: Codex dipl. Ar- 
padianus (Bdpst 1876.) str. 1. On je datira »oko 1095. « Nedavno E r- 
delyi o. c. pg. 496. »oko 1090.« O Davidu gl. Wertner Az Arpddok 
<saUdi tort^nete (Nagy-Becskerek 1892.) str. 134—136. Rodio se oko 
1053. i 1055. Docnije postao svecenik (monah?). Umr'o poslije 1095. 

3 Pauler o. c. vl. II., str. 758. 



36'2 



Dakle se tude radi o interpolacijama, ili (ako je isprava falsifi- 
eirana) o torn, da se njezin falsifikator sluzio kakom vjerodo- 
stojnom ispravom iz vremena kralja Ladislava. Ovako misli i 
Homan kad kaze: »Sndjelovanje vise clanova, koji se navode 
kocl osnivanja zagrebacke bisknpije i u ispravi hercega Davida, 
pa starinska redakcija naslova (nadbiskupa) Ache, pokazuju uz 
starinski i nerazvijeniji tekst, kako to i Pauler kaze, da ovdje 
imamo posla s takovim falsifikatom, koji je 
iniao pred ocima kao uzorak pravu ispravu 
iz vremena s v. L ad is 1 a v a«. 1 Ako dakle nzmemo, da je 
tGme tako, svakako nijesu falsifikovana imena i datum, jer je 
falsifikator zacijelo isao zatim, da ostane sto vjerniji svome 
>;vjerodostojnom nzorku«. Prema tome dakle mog-u nam imena ove 
povelje, s tocno i dobro o d r e d e n i m datumom, kao i 
imena Davidove isprave vjerodostojno poslnziti za nase pitanje. 
U Ladislavljevoj ispravi od 1093. spominju se ove za nas 
vazne licnosti: Desiderius Cholochensis episeopus (i), St.(rigo- 
niensis) metropolitanis urbis A(cha) episcopus (!), Cosma episco- 
pus, comes Spiguen ( ! = Simigiensis) Grab, minister (regis) 
Petheus. Davidova nedatirana isprava navodi ove svjedoke: Fa- 
bianus archiepiscopus, Cosmas episcopus, Gula comes palatinus, 
Petus comes. Kako vidimo obje isprave navode ista imena, ali po- 
kazuju i ueke razlike. Tako je u Ladislavljevoj od 1093. kalocki 
(ili backi) (nad)biskup Desiderije, a u zagrebackoj Fabian, koji 
se u Daviclovoj takoder navodi kao »archiepiscopus«, dok je u La- 
dislavljevoj (1093.) samo »episcopus«. Cosmas je i u Ladislavlje- 
voj i u Davidovoj samo »episcopus«, a u zagrebackoj »episcopus 
Besprimensis, dok je Pethes u Ladislavljevoj »minister«, n Da- 
vidovoj je »comes«. Ostale licnosti, naime ostrogonski nadbiskup 
Aeha 2 i palatin Gyula, ne spominju se inace ni u kojoj ispravi. 

± Homan o. c. 8 — 9. Znacajno je, da Karksonyi u svome 
popisu falsifikata (Hamis . . . oklevelek jegyzeke. (Bdpst 1902.), i u 
dopunjku (Tort, tar 1908., str. 24. i dalje), ove isprave ne donosi, a inace 
se u svemu rado povodi za Paulerom. 

2 Knauz: Monum. eccl. Strigon. Vol. I. (Ostrogon 1874.) pg. 
66. — 67. spominje, da je Isusovac Inhoffer (toboze oko 1644.) nasao 
u rimskim arkivima, da je Acha postao nadbiskupom vec 1085., te da je 
1088. bio u nekom poslanstvu u Rimu kocl pape. No tvrdnja Inchofferova 
nikad se nije potvrdila, a pored toga znamo, da je bag preko Inchoffera 
u svijet usla nna bula Silvestrova kralju sv. Stjepanu (1000), koju je fal- 



363 



Mi samo znamo, da je jos 1091. bio palatin Pet a r, nazocan kod 
psniitka somodvarske opatije, a zacijelo i elan kraljeve pratnje 
u hrvatskoj vojni. 1 Isto tako nam je somodski zivpan Grab samo 
iz zagrebacke i Ladislavljeve isprave poznat. Xadbiskup Aoka 
|takoder se spominje samo u Ladislavljevoj i zagrebackoj ispravi ; 
prije njega poznat nam je jos g. 1077. Neliemias, a vec 1097. 
Serafin. Vesprimski biskup opet bio je jos 1093. Almarius. 
Prema tome dakle pokazuje nam se kao granica 
god in a 1093. i 1094. No bnduci da se vide neke razlike 
izmedn isprava Ladislavljeve i Davidove s obzirom na nadbi- 
skupa kalooko-backoga (Deziderije odnosno Fabian) i »ministra« 
bdnosno »comesa« Petosa, isprava Davidova mora da je izdana 
poslije Ladislavljeve od 1093. I tako sam eto dosao samo-stalnim 
pntem do toga, da ntemeljenje biskupije zagrebacke 
pa la npravo u g o d i n u 1094. 

Vec smo vicljeli, da kralj Ladislav motivira iTtemeljenje 
prkve zagrebacke »poganstvom« onamosnjega pnka, koji treba da 
biskup pouci u pravoj vjeri. Iz toga bi izgledalo. kao da se tnde 
radi o o b r a c e n j n s v e g a onamosnjega z i t e 1 j s t v a 
Ali to jedva da je ispravno. ~Ne samo, sto je malo vjerojatno, da 

sifikovao naS Mrnavic (gl. gore str. 41. ove knjige). Zanimljivo je, 
da je isti taj Mrnavic" tvrdio, da je biskupija zagrebacka "ateme- 
Ijena 1085. (Gl. Krc eli c Hist. eccl. Zagreb. I, 6 — 7). Vise je nego samo 
vjerojatno, da je Mrnavic i u torn nasadio Inhoffera. Horn an (o. c. 17, 
23 — 28), dakako slijedi u torn Inhoffera, jer mu je to toboze najjaci ar- 
gumenat, da je sv. Ladislav osnovao biskupiju zagrebacku izmedu 1088. 
(kad je toboze nadbiskup Acha bio u Rimu kod pane) i 1090., dakle na 
madzarskom, a ne na hrvatskom zemljistu, jos prije vojne od 1091. Pri- 
pominjem odmah ovdje, da je citavo njegovo dokazivanje u torn pravcu 
opet samo hipotezine hipoteze hipoteza, koja nikako ne moze da obori 
narocito kazivanje kralja Andrije II., g. 1217. 

1 Gl. Wertner: Az ArpAdkori nadorok sorozata. (Tort, tar 1894, 
str. 1.). Homan hoce (o. c. 19 — 20), da tada nije bio Gyula palatin, nego 
Petar koji se u ispravi somogyvarskoj spominje kao palatin (1091.), te 
da je on identican s onim »comes Petrus* koga kralj Ladislav salje 
1095. n Poljsku po Kolomana. I opet hipoteza, koja ne znaci ni§ta spram 
isprave. Davidovu ispravu stavlja Homan (o. c. 16.) po Erdelyi-u 
(Pannnnhalmi rendtortenete X. (1909.). 496), oko 1090., sto je pusta hi- 
poteza i tvrdenje bez pozitivnoga podatka, a isto tako hoce i Luk- 
es i c s (Series episcoporum Vesprimensinm. Bdpst 1907. str. 5.), da 
biskupovanje Kozmino pada vee prije 1090., sto i opet ne znaci nista, 
per za sve to ne navodi dokaza. 



364 



bi se krscanstvo poslije pada panonsko-hrvatske knezevine u njoj 
posve izgubilo, i to u zemlji koju Madzari nijesu n a s e - 
1 i li, vec poglavito zato, sto je ona sve do Zagreba pripadala pod 
nadbiskupiju spljetsku, a dalje do na domak Drave pod bisku- 
piju kninsku, a konacno zato, sto je upravo nemoguce i pomisliti, 
da bi L a d i s 1 a v utemeljio biskuipiju i k a p t o 1 
u posve neznabozackom i pustomkraju. 1 Ne samo 
da se to protivi zdravom razumu, vec i samim crkvenim kano^ 
nima onoga vremena. 2 Israisuprot, vrlo je vjerojatno, da je tada 
zemlja izmedu Save i Drave bila pokrita giistim prasuinama, i 
da joj je ziteljstvo bilo zaostalo, buduci daleko od sredista, p a c e 
uz Dravu moglo je biti i od Madzara razvalje- 
nih crkvi i drugih anarliickih pojava, ali u cije- 
losti sva zemlja ipak nije nikako mogla da bude pustos i po- 
priste i^oganskih sumskih divljaka. Stoga treba u toj 
motivaciji kralja Ladislava gledati politic ke ciljeve njegove. 
Ona mu je ocito trebala, da nakon neuspjele politike u Riniu 
nade opravid'anja za svoju okupaciju, koju htjede da sto jace is- 
koristi u korist Ugarske. On je dakle njome closao kao siritelj 
krscanstva pred drugoga ,papu, Klemnta III. Wifoerta, — 

1 U statutu zagrebackoga kaptola sto ga je redigirao arcidakon 
Ivan izrijekom se kaze za Ladislava: ^Tempore auteni eius regiminis 
notabilius in aliqua parte S c 1 a v o n i e et in aliqua totalitsr cepit 
vigere nomen Christi. c To su po ispravi od 1134. od Ivana umetnute ri- 
.ieci u ovu kroniku, sto je imadu zajednicki statut zagrebacki i nagyva- 
radski. (Gl. gore str. 328. ove knjige.). Da je Zagreb postojao jos u rim- 
sko doba kao neka kolonija municipiuma Andautonije, poznata je stvar, 
a da se ta kolonija odrzala sve do slavenskoga doseljenja, pokazuje sre- 
dovjecni naziv »Vicus Latinorum* za danasnju Lasku (Vlasku) alicu. 
(Gl. T k a 1 c i c Spom. grada Zagreba. Uvod str. 3. i dalje.). Na urede- 
nijeipitomije priliike pokazuje i to, sto se u spisu od 1186. za fran- 
cuski d v or (gl. o njem gore str. 357 biljeska 4. ove knjige, kaze: »Epi- 
scopus Zagrabiensis super flumen Soa habens (prihoda) mille auin- 
gentas m areas*, to jest onoliko koliko pecujski, a vise nego li 
vacki (700 maraka), durski (1000 maraka), njitranski (300 maraka) i 
aradski (1000 maraka), dok dalmatinski nadbiskupi imadu ovakove pri- 
hode: zadarski 500 maraka, a spljetski 400 maraka; o pojedinim se bi- 
skupima i ne govori. Zar bi zagreba6ki biskup mogao imati take pri- 
hode, da zivi medu divljacima i u tek pokrstenom kraju. 

2 Spljetski sabor 925. izrijekom kaze: »Quia iuxta decreta 
p a tr u m non licet in modicis civitatibus vel villis episcopos s t a 4 
tuere, ne nomen episcopi vilescat . .« (Gl. gore str. 218. ove knjige). 



365 



jer se s Urbanom II. jos potkraj 1091. raskrstio — koji je nesnm- 
njivo i odobrio njegovo »pobozno djelo«. 1 Prema tome su oku- 
P a c i j a z e m 1 j e izmedu Gvozda i Drave, t e u t e m e- 
ljenje zagrebacke biskupije i kaptola jedini 
n s p j e li k r a 1 j a L a d i s 1 a v a. Toj je zemlji postavio na celo 
Almosa, a sam se vise nikad u nju svratio nije. 2 Xo ipak da ojaca 
boziciju Almosovu, on je podjedno somodskoga zupana Graba, 
potomka u X. vijeku u Ugarsku doseljene njemacke porodice de 
Fanberg, koja je dobila Bobovisce (Babocsa) nedaleko Drave, ob- 
dario u novostecenoj zemlji citavim krajem od Drave do Toplice 
blizn danasnjega Daruvara, a mozda i do Save; potomci njegovi 
bili 8u cuveno slavonsko pleme Svetacki (Zempcsey) . 3 S druge 
opet strane obdario je neke rodake ostrogonskoga nadbiskupa 
Ache citavim krajem oko Zagreba od Stnbice i Susjedgrada do 
putle, te do Stenjevca. Potomci njihovi zvali su se sve do izumrca 
svoga (1482.) »de genere Aclia«. 4 

Znamo. da je kralj Ladislav odredio za prroga zagrebac- 
koga biskupa Ceha Duba, te mu dodijelio neke svecenike po- 



1 Stoga i nije nikad papa rimski potvrdio Ladislavljeve di- 
plome o utemeljenju zagrebacke crkve, vec samo Element III. To jedva 
moze da bude slucajno. Gl. potvrde pape Grgura IX. od 10. jula 1227. 
^uiieiklas Cod. dipl. III., 272 — 273., u kojoj su transumirane doslovce 
isprave kralja Emerika od 1198. i 1201., hercega i kralja Andrije II. od 
1201. i 1217., te hereega Bele od 1222., dakle neposredno do vremena 
tatarske provale. XaPose jos je papa 18. jula 1227. potvrdio i transumirao 
I'eliciianovu osudu od 1134. Zar utemeljiteljna isprava kralja Ladislava 
(od 1094.) nije vrijedila, da >ad maiorem cautelam* doslovno ude u pa- 
pinski registar. Opravdani razlog dakle moze samo da bude protupapa 
Element III. Wibert. 

2 Prema zadarskoj ispravi od pocetka g. 1092. ocito je, da je Al- 
mos postavljen u Hrvatskoj za »kralja Hrvatske* nakon povratka Ladi- 
slavljeva u Ugarsku. Posto Almos nije prisustvovao utemeljenju zagre- 
backe biskupije, jasno je, da se taj cin nije zgodio u Z a g r e b u. 

3 Wertner u »T6rt. tar. 1905., str. 60. — K a r & c s o n y i : » A 
magyar nemzetsegek a XIV. szdzad kozepeig. (Bdpst 1901.) vol. III. 
97 — 101. — Najbolje Klai<5: Plemici Svetacki Hi nobiles de Zempche. 
Rad knj. 199 (Zagreb 1913.) str. 1—8. 

1 Karksonyi o. c. vol. I (Bdpst 1900.) str. 72. Ivancan: 
Vratislav i pleme Aka. (Vjesnik kr. zem. aTkiva VI (1904.) str. 145 i 
dalje, narocito 161.). S kraljem Ladislavom spominje se 1091. u somod- 
Vcarskoj ispravi (dakle oko vremena vojne hrvatske) i neki »comes Acha« 
(Baumgarten u >Szdzadok« 1906. str. 405.) po svoj prilici praotac 
ove docnije tako vazne hrvatske porodice s pridjevkom »T6t«. 



366 

mocnike iz zaladske i somodske zupanije. U toj cinje- 
nici gledao jelvan Tkalcic dokaz, da je kralj Ladislav uveo 
u zagrebaokoj biskupiji sloven sko bogosluzje (s glagolj- 
skim pismom). Potvrdu pak za tu svoju teoriju nalazio je u tome, 
sto se od XV. do XVIII. vijeka spominje u spisima biskupije za- 
grebacke vise svecenika glagoljasa, dok za starije vrijeme naprosto 
kaze : »s t a r i j e vijesti propadose«. 1 Xo ova teorija ne cini mi 
se ni malo vjerojatna. Prvo i prvo vec to, sto je zagrebacka crkva 
bila clan ugarske crkvene organizacije iskljiicuje a priori ova- 
kovo misljenje; pozivanje na svecenike iz zaladske i somodske zu- 
panije ne znaci nista, jer znamo, cla u onim krajevima vec oko 
g. 900. nije bilo nijedne crkve, a Madzari se pocese 
pomalo krstiti tek okruglo receno citav vijek kasnije, oko g. 1000. 
Mnogo je dakle vjerojatnije, da je n panonskoj knezevini bilo 
glagoljasa prije 1094. u koliko je ona potpadala pod k n i ns k n 
biskupiju (a svakako manje n onom dijelu u kojem' je ona spadala 
pod Spljet), ali ti su glagoljasi zacijelo s utemeljenjem bisknpije 
nestali. Stoga gledam n onim »gl a g o 1 i t a m a«, clo- 
sljake i bjegunce iz H'rvatske u doba tnrskih 
provala, kojezacesevecnprvojpoli XV. vijeka, 
a to samo s tim vise, sto je kod nekih cak i izrijekom dodano 
»D a 1 m a t a«. 

Granice biskupije zagrebacke ostale su zacijelo u glavnom 
nepromijenjene i n kasnije doba. Xa sjeveru bila je to rijeka 
Drava, pace cini mi se, da u prvi kraj (naime 1094.) nije u nju 
spadalo ni Medumurje ni kasniji Bekcinski arcidakonat preko 
M u r e. 2 Xa sjevero-zapadu pak, uz Kranjsku medu, ona je 
obulivatala u sebi danasnju juznu Kranjsku s Metlikom, Crnom- 
ljom i 2umberkom, jer taj je kraj tada bio 'd'io drzave brvatske; 3 
ju^'ozapadnu medu cinila je crta povucena nekako od Mocila na 
]^ i.pi do Budackoga blizu Korane, te pored Slunja, (ali bez njega) 
Cetina i Buzima do Xovoga na Uni, a onda se granica spustala na 



1 Tu teoriju iznio je Tkalcid prvi puta u >Kat. listu* 1871., te ju je 
od onda vazda ponavljao, a najbolje obradio u knjizi: Slavensko bogo- 
sluzje u Hrvatskoj (Zagreb 1904.), narocito str. 69 i dalje. 

2 To je vrlo vjerojatnim ucinio Ortvay: Magyarorszag egyhdzi 
toldleirdsa. Vol II (Bdpst 1892.) str. 680—683. 

3 Vrlo dobro razlozio na osnovu isprava Me 11: Die historische u. 
territoriale Entwicklung Krains. (Graz 1888.) str. 82. — 87. 



867 



jug obuhvatajuci sredovjecne zupanije dubicku, sansku i vrbasku 
u danasnjoj sjeverozapadnoj Bosni, te se nastavljala sve do Save 
kod Stare Gradiske, gdje je onda Strugom i Slobostinom, te Ra- 
saskom granicila s pecujskoni biskupijom sve do Drave kod Vi- 
ljeva. 1 Xajvise nas sada zanima juzna meda izmedu Slunja, Bu- 
zima i Une. O torn nam se u jednoj ispravi kralja Emerika od 
1201., kojom je ucinjen razvod medu kaptolskim imanjima na 
molbu biskupa zagrebackoga Dominika, kaze ovo : »Item in Gorra 
apud S. Clementum, prima meta eflfiuxta villa Oporoz rivus Les- 
covc, qui influit rivum Petrina, a quo tendit ad portum Zebedei, 
a quo tendit ad montem Gradez, deinde ad arborem castaneam, 
quo stat meta terrea, a qua tendit versus meridiem, u b i est 
meta St. Ladislai regis, ubi erecta est meta a qua tendit 
ad magnam fossam, inde tendit ad rivum Poniqui, hinc ad mon- 
tem ad salicem iuxta viam, hinc ad vallem ubi est fons Mirogna, 
inde per vallem ad rivum Cremenitez, inde ad m a g n a m s t r a- 
tam in monte a qua tendit ad rivum predictum Lescovc«. 2 
Ovdje je od osobite vaznosti ono »meta St. Ladislai regis«, 
koju treba izblize odrediti. Tude je govor o hrvatskoj zupi zvanoj 
Gora, koje se teritorij prostirao na jugo-zapad danasnjoj Petrinji 
oko danasnjih mjesta Gore, Gline, Topuskoga i Maje. Od nave- 
denih imena poznata su i danas jos potok Petrinja, pritok mu 
Ljeskovac, onda Gradac i potok Kremenac. Prema tome ima se 
»meta St. Ladislai regis« traziti oko Maje i Klasnica, dakle u 
Zrinskoj Gori. U srednjem vijeku zvao se eitav planinski lanac od 
Kupe (Risnjaka) do Plesivice jednim imenom Gvozd ili A 1- 
pes Ferreae; amo su takoder spadale pored obili Kapela jos 
i Petrova i Zrinska gora. I tako imamo u toj »meta St. Ladislai 
regis« mjesto, koje nam pokazuje ne samo clokle je na jug sezala 
biskupija zae;rebacka, nego i kraj, gdjeje svrsavao onaj 
dio hrvatske zemlje, koji je poslije Ladisla- 
vljeva povratka u Ugarsku ostao u njegovoj 
v 1 a s t i, a koji j e d o c n i j e d o b i o i m e »b a n a t u s« ili 
Slavonija, te se nalazio »s ove strane Gvozd a«. 
Medutim se u Hrvatskoj preko Gvozda razvise dogadaji 
oko doba utemeljenja biskupije zagrebacke sasvim drugim putem. 



1 Gl. prvi popis zupa crkve zagrebacke iz god. 1334., izdao #a 
Ra^ki u >Starinama« IV., str. 201—229. i nacrt nesto nize na str. 395. 

2 Smiciklas: Cod. dipl. Ill, 10. 



368 



Mislim da se bas u come ima traziti glavni razlog s kojega je kralj 
Ladislav osnovao ovu biskupiju, jer nemajuci vise nika- 
kihvezasJffrvatskoin, koja je bez sumnje stajala uz papu 
Urbana II., a zacijelo i u nekom sporazumu s Byzantom i nje- 
govim domisljatim carem Aleksijem, uvrstio je u ugarsku hierar- 
hiju. Kroz to je dasto i odnos panonske Hrvatske postao mnogo 
tjesnji s Ladislavom i Kolomanom, odnosno s Ugarskom, nego 
li s novim lirvatskim prekogvozdanskim kralj em Petrom. 

Poslije 26. aprila 1134. (U Nagyvaradu). 

Ostrogomki nadbishup Felicijan dosuctuje bislcupiji zagi^ebachoj 

sumu u Dubravij koju je nekoc kralj Ladislav utemeljivsi bisku- 

piju zagrebacku, darovao istoj crkvi. 

In nomine patris et filii et spiritus sancti. Amen. 
Eegnante nobilissimo rege Ladislauo, Strigoniensis uer< 
ecclesie primafrum Acha gubernante, et Baaciensi arclriepiscop< 
Fabiano exist ente, Besprimiensi episcopo Cosma, pallatino ( !) 
comite Iula, Semegiensi comite Grab ; predictus rex diuina gracii 
inspirante liorum ceterorumque nobilmm consilio Zagrabiensem 
constituit episcopatulm, videlicet ut quos error idolatrie a dei 
cultura extraneos fecerat, episcopalis cura ad uiam ueritatis 
reduceret. Ad instruendam ergo liuius plebis ignoranciam 
quendam Boemicum uenerabilis uite uirum, nomine Duch, ido- 
neum repperit (!), quern eidem ecclesie pastorem per suum 
c(apel)anum Fancicam delegauit, qui et illi ecclesie officinarios. 
de Semigiensi et Zalensi comitatu ordinauit. Preterea alter capel- 
lanus, Cupan nomine, precepto eiusdem regis dedit eidem eccle- 
sie populum de Dumbroa cum terra et silva sibi appendente. 
Transacto ergo non paruo tempore, regnante rege Stephano, pre- 
dicto uero Fancica illius ecclesie episcopatum tenente, a quodam 
uiro, nomine Sudengna, de predict a silua ecclesie iniuria illata. 
est. Quod episcopus egre ferens, ad regis patrocinium confugit, 
qui totam causam Feliciano Strigoniensi archiepiscopo discutien- 
dam commisit. Illius ergo ecclesie aduersarii ad iudicium uocati, 
cum ad determinatum diem uenire noluissent, nee L (= 50) pen- 
sas secundum legem terre persoluere potuissent, arcliiepicopi iudi- 
cio predicta silua per pristaldum, Isaac nomine, ecclesie resti- 
tuta est, et quam.diu ei ali(quam) iniuriam inferre presumpsit^ 



369 



Defuneto ergo rege Stephano, piissimus Bela, diuina gracia lar- 
giente Pannonie sceptra feliciter gubernanda suscepit cuius gra- 
cia predictus Fancica ad Baaciensem archiepiscopatum translatus 
est, Zagrabiensi uero ecclesie Macilinus Iherosolimitanus canoni- 
cus episcopus ordinatus est. Tercio igitur episcopatus sui anno 
Adilbreth, frater Kaladini comitis, Sumigiensis comes, una cum 
Clanisa et Petro fratre eius et Sudangna aliisque quam pluribus 
eiusdem terre melioribus de predicta silua in concilio Waradi- 
ensi, tempore Walterii episcopi, ante Felicianum Strigoniensem 
archiepiscopum litigium renouauit. Cuius .iudicio, II. episcopi, 
uidelicet Fancica Baaciensis et Macilinus Zagrabiensis, salua 
episcopali dignitate pro iusticia sancte ecclesie ueritatem dixe- 
runt, III uero de nobilioribus eiusdem ecclesie, scilicet Barkis, 
Mahal, Dersihna, super sacrum altare Waradiensis ecclesie in 
presencia canonicorum iurauerunt, August ino Strigoniensis 
ecclesie canonico existente pristaldo. Quod factum est anno domi- 
nice incarnacionis MCXXXIIII, epacta XXIII, VI Kalendas 
maii. Archiepiscopus uero uolens suum iudicium immobile per- 
manere, alterum cis pristaldum, nomine Marcellum, filium Gira 
comitis dedit, qui priore pristaldo scilicet predicto Isaac premon- 
strante, singulas metas renouauit, et ecclesiae siluam ea condi- 
tione restituit, ut nullus in ea cmnino sine consensu episcopi 
quicquam agere presumat uel ucnando, uel aliquid de ea aufe- 
rendo, uel intromittendo. Huius rci testes sunt archiepiscopi iu- 
dicio assidentes: Nicolaus (Xi)triensis episcopns, Euzidinus co- 
mes de Saunic, Geuril filius Andree comitis, Laurentius filius 
Salomonis; canoni(ci Varadie)nsis ecclesie: Benedictus custos, 
Opus decanus, Sebastianus. 



Dr. Ferdo Si§id: Prirufinik izvora 24 



24. 

Ugarski kralj Koloman i hrvatski kralj Petar 1 . 

(1095.— 1097.). 

Kralj Ladislav umr'o je 29. jula 1095. ostavivsi iza sebe 
jedinicu kcerku imenom Piroska. Naslijedio ga je stariji sin 
brata nm Gejze, dvadeset i pet godisnji Koloman (1095. do 
1116.). Prema rijecima suvremenoga nekoga poljskoga ljetopisca, 
— a valja znati, da je Koloman tik do svoga krnnisanja za ugar- 
skoga kralj a kroz dvije tri go dine zivio u Poljskoj — on je »n a o- 
brazbom nadvisivao sve kralj eve svoga vreme- 
n a«, pace i po rijecima ugarskih ljetopisaca i pape Urbana II. 
od 29. jula 1096. bijase on dobro obavjesten i u crkvenoj knji- 
zevnosti i u kanonskom pravu, sto cini dosta vjerojatnom onu 
ljetopisnu vijest, kao da je iznajprije bio odreden za svece- 
n i c k i stalez, sta vise, kazu ljetopisci, da ga je sam kralj La- 
dislav zelio da vidi na biskupskoj stolici u Egern (Erlau), dok 
drugi cak znadu, da je vec i bio biskup nagyvaradski (sto ne od- 
aovara istini), kad je toboze zamijenio mitru s krnnom. »Konyves 
Kdlmdn — knjigoljubivi Koloman«, zove ga stara ugarska kao i 
becka »kepes-kronika« ? koja u toj parti ji seze postanjem svojim 
sve do XII. vijeka. Tijelom, kazu, bio je slabic, a inace nelijep, 
no svakako je pretjerano ono, sto o njemu govore kao o rugobi. 
Ti isu reci napisani ili interpolirani od docnijih prepisivaca, u 
doba, kad su vladali potomci Almosevi, odnosno Bele II. slijepoga 
(1131. do 1141.), pa tako kao da je i bilo razloga, sto su neki po- 
kazivali neku mrznju protiv krvnika Almoseva i njegova sina 
Bele Slijepoga. 2 



1 Literatura je ponajvi§e ista kao kod predasnjega clanka b) 
za vojni pohod ugarskoga kralja Ladislava (str. 290). Napose joi treba 
istaknuti Ra cki: O kralju Petru Svacicu: »Obzor« 1889. br. 1, 2, 3. 

2 Gl. o Kolomanu Pauler: Magy. nemzet tortenete vol. I., 225 
do 229. 



371 



Izvori, koji objasnjuju pitanje o odnosima lirvatsko-ugar- 
skim za kralja Kolomana prije godine 1102., jesu kronoloski po- 
redani, analizirani i interp ret i rani, ovi: 

1. Oko augusta 1096. pisao je njemacki car Henrik IV. 
»A 1 m o glorioso duci, amico f ideli«, medu ostalim i ovo : » Jer 
kad si htio da podes protiv Grka i kad je knez poljski, 1 tvoj prija- 
telj i rodak, traiio tvoju pomoc protiv svojili neprijatelja, 2 ti si 
poradi nas kao vjeran prijatelj ostao (kod kuce), sanio da opiruci 
se nasim neprijateljima i ne racunajuci nista sa svo- 
joni koristi, nasu stvar podupres i pomognes. Nista dakle ne 
preostaje drugo, nego da zahvaljujuci ti veoma, kao svome najbo- 
Ijemu vjernomu, od srca pozelimo, da nam se pruzi prilika, ko- 
jom bismo ti mogli po zasluzi najljubeznije uzvratiti milo za 
drago. I kao sto si bio dobroga misljenja prema nama, tako mo- 
limo ljubaznost tvoju, da ustrajes i nnistavas i zgazis protivnike 
nase i da ih ne postedis, dok nijesu sasvim satrti. Jer mi isto tako 
kao sto primamo tvoje prijatelje, tako cemo biti tvojim 
neprijateljima najljuci neprijatelj, te ho- 
eemo, da savez, sto snio ga sklopili sa stricem 
tvoj i m, 3 i unaprijed sacuvamo netaknut za sve vri- 
jeme zivota nasega. Jos te molimo mili prijatelju, da tvojim 
posredovanjem brat tvoj (Koloman) buduce d j e- 
lovanjesvojepopravi, a ako je dosada poradi svojih ne- 
prilika za nasu stvar stogod neliajno uradio, te jer se junac- 
komsvojom desnicom svojili nezgoda oprostio, 4 neka se (sada) kao 
vjeran prijatelj obazre i na nase nevolje, pa buduci da se on s 
vojskom zaputio u one krajeve, gdje borave nasi neprijatelji i 
gdje se nalaze njihova dobra, eto mjesta, eto prilike, kako ce uz- 
moci da naskodi i nasim neprijateljima — a sebe nam prikazati 
kao pravoga prijatelja. 5 Ti dakle mili prijatelju, kako god znas, 

1 To je bio Vladislav Herman od 1079.— 1102. 

2 Knez ce§ki Bofivoj provalio je u Poljsku na Pocetku 1096. 
Ol. N o v o t n y : C e s k e dejiny. I. 2. (Prag 1913.) ,pg. 369—372. 

3 Ladislavom kraljem potkraj godine 1091. gl. gore str. 296. ove 
knjige. 

4 To jest bojeva s krstaskim neredovitim cetama. Iz toga vidimo 
sasvim jasno, da ovo pismo cara Henrika pada oko augusta god. 1096. 
(Meyer v. Knonau Jahrbiicher Heinrich IV. Vol. IV. 476 nota 21.) 

5 To su Welfovci. Gl. Annales Augustani. (Mon. Germ. hist. 
•Scriptores III, pod 1096. Car Henrik bavio se tada u Italiji. 






372 



nagovori brata svoga, da i N.-a ne smatra knezom, nego kao osu- 
denika na redovnom sudu, pa da mu se stoga u svemu opre kao 
najljucern neprijatelju nasemu«. 1 Iz ovih se rijeci vidi, da Almos 
nije vise bio kralj u Hrvatskoj izmedu Gvozda i Drave, pace on 
se spremao da ide u vojnu »protiv Grka« } to jest nekud protiv 
byzantinskoga cara Aleksija, a car Henrik IV. opet ga nagovara, 
da se okani Grcke i Poljske, vec neka prije svega pomogne 
njemu, i to tako, da u smislu ugovora s kralj em Ladislavom 
(od kraja 1091.) nagovori brata Kolomana, da osta- 
ne i dalje vjeran mu saveznik, sto znaci, da je tada 
car Henrik IV. vec znao, da je Koloman ucinio neke k o r a k e^ 
s kojih ce se savez izmedu ISTjemacke i Ugarske razbiti na 
stetu Henrika IV. i protupape Klementa III. Wiberta. Kad ta 
Almos ncini, onda da mu je on, car, pripravan uciniti svaku 
uslugu smatrajuci »njegove neprijatelje i svojim naj- 
ljucim neprijateljima«. Pita se sada prije svega, sto znaci ono 
»kad si htio da podes p r o t i v G r k a«. ~N& vojnu u samo byzan- 
tinsko carstvo jedva da se smije i pomisljati, jer kad bi vec takav 
rat predstojao, predvodio bi ga sam kralj Koloman, a za taki slu- 
caj morao bi Almos ostati uz brata. Stoga je vjerojatnije, s obzi- 
rom na ono, na sto cemo se jos nesto nize svratiti, da se Almos 
spremaonaHrvatskuidalmatinske gradove. To 
bi podjedno bio znak, da se i Hrvatska tada dala u neku ruku pod 
zastitu Byzanta, onako kao sto su mu se posve predali dal- 
matinski gradovi svakako jos 1093., jer db samili ovili gradova i 
otoka, bilo je i od G v o z d a, pa konacno i od Velebita (koji smi 
tram posve iskljucenim kao granicu izmedu Hrvatske i Ugarske 
doba Ladislavljeve smrti) jos jako daleko. I to, sto car Henrik IV. 
na neki nacin zove Almosa da mu licno kod kralj a Kolomrjin bud( 
posrednik i od pomoci, jasno znaci, da on tada (1090.) n o j) c 
nije vise bio gospodar u Hrvatskoj i z m c d n 
Gvozda i D r a v e, jer za taj slucaj ne bi on nikako moga< 
ostaviti prekodravske Hrvatske, vec poradi onodobnih prilika 
prekogvozdskoj Hrvatskoj. To je stim vjerojatnije, sto mu cai 
Henrik jasno nudi »svoju p o m o c« protiv svih njegovi 

1 To je bavarski herceg Welf; gl. Riezler: Geschichte 
Baierns. Vol. I. (Gotha 1878.) pg. 556. 

2 Pisma ima Jaf f 6: Bibl. rerum Germ. V (Berlin 1869.) pg. 172 
do 173., odakle sam ga i ja preuzeo. 



373 

V Almosevili) n e p r i j a t e 1 j a, koji ne mogu da budu niti Ma- 
dzari, niti Cesi, niti prekodunavski Byzantinci, vec jedino oni, 
koji su doveli do te krupne politicke promjene, da se Almos na- 
lazio mjesto u prekodravskoj Hrvatskoj (mozda u Zaigrebu) u 
Ugarskoj, — a to su jedino mogli da budu H r v a t i. Pace izgleda 
po jednom ugarskom ljetopisu, kao da je Almos bas iz Hrvateke 
p o b j e g a o. To je AT u g 1 e n, koji pise : »Nacb Sant La&la dem 
kunig, wart zu kunig Koloman, kunig Geysan sun. Derselb waz 
ungestalt an der person und waz gar listig. In des zeiten wart 
begangen vil possbeit, wan der beilig kunig Lasla bet gescbickt 
daz, daz Almus Colomans pruder solt nacb ibm kunig werden, 
wann er west wol, daz er nutz wer dem reich. Do entwaicli 
A 1 m u s und lies ilm kunig werden, wann er .der eldest was. 
Derselb kunig Coloman slug den kunig von Dalmacia zu tode und 
praeht das reicb gen Ungerland«. 1 Daikle je po zelji Ladislavlje- 
voj trebao da bude Almos njegov nasljednik, koga je on smatrao 
korisnijim po drzavu. 2 »N outopobjezeAlmos i pusti da 
Koloman postane kralj, jer je on i onako bio stariji. I isti kralj 
Koloman ubi kralj a Dalmacije i pridruzi njegovu drzavu Ugar- 
skoj«. Istina je, da se tude kaze^ kao da je Almos pob j egao 
od toga, da n e ni o r a da bude kralj, no kako se odmab na 
to nadovezuje rat Kolomanov s brvatskim kralj em, izgleda ipak, 
kao da je taj bijeg nekako u vezi ,s torn vojnom. Svakako stoji, da 
Almosa nije bilo u prekodravskoj Hrvatskoj 
fed vremenasmrtikraljaLadislava dalje, i da se 
on spremao u prvoj poli godine 1096. na rat protiv Hrvatske, 
koji je tek Koloman poveo naredne godine 1097. Stoji id'alje 
jos i to, da istodobno nalazimo Hrvatsku juzno od Gvozda s 1 o- 
bodnom pod kraljem Petrom i konacno, da Almos nikad 
nije nosio, otkad se u Ugarsku vratio, naslov kralj a, nego 
samo hercega (dux), u cem nalazim najkrepcu potvrdu misljenju, 
da nije n i k a d ni krunjen bio, jer bi ga inace zacijelo pridrzao, 
kao ono kralj galicki i berceg hrvatski Koloman (*f 1241.) u 
doba Andrije II. i Bele IV. 3 Pita se sada, da li je s odlaskom Al- 



1 Kovacic: Sammlung (Budim 1805.) str. 72. 

2 torn govore i drugi izvori ; gl. Pauler 1. c. 

3 Koloman (sin Andrije IT.) okrunjen je gali^kim kraljem od 
ostrogonskoga nadbiskupa i s privoljom pape g. 1214., no 
ubrzo morao je ostaviti svoju zemlju, a onda poistade 1226. herceg 



374 



mosevim i Hrvatska izmedu Gvozda i Drave dosla u vlast hrvat- 
skom kralj u Petru? Na to nije moguce na osnovu ikakvoga pozi- 
tivnoga podatka odgovoriti, ali meni se cini, da n i j e, poglavito 
stoga, sto je institucija biskupije zagrebacke ostala netaknuta > 
onda narocito jos zato, sto je kralj Petar docekao 1097. K o- 
lomana na m e d i izmedu oba dijela drzave Hr- 
vatske, naime kod Gvozda. Za to kao da nalazimo po- 
tvrdu i u onima rijecima cara Henrika IV. Almosu, »kad si litio 
da podes protiv Grka«. 1 Da Almosa vec u dob a simrti kralj a 
Ladislava nije bilo u prekodravskoj Hrvatskoj, pokazuju jos i 
ovi podaci. 

2. Oko godine 1099. (ne kasnije), napisao je u cetiri knjige 
sicilski benediktovac Gaufreid Malaterra po nalogii sicil- 
skoga kneza Roger a (1085. — 1111.) povijest Normana s nat- 
pisom: »H i s t o r i a Sicula« do 1099., koje je godine ona i 
predana javnom citanju. Gaufred Malaterra bjese na sicilskom 
normanskom dvoru vrlo ugledna licnost, te je s v o j e d o b a opi- 
sao po iskazu ocevidaca, dakle on je pisac prvoga reda. 2 



hxvatski. U ispraivi od 1. augusta 1226. kaze on: »Collomanus d ei gra- 
cia Ruthenorum rex, ex largitate gloriosi patris nostri Andree Un- 
garorum regis, dux Dalmacie ataue Croacie* (Smiciklas Co- 
dex III, 258); 1227. kaze o njem kralj Andrija II.: »Quia enim illustris 
filius noster Colomanus dei gratia Ruthenorum rex et liberalitate 
nostra dux Dalmatie atque Croatie* (o. c. Ill, 278); 1231., daje sam Ko- 
loman sebi naslov: »Colomanus dei gratia Ruthenorum rex et 
S c 1 a v o n i e dux* (o. c. Ill, 341) ; i opet dokaz da je Dalmatia atque 
Chroatia isto sto i Sclavonia, to jest to je kolektivno etnicko ime za 
zemlju i narod koji stanuje o d Drave dalje na jug, a nalazi 
se pod jedinstvenom upravom (hercega ili bana.) Takih primjera ima 
citavo mnostvo u Smiciklas Cod. dipl. III. i IV. 

1 Za tslucaj, da je Panonska Hrvatska sve do Drave dosla oko 
1095. u vlast hrvatskoga kralja Petra, kralj Koloman morao bi prije 
svega ponoviti osvojenje na Dravi, a jer ni on ne nailazi na 
zapreke sve do Gvozda, morali bismo uzeti, da se i ovaj puta ova 
zemlja sama dobre volje predala Kolomanu, kao 1091. Ladislavu. To bi 
opet znacilo, da je stranka Kolomanova bila jaka u toj zemlji itd., itd. 
— stoga je bolje kazati, da je vjerojatnije, da fakticno vlast kralja 
Petra nije prelazila Gvozda. 

2 Gl. o Gaufredu Malaterri ova djela : H i r s c h : De Italie inf e- 
rioris annalibus. Berlin 1864. — Capasso: Le fonti della storia delle 
provincie Napolitane (568—1500). Napoli 1902., pg. 82—84. — Heine- 
mann Geschichte der Normanen in Unter-Italien u. Sicilien I (Leipzig 



375 



Pripovijedajuci, kako je po posebnom poslanstvu Koloman zapro- 
sio Rogerovu kcer imenom Buzilu, kaze, da je posebno poslan- 
stvo normansko poslo (1096.) u Ugarsku i ondje u ime svoga 
kneza stavilo neke uvjete, a onda nastavlja: »Quod rex (Coloma- 
nus) libenter annuens per s u u m ducem nomine A 1 m u m 
et reliquos non minoris dignitatis viros, omnia, quae mandaverat 
(Rogerius) exequenda iuramento firmavit«. 1 Iz toga i opet vi- 
dimo, da tada (1096.) Almosvise nijebio »rex« u pre- 
kodravskoj Hrvatskoj, nego »d u x« na dvoru 
s v o g a b r a t a. Mogao bi tkogod kazati, da je Almos bas poradi 
vjerenja svoga brata dosao u Ugarsku. no takovo misljenje mnogo 
je manje vjerojatno od moga, jer ono nalazi jake potvrde ne samo 
u pisinu cara Henrika IV., nego i u samim ugarskim ljetopi- 
sima. 

Yec prigodom smrti kralja Ladislava (29. jula 1095.) kaze 
stara ugarska kronika : »Colomanus itaque, filius regis Geyse . . . 
coronatus est et duci Almum ducatum plena rie 
c o n e cssi t«. 2 To se ocito zbilo s k o r o po kraljevoj smrti, sva- 
kako jos 1095. O hercegovini Almosevoj pak upucuje nas 
Ugarska kronika ovako: »Cumque rex ad propria reverteretur 
(naime poslije bojeva s krstaskim neredovitim cetama oko Mo- 
sonja i Zemuna (1096.) et dux Almus ad ducatum iret«, 
nasli su se neki madzarski velikasi, koji su bracu medusobno za- 
vadili, tako da je doslo do bratskoga rata, o kojemu ljetopis 
kaze: »Ambo iuuenes et lascini congregauerunt exercitum. Rex 
autem cum exercitu uenit contra ducem in Warkun et 
dux e contra uenit prope Warkun, T i s c i a m autem i n- 
ter eos dimiserunt«. 3 Xo do boja ipak nije doslo, jer neki ve- 
likasi izmirise bracu. Warkun je danasnji T i s z a-V arkony 
u Jasz-Xagykun-szolnockoj zupaniji, dakle se Almoseva 



1894.) p?. 373—376. — Heskel: Die »Historia Sicula* des Anonyinus 
Vaticanus und Gaufredus Malaterra. Kiel 1891. — Chalondon: Hi- 
stoire de la domination normande en Italie et en Sicile. Vol. I (Paris 
1907.) str. XXXVI.— XXXVII. (uvoda) : to je najbolje, §to je o torn 
piscu naipisano. Djelo njegovo izdano je ap. Mnratori: Scriptores 
rerun Italicarum Vol. V (Milano 1724.), str. 539 — 602. Vazan je i oivod 
i predg-ovor str. 539 — 543. 

1 Gl. citav originalni tekst nize dolje. 

2 Chron. pictum edit. Ma tyds: Fontes domestic! Vol. II, pg. 200. 

3 o. c. pg. 201—202. 



376 



hercegovina (ducatus) sterala a lijeve obale T i s e, 
ili u istocnoj Ugarskoj i to, po mom misljenju, jos od godine 
1095., t. j. pod kraj zivota kralja Ladislava, koji je zacijelo mira 
radi medu bracoin (kako se to iz citavoga konteksta raznih kro- 
nika jasno razbira) ovu hercegovinu *dao Almosu jos pred smrt, 
onda, kad je Kolomana odjredio svojim nasljednikom, a koje je 
odredenje potom i Koloman prigodom svoga krunisanja po- 
tvrdio, pa tako nam biva razumljivim, kako to, da upravo Almos 
ne igra u hrvatskim vojnama Kolomanovini (1097., 
1102. i HOT.) bas nikakove uloge. 

3. Vidjeli smo gore, kako kralj Ladislav nije za svoju lirvat- 
sku politiku nasao kod pape Urbana II. ni potpore ni odobrenja. 
zacijelo stoga, sto je tada (sve do 1096.) papa bio u dobrim i go- 
tovo savezniekim odnosima s byzantinskim carem Aleksijem. Sa- 
svim je prirodna stvar, da se kralj Koloman onda, kad su se po- 
litieke prilike promijenile, nasao ponukanim, da se priblizi Ur- 
banu II. te da podjedno prekine sve veze s carem Henrikom IV. 
odnosno s protupapom Klementom III. Wibertom. Poznato je, 
da je papa Urban II. pozvao krscanski svijet u Piacenci (1. — 17. 
marta 1095.) i u Clermontu (18. — 27. novembra 1095.) na oruzje 
protiv tadanjih muslimanskili seldzuckih gospodara sv. Groba. 
Tako nastase krstaske vojne, koje su brzo razbile dobre odnosaje 
izmedu pape Urbana II. i cara Aleksija. Xema sumnje, da je to 
bila izvanredna prilika za Kolomana, da se priblizi mocnom Ur- 
bami II., spram kojega je Klement III. Wibert sasvim iscezavao 
n krscanstvu. 1 Posredovanje preuzeo je opat saint-gilleski O d i 1- 
1 o, koji je 1091. dosao iz Francuske u Ugarsku, 2 da prisustvuje 
ntemeljenju somodvarskoga samostana. 8 Papa je vrlo radosno 
primio na znanje povratak Kolomanov, a s njime ujedno i po- 
vratak Ugarske u krilo Urbanovoga dijela katolicke crkve, pa mu 



1 Gl. o torn Fraknoi: Magyarorszag egyhazi es politikai ossze- 
kottetesei a Eomai szent-szekkel. Vol. I (Bdpst 1901.) pg. 29—30. — Za 
prvu krizarsku vojnu gl. Sybel: Geschichte des ersten Kreuzzuges. 
Leipzig 1881. — Rohricht: Geschichte des ersten Kreuzzuges. Inns- 
bruck 1901. 

a Gl. o torn gore. Fraknoi: o. c. I., 29. drzi da je on tada 
bio opat somodski, no zato nema dokaza. Posredovanje s opatom u ime 
kraljevo preuzeo je koji redovnik. 

3 Gl. latinski originalni tekst nize u ovoj knjizi, preuzet iz Baum- 
gartena (»Szazadok« 1906.). 



377 



je i u tom smislu odaslao pisimo datirino 27. jula 1096. Po svoj 
je prilici taj vazni dogadaj u vezi i s Kolomanovom h r v a t- 
skom politikom, odnosno njegova je vojna od 1097. zacijelo 
posljedica ovoga izmireiija. Pored toga nesumnjivo je u vezi 
upravo s tim izmirenjem i zenidba kralja Kolomana s norman- 
skom princedom Buzilom/ budnei da je otac njezin, knez Roger, 
bio jos od prvoga dana odlucan privrzenik Urbanov. 2 Znacajno je 
jos i to, da vojna Kolomanova pada bas onda, kad je byzantijski 
car Aleksije bio sasvim oknpiran u prvoj krstaskoj vojni, koja 
je bas godine 1098. bila u najtjesnjoj vezi s njegovim intere- 
sima, pa tako nikako nije mogao da pomogne svojim dalmatin- 
skim gradovima, niti Hrvatskoj. 



1 Fraknoi misli, da je jos Ladislav I. htio da zaprosi Buzilu za 
Almosa, no zbog tadanje papinske politike nije do toga doslo. To da je 
podjedno bila raisija onoga istoga poslanstva od 1091., koje je islo papi 
Urbanu II. Fraknoi kaze: »S obzircm na uga'rsko poslanstvo zanimljivo 
je ono mjesto montecassinskoga pisma, gdje Ladislav poziva opata, da 
pismo, sto 6e gapisati, povjeri papinskom legatu. Bududi da bi bilo prirod- 
nije, da je odredio, da odgovor opata donesu njegovi p.oslanici 
na povratku, valja iz toga za,kljuciti, da 6e po misljenju Ladislavljevu 
papinski legat prije stici do njega, nego li ugarsko poslanstvo. A to se 
moglo samo za taj slucaj ocekivati, ako je ugarsko poslanstvo,. naikon 
§to je svrsilo svoj posao kod pape, moralo jos i drugu misiju da izvrsi. 
Svrhu i odrediste te druge misije nije teslko nstanoviti; u to je doba na 
celu juznotalijanske drzave Normana stajao mo&ii Eoger I. Njegovo je 
prijateljstvo mogao smatrati kralj Ladislav s vise razloga vrlo drago- 
<?jenim; mogao je ocekivati od Rogera potporu kod pape, 
koji je bio njegov sticeni'k, a i protiv mletacke republike, kad bi ova 
svoje zahtjeve hjela da provede s obzirom na Dalmaciju. Jednu kcer 
Rogerovu uzeo je za zenu grof Saint-Gilleski u Francuskoj, pod eijim 
je vazalnim gospodstvom bila i opatija reda svetoga Benedikta, koje je 
opat u to doba boravio u Ugarskoj, po cem je mogao da bude po- 
desan posrednik izmedu Ladislava i Rogera. Vjerojatno j e, da je 
taj savez, koji je sest godina docnije Koloman 
utanacio s normanskim knezom Rogerom, namjera- 
vao vec sada da sklopi Ladislav i mozda da je zapro- 
sio za svoga sinovca (Almosa) normansku princesu 
Buzilu, koja je kasnije (1097.) postala Kolomanovom 
z e n o m. Ako je ta hipoteza ispravna, onda bi nam bila protumacena 
ona ljuta mrznja, sto je vladala medu ta dva brata«. (Szent Ldszlo 
levele pg. 11.) Ono sto Marcazali (Dalmacia es az Arpadok) pise o 
tom vremenu, naprosto je jedna feljtonska zbrka. 

2 Chalandon: o. e. 296 i dalje. 



378 



4. Eaimund de Agile s pripovijeda, kako su neke 
juznofrancuske krstaske cete prolazile (potkraj 1096.) Hrvat- 
skom, koju zove Sclavonia, i kako su ondje oni mnogo stradavali 
poradi divljastva stanovnika, narocito u gorskim krajevima. 1 Isto 
to kaze i dragi svjedok iz druge pole XII. vijeka (oko 1170.) Vi- 
lim T i r s k i (f 1190.), koji pise: »Est autem Dalm,atia (=Hr- 
vatska) longa patens regio inter Hungariam et Adria- 
tic u m mare s i t a, quatuor habens (t. j. 1170.) metropoles s 
Jazeram (= Zadar) et Salonam, quae alio nomine dicitur Spa- 
lato, Antibarim et Ragusam«. 2 Iz ova se dva spomenika prvo i 
prvo vidi, da je Sclavonia i Dalmatia jedno isto, to jest tudinski 
naziv za Hrvatsku, a onda, posto ta zemlja lezi izmedu Ugarske 
(dakle ne pripada njoj) i Jadranskog mora, da je bila slo- 
b o d n a. To priznaje i sam Panler ovim rijecima: »Potkraj 1096. 
iduci jnzno francuski krstasi pod vodstvom saintgilleskoga i tou- 
luskoga grofa Raimunda IV. u Carigrad, isli su kroz Italiju i 
Slavonijii t. j. kroz Hrvatsku i Srbiju (»Antibaris«). Nji- 
hov put opisao je dvorski svecenik vojskovodin, ocevidac Raj- 
muiid od Agilesa, koji govori o divljem stanju zemlje i njenoga 
stanovnistva, o teskocama i smutnjama, sto su ih cinili provansal- 
skoj vojsci, a nigdje ne spominje, da je ona prolazila kroz 
drzavu ugarskoga kralja Kolomana, da se sasta- 
jala s casnicima i ugarskim ljudima, da je trazila bilo njihovo 
posredovanje ili pomoc. Pored toga, Rajmund IV. mogao je imati 
s ugarskim dvorom jos i osobitih veza; on je bio knez glasovitoga 
saint-gilleskoga samostana, ciju je filijalu osnovao kralj Ladi- 
slav g. 1091. u Somodvaru i ciji je o>pat Odillo bas sredinom god. 
1096. djelovao kao posrednik izmedu Kolomana i pape Urbana 
II. Rajmund IV. bio je i zet kneza sicilskoga Ro- 
ger a, ciju je mladu kcer (Buzilu) nekoliko mjeseci kasnije 
uzeo za zenu kralj Koloman, a prethodni dogovori u toj 
stvari morali su vec onda biti u toku. Nije dakle nevjerojatno, 
pace nemoguce je, da je knez Rajmund, kad je prolazio kroz 



1 Gl. o njemu Sybel, Der erste Kreuzzug str. 15 — 22. Tekst 
Raimundov donio sam nize. 

2 Gl. o njemu Sybel o. c. 108 — 142. i nize u ovoj knjizi. O oba 
pisca uporedi i Matkovic: Putovanja po balk, poluotoku za sred- 
njega vijeka. Iz »Rada« knj. 42 (Zagreb 1878.), str. 35 — 40. (vrlo lijepo* 
i poucno). 



379 



drzavu Kolomanovu, koju nije mogao mimoici i ako su se Ladi- 
slavljeva osvajanja i ogranicila na vrlo malen krug, naime na 
Krbavu, Liku i krajeve s one strane Velebita ( ?), ne bi se obratio 
nsred raznili nevolja prije puta i za puta na njega i na njegove 
easnike. pa da njegov drug i povjesnicar o torn ne bi ni rijeci 
spomenuo. Izgleda dakle, da se u to doba vlast 
ugarska u onim krajevima prek inula, da je 
t a d a (nakon smrti Ladislavljeve) k a d su Koloman i A 1- 
mosbilizabavljeni nazapaduUgarske (t. 3 . s 
krstasima) podigao ponovno barjak stare hrvat- 
ske kralj evine i dosao do vlasti onaj kralj Pe- 
tar, koji je po Kezaju stolovao u Knin u.« 1 

5. Vec smo imali prilike, da spomenemo lirvatskoga kralj a 
P e t r a. Vidjeli smo, da se vlast njegova moze staviti mozda vec 
11 godinu 1094., a bezuvjetno u 1095. To nam dokazuje samo 
osnovanje biskupije zagrebacke, a jos vise odlazak Almosev iz 
Hrvatske i obdrzavanje zadarskoga sinoda (u martu 1095.), a da 
i ne istaknemo najjasniju potvrdu, koju i Pauler mora da prizna, 
naime izvjestaj krstasa krajem 1096. 

Sada nastaje pitanje, tkojetaj kralj Petar, eija je 
prije>tolnica bila Knin, i kojega je roda. Kod nas se obicno 
nzima, da je on bio od plemena Svaeiceva ? pa otale mu i ime P e- 
tar Svacic. Da je tako, ne da se bas nicim pozitivno dokazati, 
a prvi je postavio ovu hipotezu Kacki upiruci se na jedan za- 
pis u poznatom nam zborniku samostana sv. Petra u Selu. Zbor- 
nik je nesumnjivo napisan potkraj XII. ili (vjerojatnije) na po- 
eetku XIII. vijeka, ali je Racki poeinio tu pogrijesku, n e p 0- 
znavajuci originalni rukopis, nego samo Carrarin 
otisak, da je i za taj zapis tvrdio, dia je napisan jos u XII. vijeku. 2 



1 Pauler u *Szazadoku« 1888. pg. 209—211. 

2 Da Racki nije vidio orig'inala si. njegov izvjestaj u »Radu« 
knj. 26 (Zgrb 1874.) str. 170 — 172. — Registar samostana sv. Petra in 
Selo izdao je Carrara: »Arehivio capitolare di Spalato. Spalato 1844.« 
Oba su zapisa na str. 67. i 68. — Racki je ta dva zapisa datovao XII. 
vijekom i u »Documenta« pg. 486. dodavsi doduSe >sublestae fidei«, 
rece ovako: »Registrum membran, u t i v i d e t u r s a e c. XII., olim mo- 
nasterii s. Petri in Selo, in archivo capituli Spalatensis pg. 27 — 28 (ova je 
paginacija preuzeta iz Car rare 1. c, dok se fakticki radi samo 
folijima XIV. A. i B.) Uza sve to, sto je taj zapis Rackomu bio u »Do- 
cumentima* >sublestae fidei«, on ga je ipak za >Petra Svacida* upotrebio 
sa sigurnoscu, kao da ima ispravu pred sobom. 



380 



Neina sumnje, kad bi tome tako bilo, da bi on uz izvjesnu vecu 
vjerodostojnoist zavrjedivao i vise paznje. No to nije tako. Na 
fol. XIY. A, napisana je najprije beneventanskim pismom »nota 
libroru7ii« samostanskih. Taj popis ispunio je u 15 redaka otpri- 
like dvije trecine stranice, pa tako je nekoc ostala ona rpreostala 
trecina prazna ; isto tako je bilo i na slijedecoj strani (fol. XIY. 
B), na kojoj je beneventanskim pismom ispunjeno 16 redaka, a 
preostali prostor ostao je takoder prazan. Ove dvije praznine is- 
pnnile su docnije dvije nepoznate ruke jasnim gotskim pismom, 
jedna iz druge pole XIY., a druga s pocetka XVI. vijeka 
clvima kratkim zapisima. II prvom je govor o »s e p t e m b a ni, 
qui eligerunt regem in Croacia, qnando rex sine liberis morieba- 
tur«, a onda se izbrajaju neka hrvatska plemena »qnibus pertinet 
banatum«, dok se u dragoon, nazalost pod kraj vec posve neci- 
tljivom, kaze: »Isti fuerunt bani in Croacia de genere Croatorum 
a tempore regis Suetopelegi usque ad tempus S u e n i- 
miri regis Croatorum: Stephanus Cucar, Saruba Cudomirig, 
Ouirica, Petar ( !) Mogorouig, Cacig . . . Marian Cacig, Can . . . 
Slauaz Cucar fait; index regis Prelimir (!) Cucar f uit ; tem- 
pore S u e n i m i r i f u i t P e t r u s S n a z i g (!) b a n u s. 
Omnes isti fuerunt bani in Croacia«. Kako rekosmo, pismo na« 
dovodi okruglo recent) oko g. '1500., a kako je tada samostan >v. 
Petra u Selu vec prestao zivjeti te postao vlasnistvo spljetskoga 
nadbiskupa, 1 upravo je sigurno, da je autor ovili zapisa neki ne- 
poznati Spljecanin (sveeenik?). Buduci pako da on govori o 
k r a 1 j u Suetopeleg u, kao o prvom kralju u Hrva/tskoj, 
a tako i o nepoznatom kralju Prelimir u, a sve to po ljetopisa 
popa Dukljanina, odmah osjecamo, da autor nije crpao 
bas iz pouzdanih vrela. Sta se tice Zvonimira, jasno je, da ga 
smatra p o s 1 j e d n j i m lirvatskim kraljem, prema Tomi arci- 
dakonu, ali i po dodatku brvatskoj redakciji popa Dukljanina, pa 
tako nas ovo navodi na to, da su podaci njegovi bar s um n j i v i, 
a ta sumnja postaje jos jaca, sto nam iz brojnih isprava Zvoni- 
mirovih nije uopce p o z n a t n i j e d a n b a n, a sve se cini, kao 
da ga u njegovo doba uopee ni bilo nije. 2 Pored toga oni malo- 



1 Gl. Kaer: Dvije opatije (Spljet 1890.) pg. 35—37. 

2 Gl. Klaic: Hrvatski bani za narodne dinastije. Vjesnik kr. zem. 
arkiva I (1899.) str. 67—68. 






atrfn? s f unu verua£tidcrl6'l /unt/ot^o 
■ ^Of&fr . fM&rta t*mr ^ftuHiiSo Tronic o-0d*0^ 

^jtwurf fcliuuf 4&4W fe-ftr kanuf frCym fl,y*n* 
t ih for l-««lt lJ '<?f 4^f f w «* r U*n«nv * »mwr 



Pripis gotskim pismom XIV. vijeka u registru samostana 
sv. Petra izmedu Spljeta i Omisa. 

(Original se cuva u kaptolskom arkivu u Spljetu). 



<p. 






\xmx\cc d^&mvowwr »' 'octf^vHcmeip 

7r bwi vo-wH^ **i , V u *t»* ^y^ afOV i ^r^wf^ ,G 



rw^fc. 



etp* I 



j 



Pripis ucinjen krajem XV. ili pocetkom XVI. vijeka u registru 
samostana sv. Petra izmedu Spljeta i Omisa. 

(Original se cuva u kaptolskom arkivu u Spljetu). 



381 



brojni banovi iz vremena narodnih hrvatskih vladara, nikad se 
u i s p r a v a m a ne spominju inace, nego samo p o krsnom 
imenu, pa stoga ill antor iz isprava kao najvjerodostoj- 
nijih izvora niposto nije mogao da povadi. Vidjet cemo na dra- 
gon) iiijestu, da je onaj prvi zapis o sedmorici hrvatskih 
banova posve i z m i s 1 j e n, 1 pa tako ne vidim razloga, da 
vise vjerujemio drngomii. Iz toga se vidi, da ono: »Tempore 
Suenimiri fuit Petrus Snazig ( !) banus«, ne znaci, u najboljem 
slucaju vise, nego da je u Zvonimirovo doba bio Petar od plemena 
Bvaciceva ban, ali to podjedno jos ne znaci, da je on identican 
s docnijim kraljem Petrom; ta bas Zvonimirove pristase, cini se, 
da sn bili jezgra stranke Ladislavljeve! Zakljucnjem dakle, da 
nemamo nikakova razloga gledati n s u m n j i v o j vijesti XVI. 
stoljeea, da je »Petms Snazig (!)« toboze ban Zvonimirov, 
lirvatski kralj Petar od godine 1094. — 1097. 

Ali zato je g. 1074. bio neki Petar ban kralj a Slavica, da- 
kle clan one stranke, koja je bila posve protivna Zvonimiru i nje- 
govcj politici. 2 Xo od onda pa do godine 1094. proteklo je dva- 
desct pv.nili godina, pa nije bas tako vjerojatno, da bi taj isti 
Petar sada zasio kraljevski prijesto, premda sasvim nemo- 
guce nije. 3.fedutim ninogo je vjerojatnija druga jedna liipo- 
teza. Historijskim je spomenicima ntvrdeno, da je E u s i n, brat 
k r a 1 j a Slavic a, imao sina »Petrns Slauns«. 3 Ovo »Slanus« 
moze da znaci i Ilrvat, ali ne u toj formi, jer taki naro\dno- 

1 Gl. u tre<5eni dijelu ovoga djela odlomak »Pisci* (domadi). 

2 Gl. gore na str. 260. ove knjige. 

3 Isprava od 1176. u registru sv. Petra u Selu edit. Carrara o. 
c, pg. 65. (S m i c i k 1 a s Cod. II, 143 — 144. po novijem prijepisu XVIII. 
vijeka kod biskupa.) Ni Smiciklas nije dobio u ruke original zbor- 
nika isprava samostana sv. Petra u Selu. Osini mene cini mi se, da ga 
je imao jos K u k u 1 j e v i c (Gl. Ccd. dipl. I (Zagreb 1874.) str. VII.), 
premda toga ne kaze izrijekom. Moram spomenuti, da i on paginira 
po Carrari, no najvaznije je to, da ne kaze da su ovi p r i p i s i napi- 
sani docnije (tek bar u XIV. vijeku), vec" naprosto pi§e datirajudi zapis 
>oko g. 1100. i 1101.* (!!) ovako: »Iz regestah samostana sv. Petra gu- 
majskoga, rukopis XII. vijeka, na pergameni. U arkivu kapfcola 
spljetskoga (list 27. odnosno 28!).« Ako je Kukuljevic* imao u rukama 
sam original, onda se ovaj njegov postupak (koji samo zavodi one, 
koji nijesu vikli raditi s originalom u ruci) mora da oznaci kao 
nekorektan. 



3&2 



sni pridjev daju obicno t u d i n c i, a pored toga glasio bi »Scla- 
vus«, a ne »Slavus«. Prema tome ono »Slauus« zacijelo je Uj 
krscansko ime Petar, n a r o d n o ime, naime S 1 a v o s nuz- 
oblicima Slavko, Slavac i Slavic. Ovo ime poznadu u Du- 
brovniku u romaniziranoj formi kao S 1 a b b a, tako »prior Pe- 
trus cognominatus Slabba« 1044. ; ili »prior Drago films Slabbe« 
1114. ; i dalje kroz XIII. i XIV. vijek. Poznadu ga pace i 
Kotoru »Slavus nepos Pervossii de Sevasto« 1371. Kako vidinK 
ovo ime »Slavus« ili »Slabba« postojalo je sigurno vec u XI. vi- 
jeku. 1 Prema tome zvao se sin pomorskoga zupana Pusina a si- 
novac kralja Slavica Petar Slavo (ili mozda i Petar Slavic). 
Poznato nam je, da je Rnsin umr'o prije nego li mu je brat Sla- 
vic postao kraljem, a mozda mu je sin Petar u ono doba bio jos 
malodoban mladic; bar nam se ne spominje n prvom dijelu regi- 
,stra samostana sv. Petra u Selu (1080.). Poznato je dalje, da 
je porodica kralja Slavica bila iz Poljica i Omisa, a kako je tude, 
kao i u zemlji izmedu Cetine i Xeretve, poglavito vladalo pleme 
K a c i c a, 2 drzim da ne grijesim, ako kazem, da je i kralj Sla- 
vic bio clan istoga jakoga plemena, dosljedno, da je i nas Petar 
Slavo ili Slavic od roda Kaciceva. Eto, u torn Petru naslu- 
cujem, da se krije posljednji lirvatski kralj 
istoga i m e n a, a to bi znacilo, da je po smrti Dmitra Zvo- 
nimira i Stjepana III. istaknuo barjak slobode svoje zemlje s i- 
novac kralja Slavica i to protiv one iste stranke, koja 
je prije dvadeset godina (1075) maknula i opet tudinskom, naime 
normanskom pomoci s prijestola njegova strica. Ovako je nekoc 
(1872.) studio i R a c k i, kad je napisao ove (po mom sudu) 
sasvim ispravne rijeci: »Medutim nije mozebit odvise smjelo, 
ako spominjuci ime kralja Petra pomislimo na Slaviceva bana 
Petra ili, sto je vjerojatnije, na Slaviceva sinovca Petra, pri- 
zivom Slava. U torn slucaju mozemo sebi i lasnije protuma- 
citi dvije stranke, koje su poslije smrti posljednjega 
zakonitoga odvjetka hrvatske dinastije nastale : jedna je na- 
ime pristajala U z Svinimirovu, a druga uz Sla- 
vicevu obitelj t. j. uz udovu Jelenu Lijepu, od- 



1 Jirecek: Die Romanen II, pg. 76. 

2 Klaid: Plemena (Rad knj. 130, str. 19—34. gl. i Kaer: Po- 
vjesne crte grada Sibenika. (Sibenik 1911.) str. 143—149. (Pop Kaer 
osobit je poznavac onih strana). 



383 

nosno uz Petra. Prva se prislonila na kralja Ladislava, te 
se moze nazvati strankom ugarskom, a druga je trazila 
svoju snagu u hrvatskom narodu; bijase to dakle narodna 
st rank a hrvatska«. 1 Xesto docnije (1075.) Racki proglasi 
ovoga Petra Zvonimirovim banom: Petrom Svacicem. 2 No mo- 
gao bi netko prigovoriti, da se tomu Petru Slavu, sinovcu kralja 
Slavica, ne daje u spomeniku od godine 1176., naslov kral j a; 
ali takvi prigovor ne bi mnogo vrijedio, jer se u ispravi kaze 
ovako: »1176 . . . Monasterium sancti Petri de Gomai a 1 o n g i s 
retro temporibus sepedicto terras possedit, quas quidem 
terras Rossene moristicus (!) prius donauit monasterio 
sancti Petri de Gomai et post mortem ipsius Rossene moristici 
(f prije 1074.) Petru s Slauus filius eius et Sla- 
uizo auunculns eiusdem Petri Slaui, prenomina- 
tas terras in supradicto monasterio confirmavit et eas in pace et 
magna qniete hactenus possedit, et quod a predictis viris dona- 
tione et confirmatione prelibate terre, nostro monasterio fuerint 
tradite, cartam confirmationis demonstrauimus et in presentia om- 
nium assistentium perlecta fuit«. 3 Kako vidimo, ni Slavicune 
daje se k r a 1 j e v s k i n a s 1 o v, pa ipak ga je izvan svake sumnje 
nosio. Koji je razlog, da se on bar Slavicu u toj ispravi uskra- 
cuje, toga ne znamo, niti nam se nuzno tome domisljati, jer dosta 
je, da smo taj fakat konstatovali. 

6. Gaufred Malaterra pripovijedajuci o svatovima 
kralja Kolomana kaze, kako je u maju 1097. prevezena Buzila, 
kci normanskoga kneza Rogera, »usque dum in portum Albae, 
qui iuris regis Ungarorum est, impune applicavit. Hie Yincu- 
rius comes Bellegrate missus cum quinque millibus armatorum, 
obvius fuit, eamque cum his, qui cum ea venerunt, deventer ex- 
cipiens usque ad regem (Colomanum) perduxit«. 4 Iz ovoga vele- 
vaznoga spomenika vidimo, da je hrvatski grad Belgrad 
na moru u maju 1097. biouvlasti ugarskoga 
kralja Kolomana, da se ondje iskrcala normaska princesa 
Buzila, vjerenica kralja Kolomana, sa svojom pratnjom, te da je 
nju docekao zupan erdeljskoga Biograda (Gyula 

1 Racki u »Radu« knj. 19. pg. 81. 

2 Racki u »Radu« knj. 30. pg-. 103—104. 

3 Carrara o. c. 65. Smiciklas Cod. dipl. II, 143. 

4 Gl. nize citav latinski tekst Gaufredin. 



384 

Fehervar ili Belgrad jos i danas u puku), Merkurije (Vin- 
ciirius Gaufrecla Malaterre) s 5.000 vojnika, i po torn odveo 
Ugarsku, jer kralja Kolomana nije bilo ni u Belgradu, ni uopce 
Hrvatskoj. Ovaj zupan Merkurije nesumnjivo je identican 
onim Merkurijem, koji se navodi izmedu 1103. i 1111., a na- 
rocito u Kolomanovoj originalnoj ispravi od 1111., ka( 
»Mercurius princeps Ultrasilvanus« (= erdeljski). 1 

Sada treba da ovoj vijesti Gaufreda Malaterre posvetima 
narocitu paznju, u teznji, da je sto objektivnije ocijenimo. Od 
hrvatskih historika zabavio se njome R a c k i, i to dva puta^ 
prvi puta 1872. (u »Radu« akademije knj. 19.) i 18Y5. (u »Radu<< 
knjiga 30.). Kako je poznato, Racki je ucio, da je kralj Petai 
poginuo u boju s ugarsko- hrvatskom vojskoin p o s 1 i j e 
ugovora s Kolomanom (1102.) i prije njegova krunisanja u Bel- 
gradu (1102.), ili drugim rijecima, da je narod hrvatski 
predstavljen bar po dvanaestorici svojih plemenskili sta- 
rjesina izdao svoga kralja odabravsi Kolomana. To je on 
nesumnjivo ueinio stom tendencijom, sto nije nikako htio da do- 
pusti, da je Koloman prije ugovora imao ma i samo tracak 
vlasti u Hrvatskoj od Drave do mora. Sasvim je prirodna stvar, 
da je stoga kusao na sve moguce nacine, da gornje rijeci Gau- 
frede Malaterre prilagodi ©vojoj teoriji. Godine 1872. pisao je 
ovako: »Jediini je navod iz kojega kao da bi se dalo izvesti, da 
se vlast kralja Kolomana vec prije godine 1102. protezala na 
istocnu obalu jadranskoga mora, izvjestaj suvremenoga 
sicilskoga povjesnika Gaufreda Malaterre . . . Nas zanimaju u 
njemu samo dvije biljeske, i godina i mjesto Alba s njegovim 
gospodarom. Muratorijevo izdanje imade godinu 1097. slovima 
ispisanu, dok se pod opaskom navodi godina u brojevima. Ako 
je u (originalnom) rukopisu godina brojevima naznacena bila, 
mogla ise lasno podkrasti pogrijeska, ali iz samoga se spomenika 
vidi, da to ne moze da bude, jer on svrsava godinom 1099., stoga 
nema prigovora tomu podatk u«. Za grad »Alba« na 
moru, kaze Racki, da je izvan svake sumnje Belgrad (ili danas 
Biograd, Zara vecchia). »0 torn hrvatskom Belgradu, nastavlja 
Racki, veli sicilski povjesnik, da »pripada ugarskomu kralju«. 



1 Gl. o Merkuriju i njegovom rodu Wertner: Az Arpddkori 
banok. (Szazadok 1909. pg. 388.). 



385 



Gaufredo ne kaze izrijekom, da je pripadao Ugarskoj onda, kad 
je Rogerova kci onamo doplovila, jer se umetkom »qui iuris regis 
Qngarorum est« ne iskljucuje ta misao, da se on proteze na doba, 
kad je »IIistoria Sicula« pisana. IT takovom slucaju htio je Gau- 
fredo pripomenuv Belgrad reci: Belgrad spada sad a na ugar- 
skoga kralja. Iz predgovora »Historiae Siculae«, upravljena na 
Buru biskupa Katanije razbira se, da je Gaufredo pisao povijest 
pozvan od kneza Rogera jos za biskupova zivota, dakle prije jula 
1101. godine, kad se prestavi s ovoga svijeta. Ako se ono mjesto 
ima ovako tumaciti, to bi po Gaufredu Belgrad bio god. 1101. 
ipak pripadao ugarskom kralju. Ali tumacilo se ono ovako ili 
onako, namece se svakako pitanje: je li daleki talijanski pisac 
bio dobro obavijesten o gospodaru Belgrada ? is'ije li on svoj 
umetak osnovao na nniovanju, da je Belgrad ugarskoga kralja, 
puvsi od sicilske pratnje, da je ondje kraljev izaslanik doeekao 
zarncnicu? Jer odatle, sto je Rogerov brod doplovio u luku bel- 
gradsku i sto je ondje cekalo poslanstvo ugarsko, ne slijedi, da 
Belgrad nije godine 1097. mogao biti ni hrvatski ni mle- 
t a c k i, jer i Hrvatska i Mleci, nijesu li stojale u ratu s Ugar- 
skom, mogle su Kolomanu dopustiti, da kroz poslanika doceka 
svojn zarucnicu u Belgradu . . . Nije nevjerojatno, da je tada i 
Belgrad stnpio naprama republici u onaj odnosaj, u kojem bijase 
na pocetku 1076. godine. »Poslije toga Racki (obzirom na ispravn 
»ngovora prijateljstva« izmedu dnzda Vitala Michiela i kralja 
Kolomana) zakljucuje ovako: »Odatle pako izvodim, da je K o 1 o- 
man izabran 1101. za li r v a t s k o g a kralja, one se 
godine sukobio s Petrom u Gvozdn i nglavio savez 
s Mlecanima, koji su neke gradove dalmatinske imali n vlasti«. 
A onda vracajnci se na Gaufreda Malaterru kaze: »Ova pripo- 
mena (»qni inris regis Hungarorum est«) ili je p o z n i j i p r i- 
pisak, ili se odnosi na g. 1101., ili se i m a d e p r i p i- 
s at i k r i v u shvacanju p o v j e s n i k a (Gaufreda) . Kad 
je Rogerova kci doplovila u Belgrad bijase taj grad po svoj 
priliei pod vrhovnom vlasti mletackom, s kojom 
je Koloman prijateljevao i prije 1101. godine, premda nije ne- 
moguce, da je Belgrad bio i g. 1097. u hrvatskoj vlasti, kano sto 
bijase nekoliko godina kasnije (t. j. 1102. )«. 1 



1 Racki u »Radn« 19. str. 82— $7. 
Dr. Ferdo Siitd: Prirucnik izvora I. 25 



386 



Godine 1875. opet kaze Eacki ovo: »No glavna se sila 
polaze na one rijeci, koje su dometnute o vlasti pod koju je 
»Alba« spadala, naime na umetak »qui iuris regis Ungarorum 
est«, te se odavle izvodi, da je i EGrvatska vee god. 1097. pri- 
znavala Kolomana svojim kraljem, posto jedan od prvih gradova 
njezinih, Belgrad, bijase tada »iuris regis Ungarorum«. Ovdje 
se dakle polaze veca sila na rijeci daleka pisca sicilskoga i na 
tekst njegova spisa, koji je po priznanju samih izdavatelja dosta 
pokvaren do nas dosao, nego li na tecaj dogodaja, koji iskljn- 
cujn mogucnost, da je bnd Vladislav bud Kaloman do godine 
1096. — 1097. mogao zavladati Belgradom i hrvatskim pri 
morjem. Eogerova kci mogla se iskrcaci n bel- 
gradskoj luci, a dajeova i hrvatskabila, teje iz 
ovoga cina Gaufredo mogao zakljuciti, da Belgrad pripada Ko- 
lomann. Nijesu li one rijeci umetak, odnoseci se 
na doba poslije godine 1102., kad je Koloman u Bel- 
gradu okrunjen bio, i tako ime onoga grada pronjelo se cak do 
Sicilije? Faktum je, da je Almos poslije kolovoza (bolje srpnja) 
godine 1095. i slijedecih godina u Ugarskoj bio, da tada u 
cijeloj Hrvatskoj do Drave nema traga ugarskoj vlasti. Ako Ko- 
loman nije onih godina zivio u ocitom neprijateljstvu s Hrvat- 
skom, zar je to nevjerojatno, da je sebi od hrvatske drzavne vlasti 
ishodio dozvolu, da njegovo poslanstvo doceka zarucnicu u luci 
hrvatskoj u koju je ona imala iz Sicilije doploviti ?« 2 

Tako Racki; no domisljanje njegovo, po mom sudu, nije 
ispravno, niti je u skladu s onim, sto uistinu slijedi iz onih 
rijetkih izvora, koji su za to pitanje i za prilike onoga vremena 
mjerodavni. Spis Gaufreda Malaterre bio je vec napisan i i z- 
dan svakako godine 1099., dokle i dopire, pa tako je sasvim 
iskljucena ma i pomisao na aludiranje na godine 1101. ili cak 
1102. 2 Isto je tako samo subjektivna konjektura Backoga, kad 
govori o toboznjoj docnijoj interpolaciji, pa bas na ovommje- 
stu u citavoj »Histx>riji Sikulskoj«, jer to bi mogao kazati tek 



1 Racki u »Radu« knj. 30, str. 127—128. nota. 

2 To kazu svi oni strani pisci, koji su dosada pisali o njemu. 
Medutim vidjesmo prolaz krsta§a potkxaj 1096. i da oni ne govore ni§ta 
o kraljevskoj ugarskoj vlasti. Sta bi mi kazali, kad bi madzarski histo- 
riografi poceli ovakovom logikom praviti konzekvencije u svoju 
korist? 



387 



onaj, koji je pomno proucio sverukopi.se ovoga djela. 1 Medu- 
tim pristanimo uz Rackoga i kazimo, da je ono mjesto »qui 
iuris regis Ungarorum est«, doista interpolacij a ili aludiranje 
na prilike ma i poslije 1102. , pa cemo se brzo uvjeriti, da nam 
ni to ne pomaze mnogo. Tezina onih rijeci Gaufredovih naime, 
ne lezi u stavci»qui iuris regis Ungarorum est«, nego u torn po- 
zitivnom faktu, da je historicki zajamceni zupan erdelj- 
skoga Belgrada u hrvatskom Belgradu docekao vjerenicu svoga 
gospodara s 5.000 vojnika (konjanika), a to je i danas, a kamo 
li ne onda (1097.) citava vojska. Taj nas broj upravo silom na- 
vodi na misao, da je neposredno prije maja 1097. bjesnio u Hr- 
vatskoj rat, u kojem su sudjelovale i cete Merkurijeve, to jest 
ugarska vojska. Pored toga znaci onih 5.000 konjanika, da je put 
Buzilu vodio u Ugarsku kroz vrlo nesigurne krajeve, gdje je 
nitko nije mislio docekati kao miloga gosta. Pomisljati pak, da 
bi tadanji hrvatski kralj (a to bi samo mogao Petar d'a bude) 
dopustio, da 5.000 konjanika strane vojske, — i to one 
drzave, s kojom je bar jos od 1095. svakako bio u zapetom 
s t a n j u, tako ida je svako »prijateljevanje« upravo iskljuceno — 
docekuje i prati 5.000 vojnika toboze kao pocasna 'pratnja ili straza 
jednoj nevjesti, u cijoj se pratnji nalaze i biskupi, vec u 
h r v a t s k o j lit c i, pa onda dalje kroz svu drzavu Hrvatsku 
tako dalekim putem, ne moze se nikako ozbiljno i obj ektivno 
nzeti kao istinito. Ta kad bi Koloman i Petar tada (1097.) oidista 
bili prijatelji, zar bi trebalo nanijeti Petru toliku sramotu, 
pa poslati 5.000 vojske, da prati jednu vjerenicu po p r i j a- 
teljskoj drzavi, ali inace zapravo punoj opasnili i grabezlji- 
vih ljudi ! Zar u takom slucaju ne bi bas nitko od hrvatskih do- 
stoj anstvenika (ni belgradski prior, ni biskup), dosli da i oni 
pozdrave nevjestu onoga vladara, koji je bio prijatelj nji- 
hova vladara ? Takove se dakle prilike ne dadu nikako zamisliti 
u slobodnoj Hrvatskoj. Medutim ovaj rezultat podupiru jos 
dvi je suvremene mletacke isprave. 2 

1 O rukopisima »Historiae Siculae* gl. Capasso: o. c. pg. 82. 
nota 1. Najstarijc je vlasniStvo marchesa di Giariatana na Siciliji. Mu- 
ratori donio ga je po mladem tekstu, §to se cuva u Saragozzi u Spa- 
niji. Ubrzo irna izadi novo izdanje u novom Muratoriju, §to izlazi u 
gradu Citta di Castelo (u srednjoj Italiji). 

2 U svom clanku »Prilozi historiji Salonitani* (Vjesnik hr. zem. 
-arkiva II. 1900.), pokusao je K r s n j a v i, da proglasi hrvatskoga kralja 



388 



7. U maju 1097. nalazimo u Dalmaciji dva odlicna Mle- 
cana, Baduarija de Spinale i Faledra Stornata, gdje pozivaju 
Trogir i Spljet (a za cijelo i ostale gradiove i otoke), da se u 
casovima ozbiljne pogibli prikupe oko duzda, a oni ini 
se i odazvase. »Buduei da smo uvjereni (kazu oni), da je za na& 
najzgodnijei najsigurnije zivjeti pod upravom (sub 
regimine) tolike gospode (t. j. Venecije) i ostati pod njihovom 
budnom s k r b i i mocnom z a s t i t o m, obecajemo vama, 
gospodaru nasemu, V i t a 1 u Micliielu duzdu Ve- 
necije, Dalmacije i Hrvatske, i carskom proto- 
sevastu poslusnost i vojnu s 1 u z b u, kad to duzd zatrazi«. 
TJ torn smislu obvezao se Spljet (a tako zacijelo i drugi gradovi), 
da ce staviti Veneciji na raspolaganje po jednu saginu ili dvije 
galije, a ne ucini li toga, platit ce globu od liiljadu dukata. 1 
Prema tome dakle, presli s u dalmatinski gra- 
dovii otoci umaju 1097. pod okrilje mletackoga 
duzda kao carskoga protosevasta, to jest, i ako 
su dalmatinski gradovi gledali otada unaprijed u duzdu svoga 
gospodara ([domino nostro), ipak time jos nije ncstalo i 
p r e s t a 1 o 'd r e v n o suvereno p r a v o careva b y- 
zantinskih. Pace, sasvim je prirodno, da se svc to zbilo 
bas privoljom cara A 1 e k s i j a, jer zabavljen krstaskom 
prvom vojnom, a mozda i upucen u tadanje namjerc Koloma- 
nove, on je svoj tema dalmatinski onako isto ustupio u upravu i 



Petra kao ^nehistorick.o*, ali inace zgorino »dramatsko lice*. Kod toga 
sluzio se takovom sofisterijom, kakovu rijetko koja historiografija 
Pozna. Njegove je toboznje razloge temeljito oborio G ruber (Vjesnik 
kr. zem. ark. Ill), pa sam tako rijesen svake polenrike s Krsnjavim. 
Inace ima u toj KrSnjavoga radnji i vrlo dragocjenih i dobrih misli. 
1 Ispravu gl. nize dole na str. 403. ove knjige. Nije nam se takova 
isprava sacuvala jos i za Zadar, ali znanio sigurno, da je Zadar vec 
1099. pod mletackom zastitom. (Gl. suvremeni spis TranslatioS. Ni- 
cola i ap. Recueil des histor. des croisades. Hist, occid. vol. V. (Pa- 
ris 1895. pg. 270—272). 'Translation napisan je g. 1100. L en el: Die Ent- 
stehung der Vorherrschaft Venedigs an der Adria (Strassburg 1897.), 
Pg. 20, kaze, da su ovi. ugovori bili upereni protiv Ugarske (»Die Vermu- 
tung liegt nahe, dass es sich hier um Abmachungen gegen Ungarn han- 
delt.«). RaSki (Rad 30. pg. 116.) smatra ove ugovore kao obvezu 
Spljeta i Trogira za vojnu pomoc u prvoj krstaskoj vojni. Da to 
nije tako, jer su Mlecani mislili na raj posao tek u julu 1099., doka- 
zao je L e n e 1 o. c. pg. 20. nota 2. 



389 

o b r a n "ii Veneciji, kako je to ucinio i Vasilije II. bas u doba 

teskoga rata s Bugarima godine 1000. To je car Aleksije mogao 

tim lakse uciniti, sto je bas on jos 1085., po kazivanju Dan- 

dolovu, na molbu neke odlicne mletacke gospode, duzdu Vitalu 

Faledru »iuridictiones Dalmatiae et Croatiae«, ustupio i izdao 

mu »crusobolium (= hrisovulju) Dalmatiae et Croat iae et saktt- A^t^^o 

• ii i* *iii ( () protosevastos. Quibus postea reversis dux suo addi- 

dit titulo : Dalmatiae atque Croatiae et imperialis p r o t o- 

s e v a s t o s«. 1 Primivsi dakle duzd Vitale Michieli u upravn te- 

mat Dalmaciju, bila mu je prva briga, da sa s us j e d o m svojim 

u Hrvatskoj stupi udobre i prijateljskeveze, stoje 

■on doista i ucinio. 

Medutim treba jos naglasiti, da se u onoj obvezi dalmatin- 
skih gradova duzdu mletackom govori o »casovima o z b i 1 j n e 
p o g i b 1 i«, pa kako je poradi toga »na j z g o di n i j e i n a j s i- 
g u r n i j e zivjeti pod upravom mocne Venecije, te ostati »pod 
budnom skrbi imocnomzastito m« njezinom. Mo z e 1 i s e 
j o s j a s n i j i m r i j e c i m a k a z a t i, da j e b as u s u s j e d- 
stvu. ovili gradova b i 1 o is t a n j e, k o j e ugrozava 
m i r i p o s j e d n j i b o v, ili drugim rijecima, d a s e u H r- 
v a t s k o j t a d a ratova! o. 

8. U mletackom drzavnom arkivu ima u zbirci zvanoj »C o- 
■d e x Trevisanus« sastavljenoj oko g. 1408., prijepis jedne 
nedatovane isprave, koja nas upucuje u diplomatske odnose iz- 
medu duzda Vitala Michiela i kralja Kolomana. Ona je u glav- 
nom oidgovor kralja Kolomana duzdu, te glasi ovako: »Koloman 
po milosti i volji bozjoj kralj ugarski (Ungarorum rex) Yitalu 
Mlicbielu lirabrom duzdu mletackomu (Venetorumduci) i 
njegovim velmozama pozdrav i vjecno prijateljstvo. Buduci da 
sveto pismo jednako opominje naglasujuci, da ne valja saci s puta 
pradjedovskoga, valja se doista cuditi onima, koji misle, da bi tre- 
balo poci drugim. Stoga vam pisemo ovo pismo u znak, da smo 
zeljni vasega vjecnoga prijateljstva onako, kako su ga i nasi pre- 
hodnici go j ili medusobno. Sto pak nijesmo vasim zeljama (sve do- 
sada) niti pismom niti po poslaniku odgovorili, kako ste to tra- 
iili, ne valja ni iz idaleka tako tumaciti, kao da smo to ucinili (na- 
umice) uprijevarnoj nakani, nego smo (odgovor) oclgo- 



R a c k i : Documenta pg. 459. 



390 



dili iz razloga koristi i probitka, te poradi neslomive stalnosti, jer- 
dobro znamo, da bi ono, sto je ugovoreno mnogo slabije bilo, kad 
bi bilo ucinjeno bez vijeca citavoga kraljevstva (sine totius regni 
consilio). Stoga smo se pobrinuli, da vam sada uzmognemo odgo- 
voriti, poduprti voljom cijeloga kraljevstva, ne samo pismoni,. 
nego i po posebnom poslaniku. Neka dakle znade mudrost vasa i 
vasih prvaka, da mi i nase kraljevstvo zelimo, da se svezema 
nerazrjesivim vezom ljubavi s vama i s vasima. 
Upravo u tu svrhu, buduci da o svezi, o kojoj zelimo (nesto) kazati r 
ne mozemo (stO'god) napisati, da citatelju ne dosadi, saljemo vam 
takovoga (posebnoga) poslanika, cijim rijecima nemojte da uskra- 
tite poslnha i paznje. N"o da ne biste oklijevali saslnsati nase vla- 
stite rijeci, potmdili smo se, da vam nesto malo i pismom saop- 
cimo. Zelimo dakle poradi sto tvrde stalnosti, da se izmedu vas i 
nas, pa nasih i vasih prvaka ucini iskrena prisega, n smislu koje 
bismo se mogli, kad se zato pokaze potreba, uzajamno podupirati 
u zajednickom prosirivanju (angmentum t. j. zemlje) . 
Cvrsce naime stoji i trajnije je ono, sto se odasvud isveze veoma 
cvrstim vezom, nego li sto pociva na slabijim temeljima. Stoga 
dakle sve, sto cemo pravo zapovjediti, da se potpuno izvrsi, na- 
stojmo iskreno zajednickim giasom i svim naprezanjem duse viz 
potporn vlasti izvoditi. Osim toga kao sto ste vazida casno susre- 
tali neiscrpivu zahvalnost i nase poslanike, pa kao sto ste 
(nam) razborito davali svakovrsne sarjete, mo- 
limo vas, da ih jos casnije i razboritije dadete (sada) ovom nasem 
poslaniku, kao da bismo mi sami to bili, jer prava se ljubav ne 
oc-ituje samo u rijecima, nego i djelom, dok se prijatelj proku- 
sava u nevolji. 1 

»U gov or prijatelj stv a, sto je sklopljen iz- 
medu ugarskoga kralja i duzda mletackoga. 

»Ja Koloman kralj ugarski sam cu po sebi i po svima mo- 
jima s tobom Vitale Michieli, duzde Venecije, Dalmacije i Hr- 
vazshe (Venetie, Dalmatie, Chroatie dux) i sa svima tvojim pr- 
vaeima od ovoga dana unaprijed podrzavati pravo i cvr- 
s t o p r i 3 a 1 e 1 j s t v o, te cu i tebe i tvoje (prvake) i s v e g r a- 
d o v e (ciuitates) podloznetvojoj vlasti isveutvrde 



1 Ovaj je tekst ocito bila nekoc u originalu posebna listina, naime 
Kolomanov odgovor duzdu. 



391 



i ona mjesta (castella ac loca subdita) sto pripadaju 
tebi, sam cuvati i nina koji nacin ne cu ih 
uznemirivati. I ako bi tko god od mojih koga od vasih izagnao Hi 
uvrijediOj a ja to saznam, u roku od trideset dana cu to popraviti. 
Sve je ovo prisegom potvrdeno i ugovoreno uz jednake uvjete s 
obih strana. 1 

»X o b u d u c i da se meni i mojim velikasima 
i staijesinama c i n i s u m n j i v o, da li te imam n a- 
zivati vladarom Hrvatske i Dalmacije (sed ta- 
men quia mihi principibusque meis et senibus dubium videtur, 
utrum te ducem Chroatie atque Dalmatie nomiuauerim) , hocu, 
pace zelim u svrhu, da seocuva s k 1 o p 1 j e n o p r i j a- 
tel j st vo, kako bi se od tebe i tvojih, a tako isto i od mene 
i mojih svaka sumnja prije svega uklonila, da se j e- 
dan drugomu niiposto ue bismo imali razloga 
oprijetini u kojem slucaju, gdje se moze sa sigumoscu da do- 
kaze, sto tebe ide po tvojima, a stomenepo mojim 
prehodnicima«. 2 

Iz ovoga se spomeuika vidi, da Koloman i duzd Michieli 
sklapaju prijateljstvo i savez; dalje je na prvi pogled jasno, 
da oni ovdje ugovaraju kao d v i j e susjedne v 1 a s t i, jer samo 
za taj slucaj moze da jedua vlast drugoj zajamci siguran 
i miran posjed njezinoga teritorija, njezinih 
gradova, tvrdava i pucanstva; kouacno vidimo jasuo 
jos i to, da Koloman sumnja, e da li duzda ide naslov 
vladara Hrvatske i Dalmacije, pak pozivajuci se na 
prethodnike svoje (naime hrvatske kraljeve, za kojih 
se bastinika ocito tim rijecima smatra, kao i stric mu Ladislav I. 
zeli da se citava stvar nepristrano ispita, to jest: onda, kad 
je Koloman dao napisati ove rijeci, bio je vec gosipodar u HJr- 
vatskoj, ali tako da je sebe smatrao zakonitim vladarom 
Hrvatske i Dalmacije, bastinikom Zvonim/irovim i 
L a d i s 1 a v 1 j e v i m, te upravo poradi toga ne ce ni on, a ni 



1 To je opet posebna isprava, naime ugovor izmedu oba vla- 
dara, nakon sto su se sporazumjeli. 

2 To je opet ulomak posebne (trece) isprave kralja Kolomana, jer 
je tesko vjerovati, da bi na originalnom primjerku, kojim se sklapa sa- 
vez ovakom dodatku moglo da bude mjesta. Originalni tekst gl. nize na 
str. 406. ove knjige. 



392 



njegovi doglavnici, da priznadu duzdu toga nasi o v a. 
Iz toga slijedi, da je i Koloman posao putem Ladislavljevim: 
htio je ma i oruzanom s i 1 o m, da o z i v o t v o r i 
svoje bastinsko p r a v o, dakle onako, kako se 1198. po- 
digao na brata Emerika herceg Andrija, ili Karlo I. na Andriju 
III. Mlecanina (1300.), ili Ferdinand I. Habsburgovac protiv 
Ivana Zajpoljskoga (od 1526. do 1540.). 

Vec smo opazili, da je ova isprava zapravo prijepis sa- 
stavljen o d t r i j u komada, naime od K o 1 o m a n o v a p i s m a 
duzdu. kojim se odazivlje njegovu pozivu, da sklope prija- 
teljstvo i savez, onda od isprave koja sadrzaje sam u gov or, te 
konacno, trece : K o 1 o m a n o v dodatak nakon sklopljena saveza. 
I^o uza sve to, sve te pojedinacne isprave ne samo da cine jednu 
organicku i logicku cjelinu, vec su s obzirom na vrijeme jedna 
drugoj veoma blizu, tako da se mogu staviti pod jednu istu go- 
dinu, k o j u t r e b a t e k o d r e d i t i, jer nam nije narocito za- 
biljezena. Duzd Vitale Michieli vladao je od decembra 1096. 
nekako najkasnije do decembra 1101. 1 Buduci da se iz gornjega 
izvora, kao i iz ostalih u ovom clanku navedenih, jasno vidi, da 
je hrvatski kralj Petar potucen i ubijen u boju u Petrovoj gori, 
najkasnije potkraj aprila (ili na pocetku maja) 1097., sigurno 
je, da je ova isprava izdana poslije maja 1097., a p r i j e 
decembra 1101. Medutim kad uvazimo njezin sadrzaj, to 
jest da je Venecija prva zazeljela, da onaj svoj d a 1- 
m a t i n s k i p o s j e d, sto ga je stekla upravo u maju 1097. 
(dakle oko vremena pogibije kralj a Petra u Gvozdu), o s i g u r a 
ugovorom s novim susjedom Kolomanom, sasvim je prirodno 
da je (duzd Vital Michieli zapoceo s pregovorima vrlo skoro po- 
slije maja 1097. ]STo Koloman iz nepoznata nam razloga ne litjede 
odmah da odgovori, nego tek nakon toga, sto se (toboze) spo- 
razumio sa svojim kraljevskim vijecem; tek onda je poslao iz 
Ugarske posebna glasnika u Veneciju, nasto je doslo do ugovora 
medu objema vlastima kao susjedima. To se pak nije moglo dogo- 
diti prije p o c e t k a 1098. pa stoga i drzim, da ovu ispravu treba 
tako i datirati. 2 Da je poslije 1098. napisana, tesko je vjerovati 

1 Kretschmayr: Geschichte von Venedig. Vol. I. (Gotha 1905. 
str. 215. i 457. 

2 Lenel: o. c. 18 — 20 i Kretschmayr o. c. datiraju je 1097. 
Smiciklas Cod. dipl. II, 1—2, s pogrjesnim datumom 1101.— 1102. (!), 
isto tako i K u k u 1 j e v i c Cod. dipl. II, 1 — 2. 



393 



vec stoga, sto se Venecija u julu 1099. spremala na put u prvu 
krizarsku vojnu, a jedva ce itko lit j eti da vjeruje, da bi se re- 
publika dala na taki korak, a da nije prije osigurala svoj 
dalmatinski posjed od agresivnoga svoga novoga susjeda. Ko- 
nacno, a to bas nije bez ikakva znacenja, i Dandolo najprije 
govori o pogibiji hrvatskoga kralja Petra, a tek on da o ugo- 
voru izmedu kralja Kolomana i duzda Vitala Miehiela. 1 

Racki, da spase svoju teoriju o pogibiji kralja Petra go- 
dine 1102., dasto baca ovu ispravu u godinu 1101., naprosto jer 
je dalje ne moze poradi duzdeve smrti. Stoga je g. 1872. ovako 
pisao : »K r a 1 j Koloman i m a j e vec v 1 a d a 1 a c k a 
brava u 1 1 r v a t s k o j i Dalmaci j i«, kad je ova isprava 
latJana, no jer se on 11 njoj naprosto zove »ITngarorwm rex«, iz- 
dana je »prije krunidbe za kralja Hrvatske i Dalmacije«. A 
onda kaze: »Odavle pako izvodim, da je Koloman izabran 
godine 1101. za kralja hrvatskoga, ove se godine sukobio s Pe- 
trom na Gvozdu i uglavio savez s Mlecanima, koji su neke dal- 
matinske gradove imali u vlasti . . . Tek slijedece godine 1102. 
slijedila je krunidba Kolomanova za hrvatskoga kralja«. 2 Go- 
dine 1875. Racki je opet tvrdio, da 1101. Koloman jos nije bio go- 
spodar u Hrvatskoj, te uopce malo paznje posvecuje toj ispravi 
■o iigarsko-mletackom savezu, i izrijekom kaze, da je kralj Petar 
poslije ugovora na Dravi (1102.) poginuo. Medutim takovo domi- 
sljanje ne samo da je nedosljedno, vec je ocito nekorektno, jer 
te zapravo obje ove mletaeke isprave i onaj odlomak 11 Ganfred^a 
Malaterre medusobno popnnjnjn i potvrduju, pa stoga 
.je druga isprava izdana n a j k a s n i j e na pocetku 1098., kao 
ocita posljedica Kolomanove pobjede nad kraljem Petrom, od- 
hosno toga, sto je Koloman postao s us j e cl mletacki. Otale i po- 
nuda iz Venecije, a otale i onaj d o d a t a k K o 1 o m a 11 v, 
kojim sumnja u opravdanost duzdeva naslova. 

9. O pogibiji kralja Petra govori ugarska kronika, sto 311 
je napisao oko godine 1285. Simon de Keza (Kezai Simon). 



1 Dandolo ap. Muratori vol. XII. Col. 259. (»Hoc tempore Co- 
lomanus rex Hungarie misit exercitum in Dalmatiam et occidi fecit 
regem Petrum et per legatos suos cum Venetorum duce foedus iniit 
contra Normannos*.). Tu se Dandolo sluzi ugarskom kronikom Keza- 
jevom (preko kroniste Paulina). 

2 Racki u »Radu« knj. 19. str. 85—86. 



394 

On kaze ovako : »Iste (sc. Kalman) quoque in regnum Dalmatie 
misso exercitu, occidi fecit regem Petrum, qui Hungaris,. 
in montibus qui Gozd dicuntur occur ens, est deuictus in mon- 
tibus memoratiis et occisus. Unde iidem montes usque hodie in 
Hungarico Patur G-ozdia nominantur. Sedes enim buiua 
regis in Tenen erat civitat e«. 1 Naziv »Petur Groz« 
poznaje vec t. z. anonimus Bele regis notarius, kad kaze za 
neke Madzare, da »hinc egressi silvam que dicitur P e t u r- 
g o z descendentes, iuxta fluuium C u 1 p e castra mettati sunt« 2 . 
I Muglen zna za pogibiju kralja Petra kad kaze: »Derselb kunig 
Coloman slug den kunig von Dalmatia zu tode und pracht das 
reich gen Ungerland« 3 . Danas je vec sasvim sigurno dokazano, 
da je »Anonimus« bio notar kralja Bele III. (1172. — 1196. ), 4 
dakle je ime »Petur Goz« zaj amcen^yvec za XII. vijek. Isto je 
tako zajamceno, da je Keza napisao svoju kroniku oko g. 1285., 
i to na osnovu starijih an a la, (koji bjehu napisani negdje u 
prvim godinama Kolomanova vladanja 5 . Sve 
nas to uci, da je vijest o bitki i pogibiji hrvat- 
skoga kralja Petra u Gvozdu historicka cinje- 
n i c a, a zbila se s obzirom na gornje rezultate u aprilu ili na 
pocetku maja 109 Y. 6 

10. Sada nam se konacno namece duznost, da n a d e m o 
r a z b o j i s t e, nainie ono »Patur-Gozdia« ili »Peturgoz«. Ve- 
lika cesta, u listinama zvana magna via, otteveny, li a- 
dut, via exercitus i via exercitualis, sagradena po- 
glavito na osnovu stare rimske ceste prelazila je iduci 
iz Ugarske iz Stolnoga Biograda ( Szekesf eliervar, Alba regia) 



1 Tu vijest ima i Chron. pictum: »Iste (Colomanus) Dalmatie 
regnum occiso suo rege Petro nominato in montibus Petergozdia, Hun- 
garie adiunxit (Matyds Fontes II. 206). Kezai Simon ap. Maty&s o. 
c. II, 88.. 

2 M a. t y & s Fontes II., 36. 

3 Kovacid: Kleinere Schriften pg. 72. 

4 Prvi je to dokazao ostroumni MAtya-s u svojim >Fontes« voL 
II. str. 258 — 300., a iscrpivo obradio je konacno ovo pitanje S e b e- 
sty en: Ki volt anonymus, 2 vol. Bdpst 1898. 

5 Domanovszky: Kezai Simon mester kronikaja. Bdpst 1906. 
narocito str. 149., te 107—115. Gl. i Kaindl:: Studien VIII. (Archiv f.. 
oster. Geschichte vol. 88 pg. 205—472). 

6 Tako je to pitanje ve6 Lucius (o. c. 112.) sasvim dobro rijesio. 



395. 



i Segezda (Segesd), kod Vaske Dravu (Dravafok i Kevfalu na 
ugarskoj strani). Odatle do dalmatinskoga Bribira trebalo je 
na jahacim konjima u prvoj poli XIII. vijeka nesto desetak 
dana, jer nalazimo kako Bela IV. izdaje jednu ispravu u Vaski 




Granice kraljevstva hrvatsko-dalmatinskoga. 
Vojni drum od Vuske do Spljeta i Senja. 
Granica izmedu Slavonije i Hrvatske te Dalmacije. 

.Granica izmedu zagrebafke i pecujske biskupije (oko 1095.) (Granice Slavonije i zagrebadke 
biskupije inac"e se posve podudaraju.) 

Opseg driave Hrvatske i „via exercitualis" od g. 1091. do g. 1107. 



3. aprila 1248., a u Bribiru S-ubica drugu dne 13. aprila. Od 
Vaske polazila je cesta tiz Dravu do Virovitice, Bednje i Va- 
razdina, pa onda na Varazdinske Toplice, pa preko Zagorja i 
Susjeda prema Zagrebu, dok je druga polazila od Varazdina (ili 



396 



Toplica) preko Kalnika (Kozji Hrbet) do Krizevaca, gdje se 
jedan krak opet odvajao preko Bilo-gorja do danasnje Koprivnice. 
pa odatle dalje preko Drave kod Zakanya dalje u Ugarsku, dok je 
dragi krak vodio od Krizevaca do Zagreba saetavsi se s onom 
poclravsko-zagorskom cestom. Ostavivsi Zagreb, prelazila je eesta 
Savu kod prelaza zvana obicno »kraljev brod« (kiralyrev), a koji 
se nalazio otprilike ondje, gdje su danas oba savska mosta, te 
oncla polazio preko Odre (Odra St. Gyorgy) do tocke, gdje je 
glavna vojnieka cesta naglo skretala na jug preko Kravarskoga 
do Kupe (iuxta fluvium Culpa, danas zacijelo Kupinec), te onda 
iduei itz Taboriste, Cemernicu, Tqpusko, P e t r o V u G o r u, 
Kladusu, Cetin i Dreznik na Bihac. Od Bihaca dalje tekla je 
cesta dolinom Une kraj iSTebljuisa, Lapca i Srba preko Popine 
u Knin, otkud'a je polazila budi u Spljet, budi u Zadar. Hegdje 
jos iza prelaza Kupe odvajala se drug a velika cesta n 
Modruse pa preko Kapele (u kojoj ima takoder jedan Gvozd) 
kroz Brinje, te preko Vratnika u Senj. Da li se odvajala jos i 
posebna velika vojna cesta preko Kapele uz danasnji Otocac 
i Gospic, toga ne znanio, jer nemamo podataka. Svakako nije u 
torn kraju tekla ona glavna cesta sto je spajala u prvom 
redu sredovjecnu Slavoniju s prekogvozdanskom Hrvatskom. 1 
]STa onoj glavnoj cesti, to jest Kupa — Taboriste — Topusko — Pe- 
trova gora — Dreznik i Bihac, imamo da trazimo razbojiste iz- 
medu Kolomana i Petra, a to sanio stim vise, sto P a t u r G o z- 
d j a i nije drugo, vec madzarski doslovni prijevod nasega naziva 
Petrova Gora. 2 Prema tome b o j se void'io na pod n o- 



1 Gl. m o j e itinerare kraljeva u >Vjes. kr. zem. arkiva« IV, 131 i 
dalje, V, 42 i dalje, onda Wertnerovo itinerare u istom casopisu IV. 
213 i dalje, te 270 i dalje, pa V, 115 i dalje, te VII, 70 i dalje. Gl. jos i 
R&th: A magyar kiralyok hadjaratai. Dur 1866. Na jednom komplet- 
nom itineraru nasih vladara i banova do 1526. (29. aug.) radim ve6 dulje 
vremena, a izradit cu ga po svim mogucim hrvatskim i ugarskim ar- 
kivima. Gl. jo§ Klaic Povijest Hrvata III, 41. Pauler (»Sz4z« 1888., 
213 — 214 nota 1) trazi bojiste u Petrovu Selu lickom, na sto se ne 
moze pristati, jer je Petrova Gora daleko od toga mjesta, a duznost nam 
je da se drzimo toga »Paturgozdja«. 

2 KrSnjavi (Vjes. II., 159, op. 1.) misli ovako: »Vjerojatno je, 
da je ime (»Petrova gora*) preslo na tu planinu od samostana sv. Petra 
u Slatskoj Gori«. To je nekoc bio — kako je opdenito poznato, 



397 



7 j u Petrove G o r e, dakle nekako na m e d i slavonske i 
dalmatinske Hrvatske, i to u Grorskoj zupi, koja je sve do tur- 
9koga vremena bila puna kula i utvrda, a ciji se poldbri jos i 
(tanas vide. Pomisljati na bojiste nedaleko od Modrusa (pod 
Kapelom) ili u samoj planini, upravo je iskljuceno, jer nam 
je onim »Patur-gozdja« toeno i oznaeeno, na koji dio 
Gvozda — u koji spada citavo gorje od Bisnjaka na Kupi 
sve do Bihaca, dakle do pocetka Plesivice (u sredhjem vijeku 
Vrazji vrtal) — treba da mislimo. Pored toga treba da imamo 
pred ocima jos i razmede izmedu Kolomanove Slavonije i Peitrove 
Hrvatske. TJ tadanju Slavoniju spadali su Klokoc i Cetin u 
zupi Gorickoj, Yranograc, Bojna, Zirovac, Gvozdansko, 
Buiim, Zrin i Xovi na sastavcima Une sa Sanoini u zupi Gor- 
s k o j, dok su u tadanjoj Hrvatskoj. bili Slunj, Sturlic, Trzac 
i Dreznik u zupi Dreznickoj, pa Bihae, Ostrozac na Uni, 
Hum i Eipec u zupi P s e t s k o j. Po torn je i jasno, gdje je bilo 
razmede izmedu Slavonije i Hrvatske, a to treba za odredenje 
boja izmedu Kolomana i Petra u prvom redu uzeti u obzir. 



pa vl in ski samostan. Taj je red medutim — kako svatko treba da 
znade i zna — nastao u Uga.rakoj tek oko 1215., a skoro se potom 
selio u Slavoniju. Gl. Tk ale i 6 Pavlinski samostan u Dubici (Vjes. hrv. 
arheol. dr. N. S. I, 1896.). I L o p a § i c (Oko Kupe i Korane. Zgrb 1895., 
9) pise: Gocline 1210. spominje se D o m a 1 d o koji je templarom daro- 
vao neke zemlje u podrucju goricke zupe. Biti ce po svoj prilici ova da- 
rovana zemlja u Zlatu u Petrovoj Gori, gdje je kasnije (t. j. po- 
slije 1210.) stajao pavlinski samostan 4 . Kako je temeljito i dobro pozna- 
vao bas ovaj kraj pokojni Lopasic, to zacijelo dobro znade KrSnjavi. 
No stvar izvodi na cistac Tkalcic (0 stanju vi§e nastave u Hrvat- 
skoj prije, a osobito za Pavlina. Rad knj. 93. Zgrb. 1888., str. 86.) jer 
spomenuvsi prije starije pavlinske nase samostane, kaze: »Godine opet 
1328. nalazimo Pavline na Petrovoj iliSlatskoj gori, 
(gl. S m i c i k 1 a s Codex IX., 397 — 398.), ali ne spominje se, tko ih je 
ondje nastanio*. Prije toga g. 1221., spominje se dasto na istom mjestu 
terra Zlat (Sm. Cod. III., 253.), a Jos' g. 1278. kao p o s s ejs i o (Cod. 
VI., 233.). Pravi zivot Pavlina na Petrovoj Gori zacinje tek u XV. 
vijeku (god. 1497., ap. Kukuljevid: Acta croat. pg. 166., pa 1491., 
o. c. pg. 145., god. 1475. Surmin: Acta croat. 274. god. 1495. str. 379.). 
Poznato nam je, da ved Anonymus kralja Bele III. (1172. — 1196.), 
dakle najdalje oko god. 1200., poznaje »Petrovu Goru* (Paturgoz), a 
tako i Kezai, koji je napisao svoj spis po starijim izvorima tek g. 1285. 
Iz toga se jasno vidi, da Krsnjavoga tvrdnja ne stoji. 



398 



27. jula 1096. 

Urban II. prima s velihom radoscu na znanje povratak hralja 
Kolomana h njegovu apostolskomu prijestolu. 

Urbanus episcopus servus servorum dei, dilecto in Christo 
filio Columbano, magnifico Ungarorum regi, salutem et apo 
stolicam benedictionem. Audientes magnificentiam tuam omni- 
potentis dei dispositione ad Ungarici regni regimen esse pro- 
vectam, gaudio non modico exultamus . Retulit enim nobis ve- 
nerabilis filius noster Odilo sancti Aegidii abbas, strenuitatem 
tuam pretersedfularem qua precellis, industriam scripturis etiam 
ecclesiasticis eruditam et quod potissimum mdiciariam condecet 
potestatem, sanctorum canonum pollere scientia, unde oportet 
te fili in Christo karissime, supra ceteros, qui te in eiusdem 
regni regimine precesserunt, tarn pro tua quam pro oomis- 
sorum tibi populorum salute ouram gerere. Et potentes enim, 
ut divina scriptura pronuntiat, potenter tormenta patientur, et 
cui plus datur, plus prof ecto exigitur. Erige igitur o rex, vexillum 
catbolice fidei gloriosum, quod secularibus regni tui vexillis 
victoriam debeat et gloriam comparare. lam diu enim Unga- 
rorum populi errorum devia secuti sunt, et derelictis sue sa- 
lutis pastoribus, alienorum gregum vestigiis adheserunt. Remi- 
niscat nunc strenuitas tua religiosi principis Stepliani, qui ge- 
neris tui primus a sancta Romana et apostolica ecclesia fidei reli- 
gionem suscepit et regalis dignitatis iura promeruit. Quanto 
enim amplius te divini dispositione iudicii in terrena dignitate 
provectum intelligis, tanto humilius debes potestatis divine 
principibus, Petro ac Paulo, fili karissime, obedire et eorum 
ecclesie subiectionem et honorem a prefato principe institutum 
fideliter exhibere. I^ulla te pseudoapostolorum, qui eorum ec- 
clesiam invaserunt, venena corrumpant, nulla perversitas a vera 
religione seducat. Nee enim latere te credimus heresiarcham 
Guibertum ab omnibus ubique catliolicis excommunicatum atque 
damnatum, qui contra divine legis scita, contra euuangelii sta- 
tuta, contra sanctorum canonum decreta viventis patris et do- 
mini cubile ascendit, Gregorii VII. apostolice memorie ponti- 
ficis cathedram invasit, matrem fidelium omnium Romanam 



399 



ecclesiam incestavit. Sed furem eum et latronem existere, per 
divine clarificationis gratiam totus pene iam orbis agnoscit, Quid 
etiam in Heinricum, huiusce iniquitatis et presumptionis aucto- 
rem divine raaiestatis iustitia operata sit et operetur, ad tuam 
existinianius noticiam pervenisse. In sensum enim reprobum da 
tus et ea que non conveniunt, immo que deo et hominibus exe- 
■crabilia sunt operans, publicis est expositus ignominiis. In illo 
nimirum illud quodam mod© divine scripture impletum videtur 
elogium: Quid superbit terra et cinis, quia in vita sua 
proiicit intima sua. Ipsi quippe quos intimos liabuerai, quos tam- 
quam sua viscera diligebat, non tantum faniiliares, sed ipse etiam 
filius pro suis eum abominationibus execrati ab eius se consortio 
sequestrarunt. Iam per dei misericordiam et indicium, princi- 
palem illam regni sui partem, per quam Romane ecclesie incu- 
babat, amisit. Inter has diaboilice persecutionis, procellas iam 
diu regnum tuum ab apostolice sedis obedientia desivit et erroris 
huius principibus ac ministris cleditum per latioris vie devia 
seductum est. Xunc tandem ajd eius populi velamen auferendum 

personam tuam divina ut credimus gratia sublimavit. Unde 

nos, quibus licet indignis, pro apostolice sedis ministerio eccle- 
siarum omnium sollicitudo imminet, quia Grecis ac barbaris, 
sapientibus et insipientibus debitores sumus, tuam super his pru- 
dentiam duximus admonendam tui profecto animi voluntatem 
volentes agnoscere, utrum ad salutem regni tui et ad populi tui 
eruditionem apostolice sedis apocrisiarios destinari consentiafe. 
Ad cuius videlicet operis ministerium supradictum beati Aegidii 
abbatem cooper atorem predestinavimus. 

Super hoc ergo negotio certam tui animi voluntatem nobis 
X)er latorem presentium rescriptis tuis intimare non idifferas. 
Porro de nobis ita tuam excellentiam confidere volumus, ut quic- 
quid honoris quicquid dignitatis predecessor tuns Stephanus ab 
apostolica nostra ecclesia promeruisse cognoscitur, certa devotione 
exquiras, plena liberalitatis benignitate percipias, dummodo in 
unitate eiusdem apostolice ecclesie firma stabilitate permaneas, 
et ei quicquid honoris, quicquid reverentie rex prefatus instituit, 
fideli benignitate devotus exhibeas. Datum VI. kal. augusti. 

Prema prijepisu iz rukopisa XII. vijeka, u Bibliotheque 
nationale u Parisu. Signatura L. 11018 fol. 2713 — 30 A., s nat- 
pisom: »De legatione Hungarie abbati Odiloni data«. 



400 

b. 
Iz Italije, oko augusta 1096. 

Njemacki car Henrik IV, nagovara hercega Almosa, da predobije 
brata kralja Kolomana, da mu ostane vjeran saveznik. 

Heinricus dei gracia Romanorum imperator augustus, Alm< 
glorioso fduci, amico fideli, quicquid in amici affectibus poterit 
esse fidelius. Cum aliquis privatum commodum suum postponit 
et in amici utilitatibus insudat, ea est firma amicicia; quam 
amicicie benevolenciam te nobis impendisse, gaudemus et sicut 
optimo fideli et intimo amico dignam facere remuneracionem 
intendimus. Xam cum velles contra Grecos ire et cum dux Po- 
lonie tuus et amicus et consanguineus auxilium tuum contra 
hostes suos peteret, propter nos, sicut amicus fidelissimus re- 
mansisti, ut nostris inimicis resistens, tuum commodum pro ni- 
chilo computans, tantum modo vt nostram causam promovendo 
adiuvares. Quid igitur restat, nisi vt maximas tibi grates refe- 
rentes sicut nostro optimo fideli, votis omnibus exoptemus, earn 
nobis idari occasionem, qua tibi amantissime vicissitudinem me- 
ritam rependamus. Et sicut in nos bono usus es principio, ita 
rogamus dulcedinem tue dilectionis, ut perseveres et deleas et 
conculces aduersarios nostros, non parcas eis, donee ex toto con- 
terantur. Kam nos simili modo, sicut tuos amicos amplectimur, 
ita inimicis tuis erimus infestissimi inimici, et fedus. quod cum 
patruo tuo inivimus, ab bac die in antea volumus tibi illibatum 
servare omni tempore vite nostre. Rogamus etiam te, karissime, 
vt te interveniente frater tuus futura opera emendet, si quid 
hactenus propter suas necessitates in causa nostra negligcntius 
egit, et quia victrici dextera suas angustias recuperavit, ad nostras 
iniurias, sicut fidelis amicus respiciat. ]N"am quia se cum presi- 
dio in illas partes contulit, ubi inimici nostri morantur et bona 
ipsorum sita sunt, ecce locus, ecce occasio, qua et inimicis nostris 
nocere et sibi nos poterit amicissimos comparare. Tu ergo, dilec- 
tissime, id modis omnibus quibus vales, fratri tuo persuade, vt N\ 
non ducem, sed iudiciario or dine abiudicatum persequatur et in 
omnibus et adversetur, sicut infestissimo hosti nostro. Quicunque 
autem de familia Salzburgensis archi-episcopi [Thiemonis] et 
aliorum fidelium nostrorum ducti sunt captivi, rogamus ut causa 
nostre dilectionis facias reddi. 



401 



Potkraj 1096. 

Izvjestaj Rajmunda de Agilesa o prolazu hrstasa hroz Hrvatsku. 

De m a 1 i s, quae sustinuit exereitus Fran- 
corum in Sclavonia. 

Illi igitur Sclavoniam ingressi multa dispendia itineris 
passi sunt, maxime propter hyemem, que tunc erat. Sclavonia 
etenim est tellus deserta et inuia et montuosa, ubi nee feras nee 
volucres per tres hebdomadas vidimus. Incolae regionis adeo 
aggrestes et rudes sunt, ut nee commercium nobis nee ducatum 
prebere voluerint ; sed f ugientes de vicis et castellis suis debiles 
annus et pauperes infirmos, qui a longe pre infirmitate sua 
sequebantur exercitum nostrum, ac si multum nocuissent, ut 
pecora trucidabant. Nee facile nostris militibus armatis erat la- 
trones inermes, locorum scientes, per abrupta montium et con- 
densa silvarum persequi ; sed assidue eos sustinebant, nee pu- 
gnare valentes, nee sine pugna esse poterant. Quoddam facinus 
egregium comitis non pretereamus. Quum conclusus esset ali- 
quando comes a Sclavis, cum quibusdam militibus suis impetum 
in Sclavos fecit, atque ex eis usque ad sex cepit ; cumque propter 
hoc Sclavi vehementius imminerent, et comes sequi exercitum 
compelleretur, erui oculos aliorum et aliorum pedes abscidi iussit, 
et nasum et manus aliorum truncari praecepit; ut taliter aliis 
deterritis et doloris cognitione occupatis secure comes effugere 
cum soeiis suis posset. Itaque per dei gratiam de mortis angustia 
et de loci difficultate liberatus est. 

Quanta vero fortitudine et consilio comes ibi claruerit, non 
facile referendum est. Quadraginta etenim fere dies in Sclavonia 
fuimus, in quibus tantam spissitudinem nebularum passi sumus, 
ut palpare et per motum removere eas a nobis aliquatenus pos- 
semus. Inter hec comes assidue in postremis pugnans, semper 
populum defendens erat; nunquam prior, sed semper ultimus 
hospitabatur. Et licet alii meridie, alii vespere, comes frequenter 
media nocte vel galli cantu ad hospitium veniebat. Tandem per 
dei misericordiam et comitis laborem et episcopi consilium sic 
exereitus transivit, ut nullum fame, nullum in aperta congres- 
sione ibi perderemus. Ob illam reor causam voluit deus exerci- 
Dr. Ferdo SiZi6: Prirucnik izvora I. 26 



40*2 



turn suum transire per Sclavoniam, ut aggrestes homines, qui 
deum ignorabant, cognita virtute et patientia militum eius, aut 
aliquando a feritate resipiscant, aut inexcusabiles dei iudicio 
adducantur. 

Tandem post multa laborum pericula apud Scodram ad 
regem Sclavorum pervenimus, ac cum eo comes frequenter frater- 
nitatem eonfirmavit, et multa ei tribuit, ut exercitus secure emere 
et quaerere necessaria posset. Sed haec opinio sola fuit; nam 
pacis petitae nos poenituit; cum per eius occasionem Sclavi, 
de more solito furentes, nostros interficiunt et quae poterant 
ab inermibus abripiunt. Quasivimus locum fugae, non ultionis. 
Hactenus de Sclavonia. 

Yenimus Dyrrachium; credidimus esse in patria nostra, 
existimantes imperatorem Alexium et satellites suos nobis esse 
fratres et coaldiutores. 

(Potkraj 1096., napisano oko g. 1170.) 

Tzujestaj Vilima Tirskoga o prolazu kvstasa kroz Hrvatsku. 

Comes Tolosanus et episcopus Podiensis cum suis agmi- 
nibus per Dalmatiam properant, multam difficultatem itineris 
in ea regione perpessi. Hi duo magni et illustres viri ab initio 
suscepti itineris cum suis expeditionibus comites sibi perpetuo 
adhaeserunt inclivisi. Er ant que cum eis viri nobiles et apud suos 
tarn nobilitate quam morum elegantia clarissimi, dominus vide- 
licet Willelmus Aurasiensis episcopus et Rainboldus eiusdem 
civitatis comes, Gaustus de Beders, Gerardus de Rosseilon, Guil- 
lelmus de Monte Pessulano, Guillelmus comes Forensis, Kaimun- 
dus Pelez, Centonius de Bear, Guillelmus Amaneu, et alii multi, 
quorum etsi nomina non tenemus, certum est tamen ea in libro 
vitae conscripta esse. Quippe qui patriam, cognationem et amicos 
et late diffusa patrimonia reliquentes, Christum secuti sunt, vo- 
luntariam amplexi paupertatem. Hi omnes praedictos venerabiles 
viros cum omni reverentia secuti in Italiam descenderunt, trans- 
cursaque Lombandia per earn regionem, quae Forum Iulii ap- 
pellatur, iuxta Aquileam transeuntes in Istriam, inde tandem 
in Dalmatiam descenderunt. 

Est autem Dalmatia longe patens regio inter Hungariam 
et Adriaticum mare sita, quatuor habens metropoles: Jazaram 



403 



et Salonam, quae alio nomine dicitur Spalatum, Antibarim et 
Ragusam; populo ferocissimo, rapinis et eaedibus assueto, in- 
habitata ; montibus et sylvis, magnis quoqne fluminibus, pascuis 
etiam longe lateque diffusis occupata penitus ita ut raram ha- 
beat agrorum culturam, locorum incolis in gregibus et armentis 
omnem vivendi liabentibus f Muciam ; exceptis paucis, qui in oris 
maritimis habitant, qui ab aliis et moribus et lingua dissimiles 
latinum habent idioma, reliquis Sclavonic*) sermone utentibus 
et habitu barbarorum. 

Hanc igitur ingressi provinciam multam invenerunt iti- 
neris difficultatem, maxime propter hiemis instantiam et lo- 
corum nimiam inaequalitatem ; sed et victus et aliment orum 
sustinentes gravem defectum periculose satis per dies aliquot 
laboraverunt inedia. Locorum sane habitatores, relictis urbibus 
et praesidiis, ad montes et sylvarum condensa cum uxoribus et 
liberibus et liberis et cum onrni substantia, quasi aggrestes ferae, 
fugientes nostrorum formidabant aspectum; occulte tamen et de 
remoto proficescentis exercitus vestigia sequentes, senes valetu- 
dinarios, anus quoque grandaevas, quae lento gradiebantur iti- 
nere, seorsum reperientes occidebant. Comes vero totius multitu- 
dinis debitam gerens solicitudinem, praemisis de princibus ali- 
quot, qui agmina praeirent, ipse cum maxima loricatoruan manu 
postremus semper incedebat novisisimus bosipitabatur. Erat prae- 
terea aer oaliginosus et tenebrae continuae pene palpabiles, ita 
ut qui sequebantur, praeceldentium vix tenerent vestigia, et qui 
praeibant vix per iactum lapidis ante se loca possent discernere. 
Terra enim, ut praediximus, rivis fluminibusque abundans et 
paene rota palustris tantam diebus singulis ex se dabat uliginem 
et tantam crassitudinem nebularum, ut aerem redderunt pene siuf- 
focatorium. Ad haec Sclavi Dalmatae, tamquam indigenae locorum 
iiabcntes peritiam, per abrupta montium et nemorum condensa 
exercitum ex latere sequentes, frequentibus inruptionibus inermen 
populum e sylvis prodeuntes opprimebant. Comes vero et alii mag- 
nates in ipsos tales saepissime facientes impetus, multos ex eis 
lanceis confossos et obtruncatos gladiis perimebant, pluresque 
saepius occidissent, nisi quia sylvas habentes vicinas et aid eas 
confugientes praesens captabant remedium. Accidit tamen qua- 
dam die, quod ex praedictis malefactoribus captis quibudam, 



404 



comes maims et pedes praecepit amputari, ut eorum consortes. 
saltern hac paena deterriti exercitum persequi formidarent. Cum- 
que tribus hebdomadibus continuis tarn laborioso itinere regionis 
partem transcurrissent, pervenientes ad locum cui Scodra nomen,, 
Sclavoruni regem ibi repererunt. Cumque dominus comes, sicut 
vir benignus erat, affabilis et misericors, multa munerum libe- 
ralitate amicitiam contrahens sperabat populo suo indigenarum 
gratiam obtinere, ut saltern commercii et rerum venalium co- 
piam consequeretur ; tandem nee hac via praeid'ictae gentis fero- 
citatem emollire potuit, quos deinceps multo saeviores invenit. 
Cumque per dies quasi quadraginta omnem Dalmatiam multo 
pertransissent labore, tandem pervenerunt Durachium. 



d. 



Gaufreda Malaterrae: Historia Sicula. 



Lib. IV. c a p. XXV. : Rex Ungarorum filiam comitis in uxorem 

capit. 

Alamanus 1 autem rex Ungarorum, audiens famam Siculo- 
rum gloriosi comitis Bogerii, 2 legates dirigens filiam suam in 
matrimonium concedi expostulat. Ille vero, quamvis honesti viri, 
qui ad hoc venerant, essent, tamen illos honeste a se dimittens, de 
suis etiam, ne fallatur, cum ipsis dirigens remandat, ut si execu- 
tum quod coeperat velit, alicuius auctoritatis gradus vel ordinis 
personas, quibus f acilius credatur, ad id confirmandum mittat. — 
Qui anhelus exequi, Arduinum Joviensem episcopum et Thomam 
comitem idem expos tulatum mittit. Conies autem eos honeste acci- 
piens secum detinuit, de suis honestos et callidos viros apud Pan- 
noniam mittens, in eorum praesentia a proceribus regionis illius 
exequenda postulabatur juramento firmare cogi. Quod rex liben- 
ter annuens per suum ducem, nomine Alivum, 3 et reliquos non 
minoris dignitatis viros, omnia, quae mandaverat, exequenda iura- 
mento firmavit. Sicque legatos comitis, ut pactum firmatum re- 



1 To je grijeSkom mjesto Colomanus. 

2 Ruggiero Borsa, sin Roberta Guiscarda i nasljednik izmedu 1085. 
do 1111. Gl. Ch aland on o. c. I., 285—313. 

3 Grijeskom mjesto Almusum. 



405 



nuncient, munificatos a se dimittit. Comes autem relatione suorum 
accepta, hand secus et ipse legates regis a se dimittens, pluribus 
honoribns a se oompilavit ; regi terminuni, qno sibi f iliam snam 
mittat, statuit. 1 Anno itaque incarnationis millesimo nonagesimo 
septimo, apparatis, quae necessaria erant, mense maio ciun tre- 
centis militibus usque Thermas 2 conducere facit Ilenricum Leo- 
castrensem episcopum, et quosdam de fidelibus suis abinde mari- 
timo cursu usque Pannoniam, cum puella procedere faciens, qui 
navibus apparatis, puellam cum multibus sponsalibus intromitten- 
velis vento commissis, prospera aura flante per aequora fe- 
runtur, usque due in portum Albae, 3 qui iuris regis Ungarorum 
est, impune applicant. Hie Vincurius 4 comes Bellegratae, missus 
cum quinque millions armatorum, obvius, eamque cum his, qui 
cum ea venerunt, decenter excipiens, usque ad regem perduxit. 
Per totam Pannoniam nuptiae regis praeconizantur. 5 Undique 
cum enxeniis concurritur. Et cum semper frequens et numerosa 
manus ex more cum rege innumerabilem turbam plus solito nup- 
tiarum, et novae reginae visendae appetitis conflavit, die termi- 
nato praesentibus archiepiscopis et episcopis et diversis ordinibus 
dospuellae legali more in publico protestatur. Rex et regina catho- 
lice pariter desponsantur solemnesque nuptiae in tentoriis et ex 
virentibus ramis tabernaculis tactis celebrantur. JSTam nullae do- 
mus tantae multitudini sufficiebant. Nuptiis itaque regalibus ex- 
pletis, rex episcopum Leocastrensem et qui cum ipso reversuri ad- 
renerant, aliquantisper secum commorari faoiens, ut videt de 
egressione festinos legaliter munificatos a se dimisit. Illi ad por- 
tum venientes, maritimo cursu regredi accellerant. 



1 Sve se ovo zbilo Jos' godine 1096. poslije Kolomanova izmirenja 
s papom Urbanom II., dakle u jesen 1096. 

2 Danas Termini. 

3 Hrvatski Belgrad (Biograd, Zara vecchia). 

4 Grijeskom mjesto Mercurius, zupan eTdelj. Biograda (Gyulafe- 
herv^r i Belgrdd). 

5 Hrvatskoj (ili Dalmaciji) ne govori se zacudo nista; 
izgleda kao da pisac smatra prvu zemlju od Belgrada do mjesta gdje 
se nalazio Koloman, kao nesto cjelovito. 



406 



e. 
(Mjeseca maja 1097.) U Spljetu. 

Spljecani se obvezuju mletachomu duzdu Vitalu Michielu na po~ 
slusnost i vojnu pomoc. 

Promissio facta domino Vitali p(rim)o Michaeli, duci Ve- 
netornm, a Spalatinis. 

Nos Spalatini priores, scilicet senior et iunior, cum cuncto 
populo, maioribus et mimoribus, promittimus uobis domino nostro 
Vitali Michaeli, glorioso dnci Venetie, [Dalmatiae] sine Chroatie 
et imperiali pro>thoseuastori, ut, cnm ueniret stolus nester Spala- 
tum, nos preparare debeamus nnain saginam uel dnas galleas ( !) 
alias ad ueniendum uobiscum; tantum tamen in pronidentia ne- 
st ra sit, quas ilia rum nobiscnm ducere uelitis. Quod si hoc non ob- 
seruauerimus, tunc coimponere debeamus in camera uestri palatii 
solidos romanatos mille. Et hec (promissionis cartula in sua f mili- 
tate permaneat. Signum (*(") manus Petri, senioris prioris, qui hoc 
roganit fieri. Signum ("f") manus Doymi [iunioris] prioris, qui 
hoc rogauit fieri. Signnm (f) manus Andree Petri, qui hoc ro- 
gauit fieri. Signum (f) manus Petri, qui hoc rogauit fieri. Sig- 
nnm ("}•) manus Gaudii iudicis, qui hoc rogauit fieri. Signum 
(t) manus Andree, qni hoc rogauit fieri. Signum ("j") manus 
Petri, fratris prioris, qui hoc rogauit fieri. Signum ("j") manus 
Cherneche, qui hoc rogauit fieri. Signum (f) manus Pauli, (qui 
hoc rogauit fieri). Signum ("f") manus Prodani, (qui hoc rogauit 
fieri). Signum ("(") manus Dragi, (qui hoc roganit fieri). Signum 
("f") manus Luchari, (qui roganit fieri). 

Ego Petrus subdiaconus, rogatus a supra scriptis, com- 
pleui et roboraui. 

Hoc promissio facta est presentibus legatis uestris, dominis 
scilicet Badouario da Spinale et Ealetro Stornato. 

f. 
Mjeseca maja 1097. U Trogiru. 

Ulomak neke obveze Trogirana spram mletaclcoga duzda Vitali 

Michiela. . . 

In nomine d'ei eterni. In anno ab incarnatione einsdem 
millesimo nonagesimo septimo, mense madii, indictione quinta. 



407 



Tragurii. Quoniam sub tantorum dominorum regimine nos de- 
gere, atque sub eorundem euigilata cura atque assidua tutela 
nos persistere congrcuim atque tutissimum satis esse cognouimus : 
iecirco nos Jo(h)annes, dei gratia Tragurensis episcopus, cum 
hostris successoribus, una cum Drago priore et Petro Bela, cum 
cunctis nostris conciuibus, maioribus et minoribus (et) cum nostris 
heredibus promittibus uobis domino nostro Vitali Michaeli, duci 
Venetie et Dalmatie atque Chroatie et imperiali protoseuastori, 
ut ammodo sine uestro uolontario concensu .... 



(Na pocetku 1098.) 

Ugarshi Jcralj Koloman i duzd mletaclei Vital Michieli sklapaju 
savez za medusobnu obranu svojih. posjeda. 

Colomanus divina favente ac gubernante 'dementia Unga- 
rorum rex ? Vitali ITichaeli strenuissimo Venetorum duci suisque 
optimatibus salutem amicitiasque perpetuas. Cum scriptura quo- 
tidie clamet dicens: viam maiorum non esse deserendam, mirum 
est super his, qui aliam existimant fore capiendam. Quapropter 
vobis litteras has studemus referentes nos vestras, sicut anteces- 
sores nostri inter se habuerunt, amicitias cupere sempiternas. 
Verum quando nee litteris nee legato vestris, uti petiveratis, 
respondimus petitionibus, ideo vero minime arbitrari oportet, 
hoc factu dolove fecisse, sed ob commodum atque utilitatem nee 
non indeficientem unamquamque stabilitatem distulisse, fati 
namque scimus, hoc minus firmum stare, si sine totius regni 
oonsilio factum esset. Quare nunc vobis, quod quesiveratis, fir- 
mius totius regni voluntate, non solum litteris, verum etiam 
proprio legato effectum reddere curamus. Vestra igitur vestro- 
rumque procerum noscat prudentia, nos nostrumque regnum, 
vestro vestrorumque amori indissolubili vinculo necti desiderare. 
Unde quia cuncta, que dicere cupimus, scribere ob legentis fa- 
stidium nequinnus, idoirco talem studemus mandare nuncium, 
verbo cuius non detractetis aidhibere auditum atque studium ; 
sed ut nostris propriis non dubitetis obtemperare vocibus, at- 
tamen pauca etiam litteris insinuare laboramus. Volumus equ- 
idem ob stabilitatis firmamentum inter nos atque vos, nostros 



408 



yestrosque maiores, merum fieri sacr amen turn, qui commune 
habere ac facere cum necessarium fuerit, vicissim valeainus au- 
gmentum; firmius enim constat magisque perpetuum, quod un- 
dique vincitur firmissimo ligamento, quam quod debiliori sub- 
stinetur fundamento. Ego que recte mandamus ad perfectam 
exequutionem communi voto sincere lOmni nixu animi aminicu- 
lante potentia ducere laboremus. Preterea indefectibiles grates 
nostrosque nuncios semper non honorifice tractauistis, tamquam 
sagaciter omne consilium exliibuistis. Quod idem vero honorifi- 
centius atque sagacius huic nostro legato, uti nobismet exhibere 
petimus ; quippe vera dilectio non voce solum, sed 1 etiam opere 
ostenditur amicus namque in necessitate probatur. 

Convenientia a m i c i t i e, que facta est inter re- 
gem IT n g a r o r u m a c d u c e m Venetoru m. 

Ego Colomanus Ungarorum rex 7 per nemet ipsuin et per 
meos omnes tecum Vitalis Michael, Venetie, Dalmatie, Chroatie 
dux et cunctis omnibus (proceribus) veram et firmam atque 
concordiam ab hoc die in antea obtinebo et te ac tuos et cunctas 
civitates, subiectas ducatui tuo et omnia castella et loca subdita 
et obeclientia potestati tue per me et per meos conseruabo et nullo 
modo inquietabo. Et si aliquis ex meis aliquem vestrum foris 
fecerit aut of fender it, ac mihi cognitum fuerit, intra dies tri- 
ginta emendabo. 

Hec omnia per sacramentum sunt oonfirmata ac confede- 
rata eqnali conditione ab utraque parte. 

Sejd tamen, quia in principibus meis et senibus dubium 
uidetur, utrum te ducem Chroatie atque Dalmatie nominauerim : 
uolo, immo desidero pro servanda, sicut statutum est, amicitia, 
ut a te et tuis, et me ac meis, ita omne prius cle medio ambiguum 
auferatur, ut in quocumque tibi per antecesseros tuos, mihi per 
meos, certa comprobatione iustitia fuerit, alter alteri nullatenus 
aduersemur. 



25. 

Hrvati i ugarski kralj Koloman 1102 1 . 

Proucivsi pitanje o vojnom pohodu ugarskoga kralj a La- 
dislava u Hrvatsku (1091.), i o utemeljenju biskupije zagrebacke 
(1094.). pa onda jos i ono o vojni ugarskoga kralj a Kolomana 
s lirvatskim kraljem Petrom (1097.), prelazimo sada na jezgru 
citavoga kompleksa pitanja, kako je ugarski kralj Koloman po- 
stao vladarom kraljevini Hrvatskoj i Dalmaciji, i kakove je na- 
ravi to pitanje s gledista drzavopravnoga, a narocito s gledista 
hrvatsko-ugarske drzavne zajednice od Kolomana dalje. Poradi 
vece jasnoce i prakticnosti, mi cemo ovaj clanak razdijeliti na 
cetiri posve odjelite cesti, koje ipak cine potpunu cjelinu te su 
i u najtjesnjoj medusobnoj vezi, naime prvo: historijat o po- 
stanju hrvatsko-ugarske drzavne zajednice u naucnoj hrvatskoj 
l madzarskoj knjizevnosti do Paulera (1888.) i Tomasica (1910.) ; 
d r ugo: nesrecni rat Kolomanov s Rusima (1099.) ; trece: 
pitanje o izmirenju i sporazumku dvanaestero predstavnika (sta- 
rjesina) hrvatskih plemena s kraljem Kolomanom (1102.) i c e- 
t v r t o : pitanje o zakonitom krunisanju kralj a Kolomana u Bel- 
gradu na moru. za kralj a Hrvatske i Dalmacije. 



Historijat o postanju hrvatsko-ugarske drzavne zajednice u 
naucno.j hrvatskoj i madzarskoj literaturi. 

(od 1666. do 1910.). 

Svrha je ovoga »historijata«, da se vidi, kako i kad je 
novija madzarska historiografija dosla (do dan as n' j i h svojih 
tvrdnja. 2 Kod toga ohazirat cemo se radi boljega poimanja pred- 



1 Gl. o torn Siiic: Kralj Koloman i Hrvati godine 1102. Zagreb 
god. 1907. pg. 9—31. 

2 Kad imate, gospodo slusaei, posla s kakim zamrsenim pitanjem 
iz hrvatske historije, a narocito s takim, u kojem igraju u ve^oj mjeri 



410 



meta na citav razmak od 1091. do 1102., a pored toga jos cu 
pisce nanizati bez obzira na narodnost hronoloskim redonu 
1. Kako znamo, prvu kriticnu povijest hrvatsku izdao je god. 
1066. Trogiranin Ivan Lucius. 1 On kaze: »Da je poslije izumrca 
hrvatske kraljevske dinastije ugarski kralj Ladislav stekao 
(aquisivisse) Dalmaciju i Hrvatsku, opcenito je mnijenje pi- 
saca«. Onda navodi ono, sto donosi Thuroczy iz »Chronicon 
pictum« i Toina arcidakon, te konstatuje, da se ugarski Ijeto- 
pisci i Toma podudaraju. Po torn donosi zadarsku ispravu od 
god. 1091. i zakljucuje: »Valja dakle priznati, da su tada (sc. 
1091.) Ugri prvi piita stekli vlast na'd Hrvatima budi po kra- 
lj icinoj oporiici, bndi pozvani, budi po ratnom pravu, ali ne jos i 
nad Dalmacijoni«. 2 Poslije toga kaznje Lucius, da je kralj a Ladi- 
slava naslijedio sinoTac Kolonian, koji je sebi isprosio normansku 
princesu Buzilu za zenu i kako se ona iskrcala u Belgradu na 
moru, za koji grad da suvremeni sicilijanski ljetopisac Gaufreda 
Malaterra (koga donosi u cijelosti) pise, da je tada (1097.) pri- 
paldao ugarsko'm kralju. Da to protumaci, Lucius donosi po torn po' 
Thuroczyju vijest o pogibiji lirvatskoga kralj a Petra u gori »Pa- 
tur gozdia«, onda ono, sto Toina kaze za Koloniana, te na osnovu 
ovih vijesti dolazi do zakljucka, da je Koloman podvlastio Hr- 
vatsiku do mora jos prije niaja god. 1097. Poslije toga navodi 
tako zvanu trogirsku apendikulu i ispravu Kolomanovu samo- 



uloigu jos i modernp politicke ceznje i ostala poznata sredstva 
pseudopatriotizma, onda je vazda najbolje poradi objektivnosti kao i 
kontrole 'samoga sebe, najprije prouciti pitanje s historijsike strane, 
naime, kako se ono razvilo u literaturi, jer treba da imate, 
gospodo, na umu, da je Stampa, vec od XVI., a narocito od XVII. vijeka 
dalje silno djelovala na javno misljenje, pa su se obicni pisci uzeli 
smatrati kao i z v o r i. Jos' da.nas ima u na« ne mali broj neznalica, ko- 
jima sunapr. Lucius, Farlati, R i 1 1 e r ili K r c e 1 i c izvori, buduci 
da te neznalice ne znadu razlikovati od njih citirane suvremene izvore 
(po originalu ili prijepisima), od njihovih sopstvenih m i s 1 i. Duznost je 
nasa dakle, da pratimo taj razvitak subjektivnih misli kod po- 
jedinih pisaca, pa da tako razotkrijemo, kako se do danas razvilo pi- 
tanje hrvatsko-ugarsko za Kolomana; to je s tim zanimljivije, §to su 
svi ti pisci radili gotovo na istim izvorima kao i mi danas. 

1 Gl. o njemu str. 51. — 60. ove knjige. 

2 Lucius. De regno pg\ 106: Tunc ergo Hungaros prima vice 
dominium Croatiae, vel ex reginae testamento, vel vocatos, vel iure belli 
acquisivisse, dicendum est, non autem Dalmatiae (ut infra clarius. 
patebit.). 



411 



Btann sv. Marije u Zadru (obje vijesti iz god. 1102.), te iz njih 
izvodi, da su se Hrvati te godine izmirili s Kolomanom i 
okrunili ga svojim zakonitim kraljem. »I tako, kaze Lucius, 
poetadose Kolomanu Hrvati podanicima Ugarske, no nasljednici 
su njeaovi po vremenu mnogo toga (t. j. od utanacena ugovora 
god. 1102.) po svojoj glavi izmijenili«. 1 

2. God. 1714. objelodanio je Isusovac Samuilo Timon prvi 
svezak svoje ugarsko-hrvatske povijesti. On pise: God. 1088. 
umre hrv. kralj Zvonimir. Prema starim ispravaina naslijedio 
ga je Stjepan, koji je ili skoro umr'o, ili ne bijase priznat za 
zakonitoga kralj a, te detroniziran, jer niu odmah po nastupu 
nestaje traga. U to provali Ladislav u Hrvatsku, budi na osnovu 
bastinskoga p r a v a, prepustena mu (kako ugar. ljetopisci 
vele) od sestre Jelene, budi pozvan zbog izumrca hrvatske na- 
rodne dinastije i nereda (kako kaze Toma), ali jos ne i u Dalma- 
ciju. — Ladislav utemelji biskupiju zagrebaeku, ' te postavi u 
osvojenoj Hrvatskoj sinovca Almosa za upravitelja s kralj evskim. 
naslovom. Po smrti Laclislavljevoj dode na ugarski prijestol 
Koloman. On podize god. 1096. vojsku na bunto\Tioga bana hr- 
vaukoga Petra, koji se proglasio kraljem. Po torn se 1097. ozeni 
Buzilom, koja se iskrcala u Belgradu, jer Dalmacija nije bila 
jos Kolomanova. God. 1098. zavadi se kralj sa bratom Almosom, 
nasto se Hrvati pobune (def iciunt a fide Hungarorum 
Croatae). God. 1102. dade se Koloman na novu vojnu na 
Hrvatsku, n o H r v a t i s e s p r e m e n a otpor; tek p r e- 
g o v o r i m a pokore se kralju (sed mutuis sermonibus habitis 
regi se submittunt), a ono dvanaest ;porodica, sto je kod toga su- 
djelovalo, buide znatnim privilegijama obdareno (. . . magnis 
privileges sunt exornatae) ; kod toga se Timon poziva na »tro- 
girsku apendikulu«. Onda kaze: »Jos prije nego li je zauzeo 
eijelu Dalmaciju, okruni se Koloman za kralj a Hrvatske i 
Dalmacije«. 2 

1 »Ideo Colomanum Croatos pro subditis regni Vngariae habuisse 
et deinde eius successores multa pro ternporum iivertate ex arbitrio 
rautasse, (inferius suo loco patebit)*. o. c. 114. 

2 Timon: Synopsis nove chronologiea regnorum Hungariae, 
Croatiae, Dalmatiae a nativitate St. Stephani inchoata. Pars I. Prvo 
izdanje Tyrnaviae 1714. pg. 22 — 34. Drugo pod naslovom: »Epitome 
chronologiea rerum Hungaricarum. Cassoviae 1736. Trede Claudiopoli 
1764. pg. 9—13. 



■412 



3. Grodine 1763. objelodanio je Isusovac Duro Pray prvu 
knjigu svojili anala. 1 On pise: »Hrvatski kralj Zvonimir bi ubijen 
i ne ostavi bastinika. Smrt njegova bijase prouzrocila teske svade 
medn Hrvatima, pa tako jedan velikas hrvatski pozove La- 
dislava, da osvoji Hrvatsku ; bastinsko pravo Pray o d- 
1 u c n o porice. Onda kaze : »Iz ovoga se vidi, da je pravo 
na Hrvatsku i Dalmaoiju preslo na ugarske kralj eve stranom 
n a osnovu o r uz j a, a stranom voljoni naroda (hr- 
vatskoga)«. Potom Pray tvrdi, da je kralj Ladislav presao 
Gvozd, no brzo se povratio zbog provale kumanske; u zanzetom 
dijeln postavi Almosa za vladara i ntemelji biskupijn zagrebacku 
Njegov nasljednik Koloman ipovede god. 1096. vojnu na lirvat 
skoga kralj a Petra s namjerom, da osvoji ono, sto je propustio 
Ladislav. U bitki pogibe Petar, a Koloman dopre do Belgrad 
ii a moru. Potom sklopi ngovor s Venecijom. ]STo kad plannse god. 
1098. svade s Almosem, Hrvati se pobnne i oslobode, u cem ih 
ojaea Kolomanov poraz kod Przemysla (1099.). Stoga povede 
kralj novu vojnu god. 1102., ali bez boja. !N"a Dravi se izmiri s Hr- 
vatima, te sklopi s dvanaestero plemena ngovor, da mu budu 
saveznici (socii) uz sitalne pogodbe. Potom povedu Hrvati 
Kolomana u Belgrad, gdje ga Sigindin, biskup zagrebacki, za 
konito okruni za kralj a hrvatskoga. 2 

4. ]STekako gocl. 1770. izdao je zagrebacki kanonik Baltazar 
Krcelic (Keroselicli) 3 svoju hrvatsku povijest. On kaze: Po 
smrti Zvonimirovoj nastadose u Hrvatskoj teske smutnje; jedna 
stranka podize Stjepana za kralja, no njega ne htjedose pri- 
znati ni Ugarska ni Rim; to se vidi po torn, sto Stjepan u svo- 



1 Gl. o njemu str. 80. ove knjige. 

2 Pray: Annales regum Hungariae, Vol. I. Vindobonae 1763. 
pg. 85 — 110. — Kao Timon i Pray pise i Palm a: Notitia rerum Hun- 
garicarum. Vol. I. Tyrnaviae 1770. pg. 157—158; 175—176. Govoreci o 
ugovoru od g. 1102. kaze: ». . . idque brevi prudetia humanitateaue 
consecutus est (sc. rex Colomanus), ut Croatae rursus semet sacrae 
coronae iuribus adiungerent, perpetui deinceps Hungarorum socii fu- 
turi*. O krunisanju Kolomanovom ne govori nista. 

3 Gl. njegov zivotopis i rad uopde, na str. 71 — 77. ovoga djela, a 
glede ovoga pitanja djelo De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae 
notitiae praeliminares. Zagrabiae s. a. (1770.?) pg. 121—139. Gl. i ono, 
sto se nalazi u njegovom drugom djelu: Historiae cathedralis ecclesiae 
Zagrabiensis. Partis priinae tomus I. Zagrabiae 1770 pg. 74. 



413 



jim poveljama ne spominje ni bana ni knezova (comites), a ugar- 
ski kraljevi potvrdujuci povelje hrv. kraljeva crkvi spljetskoj, spo- 
minju i Krijesiniira i Zvonimira, a Stjepana nikad. God. 1091. 
povrati se Dalmacija pod Byzant, a istodobno provali Ladislav 
u Hrvatsku, ali ne na osnovu bastinskoga prava, 
j e r g a zenenijesu i m a 1 e, nego-pozvan. U osvojenoj 
Hrvatskoj postavi s dopustenjem byzantinskoga cara 
Aleksija sinovca Almosa za kralja, dok je Slavoniju, gdje je 
utemeljio biskupiju zagrebacku, reinkorporirao U g a r- 
s k o j, jer je ona otprije bila dio njezin ; sada podize La- 
dislav Slavoniju na kraljevstvo. Prelazeci na Ko- 
lomana kaze, da se Bnzila nije iskrcala n Belgradu blizu Zadra, 
nego u istoimenom mjestu kod danasnje Crikvenice n hrv. pri- 
morju (t. j. Grizane^ — Belgrad). IT nepokorenom dijelu Hrvatske 
zavlada Petar, brat kralja Slavic a. God. 1102. odluci 
se Koloman na vojnu na Hrvatsku, no n a D r a v i se izmiri 
s Hrvatima, te sklopi s njima u Krizevcima ugovor; 
odatle pode s Brvatima put Belgrada na moru na kruni- 
s a n j e. Put m u h t j e d e da zakrci k r a 1 j Petar, no 
p o g i b e u b o j u. 1 

5. Lucije Albrecht Gebhardi izdao je godine 1778. prvi 
svezak svoje ugarske historije. On pise: Kad je umr'o kralj 
Zvonimir, nastase u Hrvatskoj teski neredi, jer nije ostavio na- 
sljednika. Stjepan bijase tek kralj nekolicine. 
Sada p o z o v e udovica Jelena brata Ladislava u pomoc ; on 
joj se odazove, osvoji jedan dio kralj evstva hrvat- 
skoga u koj em postavi Almosa za hrvatskoga kralja. 
Dalji mu rad sprijeci provala Kumana. Poslije Ladislava pode 
nasljednik mu Koloman na Hrvate i njiliova kralja Petra, 
koji je potjerao Almosa izzemlje. Koloman po- 
bijedi i pogubi Petra, te osvoji god. 1099. svu zemlju njegovu. 
Malo potom opet se Hrvati pobune, nasto Koloman s 
njima sklopi ugovor »auf die Bedingung, dass sie als Bun- 
d e s g e n o 9 s e n, nicht aber als Unterthanen der Hungarn ge- 

1 Ono o reinkorporiranju Slavonije Ugarskoj vadi Krcelic iz tako- 
zvane »Kronike« zagrebackoga arcidakona Ivana; gl. u tredem dijelu. 
ove knjige (»Pisci<). 



414 



Kalten werden«. Poslije toga okrune Hrvati Kolomama za 
svoga zakonitoga kralja. 1 

6. Isusovac Stjepan Katona 2 izdao je u mnogo svezaka 
glasovitu svoju povijest ugairsku; god. 1779. i 1780. izisao je 
treci i cetvrti svezak, u kojima je govor o kraljevima Ladislavu 
i Kolomanu. Katona se u glavnom podudara s nekim od svojih 
pretliodnika, a izrijekom istice bastinsko ,pravo kralja 
Ladislava. Vojnu Kolomanovu i pogibiju kralja Petra stavlja 
u god. 1096., onda nadovezuje n govor njegov s Venecijom, svadu 
s bratom Almosoan, koju uzima kao p o v o d pob u n e H r- 
v a t a, ali se Koloman konacno s njima izmiri sklopivsi s dva- 
naestero plemena ugovor (1102.) ; po torn ga Hrvati okrune 
za zakonitoga kralja u Belgrade. 3 

7. Godine 1798. izdao je ugarski Xijemac Ivan Kristijan 
Engel 4 na njemaekom jeziku pisanu hrvatsku povijest. On 
kaze: Kralj Zvonimir umr'o je poslije 1087., no vijest, da ga 
je naslijedio h e r c e g Stjepan, s u m n j i v a j e. 
Svakako bjese smrt Zvonimirova znak za neslogu medu Hrva- 
tima . ; ugarski ljetopisac kaze, da je zbog toga udovica Zvonimi- 
rova pozvala brata Lald'iislava u pomoc, dok Toma aroidakon pri- 
povijeda, da ga je pozvala »eine machtige Partey inlandischer 
2npans«. God. 1091. prijede Ladislav na poziv (svoje stranke) 
Dravu i A 1 p e s Ferreas, to jest po Krcelicu [sto i Engel 
prihvaca] Kalnickie^ gor^kod sela 2eleznice, no dopre samo do 
Kupe, jer ga kumanska provala prisili na povratak. Po kuman- 
skoj vojni vrati se Ladislav natrag i utemelji biskupiju zagre- 
backu na zator poganstva medu tamosnjim Hrvatima. Medutim je 
u nepoisjednutom dijelu Hrvatske zavladala anarkija, sto doka- 
zuju izvjestaji prolazecih krstasa. Ladislava naslijedi Koloman, 
koji se ozeni normanskom princesom Buzilom. Ra'di iskrcavanja 
njezina »wurden Anstalten getroffen. Ungarische Truppen gin- 
gen zum ersten mal olme vielen Wiederstand der uneinigen Croa- 
ten iiber die Kulpa«, te osvoje Hrvatsku do mora, ali ipak ne 



1 Gebhardy: Geschichte des Reichs Hungarn und der damit 
verbundenen Staaten. Vol. I. Leipzig 1778. pg. 478 — 490. 

2 Gl. o njemu gore str. 80. ove knjige. 

3 Katona: Historia critica regni Hungariae. Vol. III. Pest. 1779. 
pg. 531—545., 561—563.; vol IV. Pest. 1780. pg. 12—19. 

4 Gl. o njemu gore str. 84 — 85. ove knjige. 



415 



s v u, na sto se Buzila iskrca u Belgradu (1097.)- Po torn se upusti 
Koloman u galicku vojnu, dok se Hrvati uplaseni od ugarske 
pogibli sloze oko vladara P e t r a. Tada se podize Koloman, 
osvoji svu zemlju pobijedivsi i pogubivsi kralja Petra (poslije 
1099.). Iza toga nastavlja Engel ovako: »Eine alte Note zum 
Archidiaconus Spalatensis, die man am Ende seines Aufsatzes 
gefunden hat, deren Alter und Glaubwurdigkeit aber noch nie- 
mand acht bestimmt hat, will die Croaten, oder vielmehr ein 
Theil derselben, hatten mit dem Konig noch ehe er iiber den 
Drau-Eluss gegangen sei, auf seine Einladnng durch Deputierten 
aus zwolf vornehmen Familien . . . iiber gewisse Puncte unter- 
handelt, mit deren Ausbedingung sie sich im freywillig unter- 
werfen wollten. Es kann m o g 1 i c h seyn, dass ein Theil des 
Adels imter der Band von ihrem Fiirsten Peter abtriinnig ward 
nnd nach heimlich geschlossener Capitulation die JSTiederlage und 
den Tod deseelben hernach befordern half. (Slijede tocke ugo- 
vora). Da diese Punkte mit der alten ungrieschen Constitution 
sehr zusammenhangen, so scheinen sie aller dings 
Glauben zu verdienen«. Po torn govori Engel o okupaciji 
Dalmacije i kaze: »Nach einer Urkunde schenkte Colomann 
schon 1102 etwas der Kirche der Nonnen zu Jadra, nachdem er 
bereits zu Belgrad »in urbe regia supra mare« gekront worden 
war. Die Unterschriften dieser Urkunde : Procopius A c r i e n- 
s i s episcopus laudo. Sigindunus Ragoriensis (sic !) epi- 
scopus laudo etc., sind mir sehr v e r d a c h t i g«. 1 

8. Zagrebcanin Isusovac Josip Mikoczi 2 napisao je po- 
vijest hrvatske narodne dinastije, koja je ugledala svjetlost 
po njegovoj smrti god. 1806. On veli, da je kasnije Koloman 
potukavsi god. 1096. kralja Petra zauzeo Hrvatsku, no onda 
sklopio s Hrvatima ugovor i okrunio se za zakonitoga 
kralja god. 1102. 3 

9. Godine 1815. izdao je ugarski Isusovac Ignatije Aurelije 
Fessler prvi svezak svoje ugarske povijesti. Upiruci se na Lucica, 



1 Engel: Geschichte des Ungarischen Reichs und seiner Neben- 
lander. Zweiter Theil: Geschichte und Staatskunde von Dalmatien, 
Croatien und Slavonien. Halle 1789. pg. 475—480. 

2 Gl. o njemu gcre str. 82 — 83. ove knjige. 

3 Mikoczi: Otiorum Croatiae liber unus. Budae 1806. pg. 
299-319. 



±16 



Pray a, Krcelica, Katonu i Engela povodi se za njima, te priznaje 
ugovor Kolomanov s Hrvatima i njegovo zakonito k r u n i- 
sanje. 1 

10. Tako isto kaze god. 1828. Ivan grof Majlath, jedino 
ne spominje ni jednom rijeci Kolomanove krunidbe u Belgradu, 
no ugovor od 1102. dbnosi pace doslovce. 2 



Ovako se eto pisalo i mislilo o hrvatsko-ugariskim odno- 
sajima sve do trece desetine XIX. vijeka. Prema tome jasno je, 
da su se hrvatski i madza,r;ski pisci u to doba slagali i po- 
dudarali: svi priznaju n glavnom, da su ugarski vladari 
postali goispojdari u Hrvatskoj voljom Hrvata, na osnovu ugo- 
vora i kruniisanja. No otkad nastadose poslije sastanka 
pozunskoga sabora od god. 1830. nacionalne opreke izmedu 
Hrvata i Madzara, stali su se i hrvatsko-ugarski odnosaji, na- 
rocito oui za Kolomana, drugacije shvacati. Historickih djela 
kao u prvom periodu sada nema, vec ih zamijenise polemicke 
brosure. Kako Madzari zamislise jedinstvenu madzarsku drzavu 
od Karpata do Adrije, i to, kako s obzirom na nutarnje uredenje, 
tako i s obzirom na narodnost, to im postade drzavnopravni odno- 
saj llrvatske prema Ugarskoj zazoran i neprilican. Ova se teznja 
Madzara znatno dojmi i s li v a c a n j a hrvatsko-ugarskih odno- 
saja od g. 1091. do 1102. Tek otada Madzari jednodusno tvrde, 
da su Hrvatska i Dalmacij a na sablji osvojene 
provincije, a Slavonija da je jos od Arpada 
bila madzarska zemlj a. 3 Koloman nije s Hrvatima nika- 
kva saveza ni ugovor a sklopio, jer je onaj spis (»memoriale«) 



1 Fessler: Die Geschichte der Ungarn und ihrer Landsassen. 
Leipzig 1815. pg. 483—533. 

2 MaiUth: Geschichte der Magyaren. Vol. I. 1828. pg. 86. i 95. 
— U ovakom je smislu napisana i onovremena madzarska skolska knjiga 
Spanyik: Historia pragmatica regni Hungariae. Trece izdanje 1825. 
pg. 153—164. 

3 To su Madzari stali tvrditi od uskrisenja triju danaSnjih sla- 
vonskih zupanija (1745.), jer im je bilo krivo, da su one onom prilikom 
sjedinjene s Hrvatskom. Na »slavonsko pitanje* ja sam se vec" osvrnuo 
na str. 323 — 357. ove knjige. Sta se tice samoga spora u XIX. vijeku 
na saborima u Pozunu gl. objektivni i iscrpivi prikaz u t r e 6 e m dijelu 
moje »Hrvatske povijesti*. (Zagreb 1913.). 



417 



falzifikat; jedino krunisanj e Kolomanovo priznaju 
liadzari jos i sada, ali mu ne daju nikakve vece politieke vaz- 
nosti. Ilrvati opet odgovaraju i tvrde, da nijesu nikad bili pod- 
larmljeni, vec da se o d s v o j e v o 1 j e pridruzise kao savez- 
nici Ugarskoj, bolje reci svetoj kruni ugarskoj. 

(rlavna dva polemicka spisa iz ovoga vremena jesu: 

11. Stjepan Horvat: Ueber Croatien als eine dnrcli Unter- 
joclnmg erworbene ungarische Provinz und des Konigreiches 
tjngarn wirklicher Theil. Leipzig 1844. 

12. (Franjo Zigrovic Pretocki) : Das Verhaltniss Croatiens 
zu CTngarn. Eine Erlauterung der Stephan von Horvat'schen 
Unlerjochimgsgeschiehte Croatiens dnrch Ungarn. Leipzig 1846. 

Horvathov spis nastade na zeljn poznnskoga sabora od 1843. 
»um die staatsrechtlichen Verhaltnisse Croatiens und Dalmatiens 
zu dem Kbnigreicne Ungarn als Mutterlande in amtlicher Foirm 
und unpartheisch aufzuklaren«. Pisac, inace bibliotekar narod- 
noga muzeja pestanskoga, napisao je radnju svoju na madzar- 
skom jeziku, a onda bude ona izdana samo na njemackom prije- 
podu s teznjom, da se Evropa uvjeri o neosnovanim zahtjevima 
Hrvata. 

Xa ovaj je spis s hrvatske strane odgovorio detaljno i 
opsirno Franjo Zigrovic Pretocki. Posto su oba spisa 
od vaznosti, narocito jer se Madzari na Horvatove dokaze jos i 
dan as pozivlju, zabavit cu se s njima u drugoj i trecoj cesti 
ovoga clanka. Medutim dodose g. 1848. i 1849., a malo potom 
proglaseni apsolutizam prekine svako dalje raspravljanje. Ma- 
dzari uvidjese, da im je postupanje s Hrvatima bilo samo od stete. 
I tako opet promijenise shvacanje svoje u na- 
sem pitanju. 

13. Kao uspomenu na minuli ustav izdade god. 1851. na 
latinskom jeziku Antun grof Cziraky djelo o ugarskom drzav- 
nom pravu. Ovdje se dotice i Hrvatske, te kaze: Pozvan od 
odlicnih Hrvata, dode godine 1091. Ladislav u Hrvatsku, gdje 
bude pozdravljen kao kralj, ali on prepusti vladanje Almosu. 
Po njegovoj se smrti Hrvati pobune, nasto Koloman s njima 
sklopi ugovor (stipulatis ab utriusque conditionibus) sadrzan 
u »memorialu« (1102.). 

Cziraky za nj izricno kaze, dajevjerodostojan. Onda 
: »I tako je TT-rvatska kroz stoljena zivjela s Ugarskom 
Dr. Prirucnilj izvor 



418 



u savezu. Po ugovoru bude Koloman okrunjen za za- 
konitoga hrv.-dalm. kralja u Belgradu.« 1 

14. Istodobno ipriredio je grof Ivan Majlath drugo izdanje 
svoje »Historije Madzara« (Regensburg 1852.), u kojoj ne 
samo da istice, kako Hrvati »traf en eine Uebereinknnft 
mit Koloman«, te donosi doslovce cio ugovor od 1102., vec se u 
jednom posebnom ekskurzu podrobno bavi posebnim krunisanjem 
ugar. kraljeva za hrv.-dalm. kraljeve tvrdeci, da su pored 
Kolomana j o s okrunjeni svi vladari od Stje- 
p ana II. do Karl a I. (1322.). 2 



Doskora se promijeni politicka situacija, jer diplomom od 
20. oktobra 1860. bje Ugarskoj i Hrvatskoj vracen ustav, dok 
ga je patent od 26. februara 1861. obecao austrijskim narodima. 
Ovi vazni dogodaji probudise zadrijemalu historiju na nov zivot. 
Madzari i Hrvati opet se uzmu zblizavati zbog zajednicke mrznje 
protiv austrijskoga apsohitizma. 

15. N~a cirkular zupanije zagrebaeke, u kojem bje izrecen 
onodobni politicki program naroda hrvatskoga, svrati se ma- 
darski historik Ladislav Szalay jednom brosirom narocito po- 
svecenom »hrvatskom pitanjn«. On priznaje Kolomanovo za- 
konito krunisanje za lirv.-dalm. kralja i privilegija 
hrvatska, jer se smatrao na bastinskom osnovu zakonitim 
nasljednikom Zvonimirovim. Ali ugovor (»memoriale«) Szalay 
odlucno zabacuje kao apokrifan, pozivajuei se kod toga na radnju 
Horvatovu. 3 

16. Protiv njega ustade s hrvatske strane Eugen Kvaternik 
u posebnoj brosiri, kojom se zestoko obori na razloge Szalayeve. 



1 Czir&ky: Conspectus iuris publici regni Hungariae ad annum 
1848. Viennae 1851. pg. 30—33. 

2 M a i 1 a t h : Geschichte der Magyaren. Vol. I. (Regensburg 1852.) 
str. 92—93., i 262—266. 

3 Szalay: A horvat k6rd6shez. Pest 1861. Njem. prijevod: Zur 
ungarisch-kioatischen Frage. Pest. 1863. — Nekako u istom je smislu 
pisao S z a lay i u svojoj: »Magyarorszag tort^nete. Vol. I. Prvo izdanje 
Leipzig 1852., drugo izdanje Pest 1861. pg. 190, 212^-213, 217—218. — 
S njime se u glavnim rezultatima podudara Horvath M. (Hatvani) : 
Magyarorszag tortenelme. Prvo izd. Pest 1842. (drugo I860., pg. 203—205, 
218—219, 229—230.; trece preStampano 1871.). 



419 



On jasno ustvrdi, da je Hrvatska s Ugarskoni za Kolomana 
(1102.) sklopila personalnu uniju. Ugovor je r e- 
k o n s t ni i r a o k o m b i n a c i j o m »m e m o r i a 1 a« i p r i- 
vilegija grada T r o g i r a o d god. 1108. x 

17. S hrvatske strane nade se jos jedan glas. Ivan Krst. 
TkalcJc izdao je iste godine 1861. svoju kratku hrvatsku povjes- 
nicn, gdjo je napose prikazao »I\ako je i pod kojim uvjetima 
p o ii u d i 1 a Hrvatska svoju krunu kralju uganskoimi«. On kaze : 
Po Zvonimirovoj smrti nastanu u Hrvatskoj svade za krunu; 
jedna stranka pozove Ladislava, koji postavi u osvojenom 
dijelu Almosa za vladara. Po smrti Ladislavljevoj oslobode se 
llrvati, pa stoga povede kralj Kolomau na njili vojnu i clopre do 
Belgrada (1097.). Doskora se llrvati ponovno pobune i skupe 
oko kralj a Petra; 1102. povede Koloman nov rat, ali se u Kri- 
levcima izmiri s Hrvatima i sklopi ugovor, nasto ga oni 
okrune svojim zakonitim kraljem. Tomu se opre kralj Petar, 
no pogibe u boju kod Gvozdanske gore. 2 

18. U ovu borbu historicara umijesa se i politicar Franjo 
Deak. oeito zaziruci od nesporazumka naucenjackoga. On se 
svrati na ugarsko-hrvatske politicke odnosaje u posebnoj brosiri 
jos iste god. 1861., te u njoj izricno naglasi, da Hrvati ni- 
j e s u p o d j a r ni 1 j e n i, pa sve ida i jesu, da nema suiisla o 
toin govoriti kod modernih politickih pitanja. I ako je pitanje 
u proslosti ne jasno, jedno je jasno, da su Hrvati vazda 
imali svoju slobodu i svoja politick a prava. 
On kaze : »0 tome nema i ne moze biti nikake sumnje, da je 
IIr\atska (ili trojedna kraljevina) vazda imala svoja posebna 
prava i svoj posebni sabor, kojega je djelatnost bila sad a veca sada 
manja, — pace on je prigodice i mjerodavno odlucivao u naj- 
vaznijim drzavopravnim pitanjima. Tako je to bilo prigodom 



1 Kvaternik: Was ist die Wahrheit! Eine Erwiederung auf 
das Szalay'sche Pamphlet. Agram 1861. pg. 40 — 72. — Istodobno izdao 
je Kvaternik jos jedan spis: Das historisch-diplomatische Verhaltniss 
des Konigreichs Kroatien zu der ungarischen St. Stephans Krone. 
Agram 1860. Drugo izdanje 1861. 

2 Tkalcid: Povjesnica hrvatska. Zagreb 1861. pg. 36—42. Isto 
tako u drugom izdanju. Zagreb 1870. pg. 85 — 92. pod naslovom: »Kralje- 
vina Hrvatska na temelju personable unije cini savez s Ugarskom*. U 
torn je smislu pisao i nesto kasnije Sime Ljubic: Pregled hrvatske 
povijesti. Rijeka 1864. pg. 33 — 36. 



4'20 

izbora kralja Ferdinanda I. (1527.), a narocito kod posebnog 
priziianja pragmaticke sankcije god. 1712. Prituzbu, da mi Ma 
dzari kocemo da sjedinjenu trojednu kraljevinu smatramo osvo 
jenim zemljama, moramo najodlncnije odbiti. Mi u p r v o n 
redu z n a m o, da n i j e osvojenje o s n o v nasi li s a 
dasnjih prilika i odnosaja. Ali sve, kad bi ugarsko 
krvatski odnosaji poceli osvojenjem Hrvatske od strane Fgarske 
ipak bismo smatrali nepravdom i preuzetnoscu, kad bi se tkogo 
na to osvojenje pozivao. Mi smatramo trojednu k r a 
1 j e v i n u n a s i m d r u g o m, k o j i j e s a m o d s v o j e 
volje svoju sudbinu jos prije stoljeca uz nasu 
prikopcaOj 'd i j e 1 e c i s n a m a k r o z stoljeca ra- 
dost i tugu i stojeci vazda vjerno uz nas. O su- 
perioritetu ne moze medu nama biti gov or a, 
nego samo o uzdrzanju one zajedniee, sto je 
medusobnim sporazumom utanacena i sto vec 
kroz vijekove postoji«. 1 

19. Glas Deakov bio je od znatnoga dojma na sve madzar- 
ske krugove, 'pa i na historicke. Kad je main poslije toga (1865.) 
izdao pestanski sveucilisni profesor Antun Virozsil prvu knjigu 
svega drzavnoga prava ugarskoga, onda se o nasem pitanjd 
izrazio ovako: »Croatien und Slavonien hat der heilige La- 
dislaus, Konig von Ungarn, nacli dem Tode ihres glorreichen 
einheimischen Konigs Zvonimir gegen Ende des XI. Jahrh., 
Dalmatien hingegen K. Coloman beim Beginn des folgenden XII. 
Jahrh. theils durch Gewalt der Waffen, theils im Wege f r ei- 
w illiger Uebereinkunft und Fnterwerf ung, deren Be- 
dingungen jedoch urkundlich nicht ausser allem Zweifel gestellt 
sind, gleiclisam als v e r b ii n d e t der Krone Ungarns amge- 
schlossen, obwohl dieser Verband eine durchgangige gleiclie 
Gemeinschaft hinsichtlich der Gesetzgebung, Verf assung 
und Verwaltung dieser Lander mit dem Mutterlande k e i n e s- 
wegs mit sich fiihrt e«. A u biljesci k tomu kaze : »1 Fie- 



1 Clanak izisao je 24. jula 1861. u listu >Pesti Naplo«, te je odarile 
prestampan s natpisom »Zdgrdbmegye korlevele es az egyesul6s«. Pesta 
1861. Danas je taj clanak najpristupniji u zbirci »Deak Ferencz beszedei* 
izdao je K 6 n y i. Vol. II. Budimpe§ta 1886. str. 360—377. To je zapravo 
odgovor cirkularnom pismu zupanije zagrebacke od 14. febr. 1861. Izisao 
je i njemacki prijevod Dedk: Denkschrift iiber das Verhaltniss zwi- 
schen Ungarn und Kroatien. Pesta 1861. 



421 



mit bliebe fiir die rechtliche Begriindung dieser Verbindu n g 
hauptsachlich nur • 'der Beweis aus dem Jahrliunderte 
h in d u r c h bestandenen mehr freundsc haft lie hen als 
unterthanigen V e r b a n d zwischen Croatien und Ungarn durch 
die haufige gesetztliche Be&tatigung der Munieipalstatuten des 
ersteren, hinlanglich bekraftigten Reichsherkommen iibrig«. 1 
Tako govori objektivan covjek. 

20. Go/d. 1867. izisla. je prva sveska novoga izdanja ugarske 
povijesti Fesslerove, koju je priredio Ernst Klein. On opet 
pise, kako je Ladislav usao u Hrvatsku na poziv Hrvata, kako 
su se Hrvati pobunili po njegovoj smrti i okupili oko kralja 
Petra, na kojega udari god. 1096. Koloman i pobije ga kod 
Gvozdanskoga. God. 1102. ponovno se pobune Hrvati, 
nasto kralj »seiner Klugheit und Milde gemass, wollte er nicht 
mit roher Gewalt die Kroaten unter das Joch der Knechtsehafl 
bengen, sondern beide Xationen durch das Band ides Reclites 
und der Freilieit fest miteinander verkniipfen«. Koloman se 
izmiri s Hrvatima, no ne s k 1 o p i ugov'ora, j e r j e »m e- 
m o r i a 1 e« f a 1 z i f i k a t. Potom osvoji Dalmaciju, a onda 
ga o k r u n i n a d b i s k u p Krescencije za hrv.-dalm. 
kralja u Belgradu. Na drugom opet mjeetu kaze. da su Hrvati 
vise postali saveznici nego li podanici ugarski. 2 



Medutim bude 1868. sklopljena ugarsko-hrvatska drzavo : 
pravna nagodba. Doskora se pokaza u Ugarskoj negodovanje i 
tako reci kajanje s oboze prenagljena koraka. U Hrvatskoj se 
takoder s nepovjerenjem gledalo u novi drzavopravni odnosaj. 
Tada su napisana oba misljenja (hrvatsko i madzarsko), kako 
r lf;iias ponajvise prolaze knjigama. 

21. Kod Hrvata izrekao je glavno misljenje Franjo Racki, 
covjek ne samo odlican kao historik svoga naroda, nego i vazan 
politik. On je ustvrdio ovo: Ladislav kusao je, upotrijebivsi 
domace nemire, osvojiti Hrvatsku, no dosao je u svojoj vojni 
do Kapele; u osvojenom krajn postavi Almosa za kralja (1091.) 

1 Virozsil: Das Staatsrecht des Konisreiches Ungarn. Vol. I. 
Pest 1865. pg. 149—152. 

2 Fessler-Klein: Geschirhtr von Ungar)> Vol. I. Leipzig 
1867. pg. 179—180. 194. 203—204 



422 

Po Ladislavljevoj smrti Hrvati se pobune, otjeraju Almosa i 
uzmu za kralja Petra Svacica. Koloman posao je 1102. na vojnu, 
ali na Dravi se izmiri s Hrvatima, sklopivsi ugovor. Na putu 
do mora op re mu se u Kapeli kralj Petar gdje i pogine. Po torn 
bude Koloman n Belgradu okrunjen za zakonitoga lirv.-dalm. 
kralj a. Hrvati sklopise s Ugarskom c i s t o perso- 
nalnu uniju. 1 

22. Protiv ovoga hrvatskoga misljenja stoji ono pokojnoga 
Josipa Paulera (*f* 1903.). Xjegovi su rezultati ovi: Sredo- 
vjecna Slavonija jos je od Anpadovih vremena madzarska zemlja^ 
organizacijn u njoj proveo je prvi tek sv. Ladislav. Gad. 1091. 
provalio je oruzjem u Hrvatsku i dopr'o sve do Knina. Po njego- 
voj se smrti pobune Hrvati, oslobode i nznui za kralja Petra. 
Protiv njega pode na proljece g. 1097. Koloman, te ga pobije u 
Petrovoj Gori ; time bi svrseno osvojenj eHrvatske. Kolo- 
man niti je sklopio ugovora s Hrvatima, niti se dao okru- 
n i t i za kralja ; odnosne sn isprave lazne. IT r v a t s k a j e n a 
sablji osvojena zemlja. 2 

Misljenje Rackoga danas je preslo u sve hrvatske knjige, 
a Panlerovo u sve madzarske, narocito skolske i drzavopravne. 

Drzim, id'a saan ovim podrobnim i iscrpivim izvjestajem ii 
brojnih hrvatskih i madzarskih pisaca u prosla dva stoljeca i 
po, jasno i nesnmnjivo dokazao, kako su M a d zari pita n j e 
od god. 1102. vazda preinacivali prema poli- 
tickim prilikama, dakle da su se kod toga posla rado 
ponasali nekritieki i tendencijozno, dok su Hrvati od Ln- 
ciusa u g 1 a v n o m vazda i s t o t v r d i 1 i. 

A sada da jos bacimo brz pogled i na neke pisce XX. vi- 
jeka, dakle najnovijega vremena. Od novijih djela zavreduju 
paznju sa svoje originalnosti jedino rasprave Krsnjavoga. neke 



1 Racki: Borba juznih Slavena za drzavnu neodvisnost u XL 
vijeku. »Rad< 30. Zagreb. 1875. pg. 102 — 134. — Jos prije toga pisao je 
o torn u raspravi: »Ocjena starijih izvora« Knjizevnik 1864. pg. 375 — 385. 
i »Dopunjci i ispravci za hrv. povijest.* »Rad« 19. Zagreb. 1872. 
pg. 79—87. 

2 Pauler: Horvat-Dalma.torszag elfoglalasdrol. Szdzadok 1888.. 
pg. 197 — 215., 320 — 333. Rezultate svoje preuzeo je pisac u glavnom u 
svoje cuveno djelo: A Magyar nemzet tortenete az Arpddhdzi kiralyok. 
alatt. Vol. I. Prvo izd. Budapest 1893. Drugo izd. Budapest 1899. 



423 



Klaiceve i Tomasiceva. Da vec sada o njima nesto impose ka- 
zem, cini mi se da je posve izlisno, jer cu vazda, gdje mi se 
to bude pokazalo nuznim, i onako uciniti u daljim clancirna, 
kako sam to i u dosadanjim ucinio. Naipose cu ovdje samo to ista- 
knuti, da je K r s n j a v i (po mom sudu) odista dobro i ispravno 
pokazao vrijednost stare tvrdnje ugarskih pisaca o bastin- 
s ko m pravu kraljeva Ladislava i Kolomana na drzavu Hr- 
vatskn, ali zato je pogrijesio, kad je beziispjesno pokusao, da 
prilagodi i istumaci izvore tako, kao da posljednjega hrvatskoga 
kralja Petra i njegova poraza u Petrovoj Gori (1097.) nije 
nikad ni bilo, jer da je to toboze drevna izmisljotina madzarskih 
pisaca, da tim ishitrenim dogadajem utvrde svojn teoriju o osvo- 
jenju Hrvatske. Tomasic opet zabacuje odlucno ovo bastinsko 
pravo ugarskih kraljeva, te se dao s mnogo uspjeha na tumacenje 
odnosa hrvatsko-ugarskoga od 1091. do 1107. (1108.), koji pro- 
glasuje medunarodnim ugovorom u bitnosti njegovoj. 
Protiv misljenja ove dvojice podigose se madzarski historici 
Pauler i Karacsonyi. Pauler se dao na recenziju Krsnjavoga 
radnje, pa zabacujuci u njoj mnogo toga kao neispravno, ko- 
nacno ipak kao da napusta sve dotada od njega prvoga po- 
stavljenu tvrdnju, da kralj Koloman nije nikad bio krnnjen za 
posebnoga hrvatsko-dalmatinskoga kralja. Karacsonyi opet hoce 
da posve navuce natrag na reznltate Panlerove (od 1888.), no u 
svemu bez vecega uspjeha. 

Ja sam svoje misljenje o vojnom pohodu kralja Ladislava 
u Hrvatsku, kao i o osnutku zagrebacke biskupije, te o pojavi 
hrvatskoga kralja Petra vec izrekao, pa ne cu stoga da ga ovdje 
ponavljam. Isto cu tako u oba naredna clanka iskazati svoje mi- 
sljenje o odnosa jima hrvatsko-ugarskim g. 1102. i o Koloma- 
novu odnosaju s dalmatinskim gradovima (1107.). 



b. 
Ruski rat kralja Kolomana. 

(1099.) 



1. Vec smo spominjali prvi bratski rat izmedu kralja Kolo 
mana i hercega Almosa. 1 Medutim iz izvjesnih razloga, nijesmo 
vec na onom mjestu kazali, koji je pravi uzrok tome i koje 
se go dine zbio; onda nas je ipoglavito zanimalo pitanje, da li 
je Alraos g. 1095. odnosno 1096. jos uvijek bio »kralj« u Hrvat- 
skoj do Gvozda, ili samo herceg (»dux«) n Ugarskoj. Razmo- 
trimo dakle sada to pitanje s ove strane. 

Sta se tice uzroka, madzarski pisci misle, dakako u prvom 
redu P a u 1 e r, da se on ima traziti u borbi za krunn s v. 
S t j e p a n a, t. j. n pitanju, tko ce biti kralj u Ugarskoj. Za tu 
tvrdnju iznose oni ove podatke iz izvora. 

a) »Beaitns antem Ladizlaus sic ordinauit, ut post ipsinn 
Almns regnaret, qui sincera shnplicitate ductus honorauit fra- 
trem suum Colomanum, preferendo sibi coronani regni, tamquam 

cui iure primogeniture uidebatur competere. Colomamis 

itaque filius regis Geyse, de Polonia festinanter rediit et c o- 
r o n a t u s est, et d u c i Almos d u c a t u m plenarie concessit^. 2 
Poslije odlaiska krizara iz Zemuna doslo je do prvoga rata 
izmedu brace. Stara ugarska kronika kaze: »Cumque rex aid 
propria reuerteretur, et dux Almus ad ducatum iret, quidam 
iniqui dyabolico freti consilio ceperunt inter eos accusare. Di- 
cebant enim duci : Domine d u x ! rex insidiatur tibi, et 
c a p e r e unit te. Deinde regi dicebant : Dux t i b i p o suit 
i n s i d i a s, et si non custodieris te, scias. procul dubio te mo- 
riturum«. 3 

1 Gl. gore str. 375—376. ove knjige. 

2 Chron. pictum. Matyas Fontes II, 200. S time se slazu i 
drugi mladi ljetopisi sve do Thurozyja. 

3 O. c. pg. 201. 









425 



b) U nekim starim zapisima iz XII. vijeka nbiljezenima 
na nekom misalu, kaze se s obzirom na krunisanje Kolo- 
manovo ovako: >>MLXXXXVIII. ( !)' Colomannns rex c o r o- 
n a t u r et f rater eius Almus d i a d e m a induitur«. 1 

c) God. 1104. podize Almos idrngu bunn, za koje je Almos 
pobjegao u Xjemacku (Passaoi) »propter regis timorem« ; rijo 
kralj mu i opet oprosti te se s njime izmiri (1106.), no odmah 
potom (1107.) Almos pobjeze opet u Poljskn, a onda u Xje- 
niacku. 2 

d) Car Henrik V. primi Almosa i uvede ga u drzavno vijece. 
Suvremeni njemacki ljetopisac E k k e h a r d von A u r a pripo- 
vijeda ovako: »U ono doba (1108.) planiise neprijateljstva medu 
ugarskiiii kralj em KolomariODoi (Colomanum regem Panonriiae) 
i njegovim rodenim bratom Almosem, i to s toga, sto j e s v a k i 
o d ii j i h t v r d i o, da p o p r a v u o noga naroda n j e m u 
pripada kralj evska cast. Posto bjese Almosu oteta imo- 
vina i hercestvo (spoliatus ducato), po kojem je medu 
Ugrima, kako je to islo kralj eva brat a, k a o p r v i u z k r a 1 j a 
s j a j i o, o b r a t i s e Almos n a k r a 1 j a Henrika, te se 
pred licem citavoga senata (t. j. njemackoga drzavnoga vijeca) 
potiizi na nesrecn svoju, u teznji da steee za sebe snout i 
pomoc rimskoga carstva«. ISTato povede car Henrik V. u seip- 
tembru rat protiv Kolomana, ali bez iispjelia. 3 Poslije toga se 
Koloman opet izmiri s Almosem, no konacno se ipak u teskoj bo- 
lesti svojoj odlnei na nagovor nekili niskili dnsa na barbarsko 
djelo; g. 1115. dade Koloman iznenada nhvatiti Almosa i njegova 
devetogodisnjega sina Belu, te ih obojicn 1 i s i o c i n j e g a 
v i d a, cime ih je mislio odaleciti od presto] j a. dakle radio je 
toboze u korist svoga cetrnaestogodisnjegr. sina Stjepana. 4 

Kako vidimo, iz ngarskiii se izvora daide samo to zakljnciti, 
da je Almos trebao da bude po Ladislavljevoj zelji nasljednik 
njegov (sto bas nije tako nevjerojatno). Svakako je signrno, da 
su se braca g. 1095. posve sporazumila. jer ugarski .^tari ljetopis 



1 Fontes III, 209. Godine u toj kronici vrlo isu nepouzdane, ali 
ih ima i dobrih. 

2 Fontes II, 203. Ljetopis ne spominje nikaki direktni uzrok. 
:! Moil. Germ. hist. SS VI, 242. (Ekkehard Uragensis.) 

4 O torn vise u clanku 27. ove knjige. 



426 



■ i 



kaze, da je Koloman oclmali kod krunisanja bratu Almosu, koji 
-da mu je dobre v o 1 j e o d s t u p i o prijestolje, po 
tvrdio dukat (s lijeve obale Tise). Taj je cin svecano prosla- 
vljen krunisanjem Kolomanovim krunom sv. Stjepana, dok je 
ujedno Almos ovjencan herceskoui diademom. Vidjeli smo vec 
gore, da je tada vladala medu bracom prava slog a, a tek 
poslije odlaska krizara (u jesen 1096.) planuo je medu njima 
poznati nam rat, za koji nam stara kronika ne kaze nista drugo, 
nego da je taj rat posljedica intrigua neke mocne 
d vorske gospode. Poznato je, da je bas taj ljetopis pisan s ve- 
likom simpatijom za Almosa i njegove potomke, pa tako mi se 
ne cini vjerojatno, da bi on ispustio tako lump an razlog bratskoj 
borbi, kao sto je pitanje, k o m u zapravo p r i p a d a k r u n a 
s v. Stjepana, a za koje je nekoliko redaka prije kazao, da 
je bilo r i j e s en o. Sto opet snvremeni njemaoki Ijetopisac kaze, 
da je borba plannla stoga, »sto je svaki od njih tvrdio, da po 
pravn onoga naroda (madzarskoga) njemu pripada 
kraljevska c a s t«, vazan je podatak, ali u stvari znatno- 
gubi, sto on odmah malo kasnije osobito snazno naglasuje. da je 
hercegu Almosu brait k r a 1 j oteo »hercegovinu njegovu«, 
te da bi ga patrilo, da bude p r v i u z brat a Koloman a. 
Tim rijeeima kao da se lioce da kaze, da >e hide ne radi niti se 
moze da radi o krnni sv. Stjepana, nego o jednoj d r u- 
goj kruni, poradi koje je mectu njima plannla teska mnogo- 
liiidisnja svada. Sta vise, upravo poradi te krnne polazi ITenrik 
V. u rat protiv Kolomana, »qnod idem Colomanns fines 
regni n o s t r i, scilicet in locis m a r i t i m i s, invaserit«, 
dakle jer je Koloman zanzeo toboze careve primorske kra- 
jeve, to jest Hrvatsku i Dalmaciju (1102. i 1107.), u kojima bi 
onda ocito pod njemackim suverenitetom Almos posta*? kraljem. 
Treba naime imati na umu, da je tada jos uvijek politicka 
konstelacija u Evropi stajala tako, da je Koloman bio u taboru 
pape Paskala II. (1099. — 1118.), a car Henrik V. u svezi sa pro- 
tupapom Silvestrom IV. (1105. — 1111.). Iz svega.ovoo-a se vidi, 
da je glavni i pravi razlog svadama i bojevima 
izmedu Kolomana i Almosa ipak bila vlast ili 
k r n n a n a d k r a 1 j e v i n o m Hrvatskom i Dalma 
cijom. Svako drugo tumacenje, narocito stranih liistorika, na- 
prosto je neozbiljno tapanje po mraku, toboze naci nesto »kri 



427 



ticnijega« i »ucenijega«, i operiranje s posve nejasnim i neodre- 
denim pojmovima. Ali nijesu ni madzarski bolji. 

Tako kaze na osnovu ovih i s t i h izvora, Pauler ovako : 
»Popularna uspomena na kralja Ladislava nije ipak bila toli jaka, 
da sacuva krunu Almosu, mladem sinu kralja Gejze. Premda 
se po svemu cinilo, da bi oii volio njega da ima za nasljednika. 
Xo ni sam Almos (tada dvadesetogodisnji mladic) nije litio, 
da stvar siloni sto brze rijesi. Njegov je znacaj n mnogoeein 
slicio znacaj u ocevu. Bjese vitez; onoga sto je smatrao 
p r a v o ni s v o j i m, d r z a o se grcevit o, ali toga nije bilo 
bas mnogo i ni na koji nacin nije o v a m o s p a d a 1 a k r u n a 
za koju nije i m a o v o 1 j e, da se baci u borbu s jakim, ge- 
nijalnim i ponosnim Kolomanom, a niti hrabrosti. Kad se dakle 
Koloman zurno povratio iz Poljske, Almos mu je krunu, koju 
nije mogao zadrzati, pripravno prepustio, dok je Koloman 
opet njemu dao liercegovinu ocevu (Gejze I. kao 
hercega) i d j e d o v u (Bele I. kao hercega) s a s v o m v 1 a s t i, 
a to j e vise v r i j e d i 1 o o d H r v a t s k e. Od spoljasnjega 
sjaja medutim, koji je mozda Almos smatrao kao bitnost 
vlasti, zapalo je i njega (na dvoru) dosta. Cinilo se, kao da 
Koloman nije bio sam. vec zajedno s Almosem nasljednik La- 
dislavljev. »Kralj Ladislav — citamo u jednom domacem zapisu 
— i njegov brat herceg Lampert umrijese; njih su naslijedili 
u zemlji Koloman i njegov brat Almos«. 1 Koloman bi okrunjen,. 
ali i Almosevo celo krasio je diadem. Medutim oni, koji su dalje 
vidjeli u buducnost, zacijelo su se bojali, da ce se prije ili po- 
slije ponoviti prizori, koji su narusili mir naroda i zemlje za 
Andrije I. i Bele (I.), Salamona i Gejze (I.). Jedan spram dra- 
goga stajali su dasto kao kralj i herceg, ali tako, da je Almos 
bio slabiji, ali je uza sve to ipak osjecao, da Koloman ima moc 
svoju i prijestolje da zalivali njemu, ili bar i njemu, dok je 
kralj, pun djelotvorne snage i ambicije, spremao se, da svoju 
moc upotrebi, a koja je njemu s pravom pripadala i za kojom 
je on vec pozudno ceznuo, tako, da je u svakom ogranicavanju 



1 Fontes III, 209.: »MLXXXXVII.(!) Ladislaus rex obiit, et frater 
eius Lampertus dux, Quibus Colomannus et frater eius Almus succedunt 
in regnum«. Zapis nema vede vaznosti, te bar ja iz njega citam samo to, 
da je Koloman bio kralj a podjedno brat njegov Almos herceg preko-. 
Tise. Stoga Pauler ocito grijesi. 



128 

te vlasti mogao gledati samo vredajuce sprjecavanje svojih prava 
i zaprjeke nastojanju njegovu u korist Ugarske; on je to kroz 
neko vrijeme trpio, ali onda je uklonjenje toga ipo mogucnosti 
smatrao svojom duznoscu«. 1 

Kako vidimo, Paulerove su konzekvencije segnule mnogo 
dalje, nego li nam napomenuti izvori kazu; Panlerove su rijeci 
ponajvise naprosto lijepo stilizovane subjektivne kon- 
jekture, koje nas ne mogu da zadovolje. Stoga i ostajem 
kod svoga gore izrecenoga misljenja, da se pravi uzrok svadama i 
ratovima izmedu brace Kolomana i Almosa ima da trazi u pi- 
tajnj.n, tko ce nositi hrvatsko - dalmatinsku k r u n u, odnosno u 
Hrvatskoj i Dalmaciji vladati. 

Prvi rat izmedu brace smjestava stara madzarska »Kepes- 
kronika« izmedu odlaska 'posljednjih krizara iz Zemuna (t. j. 
u oktobru 1096.) i Kolomanove ruske vojne, kojoj ne daje 
nikakova datuma. 2 Da se clakle tocno fiksira g o d i n a prvoga 
bratskoga rata, treba prije svega oznaciti tecaj, vaznost i vrijeme 
ruske vojne. 

2. Ruska historija od smrti mocnoga kneza Jaroslava 
Velikoga (1019.— 1055.) pa sve do najezde Tatara (1224-.), 
veoma je zamrsena i nzbiirkana. 3 Kako je stari slavenski (a i 
skandinavski, kao i frana$ki u starije doba) obicaj d i o b e d r- 
zave ipo ocevoj smrti, jos uvijek vise vazio, nego li byzantinski 
princip o drzavnom jedinstvu, ruska zemlja neprestano se ras- 
komadavala. Ruski historik Pogodin nabraja u torn periodu 
ruske historije 64 knezevine s 293 kneza, koji se kroz citava ta 
dva vijeka otimahu za Kijev i druge ruske zemlje u 83 gra- 
danska rata; pored toga provaljivali su u ruske zemlje 46 puta 
Kumani (Polovci, Plavci), a protiv njib, kao i nekih ostalih 
barbara ratovali su Rusi 18 puta. Od tadanjih knezevina (potkraj 
XL vijeka) nas zanimaju samo ove: 1. Kijevska knezevina, 
ili Rnsj (Rusija), koja se poglavito sterala oko rijeke Dnjepra ; 
-nsjedstvo Byzamta, kao i plodnost njezine zemlje crnice, zajam- 



1 Pauler.o. c. 1,229—230. __. 

2 Isto tako ne spominje »Chron. pict.< ni jednom rijeci ni hrvatske 
vojne od 1097., ni sporazuma Kolomanova s ce§kim knezom Bfetislavom 
(29. maja 1099.) i s duzdom mletackim (1098.). 

3 Gl. o torn CojioBtirb: Hoi >pna Pocciir. Tom I. (Moskva) lsG4. — Hjio- 
T ;ajcKn: Hctopmji Pocciii. ' BCKifl ncpio^i.. Moskva 1S86.) — Ramliaud- 
Adamovic. Povijest Puisip ...;urreb 1890. 



42$ 



CO 

O 

"> 

J5 

O 

s- 
co 

"D 
i 

CO 

O 
CO 

> 
O 



CO 

o 

15 

CO 



CO 

o 

CO 
CD 

c 

O 



•/• 



bJD 



O O 

> 

P* o 



M CO 
u3 



1 3* 

so — 



- 
1-3 



> 

^ CD 
GO ,s. 

2 2 

Cg 

m 



r& 


CO 




->1 


'> 


t— 


e3 


1 1 


P 


4- 


1 




fcdD 

o 


— 1 




• — 1 


O 





X 

3 



^d 



ce co 



»o R co 

8 .1,8 







o 




, 


M 




iQ 








*GG 


O 


© 


c3 


— ' 


tH 


!> 


4- 


+- 




J-l 


— > 




| 


o3 

CO 




c8 


'43 

o 


o 






!> 


1 — 


c 



-M 



430 

cise joj dugotrajno prvenstvo nad svifd ostalim 
knezevinama ruskim. Glavno joj je mjesto bilo K i j e v 
i kraj njega manastir sv. Marije u Pecerskom. 2. Njoj na 
zapadu bila je knezevina V o 1 i n j a s gradom V 1 a d i m i- 
r o m. 3. G a 1 i c i j a ili Crvena Rusija s gradovima P e r e- 
mysljem (Przemysl), Terebovljem i Zvenigorodom. Obje su 
ove knezevine granicile s Poljskom na zapadu, a s Ugarskom 
na jugu. Premda je u svim tim knezevinama vazilo udjelno 
■ slavens'ko p r a v o, ipak su se one znale osjecati kao jedna 
narodna cjelina : ruska z e m 1 j a, kojoj je itmao da bude na 
celu kijevski knez s naslovom velikoga k n e z a, a koji je 
vazda trebao da bude najstariji clan Rurikove porodice. 
Poslije Jaroslava Vladimirovica Velikoga zasjeo je na prijestolje 
sin njegov Izjaslav Jaroslavic (1055. — 1078.) a po po- 
gibiji njegovoj u bici s Kumanima mladi mu brat Vsevolod 
Jaroslavic, koji umre 1093. Vsevolod Jaroslavic odredi jos 
pred smrt, da ga ima da naslijedi Svj atop oik II. I z j a- 
slavic (1093. — 1113.), unuk Jaroslava Velikoga. »Njegov 
otac bijase stariji od moga, govorase o njemu, i vladao je prije 
njega u Kijevu«. UdobaSvjatopolka II. Izjaslav ica 
pa da i Kolomanov ruski rat. Prije toga pretrpje Ru- 
sija vise teskili ratova s Kumanima, sto konacno prinudi ruske 
knezove, da u interesu svoje zajednicke domovine utanace mir. 
Sastali su se u Ljubecu (u martu 1097.) ; prisutni su bili veliki 
knez Svjatopolk II. Izjaslavic, Vladimir Vsevolodovic Mono- 
mah, David Igorovic unuk Jaroslava Velikoga, Vasilko Rostisla- 
vic, sin Rostislava Vladimirovica, David Svjatosiavic i brat mu 
Oleg. Utanacivsi medusobni sporazum i mir, poljubise redom sv. 
krst rekavsi: »Neka se od sada ruske zemlje smatraju nasom zaje- 
dnickom domovinom, a onaj koji se usudi udarati na svoga brata, 
neka zna, da ce biti dusmaninom svili ostalih«. I podijelise zemlju 
(na jugozapadu) ovako: Svjatopolku ostade Kijev, David Igo- 
rovic dobiva Volinju s Vladimirom; sinove Rostislavljeve Va- 
silka i Volodara pripade Peremysl, Terebovl i Zvenigorod. Xo 
mir potraja samo kratko vrijeme, jer David Igorevic pode ve- 
likom knezu Svjatopolku u Kijev i stade ga uvjeravati, da mu 
Vasilko radi o glavi. Lakovjerni veliki knez dogovori se potom 
s Davidom Igorovicem, kako bi domamili Vasilka u Kijev to- 
boze na neku slavu crkvenu (po svoj prilici do 21. nov., do Vo- 



431 



vedenija Bogorodicina) ; tako se i zbude. Vasilko bi bacen u 
okove, a malo potom na uzasan nacin oslijepljen (7. nov. 1097.). 
Kad to saznase ostali potomci Jaroslava Velikoga, razj arise se 
stoga zlocinstva, no u brzo se i primirise. Jedino Vasilkov brat 
Volodar Rostislavie udari (krajem marta 109S.) na Davida Igo- 
roviea i prisili ga, da mu je izrucio bijednoga slijepca kneza. Xato 
se dize protiv brace Vasilka i Volodar a sam veliki knez Svjato- 
polk Izjaslavic, ali bi porazen (oko polovice aprila 1099.). Zeljan 
osvete, veliki se ruski knez sada odluci, da p o z o v e M a d z a r e 
u p o m o c. U Ugarsku posao je kralju Kolomanu sin velikoga 
kneza Jaroslav Svjatopolkovic, kojemu se Koloman 
i odazove. Medutim se spremio na boj protiv Madzara i protiv 
velikoga kneza Svjatopolka, koji je iz Vladimira izbacio Davida 
Igorovica, i sam David Igorovic p o z v a v s i opet o d 
svoje strane n pomoc Kumane. Sasvim je jasno, da 
se prije toga izmirio s Rostislavljeviciina, pace on je smjestio 
n Peremysl David u Igorovicu svoju zenu Anku za taoca. 
Koloman se odmali pozurio u Galiciju zajedno s Jaroslavom 
Svjatopolkovicem (potkraj aprila 1099.) ; s kraljem bill su bi- 
skupi Kupan, zacijelo onaj isti, koji je nekoc sudjelovao kod 
utemeljenja biskupije zagrebacke, i Lovro, te mnogi drugi veli- 
kasi. Suvremeni ruski ljetopisac Nestor, kaze, 'da je ugarske vojske 
bilo oko 100.000 momaka, sto je ocevidno pretjerano, ali ne moze 
biti snmnje, da je Madzara bilo daleko vise od 8.000 ljucli, kako 
neki hoce. Madzari sn najprije stigli pod Peremysl (Przemysl), 
koji je lezao na desnoj obali Sana, nesto vise od one tocke, gdje se 
n San nlijeva rijecica Vjagr (Viar). Madzari su opkolili grad 
brace Rostislavljevica Vasilka i Volodara ; pred njima je bio 
San, a za njima Vjagr. Volodar se zatvorio u ntvrdeni grad, 
nasto je po slabo vjerojatnoj ugarskoj Ijetopisnoj vijesti, dosla 
pred Kolomana zena Davida Igorovica, dajn joj ime Anka, te 
pokusa da sklone Kolomana na milost, ali kralj da ju je liladno 
primio ne htjevsi je ni slusati, pace kad je placuci pala mu pred 
koljena, odgurnuo ju je nogom rijecima: »Xe cu da zenske 
suze ucine smijesnim kralj evsko velicanstvo«. Uzdisuci vratila 
se natrag u grad, moleci pomoci u Gospoda. I odista je pomoc, 
skoro dosla. Vec iza nekoliko dana sto su Madzari podsjeli Pe- 
remysl, doleti brze bolje David Svjatoslavic na celu nekili ruskili 
i kumanskih ceta, koje je predvodio kan njihov Bonyak, jedan 



432 

od najcuvenijih voda kumanskili, koji pred tri godine maio da 
nije vec i zauzeo Kijev, ali je zato popalio vanjska predgrada, 
veliko-knezevske stolice Svjatopolkove zajedno s cuvenim pe- 
cerskim manastirom bl. Bogoro'dice. Sada, kaze suvremeni Ijeto- 
pisac, sastojala mu se citava konjanicka ceta od trista ljudi, dok 
jo David Svjatoslavic vodio samo stotinu ljudi, dakle ukupno 400 
ljudi, sto ocito ne odgovara pravom broju, koji je bez sumnje 
bio kud i kamo veci, onako isto kao i madzarski kud i kamo manji. 
Bonyak i David polako se dovukose do madzarskoga tabora, gdje 
takoder neopazeni legose na pocinak. Po starom turanskom obicaju 
ustade oko ponoci kumanski kan Bonyak i zace spram pustinje tu- 
liti kao vuk, nasto mu se odazove najprije jedan, a onda mnostvo 
drugih vukova, sto bjese dobar znak. »Sntra cemo pobiti Madzare«^ 
rece Bonyak povra.tivsi se Davidu. Bano sjutradan u jutro za- 
sjeidbse Kumani i Bnsi svoje konje, no i Madzari vec se po- 
razmjestise u bojni red po plemenskim ili zupanijskim barja- 
cima. Kad to vidje Bonyak, izasla najprije glasovitoga kmnan- 
skoga viteza imenom Altun-apa sa pedeset ( !) konjanika. Krilo 
zasticivao im je David Svjatoslavic sa svojim Kusima, kojih da 
je sveukupno bilo ? kako pise Nestor, pedeset momaka s lijeve, 
a pedeset s desne strane. On sam pak zatajio se u zasjedi s osta- 
lom cetom od 250 kumanskih konjanika. Vec prema sporazumu, 
ovili je pedeset kumanskih konjanika udarilo zestoko na prvi 
madzarski bojni red, ali ubrzo se Kumani okrenuse i stadose 
bjezati. Razumije se, Madzari nagnuse sada za njima, ali kad 
prodose pored zasjede Bonyakove, provali iznenada na Madzare 
kumanski voda i baci se na Madzare s leda. Dasto, da se u taj 
cas i dmgi kumanski vitez, Altun-apa, okrenuo tako, da je i on 
udarao izravno na iznenadene Madzare, koji bjeliu skoro potom 
ne samo rasprseni izgubivsi svu silu ljudi, vec je taj poraz pr~ 
voga bojnoga reda madzarskoga u toliko smeo i preostalu jezum 
madzarske vojske, da je u njoj u onaj tren, kad joj se prikucio 
Bonyak te je stao s tri strane gadati strijelicama, nastao nered 
i komesan'je, koje se cas zatim pretvori u panicki bijeg, — »kao 
cavke ispred sokola fauo ee cokojtb coniiaeTi, ra:iiiii,tO; jedan je 
drugoga gurao, pa tako su jedni poletjeli spram Sana, a drugi 
spram Yjagra, te se u njima tjerani od Kumana ponajvise po- 
topise. Kolomana su pak, po rijecima staroga ugarskoga ljeto- 
pisa, »ugarski plemici opkolili braneci ga svojim tjelesima i izni- 



433 



jevsi ga iz opasnosti«. Medutim poginuse oba srpomenuta biskupa 
Kupan i Lovro i veliko mnostvo madzarske gospode, medu njima 
i knez Gyula, mozda palatin Ladislavljev, kad se utemeljavala za- 
grebacka biskupija (na pocetku maja 1099.). Poraz bjese uzasan, 
a karakterise ga najbolje sama stara ugarska kronika, koje je 
pisac ovih redaka mozda vec onda i zivio, ili je svakako sve one 
napadne d e t a 1 j e, koji se cesto doslovce slazu s r u s k i m 
nezavisnim i ranijim Xestorom, cuo od svoga oca, odnosno od ta- 
danjili suvrenienika, eventualno i od kojega prisutnika, ili 
bolje reci spasenika. Kronika naime kaze: »Tanta tunc p e- 
ricula facta sunt, que dici non p o s s u n t«. I odista 
sva se madzarska vojska rasprsila na sve strane, a Kumani su 
je proganjali jos puna dva dana ; sav tabor, sve kraljevsko 
b 1 a g o i svi, koji ne uzmogose za vremena uteci, padose u 
ropstvo kumansko-rusko. »Rex itaque et omnes sui celeriter 
fugiendo uenerunt in Hungariam«, kaze stara madzarska kro- 
nika, »a oni, koji su od Madzara pobjegli u sume, od gladi su 
pekli poplate od cipela i jeli ih«. Xestor cijeni gubitak Madzara 
na 40.000 ljudi, sto ce za cijelo biti bar za polovicu pretjerano, 
no bas mnogo manji broj jedva da je bio. Sam Pauler kaze, 
da »to nije bio samo tezak i strasan poraz, vec i sramotan, sto 
ga je d'ozivjela madzarska vojska od sacice kumanskih ceta«. 1 

Prikazavsi tako ovaj rat po najglavnijim izvorima, a na- 
rocito po Xestoru, duznost je nasa sada, da kazemo, tko je to 
napisao i kad, pa onda u k o j u g o d i n u p a d a t a j rat. 

Xestorovu kroniku Eusi danas obicno zovu w Ha»iajiLHaa jrfc- 
Tonncb".0 njoj ima ovelika literatura, cije je poglavite i priznate 
rezultate posabrao u jedno profesor ruske historije u moskov- 
skom sveucilistu Kljucevski, a kojima cemo se i mi poslu- 
ziti. 2 On drzi, da je n a c a 1 n a j a 1 j e t o p i s, ta baza citave 
starije ruske historije do XIV. vijeka, zapravo veoma raznovrstan 

1 Glavni izvori za taj rat jesu JltToniict no JlaBpeHTneBCKOMy cnncKy 
(ili Nestor). Po izdanju petrogradske carske akademije od g. 1872. (Petrograd). 
Isto tako, uz neznatne razlike ima i druga redakcija Nestora izdana s natpisom 
„ITo.iHoe co6paHi'e pyccmix JliToniicefi. Tom II (Petrograd — akademija 1908). 
IInaTi»eBCKaa JltTonnct." — Onda Dlugossius (f 1480.) edit. 2egota: Historia 
Polonica Vol. I fKrakov 1873.), te Chron. pic turn ed. Matyas Fontes II 202 
—203. Svi odlomci, §to se ticu ovoga rata odStampani su na kraju ovoga clanka. 

2 K.no^eBCKiH: Kypct pyccicofi HCTopifi. Hacrt I. 4 (Moskva 1911.) pg. 
80—114. 

Br. Ferdo Si§i6: Prirucnik izvora I. 28 



434 



zbornik hietorijskoga materijala, dakle otprilike u neku ruku 
historijska hrestomatija, u kojoj su zajedno nanizani pojedini 
k r a t k i z a jp i is i i o) p & i r n i j e |p r i ip o v, i j e s t i o poj e- 
dinim dogadajima, napisane old' raznih autora, pace u njemu 
su upotrebljene bez svake sumnje i neke nam inace poznate i s- 
p r a v e. Uza sve to, taj nam zbornik jasno sam o sebi pokaznje 
t r i r a z n e grupe. Prvu cini s t a r o d o b a od stvorenj a 
svijeta 'db g. 1055. (ili do smrti Jaroslava Vladimirovica Veli- 
koga) ;. druga je nmetnuto pricanje o krstenju Rusa (986. — 988. ), 
napisano negdje na pocetkn XII. vijeka, a treca kijevsko- 
pecerski 1 j e« t o p i s 7 koji je potkraj XI. do pocetka XII. 
vijeka napisao i vodio Nestor, monah pecerski, kako 
kaze starodrevna tradicija (od 1228.), a kojn ne mozemo nicim 
pobiti. Ljetopis prekida godinom 1110., ali je ipak drugo pitanje, 
kojomje godinom zapoceopisati Nestor svoj dio. 
Za neke dogadaje, ranije od 1074., pise bez sumnje Nestor ono, 
sto je kao zreo muz dozivio. Za Nestor a se danas drzi, da je 
umr'o nesto poslije 1114., a onda je nesumnjivo posao njegov 
nastavio drug mu pecerski monah Silvester, koji je i dao 
citavoj zbirci i posljednju redakciju, dbmetnuvsi tamo 
amo nesto, a tako su radili i docniji prepisivaci. Najstariji 
je rukopis sto ga mi danas poznamo iz g. 1377., a koji je napisao 
monah Laurencije iz Suzdal j a, dok je nesto docnije na- 
pisao takoder po s t a r i j e m p r e d 1 o s k u, negdje u XV. vi- 
jeku, u manastiru Hypatiosu u gra'du Koistromi, gdje je naden, 
drugi neki kaluder, pa stoga se obicno nazivlje »Ipatjev- 
s k a j a 1 j e t o p i s«. Ja cu se u ovoj radnji posluziti poglavito 
L a u r e n t i j e v s k i m ljetopisom, kao najstarijim i najboljim. 
Mi cemo sada ogleda-ti on a mjesta, koja pokazuju na s u- 
v r e m e n o s t N e s t o r o v u, onda one d a n e (n. pr. u srijedu 
5. maja god. 1096.), koji zajamcuju tocno i suvremeno njegovo 
biljezenje, a tako i dane pomrcine sunca, koje nam takoder u 
istom smjeru posluzuju. Sve nam je to nuzno zato, da uzmognemo 
tocno odrediti i s t i n i t o s t pripovijedanja Kolomanova poraza 
kod Peremysla. Jos cemo samo primjetiti, 'd-a je u Nestorovo doba 
pocinjala u Rusiji nova goidina s p r v i m m a r t o m, da se ona 
racunala od stvorenj a svijeta po byzantinskom nacinu, t. j. god. 
1 po Kr. jednaka je g. 5.509., a indikcija se takoder brojala 
od 1. septembra do 31. augusta. 



435 



O s a m o m s e b i govori ljetopisac Nestor na ovim mje- 
stima ijetopisa : 

1. Pod god. 6259 (= 1051.) prica ljetopisac historiju pe- 
cerskoga samostana, fce kaze, da ga je osnovao (1051.) u doba 
velikoga kneza Jaroslava (f 1055). prvi mu iguman Antonije, 
a onda kako se za Izjaslava Jaroslavica (1055 — 1078) jos vise 
prosirio, a igumani mu bijahu Barlaan i Teodozije, od kojihje 
ovaj posljednji mnoge ucinio kaluderima i „a3B npM,noxB xy,nbM 
n He^oeToiiHbii'r pa6i», n iipnaTB mh jtbtb mu cymio 17 otb po- 
•/KeHta Moero". 1 

2. Pod god. 6582 (= 1074.) pise: „H ima MHora noBB,naxy 
o HeM, a dpydoe to ca-Moeud'bu.b owxa." 2 

3. Pod god. 6599 (= 1091) pise: ,,H npnciiBBUiio npa.3^,- 
miKy ycneHbfl Boropo^Hirs TpeMM achlmm, noBe.TB iiryMeHB py- 
uihtii, K^t JieataTb mofu/b ero, oxua Hauiero Geo^ocBa, eroate no- 
BejBHBio dbixB a3B rpBiiiHHH nepBoe caMoeude%b, ease CKaauo, He 
BJiyxoMTj 6o cibimaBB, ho caMB o ceMb Ha f ia.iHHKB". 3 

4. Pod god. 6604 (== 1096) pise: „Ce jse xonno CKasaTM, 
aace, cibimaxB npeace chxb 4 jibtb ; aa?e ci;a3a mm TiopaTa Poro- 
bh<ib HoBropoAeuB". 4 

5. Pod god. 6605 (= 1097). Kad su Vasilka lisili ocinjega 
vida, te ga i po lieu ranili, kaze: „H ecTB paHa Ta Ha BacmmB 

H HblHB". 5 

6. Pod god. 6614 (= 1106) kaze Nestor: „B ce ate jibto 
npecTaBiica Hhb ? CTapeuB aodptift, hchbb. jibtb 90, b cTapocTH 
pcacTHTB ; aniBt no 3anoHy Boacbio, He xyacHii 6b nepBBixB npa- 
Be^HHKB ; OTb Heroaie u a3B MHora cJiOBeca cjiBimajiB, eace h Bnn- 
caxB b ;rBTonncaHBn ceMB otb Heroace cjiBimaxB". Ovim je ri- 
jecima i opet jasno pokazano, kako se ljetopisac sluzio tra- 



1 Nestor pg. 156. Teodozije bjese iguman od g. 1051. do smrti 1074. 
Nestor je dakle stupio u pecerski uianastir jos prije 1074.; od toga vre- 
raena on je dakle suvremeni svjedok. 

2 o. c. pg. 190. 

3 o. c. pg. 202 — 203. Iz ovih se rijeci jasno vidi, da je Teodozije 
umr'o onda, kad je Nestor vec bio kaluder u pecerskom manastiru. 

4 o. c. pg. 226. 

5 o. c. pg. 251. Vasilko je umr'o 1124., dakle jasno svjedocanstvo, 
da je to napisano prije toga dogadaja. 

6 o. c. pg. 270—271. 



436 

dicijom i nju vjerno ubiljezivao u vec davno prije zapoceto 
djelo (jiBTonncB). 

A sada da ogledamo kronologicke podatke, to jest dane 
ii sedmici i pomrcine sunca. 

1. Nestor kaze, da je veliki knez Jaroslav umr'o god 
6562 = 1054, i to „b cydoTy 1 nocTa CBaTaro Oeo^opa", to jest 
n subotu 19. februara, sto se sasvim podudara s kalendarom 
ruskim one godine. 1 

2. Pod god. 5699 (— 1091) kaze Nestor kako je po na 
logu igumana iskopao grob sv. Teodozija. Taj je posao zapo- 
ceo „tri dana pred Uzasasce bl. dj. Marije" dakle u ponedeljak 
11. augusta, a svrsio se ^rfecnija aBrycTa bb 14 ,a,eHB, bb ,a;eHB 
qeTBepTBKB, bb qacL 1 ^He, HH^nKTa 14 jrBTa". 2 I tude se slaze 
dan, naime 14. augusta bio je uistinu cetvrtak, a godina 1091. 
brojila se 14. godina indikta (koji je zapoceo jos 1. sept. 1090.). 

3. Pod istom torn godinom kaze Nestor: „B ce.se jibto- 
dbiCTt 3HaMeHBe b cojihii.ii, ako norw6HyTH eMy, h Majio ca ero 
ocxa, aKbi MBcaiiB 6bictb, b uaci) 2 ^He, MBCflu;a nana 21 #eHb". 3 
Tude se radi u prvom redu o pomrcini sunca, koju i Oppolzer 
u svom poznatom „Canonu" biljezi tocno kao i Nestor pod 
21. majom 1091., dok za istu godinu biljezi jos i dvije po- 
mrcine mjeseca, naime 5. maja i 30. oktobra, dakle i opet po- 
tvrduje kazivanje Nestorovo 4 . 

4. Pod god. 6601 (= 1093) kaze se : „Bb jibto 6691 (= 1093), 
HK^iKTa 1 jibto, npecTaBuca bcumkbim khji3b BceBOJiO/Tb, cbihb 
HpocjiaBJib, BHyKb BoJio^HMepb, MBwma anpmm bb 13 ^eHB, a 
norpe6eHB 6bictb 14. ,neHB 7 He^BJiii cyuin Tor,a,a CTpacTHBii h ,hhh 
cymio ^eTBepTKy, b ohb ace nojioacenB 6bictb b rpodB". 5 I tude 
se slaze kalendar, jer 1093. bjese prva indikcija, onda 14, aprila 
bjese odista cetvrtak, a 17. aprila uskrs. Nesto nize kaze Nestor 






1 Gl. »Lavirent. ljet.« pg. 158. nota. Za kalendarske podatke 
sluzim se odlicnim djelom Knauz Kortan (Bdpst 1876.); gl. pg. 413. 
Kako je za Ruse tada zacinjala nova godina 1. martom, to je Jaroslav 
Vel. umr'o po nasem racunu tek g. 1055. 

2 o. c. pg. 205. 

3 o. c. pg. 207. 

4 Oppolzer: Canon der Finsternisse. (Bee, akademija 1887.) 
str. 220 i 360. 

5 L a v r e n t. 1 j e t. pg. 208. Poznato je, da se u istocnoj crkvi 
zove velika nedjelja, s t r a s n a. 



437 

pod istom godinom 1093: „bb %euh aHTHnacKbi, Mbcaua anpmia 
Bi. 24 ^eHb, iipujie Cbhtohojikb KbieBy". 1 I to se slaze s kalen- 
darom, jer je bijeli Uskrs (oktava) odista padao 1093. na 24. 
aprila. Dalje skoro potom kaze Nestor: „Ch ate ca 3.106a 
ckjuouh bb ^eHb Bb3HeceHba Tocno^a Haiuero Icyca XpucTa, mb- 
cana Maa Bb 26 ". 2 I odista pada Uzasasce Gospodnje na taj dan 
(t. j. 26. maja). 

5. Pod god. 6603 (= 1095.) biljezi Nestor: „Bb He^bJiiO' 
cbiponycTHyio, bb qacb 1 ^He, MBcaua eeBpajm Bb 24 ^eHb". 3 I 
to je ispravno, jer po nasem racunu pada nedelja 24. februara 
u godini 1096. (koja u Rusiji pocinje tek 1. marta). Pepelnica 
bila je iste sedmice 27. februara (u srijedu), kqjom je zacinjao 
uskrsni post. 

6. Dalje biljezi Nestor bijeg kneza Olega iz Cernigora 
pod godinom 6604 (= 1096), „MBcaii,a Maa Bb 3 ,a,eHb, bb cy- 
(5oth% 4 sto potpuno odgovara kalendaru. 

7. Sasvim korektna je i vijest Nestorova pod god. 6604 
(= 1097), kad kaze: „Ge >Ke 6biCTb Hcxo,nam,K) jibTy 6604 
(= 1096) iiH^HKTa 4 Ha nojiy", 5 jer kraj godine pada u februaru 
1097. po nasem racunu, a tada je doista bila indikcija cetvrta 
(racunajuci od 1. septembra 1096.) bas u polovici. 

8. Pod godinom 1106. pise Nestor: „Toro me jiBTa no- 
MpayeHe 6bict bb cjrbHbu.ii, aBrycxa," koje je posve potvrdeno 
za dan 1. augusta 6 . 

Ovakih bi podataka od godine 1055. do 1110. mogao jos 
i vise nanizati, no drzim, da su vec i ovi posve dovoljni, da 
dokazu, da je Nestor kao suvremenik posve vjerodostojan 
svjedok Kolomanovu porazu pod Peremysljem. Razumije se,. 
Nestor sam nije bio na bojistu, no stoga je on vec po prirodi 
svojoj bez sumnje nastojao, da od kojega nazocnoga Rusa sazna 
u pecerskoni manastiru, sta se zgodilo. Samo tomu ima se i pri- 
pisati njegovo pretjerivanje (nesto obicno kod ratova !) vojiske 



1 0. c. pg. 210. 

2 0. c. pg. 213. 

3 0. c pg. 220. 

4 0. c. pg. 222. 

5 0. c. pg. 232. 

(i »I p a t j e v s k a j a 1 j e t p i s« pg. 258. Ovoga podatka nema u 
Lavr. rukopisu. Op-polzer 0. c. pod 1. augusta pg. 220. 



438 

madzarske, naime da ih je bilo 100.000 ad kojih da je palo 
40.000 momaka. Poljski ljetopis, ali mnogo mladi, poznati Dlu- 
gosz (* 1415. f 1480.) sluzeci se nekim drugim rukopi- 
som Nestorovim (misli se takozvanim »Puskinovim<<), izmijenio 
je brojeve sveukupne madzarske vojske u 8000 vojnika, od kojih 
da je palo u dva maha svih 8000, sto je takoder nemoguce. 1 Ma- 
dzarski historici obicno uzimaju ove Dlugoszeve brojeve, naime 
8000 ukupne vojske, ali od kojih da je palo samo 4000, sto i opet 
nije korektno. 2 Ispravni broj nije moguce utvrditi, no svakako je 
bilo Madzara nekako oko 20.000, a od toga bar 12.000 palih. 
Xe kazem, da je bas tako, ali jer se n Ugarskoj govorilo o po- 
razu tako teakom, »da se o njem ni govoriti ne moze«, mora da 
je bila kod toga angazovana i oveca vojska. 3 Inace se u deta- 
ljima slazu i upotpunjuju Nestor Dlugosz i »Kepes-kronika«. 
Sada se pita, koje je go'dline Koloman ratovao s Rnsima i 
Kumanima kod Peremysla. Dlugosz stavlja ga u godinu 1094., 
sto je nemoguce, jer tada Koloman uopoe jos nije bio kraljem, 
pace nesto nize iza toga Dlugosz donosi pod g. 1095. posve is- 
pravno vrijeme smrti kralja Ladislava. Nestor opet donosi ga 
pod godinom 1097. Ja sam vec gore opisao pojedine epizode 
u ratu medu knezovima Jaroslavicima, te sam ih odmah i tocno 
kronoloski odredio, jer se spominju redom ova data: pocetak 
marta 1097., 4., 5., 6. i 7. novembar 1097. (osljepljenje Vasil- 
kovo), pocetak februara 1098., 28. marta 1098. (vojna Volo- 
dsrova protiv Davida), maj i juli 1098., pa 9. april 1099. (Ve- 
liki petak, iza toga odmah slijedi pobjeda Vasilkova i 






1 Dlugosz edit. Zegota (Krakov 1878) Vol. J, str. 417 i 418. (Gl. 
Dlugoszev tekst neSto nize). Za Dlugosza gl. Zeissberg: Die polnisctie Ge- 
schitsschreibung des Mittelalters (Leipzig 1873.). S v i dosada poznati rukopisi 
Nestorovi (a medu njima i t. zv. Pu§kinov) donose brojeve 100.000 odnosno 
40.000, pa tako je veoma vjerojatno, da je sam Dlugosz, kao velik prijatelj 
Madzara, te brojeve na svoju ruku onako umanjio. Njegovo djelo seze do go- 
dine 1434. 

2 P a u 1 e r o. c. I. 264 i 266 samo kaze, da su Nestorovi brojevi pre- 
tjerani (»nem valami nagy sereggel, de a hir 100.000 embererol beszelt«; 
»az oroszok 40.000 emberre tettek, keptelen szdm!, a magyar sereg 
veszteseget.). Pauler se sluzio prijevodima Legerovim i Budingero- 
vim, jer originala nije razumijevao. Drugi ravno primaju Dlugoszeve brojeve. 

3 20.000 konjanika nudio je na Speierskom saboru kralj Ladislav 
god. 1087. Nijemcima (Bernold u »Mon. Germ. hist. Scr. V, 446.) 



439 



Yolodarova nad velikim knezom Svjatopolkom i njegovo s i- 
ljanje Kolomanu za pomoc, onda bitka pod Peremy- 
slom i poslije madzarske pogibli smrt Vsvjatoslava Svjatopolko- 
vica dne 12. rujna 1099. Prema tome pada rat Kolomanov 
pod k r a j aprila i u p r v u p o 1 u maja 1099. Ovo nam 
potvrduje i sam Nestor pod godinom 1099., kad u kratko ponavlja 
sve ono, sto je pod god. 1097. opsirno ispricao, rijecima: „Bi> 
ji-eto 6607 (= 1099.) H3H^e GBHTono-nK^ Ha ^aBBua k Bojio^u- 
Mepio, h lipoma ^aBbi^a b .Thxh. B ce Me Jib mo nodiemc Yepu y 
IlepeMhiiujiR. B ce ji-bto ydteHi, Mctmcjijib'l, cbiht, Cbhtoiiojfib, b 
Bojio^BMepn, MBCflu,a hioha bt, 12 achb". 1 Cini se dakle, da je 
poslije vec napisanih ovih kratkih vijesti pod g. 1099. netko 
Xestoru priopcio one detalje, pa ih je docnije (vec poslije 1110.) 
unio u ljetopis Nestorov drug i nastavljac njegov Silvestar. 

Da je rat svrsio vec bar oko polo vice m a j a, dokazuje nam 
cinjenica, sto se Koloman jos istoga mjeseca pozurio, da sebi osi- 
gura prijateljstvo susjednoga ceskoga kneza Bfetislava II. O torn 
nas izvjeseuje suvremeni ceski Ijetopisac Prazanin K o s- 
m a s. On kaze: »Eodem anno (=1099.) idem dux Bracizlaus 
veniens cum exercitu in Moraviam, reaedificat castrum Podivin, 
et reddit id, sicut antea fuerat, in potestatem Hermanni episcopi, 
atque ibidem in villa Zlaunica Pentecosten (29. maja 1099.) 
celebravit. Deinde occurens Pannonico regi Cholomanno in campo 
qui dicitur L u c z k o (nedaleko Trencina uz rjecicu Olcavu 
u tadanjoj Moravskoj), multa sunt invicem concionati, pla- 
citantes ad placitum ultrarumque parcium. Ac inter se inmensis 
mutuatim datis muneribus, renovant antiqua amiciciae et pacis 
foedera et ea sacramentis confirmant.« 2 

3. A sada da se jos vratimo na pobunu Almosevu, koju 
nam je »Chrom. pictum« ubiljezio izmedu odlaska zadnjib kr- 
stasa iz Zemuna(u oktobru 1096.) i ruskoga rata(u aprilu 1099.), 
dok nista ne zna zahrvatskiratod 1097., jer bas u njemu 

1 »Lavrent. ljetop.«edit. cit. pg. 263. Redaktor ovoga akademic- 
koga izdanja Nestorova ljetopisa u biljeSki kaze: „ripoHcmecTBifl, sansr- 
caHHbia no^i, 6607 <'= 1099) ro,T,OMi>, no^poGHo omicaHM Bhiine, no^t 6605. (= 1097) 
rcuoMT,, Bcio r T,a BHeceHbi no oninCKt. 

2 Cosmas III. ap. Mon. Ger. hist, scrip, vol. IX, 105. (Hannover 
1851.). O torn gl. Novo tny: Ceske dejiny. Dil I. cast II. (Prag 1913.) 
pg. 392—394. i P a u 1 e r o. c. I, 266—267 



440 



imamo da gledamo pravi razlog bratskoj svadi. Kao krajne mede 
imamo oktobar 1096. i april 1099. Buduci da hrvatski rat pada u 
rano proljece 1097., cini mi se, da je najvjerojatnije, da su stano- 
vita neka gospoda intriguirala p o s 1 i j e rata, kad se vec po- 
kazalo, da Koloman ne c e da Almosa postavi po- 
sebnim kraljem u Hrvatskoj. Nesto nas podupire u 
torn i sutnja Gaufreda Malaterre, koji nespominje liercega 
Almosa kao nazocna u Kolomanovim svatovima, dok mu kod 
vjerenja daje prvu ulogu na ugarskoui dlvoru. Mi ne znamo, 
tko je bio prvi Kolomanov ban, no po svenm bismo mogli onako 
iz daleka nagadati, da je to bio zupan Merkurije, docniji 
»dux Transsilvaniae«. Stoga drzim, da p r v a pobuna Almoseva 
pada u drugu polu 1097. ili najkasnije u prvu polu 1098. * 



a. 
Izmedu 1096. i 1097. 

Becki »Chronicon Pictum« o madzarsko-ruskom ratu. 

LXV. Sanctus rex Ladizlaus moritur, et Colo- 
ma n u s f i 1 i u s Geyse regis in regem legittime 

corona tur. 
Colomanus itaqne, filius regis Geyse, de Polonia festinanter 
rediit, et coronatius est, et duci Almus ducatum plenarie con- 
cessit. In cuius etiam temporibns multa mala sunt perpetrata 
ut inferius patebit. Erat namque habitu corporis oontemptibilis, 
sed astutus et docilis, ispidus pilosus luscus gibosus claudue 
et blesus. Cumque predicti peregrini Jesu Chriisti audissent 
de morte gloriosi regis Ladizlai, ualde codoluerunt, ac inde 
miserunt nuncios ad regem Colomanum, ut quemadmodum glo- 
riosum Ladizlaum rogauerunt, ita et de ipso petierunt, putantes 
ipsum esse de eadem pietate, quia ipse de eodem sanguine fuerat. 



1 Za teoriju, da se razlog" ratovima izmedu Almosa i Kolomana 
ima traziti u vladanju u Hrvatskoj, naci cemo jos jasnijih potvrda nesto 
nize u ovom clanku, kao i u slijedecem. 



441 



Colomanus autem rex hoc audiens, non solum non ire cum eis 
promisit, sed etiam per terram suam uiam illis minime concessit. 
Exercitum autem contra eos misit, ut a'cT regnum introire non 
permitterent, putans ipsos esse tirannos, et non peregrinos. Illi 
autem spem in deo ponentes, et cuius signum portabant Iesu 
Cliristi, in illo confidentes Hungariam audacter intrauerunt, et 
ex Hungaris multos interfecerunt. Hoc audito rex congregauit 
exercitum sunm circa Temes, et illos simulata pace ire dimiserunt. 
Cumque ad Zemlin peruenissent, et se in pace esse sper antes 
castra metati sunt. Castrum autem Zemlin ceperunt, quod rex 
alias insidias non faceret, et peiora prioribus non fierent. Deinde 
marchiam illam totam deuastabant, propter uictum, et quicquid 
rapere poterant ad castrum portabant. Rex autem in Temes uti- 
liori consilio usus, pacem cum illis firmauit, et mult is muneribus 
et uictualibus eos honorauit, et in pace ire dimisit. Illi autem 
peregrini proficientes ceperunt Anthiochiam, et adiuuante deo 
Ierusalem abierunt. 

Cumque rex ad propria reuerteretur, et dux Almus ad du- 
catum iret, quidam iniqui dyabolico freti consilio ceperunt inter 
eos accusare. Dicebant enim duci : Domine dux ! rex insidiatur 
tibi, et capere uult te. Deinde regi dicebant: Dux tibi posuit 
insidias, et si non custodieris te, scias procul dubio te moriturum. 
Hoc autem audientes ambo iuuenes et lasciui congregauerunt 
exercitum. Rex autem cum exercitu uenit contra ducem in War- 
fcun et dux e contra uenit prope Warknn, Tisciam autem inter 
eos dimiserunt. Fideles autem Hungari treugas ab ipsis petierunt, 
et ut colloquium haberent. Dixerunt: Quid est quod nos pugna- 
mus? Isti nos obpugnant, moriemur; et cum ipsi euaserint fu- 
gient : sicut nudius tertius patres nostri uel fratres cum patribus 
eorum uel fratribus pugnauerunt, et ipsi mortui sunt. ~Nec nos 
uidemus causam pugne. Sed eis si pugna placet, ipsi duo pugnent, 
et quis eorurn preualuerit, ipsum pro domino habeamus. Quo 
statuto consilio principes reuersi sunt. Cumque Grak regi dixisset 
quemadmodum statuerant, et Ilia duci reuelasset, absque uolun- 
tate eorum quieuerunt. 



442 

b. 
Od 1097. do 1099. 

Izvadak iz staroruske hronihe Nestorove o madzarsko-ruskom 

ratu. 

1. III. 1097. Bi> jibto 6605. IIpH^OHia Gbhtohojikb h Bojio^nMepB, h 

1097. ^aBbui. HropeBH^ib, h BacujiKO PocTHCJiaBHHB, n JJ.aBH^t Gbhto 
cjiaBMMb, m 6paTb ero OjierB, n CHHinacn Jlroda^H Ha ycTpoeHBe 
MHpa, h rjiarojiania kb co6b, penyme: „noqTO rydHMB Pycb- 
CKyro 3eM;iio, caMH Ha ch KOTopy .ulnoine? a IIojiobuh 3e\iJiio 
Hauiio HecyTb po3HO, h pa^n cyTb, oiKe Memo HaMH paTn; ^a 
hhhb OTcejit uMeMca no e^HHo cep;me 7 h djuoaeMB PycKbiB 
3eAura, koh^o ,a,a ^epauiTb OTHiiny cboio: CBHTonojiKb KbieBb 
H3flCJiaBJiio, Bojio,HHMepb BceBOJioaoo, r HaBbi r a, , b h OjierB h 5Ipo- 
cjiaBB Gbhto cjiaBJiio ; a hmb JKe po3Aafljn> BceBCio^b ropo^bi, 
JI^bujxj Bojio^HMepb, PocTiicjiaBnqeMa IlepeMbiuibJib Bojio^apeBM, 
TepedoBJib BacujiKOBn". H Ha tomb n/BJiOBama KpecTB: nr a;a 
au;e kto OTcejiB Ha Koro 6y,a,eTb ; to Ha Toro 6yXeMi» bch h 
KpecTB 4ecTHbiii"; peKouia bcm: „,a;a 6y,a,eTb Ha Hb KpecTb 
qecTHbin h bch 3eMjm PycbCKaa" : h HBJiOBaBmecH non^oma 
bcbohcm. M lipase GBfl r ronojiK r b cb ^aBbi^oMb KbieBy, h pa,a,H 
6biuia Jiio^be bch; ho tokmo ,a;bHBOjrb neuajieHB dnme o jik)6bh 
ceir, ii Bjrbe3e coTOHa Bb cep;i,n,e hbkotophmb MyaeeMB, h no- 
nauia rjiarojiaTH Kb ^aBbuoBH MropeBnmo, peuyme cnue: „hko 

BoJIO^MMepi CJIOJKHJICH eCTb Cb BaCHJIKOMB Ha GBHTOIIOJIKa H 

na th". jIslbh^i, j«e eMb BBpy jiHxHBbiMB cjioBecoM r b ; Hana moji- 
biith Ha BacioKa, rjiarojia: „kto ecTb ydnjiB 6paTa TBoero 
HponojiKa? a hmhIj mhcjihtb Ha mh h Ha th, h cjiojkhjich ecTb 
cb Bojio;i,iiMepoMB; ,a,a npoMbiuijiHH o CBoen fojiobb". Cbhto- 
nojiKb me cmhtcch yMOMB, peKa: „e,a,a ce npaBO 6y^eTb 7 hjih 
;i>Ka ; He bb^b"; h pene Cbhtohojib kb ^HaBbi^oBH : „,na ame 
npano rjiarojiemn, BorB th dy^H nocjiyxB; r na am,e jih 3aBHCTbio 
MOjiBiiiHb, Borb dy^.eTb 3a tt.mb". Cbhtohojikb 3Ke cacajiHCH no 
6paTB CBoeMB n o co6b Haqa noMbiniJiHTH, e,na ce npaBO 6y- 
ACTb? ii a BBpy ^aBbi^oBH, h npejiCTn ^aBbi^B Gbhto nojiKa, h 
Ha^acTa ,a;yMaTH o BacujiBHB; a BacujiKO cero He BB^auie hh 
Bojio^HMepB. H nana JJaBbi^B rjiarojiaTH : „am;e He mmcbb Ba- 

CHJIKa, TO HH to6b KHHJKCHbH KbieBB, HH MHB b BojiOAHMepu" ; 

4. XI. h nocjiyuia ero Cbhtohojikb. M npn^e BaenjiKO bb 4 HOHMbdpa, 
1097. 



443 

m nepeBe3ecfl Ha Bbiao6bnib, 11 n;i.e iiokjiohhtch kb cBHTOAiy 
Muxaaay bb MOHacTHpi> 7 u yatMHa xy, a TOBapbi cBoa nocTaBH 
Ha Py^Huii; Beaepy >Ke Chbiuio npMMae bb TOBapB cboh. H Ha- 
yTpaa a^e 6biBiuio, iipuc;ia CBaTonojiKT>, peaa: „He Mory ac^axn; 
e^a 6ya.eTB paTb ^omji". II npiieaa kb HeAiy ,HaBbi,a,B: „He xojim, 
6paTe, He ocjiyuiaiica 6paTa CTapBiimaro" ; 11 He bcxotb Ba- 
ch.iko nocjiyiiiaTu. II peae r iJaBbiaB CBaTOiioaKy: „bhj.hihh jih, 
He noMHUTb r re6B, xoa,a bb TBoeio pyny; aine th 0TBaa,eTb B r b 
cboio BO.iocTb 7 caiftB yapHnni, auie tm He 3aiiAieTb rpa^i tbohxb 
TypoBa, u IInHBCKa, h npoauxB rpa^B tbohxb, ,a,a noMaHemb 
MeHe; ho npuaBaBB hmhb h, eAiB u ,a,aa{b mhb u . II nocayma 
ero Cbhtoiio.tkb, h nocjia no BacaaKa, raaroaa: „a.a anje He 
xoiueuib K^aTH ao hm£hhhb mohxb, a,a npn^H hbhtb, jjBJiyeuiH 
aih, 11 iiocb^umb Ben cb JJaBbj^OAiB" . BacHjmo -/Ke odBaiaca 
npiiTii, He B'lubiii .tctii, loste UMame Ha Hb ^aBbUB. BacwjiKO 
*A*e bcbj,b Ha KOHb noBxa, m ycTpBTe h ^BTbCKbiii ero h 
noBBj,a euy, raaroaa: „He xoaji, KHaace, xoTHTb th hth". H 
He nocayma ero, noMbiaiaaa, ,,KaKo mh xoTaTb hth? OHoiyjbi 
HBaoBajiH KpecTb, peuyme: ame kto Ha Koro dy^eTb, to 
Ha Toro Oy^eTb KpecTB 11 aim bch"; h noAibicjiHBB ce npe- 
KpecTuca penb: „Boaa Tocno^Ha a;a 6y^;eTb". H nprfcxa bb 
MaaB ,3,pyacHHB Ha khajkb a,BopB; h BbiJiB3e npoTHBy ero Cbh- 
toiiojikb, h lipoma bb MCTo6Ky ; a npna,e ^aBbl^Tj, H CB^OHia. 
II Haaa r.iarojaTH CBaTonoaKB: „0CTaHHca Ha ceamoxz". H21. XI. 
peae Baca:iKo: „He Mory oeTaTH, 6paTe; yace ecAiB iiOBeaBaB 1097 - 
TOBapoMb noHTM iiepeaa". /JaBbi^B me CB^ame aKbi hbaib. M 
peae CBHTonojiKB: „aa 3ayTpoKan, 6paTe" ! a o6Bin,aca Bacnaao 
3ayTpanaTH. H peae Cbhtohojikb: „nocBa,HTa bh ca,B, a H3B 
JiB3y, Hapa>Kio u . H jitse bohb, a ^aBbi^B cb BaciuiKOMB cb- 
a,0CTa. M Ha^a BacaaKo raaroaaTH kb ^aBbi^oBH, 11 He 6b bb 
^aBbi^B raaca, hh nocayuiaHBa; 6b 60 ya^acaBca, h aecTB hmbh 
bb cep^aa. M nocB^BBB ^aBB^B Maao, pe'ie: ^k^b ecTb 6paTB"? 
Ohb me pBuia eMy: „ctomtb Ha c*HexB u . M BCTaBB ^aBbi^B, 
pe^e: „a3B H,i,y no hb; a tbi, 6paTe 7 iiocb^h". H BCTaBB H^.e 
bohb. M hko BBiCTyna ^aBBi^ h 3anpouja BacMJina, bb 5 5. XI. 
HOHMb6pa 7 h OKOBaaia h bb aboh okobm, h npacTaBHuia kb 109 ^ 
Heaiy CTopojKB Ha HoaB. HayTpaa a<e GBaTOiioaKB co3Ba 6oaapB 
h KbiaHB, h noBB^a hmb ; eace 6b eMy noBB,naaB ^aBBi^B : aKO 
„6paTa th y6njiB, a Ha Ta CBB^aaca cb Bojio^HMepoMB, h xo- 



444 

meTb Tfl y^HTH m rpa^bi tboh 3aHTn B . H pBma dojmpe h jikubc: 
,,to()b ; KHflace, aoctohtb 6jik>cth tojiobm CBoee; #a ame ecTb 
npaBO mojibhjib ^aBbi^ ,a;a npnMeTb BacnjiKo Ka3Hb; ame jih 
HenpaBo rjiarojia ,HaBbi;;B, ^a npwHMeTb MecTb otb Bora h otbb- 
qaeTb npe,a,B Eofomb". M yBBji/Biua aryMeHu, h Hanauia mojih- 
thch o Bacii.iKB CBflTonojiKy; h pene hmb Cbhtohojikb : „oto 
^aBbu-b". Ybb^bbb JKe ce ^aBbUB, Hana noymaTH na ocjibh- 
jieHbe: „ame jim cero He cTBopniub, a nycTHiiiB h, to hh to6b 
khhjkhtm, hh mhb". Cbhtohojikb ace xoTHiue nycTHTii m ? ho JJa- 
bbub He xoTHine, 6;noAacH ero. M Ha Ty hohb Begonia 11 Eb- 
Jiyropo^y, na;e rpa^B Majrb y KneBa hko 10 BepcTB BB,najie r 
u npuBesoma h Ha kojibxb, OKOBaHa cyma. cca,zi;nuia ii cb kojtb, 
h Be^oiua h bb MCTodny Majiy. M cb^hihio eMy, y3pB Baciuwo 
Top'iHHa ocTpnina HoatB, h pasyMB, hko xothtb m oiBnuTH, 

BB3IIH KB Bory IIJia^eMB BeJIHKMMB H CTeHaHBeMB. H ce BJIB- 

sonia nocjiaHMM Cbhtohojikomb m ^aBbuoMb, Chobh^b M3e*ieBuqB 

KOHIOXB CBHTOnOJUIb, H ^bMHTpB, KOHfOXB ^aBBI^OBB, H IlO'UlCTa 

iipocTupaTii KuBepB, h npocTepina HCTa BacMJiKa h xoTaina h 
noBpemw; h dopauieTCH cb HHMa kpbiiko, n He MOxacTa ero 
noBpeiHM. M ce BJiB3ine ^pysaa noBeprouia m, m cBH3ania h, h 
CHeMme ^,ocKy cb ne i m, h bbsjio annua na nepcn ero; ii eb^ocTa 
odauojibi Chobm^b MsHHCBinib h JJmhtpb, h He MomacTa yaep- 
iKaTii; u npncTynncTa HHa ;i,Ba. u CHHCTa ^pyryio ACKy cb hciii, 
h afeflocra, h y;iaBuina u paMHHO, hko nepceMB TpocKOTaTM. 
M npwcTyiiH TopmiHb, hmchcmb BepeH^w, obhioxb CBHTono.Hib, 
Aepata Ho>Kb h xoth y^apHTH b oko, h rpBuiHCH oh*a h nepepB3a 
eMy Jinue, m ecTB paHa Ta Ha BacujiKB h hbihb; m noceMB y^apn 

II BB OKO ; H M3H 3BHUHK), H IIOCCMB BB ^pyroe OKO, M B3H 

7. XL /Hpyryio 3bhhhk); u tomb qacii Cbictb hko h MepTBB. H B3e\inie 
1097. h Ha KOBpli BS.iojKMHia Ha KOJia hko MepTBa, noBesoiua h Bo- 
jio^MMepio. H 6bictb Be30My eMy. CTaiua cb hhmb nepeuie^uie 
moctb 3BHJKeHBCKBiii, Ha ToproBHiHH, h cBOJioKOuia ci> nero co- 
po^Ky, KpoBaBy cyiu,io, h B^auia nona;i;bH onpaTH; nona^bH ace 
oiipaBuiM B3JioacH Ha hb, ohbmb o6B,iyK)innMB, h iLiaKaTHCH Ha«ia 
nona^BH, hko MepTBy cyu^K) OHOMy. H o'iioth iuia i ib ? m pe i ie: 
,,k,hb ce ecMB"? Ohh ace peKOuia eMy: „bb Sbhjk^chh ropo^.B a . 
H BnpocH bo^bi, ohh ate ^ama eMy, h Hcnn bo,ibi, h BCTynn 
bb ohb ziyuia, h yrioMHHycn, h nomiona copo^KH m pene: „4eMy 
ecTe chhjih cb mchc? ^a 6bxb bb toh copo'iKB KpoBaBt CMepTb 



445 

npuHfljrb u CTajifc npeAB EoroMB". Ohbmb ace o6 f kRa,Buimih, no- 
fl^oiua cb hhmb BCKopfe mi kojibxb, a no rpy^Hy nyTH, 6b 60 
Tor;ia mbchhb rpy;i,eHB, penuie Hoa6pB; h npn^oma cb hhmb (nov.) 
Bojo^uMepio bb 5 ^chb. lipase ace h ^aBBiAB ct> hhmb, aKBi 
HtKaKt y.ioBB yjiOBUBB; h noca£Mma h bb ;i,BopB BaKBeBB, u 
npucTaBMnia 30 MyacB CTepe^n h 2 OTpoKa KHaaca, YjiaHB h 
Ko.ihko. Bojio^HMepB ace cjiBiuiaBB, hko htb 6bictb BacHjmo 11 
ciBii.ieHB, yacaceca, h BcnjiaKaBB m pe^e: „cero He 6BiBajio 
ecTt bb PycBKBii 3eMJin, hh npM .HB^BXB HaniHXB, HM iipii 
otuhxb HauiHXB, cflKoro 3Jia". H Ty a6&e nocjia kb ^aBBi^y m 
kb Ojii'obu CBaTOCJiaBu^ieMa, rjiarojia: „non^BTa kb PopcimK), 
,na nonpaBHMB cero 3.1a, eace ca cTBopn ce bb PycBCKBii 3eMBjiw 
h bb HacB, bb 6paTBH 7 oace BBepaceHB bb hbi HoacB ; ,n,a ame cero 
He iipaBUMB, to do.imee 3:10 BCTaHeTB b HacB, h Ha*meTB dpaTB 
(jpaTa 3aKa;iaTH 7 m norBi6HeTB seMJia PycKaa, a Bpa3H Hamw, 
IIojiobhh, npume^iue B03BMyTB 3eMBJiio PycBCicyio". Ce cjiBimaBB 
$aBBi#B ii O.ierB ne i iajma 6BiCTa bcjimh m njiaKacTaca, peKyma: 
„hko cero He <5blio bb po,a,B HauieMB". M Ty a6&e co6paBBiua 
bob, npiiAOCTa kb Boao^HMepy. Bojio^HMepy ate cb boh ctoh- 
hjk) bb 6opy, BojOAMMepB ate m ^aBBi^B h OjierB nocjiama 
MyatB cboii, rjiarojiiOH^e kb CBaTonojiKy: „^to ce sjio ctbophjib 
ecH bb PycBCTBii 3eMJiH, n .BBeprjiB ecn HoacB bb hbi? aeMy 
ecu cjBnmiB 6paTB cboh? am;e th 6bi BHHa Kaa 6Bijia Ha 
hb ; o6jinqnjiB 6hi h npe^B HaMH, m ynpBBB tbi h, ctbophjib 
eMy; a hbjhb aBH BMHy ero, oace eMy ce ctbopmjib ecu". H 
pe^e GbhtoiiojIkb : hko „noBB,ii,a mh ^aBBi^B MropeBH^B: hko 
BacHJiKO 6paTa th y6n:iB, frponojiKa, h r re6e xonieTB ydnTH h 
saaTM bojioctb tbok), TypoBB, h IInHecKB, h BepecTHe h Ilo- 
ropiiHy, a 3axo^n.iB poTB cb Bojio^HMepoMB, hko cbctm Bojio- 
AUMepy Kbicbb, a BaciuiKOBH Bojio^HMepn ; a hcbojih mh CBoee 
tojiobbi 6jik>cth, h He a3B ero ocjibhmjib, ho JaBBi^B, h bcjib 
m kb co6b". II pBuia MyatH Bojio^HMepn, h ^HaBBuoBH h Oji- 
TOBH: ^BSBBTa ceMB He hmbh 7 hko JtaBBI^B CCTB cjibiihjib h; 

He BB JaBBI^OBB TOpO^T. HTB ? HH CJltnjieHB, HO BB TBOCMB rpa^B 

htb h cjiBnjieHB u ; h ce hmb rjiarojnoiHHMB pa3M^oinaca pa3HO. 
HayTpna ace xothihhmb ype3B ^HBnpB Ha CBHTonojiKa, Cbh- 
toiiojkb ace xotb nodBrHyTH M3B KieBa ; m He .nauia eMy Kbijihc 
nodBrHyTH, ho nocjiama BceBOJioacioio h MHTponojiHTa HnKOJiy kb 
Bojio^iiMepy, rjarojnou;e: „mojihmch, KHaace, to6b h 6paTOMa 



446 

TBOHMa, He M03tTe nory^HTH PycBCKBrfc 3gmjih; am,e 60 BB3MeT( 

pETB MeJKK) C060K> ; nOraHMH HMyTB pa^OBaTMCH, H B03\iyTB 3eMJIK) 

Hauiio, Mace dfeina CTaacajiH otuh BaniM h a^vl BauiH Tpy^OMB 
bcuhkbimb n xpa6pBCTBOMB, no6apaioiH,e no PycBCKM 3eMJin, 
mhbi 3eMJin npincKBiBaxy, a bbi xoqeTe noryCHTH 3eMJiio PycB- 
CKyio". BceBOJioacaa ace h MHTponojiHTi) npsifloCTa kb Bojio^n- 
Mepy h MOJincTacH eMy 7 h noBB^acTa MO.u6y Kbihhb, hko tbo- 

pHTH MHpb, M 6JIIOCTH SeMJIB" PyCBCKHB", PI 6paHB HM/fcTH CB> IIO- 

raHBiMH. Ce cjiBiuiaBB Bojio^MMept, pocnjiaKaBBca n pe*ie: „no 

HCTHHT, OTUH HaiUH M ^B^H HaUIM c6jIK)JIH 3CMJIIO PyCBCKyK), a 

mbi xoqeMB norydiiTH"; n npeKJiOHnca Ha MOJi6y icHHTMHiiHy, 
qTauieTB 10 aKBi MaTepB, OTna pa^H cBoero, 6k Co jijoohmb 
othjo cBoeMy noBejiHKy 7 h bb jkhbot^ h ho CMepTM, He ocjiy- 
Hiaaca ero hh b^ qeMi> ace; TB-Mace h nocjiyuia en, aKBi MaTepe r 
m MiiTponojiHTa TaKoace qrame, caHB eBHTHTejiBCKBiii, h He 
npecjiyma moji6bi ero, Bojio^nMepB 60 TaKB dame jnooe3HMBB : 
jifo6obb MMta kb MHTponojiHTOM'B h kb enncKonoMB h KB nry- 
MeHOMi>, na i ie ace 11 uepHe^BCKBiii qnH r B jijo6h, n iiepHHii;n jno6a r 
npuxo^aiHaa kb HeMy HanHTauie m Hanaaine, aKBi MaTH ^b-th 
cboh; aui,e Koro Bn^anie jih mioMHa, jih bb KoeMB 3a3opJb, He 
ocyacaine, ho bch Ha jiio6obb upeKJia^auie h yTeuiame. Ho mbi Ha 
CBoe BT^BpaxiiMca. KHarMHH ace 6bibuim y Bojio^HMepa, npn^e 
KBieBy, h noBli.ua bch pt^M CBHTonojncy h Khhhomb, hko Miipi* 
dy^eTB. II Ha i iama Meacn C06010 Myact CJiaTH, h yMHpHinaca Ha 
ceMt, hko ptuia CBHTonojiKy: „hko ce ^aBBi^oBa CKOJiOTa; to 
m^h tbi 7 CBHTonojme, Ha /JaBBi^a, jipo6o hmh, J11060 npoaceHH h" ; 
Cbhtoiiojikb ace cmbch no ce ; n ntjiOBama KpecTB Meacio co- 
6ok>, MBpi CTBopme. BacnjiKOBH ace cynjio Bojio^nMepH, Ha 
(febr. npeacep-feueHtMB MT.CTt 7 h hko npndjiHacnca iioctb BejiHKBm, n 
1098.) mht. Ty cynno Bojio^MMepn, bb e,a,HHy hoiijb npncjia no Ma 
KHA3B RsLBhiR'b. H iipn^ox b ki> hcmv, h cfc^axy okojio ero Jjpy- 
acHHa, n noca^nBB mh h pene mm: „ce mojibhjib BacnjiKO ch 
houh kb YjiaHOBH h Kojhih, peKjiB TaKO i ce cjibiiiik), oace H^eTB 
Bojio^nMepB h GBHTonojiKB Ha ^aBBi^a; ,na ace 6bi MeHe .HaBBi^B 
nocjiyuiajiB, ^a 6bixb nocjiajiB MyacB cBoii kb Bojio^nMepy bo- 

pOTMTBCH, BT,^,t 60 Ca CT> HHMB "ITO MOJIBHJIB ; H He IIOH^eTB ; 

#a ce ; BaenjiK), nuno Ta, n^n kb BacnjiKOBH, Te3y CBoeMy, c 
CHMa OTpoKOMa, m mojibh eMy TaKo: oace xom,euin nocJiaTH 

MyaCB CBOH, H BOpOTHCH B0JI0^HMepB ? TO B,H,aMB TH KOTOpOil 



447 

th ropo,n,B .ik)6b 7 jiio6o BeeBoaoacB, jhoCo HlenoaB, jho6o Ilepe- 
mhjb". Asi ace h,hoxb kb BaciiJiKOBH, h noBB,n,axB eMy bch 
psaa ^aBBiaoBBi. Ohb ace peae: „cero ecMB He mojibh.tb; ho 
Ha.a.'EioeH Ha Eofb, noniaio, ^,a 6tiuia He npo:iBaaa MeHe paaa 

KpOBH, HO CeMy MH a.HBHO, £aeTB MH TOpO^t CBOH, a MOM Te- 

pe6oB:n>, moh BJiacTB, noacjaBHja h hbihb"; aKoace h Cbictb, 
BCKopt 60 npia BJiacTB cbok>. Mhb ace peae: ,,Haa kb ^aBBi- 
Iobh 11 paa eMy: npuinjni mh KyaBMBa, to noui.no kb Boao- 
flHMepy". H He nocjiyma ero ^aBBTaB, 11 nocia mh naKBi peKa: 
B HBTy Ky.iMBa". H peae mh BacnjiKO : „nocBaH Majio a , h 110- 
BejiB cjy3B CBoeMy hth bobb, h cfcae eo mhoio, h Haaa mh 
parojiaTH: ,,ce cjibiiiik), oace mh xonjeTB a,aTH JIaxoMB ^aBti^B ; 
to ce Ma.ro ca HacBiTHJiB KpoBe Moea, a ce xouieTB 6ojib Ha- 

CBITHTHCH, Oace Ma B^aCTB HMB? a3B 60 JaXOMB MHOrO 3Jia 
TBOpUXB, H XOTBJIB eCMB CTBOpHTH MCTHTH PyCBCKBH 3eMJH. 

H aaje mh BaacTB JIaxoMB, He 6oioca cutepTii; ho ce noBB^aio 

TH 110 HCTHHB, HKO Ha MH BorB HaBe^e 3a MOe BB3BBIIIieHBe : 

ano lipase mh bbctb, aKO H^yTB ko mhb BepeHaauH, h Heae- 
HB3ii ? h TopuH, h peKoxB bb yMB cbocmb: oace mh 6ya,yTB 
BepeniHMH h IIeiieHB3H h Topan, peicy 6paTy CBoeMy Bojioaa- 
peBH h ^aBH^OBH: ^aiiTa mh apyacnuy cboio Moaoaniioro, a 
caaa nniiTa h BecejiHTHca*, a hombicjihxb: Ha 3eM.ino JlaiBCKyio 
HacTynjiio Ha 3HMy, n Ha jibto h B03My 3eMJiio JlaaBCKyio, h 
mbihio PycBCKyio 3eMjno; h noceMB xotbjib ecMB HepeaTH Boji- 
rapbi ^yHaiicKBiB, h nocaawTH a y co6b; h noceMB xotbxb 
npocTHTHca y CBaTonojiKa h y BoaoaHMepa hth Ha Hojiobhh, 
a,a aiodo aaafcsy co6b e;iaBy, a aio6o roaoBy cboio caoaao 3a 
PyccKyio .seMJiio; hho noMBiniaeHBe bb cepaaw mocmb He 6bijio 
hh Ha GBHTOiioaKa, hh Ha /JaBBiaa, a ce Kaaayca BoroMB h 
ero npnuiecTBieMB, hko He aoMBicanjiB ecMB 3Jia (SpaTBH CBoen 
hh bb aeMB ace, ho sa Moe BB3HeceHBe HH3aoacn mh BorB a 
CMHpa". IIoceMB ace npuxoaamio BejiHKy ana, nonae /JaBBiaB, 28, IIL 
xoth nepeaTH BacnaKOBy BoaocTB; h ycpBTe h Boao,napB ; OpaTB 
BaciuiKOBB, y EyacBCKa, h He cmb ^aBBUB CTaTH npoTHBy 
BacMJKOBy 6paTy, Bojioaapio, h 3aTBopnca Ba> EyacBCKB, a Bo- 
Jioaap ocTyaa a bb ropoa/B. M Haaa Boaoaap mojibhth: „iio- 
aTO 3ao CTBopaBB h He Kaeuiaca ero? aa yace iioaaaHca, ko- 
jihko eca 3aa cTBopnaB". ^aBBiaB ace Ha CBaTonoaica Haqa 
H3bbtb hmbth, raaro;m: „aa a ce CTBopaaB, aa .m bb mocmb 



448 

ropo^t? a ca caMb (5oajib, ame dbima h MeHe ajm a CTBopajm 
TaKoace; HeBOJia mh dbuio npiicTaTH bt> coBbTb, xo^aqe Bb py- 
icy". H pe i ie Bojio^apt: „Borb cBb^bTejib TOMy, a hlihb iiycTM 

6paTb MOH, H CTBOpH) Cb TOdOlO MHpb". H pa,Hb 6bIBb ^aBLUB 

nocjia no Bacjuma, h npHBe;i/b h ,nacTb Bojio^apio, h CTBopticTa 
MMpb 7 h pa3H^;ocTaca. M cl^ne Bacmrco TepedoBjm, a ^aBbi.a.b 
april npn,ae Bojio^MMepio; n HacTaBina BecHb, npn,ne Bojio,a;apb h 
109a BaciujKO Ha ^aBbi^a, h iipHAOCTa ko BceBOJioauo, a .HaBbUb 
saTBopnca Bo.no;i,HMepM. OHBMa ace craBiuHMa okojio BceBOJioaca, 
n B3acTa KonbeMb rpa,nb h saacrocra orHeMT? h fibroma Jiio^be 
orHfl; h noBeji'b BacmiKO hcI^h Bca, u cTBopn Miu,eHbe Ha jiio- 
#exb HenoBHHHbixb, h npojiba KpoBb HeiiOBMHHy. noceMTb ace 
npn^ocTa Kb Bojio^HMepio, 11 3aTBopnca ^aBbi^b Bb Bojio^HMe- 
pn, h cm ocTynnma rpa^B. H nocjiacTa Kb BojiOAMMepueMb, 
rjiarojnome : „b* He npin^oxoBb Ha rpa;i,b Bamb, hh Ha Bacb ? ho 
Ha Bparbi CBoa, Ha TypaKa, h Ha .Ia3apa h Ha Bacwjia, tm 60 cyTb 
HaMOJiBHJiH ^aBbi^ h Ttxb ecTb nociyuiajib Jl&BhiR h ctbo 
pHjrb ce 3:10; ,na am,e xomeTe 3a chxt> 6hthch, ^a ce mm toto 
bh, a jho6o BbuaiiTe Bparbi Haiua". TpaacaHe ace ce cjibimaBb 
C03Bania Bb^re, n ptuia ^JjaBbiAOBH Jiro^be: „BM,n;aii Myacn cia 
He 6beMca 3a cwxb, a 3a Ta 6imica MoaceMb; am;e ;ih, to ot- 
BopHMb BpaTa rpa^y, a caMb npoMbiuuian co6l>" ; h HeBOjia 
6bicTb BbuaTH a. H pe<ie ^aBM^b : „HliTy nxb 3,nt", 6b 60 a 
noeJiajib JlyqbCKy; OHbMb ace nouie^ujUMb JlyqbCKy, TypaKb 
dlraca KbieBy, a .lasap h Bacw.ib BopoTHCTaca TypiiicKy. H 
cjibiuiauia Jiio/jbe. aKO TypiiicKb cyTb, KJiHKHyuia jmube Ha 
JIslbmrh h peKoma: ,,Bbi,nan, kopo th xoTaTb; ame jih, to npe- 
.naeMbica". ^aBbi^ ace nocjiaBb npiiBCue Bacujia h JIa3apa, m 
^acTb a; h CTBopnma Mnp b bi» He^bjno. A 3ayTpa, no 3opn, 
iiOBbcuma Bacujia h Jla3apa h pacTpbJiaiua CTpfcjiaMH BacnjiKO- 
BuqH, h H^onia OTb rpa^,a. Ce me 2-e MmeHbe CTBopn ero aie 
He 6auie Jibno ctboputh, ^,a6bi Borb OTMecTHHKb 6biJib ; h b3jio- 
ajHTH 6h\jio Ha Bora Min,eHbe CBoe, aKoate peqe IIpopoK^: m 
B3,naMb MecTb BparoMB, h HeHaBH^amHMi> Ma B3^aMb 7 ano KpoBb 
cbmoBb cBOHXb MiuaeTb 11 MCTHTb, u B3^,acTb MecTb BparoM l> H 
HeHaBH^ainHMb ero. GHMb ace otb rpa^a OTiue^uiHM'b, cew ace 
CHeMHia norpe6ouia a. CBaTonojncy ace o6bin;aBmH)ca nporHaTH 
^aBbi^a, nOH^e ki> BepecTbio Kb JlaxoMB*, ce cjibimaBb) ,Il,aBbiAb, 
H,a,e bb JTaxbi ki> Bo.iOAHCJiaBy, Hiu;a homoii^h. JIaxoBe ace o6t- 



; 



449 

maiuaca eMy noMarara, a Bsama y Hero 3.iaTa 50 rpuBeHB. 
peKyme eMy: ..noii^u cb eaMH EepecTBio, hko ce BadHTB hli 
CBflTono.iKi. Ha CHeMi, m ry yMMpHMB th cb Cbhtohojikom'l" ; 
h nocjymaBi) mxb ^aBBi^B, H,ne BepecTBK) cb BojiOAHWiaBOMB. 
H CTa Cbhtoho.ikb bb rpa,nB ; a JlaxoBe Ha Eyry, m cocjiaca 

pB'IBMW CiBflTOIIOJIKB CI, JlflXM, H B^aCTB .HapLI BCJIHKBI Ha ^a- 

BBua; u pe i ie BcKUwcjaBB ^aBBi^oBn: „He nocjiyLuaeTb MeHe 
CBflTonojiKt, ,a;a h,im oiihtb". H npn^e ^aBBijiB BojiOAHMepio, 

H CBHTOnOJIKB CBBBTB CTBOpH CB JIaXBI, nOH^,e KB IlMHBCKy, 

noc;iaBB no bob; h upw^e ^oporodyacK), h Aoac^a Ty boh cbohxb 
h noH r ie Ha JJaBBi^a kb rpa-ay, h r Ha-Bbi,m> saTBopiica bb rpa^B 
Has noMomn bb JflCBXB, dijuia do eMy peKjin : „hko ain,e npn- 
^yTB Ha Tfl PyccKBie khjlsw, to mbi th dy^eMB homoihhhhh" ; 
u cojirama eMy ; eMJiiome 3JiaTO y ^aBBi^a m y CBHTonojiica. 
Cbhtoiiojikb ace ocTynn rpa;i,B, h ctoh Cbhtohojikb okojio rpa,a,a 
7 He^BJiB; h no^a ,U,aBBi;i,B mojihthcji: „nycTH Ma H3B rpa^a". 
Gbhtoiiojikb ace odimaca eMy, m HBJioBacra KpecTB MeacH co6ok> ? 
m M3H^e ^aBBi^B M3B rpa,na, a npw^e bb T IepBeHB ; a Cbhto- 
nojiKB BHH^e bb rpa^B bb BejiHKyio cydoTy, a ^aBBi^B dBaca$. IV. 
bb Jhxbi. Gbatoiiojikb ace, nporHaBB ^aBBua, Ha i ia ^yMaTH na 1() "- 
Bojo,napfl h Ha BacnjiKa, oarojja: „hko ce ecTB bojoctb OTua 
Moero h dpaTa" ; a non,ne Ha hh. Ce cjibiuiaBB Bojio^apB h Ba- 
chjikOj iiou;i,ocTa npoTHBy, B3eMuie EpecTB, ero ace 6b h/bjio- 
BajiB cb HHMa Ha ceMB: hko „Ha ^aBBi^a npniiiejiB ecMb, a 
cb BaMa xomo hmbtm MnpB h jho6obb". H npecTynn Cbhto- 
iiojikb KpecTB 7 Ha^taca Ha mho>kctbo boh. H crpBTOinacfl Ha 
no:m na PoacHH, HCiiojmuBuiMMC-fl odoHMB, h BacHJiKO bbsbmcm 
KpecTB 7 oaro.ia: „hko cero ecw n/BJioBajiB ; ce nepBBBe B3ajni 
ecn spaKB oubio Moeio, a ee hbihb xonjemn b3hth ^ymio mok>; 
^a 6y^,H Me>KH HaMH KpecTB cb" ; h noH^oma kb co6b kb doeBM, 
n ccTynuuiaca iiojihh, h mho3h hcjiobbum djiaroBBpHun BH^Bma 

KpeCTB Ha^B BaCHJIKOBBI BOH BB3BBIIIJBCH BCJIMH. BpaHH ate 

Be:niHB Cbibiiih m mhosbmb na^aioiHHMB otb odoio nojiKy ? n 
bh^Iibb CBaTono.iKB, hko jnoTa 6paHB 7 m nodBJKe, h npndBace 
Bo:io,THMepH) ; Bojio^apB ace h BacmiKO nodBAHBiua, CTacTa Ty, 
peKyma: „,noBJiBeTB HaMa na Meaca CBoeii CTaTH tt 7 h hc M^ocTa 
HiiicaMOHce. CBHTonojiHB ace npHdiace Bo;io^HMepio 7 m cb hmmb 
ChiHa ero 2, n Hpono.i i iMLia % h CBflToma cbihb ^aBBi^OBB 
CBaTOCJiaBH'ia, h upo^aa ^pyncHHa. CBaTonojKB ace noca^H bb. 
Br. Ferdo SisiC: Prirucnik lzvora T. 29 



450 

Bojio,a,HMepH McTiicjiasa , a SpociaBa nocjia bb YrpH, Ba,6i 

Yrpu Ha Bojio^apa, a caMB n^e KbieBy. Hpoc.iaBB ace, euw. 
Cbhtohojuib, npn^e cb yrpBi, h KopojiB KojioniaHB h 2 iihcko- 
na, h CTama okojo IIepeMBiui;m no Barpy, a Bojio^apB 3aTB0- 
pHca bb rpa#B\ JaBBi^B do bb to *ihhb npHine^B H3B Jhxobb, 
(krajemn noca^H aceHy cboh) y Bojio^apa, a caMB j\j\e bb IIo:iobhb; 

aprila H ycTpBTe H EoHflKB, H BOpOTHCH ^aBBI-HB, H IIOH^OCTa Ha FrpH. 

1099.) jflaymeMa ^e mm, CTama noqjiBry: n hko 6bictb nojiyHOHiH, u 

BCTaBB BOHHKB OTBBXa OTB BOH, H IlO^a BBITH BOJUIBCKbl, H 

bojikb otbhch e\iy, u Ha i iaiua bojhjh bbith mho3h ; Bohhkb ace 
npHBxaBB noBB^.a JaBBi^oBH, hko „no(5taa hbi ecTB Ha YrpN 
3ayTpa". H HayTpna Bohhkb ncnojrai boh cbob, h 6bictb ^aBbi- 
;i;obb Boii 100, a y eaMoro 300; n pa3^B.iH a Ha 3 iiojikbi, h 
noH^e kb yrpoMB ; u nycTu Ha BoponB A.iTyHaHy bb 50 ^a^n, 
a /laBBi^a nocTaBH ho^b cthtomb, a caMB pa3,j.B.inca Ha 2 nacTH, 
no 50 Ha CTopoHB. Yrpn ace Hcno-maniaca Ha 3acTyiiBi, 6k do 
YrpB qMC.iOMB 100 TBicainB. A^TyHona ace npHraa kb 1-My 
3acTyny, n CTpBJiHBiue nodBmyuia npe,n; Yrpu, Yrpu ace no- 
maina no hwxb; hko dtacame MUHyuia EoHHKa, h Bohhkb iio- 
raauie cbkbi bb tbijb, a AjiTyHona BB3BpaTaiueTBca bciihtb, h 
ne ^.onycTaxy YrpB onaTB, n TaKO MHoacHneio ydiiBaa cdnma 
i bb mh i ib; Bohhkb ace pasA'B.iuea na 3 no.iKBi, u cduma YrpH 
aKM bb mh^b, hko ce cokojib cdnBaeTB rajmnt. H iiodBronia 
yrpn, h MH03H HCTonoma bb Barpy, a apy3HH bb CaHy; h dfc- 
acaine bosjit. CaHB y ropy, h cnHxaxy ApyrB ^pyra, h rHama 
no hhxb 2 %nu, ct.Kyme; Tyace ydnina h iincKOiia hxb KyuaHa 
m otb CojiapB MHorBi; oarojiaxy 6o, hko norBi6jBO hxb 40 tbi- 
caujB RpociaBB ace dfcaca na Jaxu, n npu^e BepecTBio, a 
^aBBUB saHMB CyrfcCKy u x IepBeHB, npiue BHe3any h 3aa Bo- 
jio^iiMepnt, a McxHCjaBB 3aTBopnca bb rpa^B" cb saca^oio, 
nace dbiua y Hero BepecTBHHe, IIiiHflHe, BBirouieBHH ; h CTa 
^HaBBiAB, ocxyiiHBB rpa^B, u tocto npncTynauie. E^uhoio uo- 
CTyriHina kb rpa^y iio^b BeacaMU, oh£mb ace 6bk)hj,hmi» cb rpa^a, 
h CTpliwiflFOu;HMB Meacn codoio, H^axy cxptJiH aKBi aojkab ; 
McTHCJiaBy ace xothhho ctp^jihth, BHe3any y^apeHB 6bictb 
no,a,B na3yxy CTpt.:ioK) ; Ha 3a6opo.it>xB, ckbo3^ ^CKy cKBaacHeio, 
h CBe^oma h, h Ha Ty hou;b yMpe, h Tannia h 3 ahh, h bb 
4-ii aghb iioBt,T.auia Ha bt» i ih. II pt»uia jno^Be: „ce khhsb 
ydBeHB; #a ame ea B^aMBi, CBaTono.iKB norydHTB hbi bch- ; h 



451 

nocjiaiua kb CBHTonojiKy, oarojiiome : „ce cbihb tboh y6beHi>, a 
mh ii3HeMoraeMi) majOM; #a ame He npii^eum, xothtb ca 
:iwAte npeaaTii, hc Moryme oa^a TepirfcTH". Cbhtohojikb ate 
iiocia IlyTHTy, BoeBOjy CBoero ; IlyTHTa ate cb bom npnuie^B kb 
JyitCKy kb Gbhtoihii, CBmy ^abbi^OBy, h Ty 6axy MyatH JJa- 

BBIflOBH H CBHTOHlt, 3aXO,Il,HJIB 60 6t> pOTB CBHTOUia KB ^aBBI- 

AObh: „ame noiueTB Ha th Cbhtohojikb, to noB r BMB th" ; h 
Be CTBopii cero CBHToma, ho H:-n>iiMa MyatH ^aBBi^oBBi, a caMB 
noiue Ha JaBBua. II npiue GBflTouia m IlyTHTa aBrycxa bb 5 - vi H- 

5 ;ieHB ; jJaBBi.noBBiM'B bocmb od.ieataiiuiMB rpa^Tj, bb nojiy^eHBe • 
^aBBi^oBH cnaiHK), h HanaTOiua Ha ha h no i iauia cb*im ; m ro- 
poataHe CKOMHiua cb rpa^a, h nouama efe'in bot> ^aBBi^oBBi^ h 
nodiate ,U,aBBi;i,B h McTHCJiaBB, cbihobchb ero. CBHTOiua ate h 
IlyTHTa upnacTa rpa,a,B, h noca^HCTa noca^HHita CBHTonojma 
BaciiJifl; h npn,a.e CBflroma JlynBCKy, a HyTHTa KnieBy. ^aBBi/VB 
uodfeate bb nojioBut, u ycptre h Eohhkb; h iiOH,ne ^aBBiA'B h 
Eohhkb Ha Cbhtoiuk) kb JTy^BCKy, h ocTyiiHHia Cbhtoihio b 
rpa^B, h CTBopnuia Miipt. II H3H,a,e GBHTouia H3B rpa,aa, h 
npiue kb othio CBoeMy x IepHHroBy; a ^aBBi^ nepea JlyqBCKB, 

h OTTy^y iipM^e BojiOTHMepio, nocaAHHKB ate BacnjiB BBi6tate, 
a JaBBUB nepea Bojio,iHMepB n et^e bb hcmb. A Ha 2-e jibto 
Cbhtohojikb, BojiojMMepB, ^aBBi^B h OjierB npn6aBHuia ^a- 
BBi,na HropeBima, h He ^.ama eiiy Bojio^MMepa, ho ^auia eMy 
^oporodyatB, b hcmb ate 11 yMpe; a Cbhtohojikb nepea Bojio- 
AHMepB, h noca^H b hcmb cBma CBoero HpocjiaBa. 

1098. Bb jrfiTO 6606. IIpH,ie Bojio^HMep^ h ^aBBUB, h 
OjierB Ha CBHTonojiKa, h cTauia y ropo,a,H,a, h CTBopania MHpB, 
aKoate u b upeatHee jibto CKa3axi». 

1099. Bb jtbto 6607. H3n^e CBHTonojiKB Ha ^aBBi^a kb 
Bojio^HMepio, m nporHa ^aBBua b JIhxbi. B ce ate jtbto iio- 

6 b e h h y r p h y II e p e m bi hi ji a. B ce ate jibto y6B6HB Mcthcjihbb, 
cbihb CBHTono:mB ; b Bo.io^MMepu, MBCHH,a HIOHa bb 12 TCHB. 

c. 
1099. 

Becki »Chronicon Pictum« madzarsho-rushom ratu. 

Post hec autem rex inuasit Rusciam, et ducissa Rutenorum 
nomine Lanca eiusdem regis, uenit obuiam regi, pedibus pro- 



452 

uoluta obsecrabat regem cum lacrimis, ne disperdteret gentem il- 
lam. Cumque regem non audientem instantissimis sollicitaret pre- 
cibus, calcitrauit earn rex et amouit a se dicens : Xon oportet rega- 
lem maiestatem fletu muliebri deturpari. Ilia autem gemens re- 
uersa est retrorsum, et rogabat omnipotentis dei auxilium. Plu- 
rimi autem Kuni cum Mircode cum precibus uenerant in auxi- 
iium Rutenorum. Qui de nocte consurgentes sumpmo mane percus- 
serunt castra regis, usque ad interempcionem dissipauerunt ea 
crudeliter. Mobiles autem Hungarie communierunt regem cir- 
cumquaque, fueruntque regi pro muro inexpugnabili. Ku[n]i au- 
tem persequentes comitem Euzem de genere Almasi, virum fortem 
et alacrem, interfecerunt eum, et omnes qui cum eo erant. Si- 
militer et episcopos Kuppan et Laurencium, multosque alios 
bellatores fortes sagittarum . transfixionibus occiderunt. Vnus 
autem ex Kunis nomine Monoch. acriter persequebatur Hungaros. 
Quern Mattlieus miles regis optimus uolens conprehendere, im- 
petum fecit in ilium. Ille uero fugiens, missa post tergum sagitta 
pedem Matthei transfixit, et nisi socii multi insertis clipeis ilium 
protexissent mortem non euasisset. Petrus itaque uersus est ad 
Monoch; cumque ad Petrum sagittasset, sagitare non potuit, 
et usquedum aliam sagittam acciperet, Petrus latus Monoch 
perforauit, quern captiuum ad regem uiuum perduxit. Tunc 
Iula comes in pedibus vulneratus euasit, de quo vulnere in Hun- 
garia mortnns est. Rex itaque et omnes sui celeriter fugien'do 
uenerunt in Hungariam. Thesaurum autem regis, et omnes qui 
celeriter fugere non potuerunt Kuni rapuerunt. Tanta st rages 
ibi fuit, quod raro Hungari in tanta istrage fuerunt. Qui autem 
ex Hungaris in siluis euaserant, pre necessitate famis soleas cal- 
ceamentorum suorum assando comedebant. Quid plura ? Tanta 
tunc pericula facta sunt, que dici non possunt. 

d. 
1099. 

Poljski Ijetopisac Dlwjo^z o madzarsko-ruskom rata. 

Convent ionem generalem duces Kussiae 
celebrant e t concordiam inter s e c o m m u n e m 
i u r e i u r a n d o firman t. H a n c S w a n t li o p e 1 k u s 






453 



dux Kyoviensis, duce Wasilkone excaecato. 
v i o 1 a v i t ; e t d e n u o v a r i a b e 1 1 a nascuntur. 

Ordinem pro defensione terrarum Russiae a barbaris Po- 
lowczis plurimum afflict arum posituri, Swantbopelk Kyoviensis, 
Wlodimir, David Hreorowicz, Wasilko Rosczislawicz, David 
Swantboslawicz et frater Oleli duces Russiae in Lubyecz con- 
veniunt, et suis ambit ion ibus, suisque passionibus increpatis, 
quod bello intestino se collidendo invicem, barbares Polowczos 
efficerent victores, conimuni conclusione decernunt, quod qui- 
libet paterna sorte contentus, alteram in sua portione non mo- 
lestet. Sanciunt insuper, ut Swantbopelk teneat Kyow, Wladi- 
mirus cum filio suo Izaslao Wladimiriam, David Swantboslawicz 
et frater eius Oleli Pereaslaw, David Hreorowicz et Wasilko 
Rosczislawucz Przemisl et Trebowlya. Iuxta quam -sanctionem 
f oedus icbum et iuramento f irmatum est : communis liostis ba- 
bendus, si quis illud fuerit praevaricatus. Ingenti gaudio Ru- 
tlienorum milites exbilarati, quod duces suos in tarn iustam et 
uniformem conclusionem intellexerant convenisse, domos regre- 
diebantur; sed Satan illico nectit novum inter Russiae duces 
discordiae seminarium. Swantbopelk enim Kyoviensis dux, su- 
spectam habens Wasilkonis Rosczislawicz erga se fidem, cum Da- 
vid Hreorowicz conspiratione facta, Wasilkonem ad se in Kyow 
in pace venientem primum captivat, et diu lictoribus eum pre- 
mentibus reluctantem, in Zwinnigrod deductum, utroque oculo 
caecat : ratus eo incolumi, non se et filios suos tute sedem Kyo- 
viensem possessurum. Flevit autem Wladimirus caeoitatem fra- 
tris sui Wasilkonis fletu magno, asserens nunquam tarn execran- 
dum nefas apu'd Rutbenos contigisse. Conventione tandem Wlo- 
dimir cum David et Oleli Swantboslawicz facta, mittunt nuntios 
ad Swantbopelkonem Kyowiensem ducem: Quam grande, inqui- 
unt, et quam borrendum f acinus caecando fratrem nostrum 
communem Wasilkonem patraveris, perpendere te non dubitamus. 
■Qui etsi in te quam gravissime deliquisset, coegissemus ilium 
apud nos de delicto conventum et convictum ad iustificationem. 
■Qui in sui excusationem conficto responso usus, astruebat, pro 
■certa et explorata re didicisse, Wasilkonem et in suam necem et 
in suorum principatuum occupationem conspirasse. Quo responso 
Wlodimir, Oleb et David magis irati, quam molliti, cum copiis 



454 



gentium suarum contra Kyow et ducem Swanthopelkonem pro 
cedunt. Non sustinuisset eorum adventum, facinoris conscientia 
eum deterrente, Swanthopelkus, fugereque in Polowczos parabat, 
nisi a metropolito et primis Kyovensium bene sperare iussus 
esset. Qui occurrendo Wladimiro, David et Oleh ducibus et 
exercitibus eorum, humili supplicatione deposcebant, ut armis 
depositis* Swanthopelkoni et Davidi veniam tribuerent, desine- 
rentque in propria viscera grassari. Fracti autem et expugnati du- 
ces sermonibus tarn supplicibus, novo cum S want hop elkone duce 
icto foedere discedunt. Caecatione autem Wasilkonis David non 
contentus, parat se ad invadendum eius principatum ; sed audi 
ens sibi a Wolodor fratre Wasilkonis, si progrederetur, tensas 
insidias, in Busko se recipit, ubi a Wolodor illico obsessus est. 
Wolodoro autem eum inorepante, quod post f acinus in fratre suo 
admissum, non a}d poenitentiam, sed in aliud ipatrandum scelus 
animum invertisset, omnem culpam in Swantho'pelkum refun- 
dens, astruebat se, nisi fratem suum Wasilkonem, quern caeca- 
verat, solveret, in eum animadversurum. Acquievit David, sol- 
vensque Wasilkonem cum Wolodor pacificatus est. Seditque Wa- 
silko in Trebowlya, David in Wlodimir se recepit. Primo autem 
vere venit Wolodor cum fratre suo Wasilkone caecato in terram 
Wolhinensem contra David, castroque Wszewolosz conquisito, 
incendunt illud, et plures numero homines in castro Wszewolosz 
repertos, ulciscendo facinus in Wasilkone admissum, crudelissime 
perimunt. Applicant deinde exercitum ad castrum Wladimiri- 
ense et obsidione illud const ringunt, missisque ad obsessos nuntiis T 
offerunt se omni multitudini parsuros et obsidionem soluturos, 
si Waszilo et Lazarus eis dedantur. Qua conditione ab obsessis 
accepta et impleta, David et Wasilko obsidionem omittunt, Wa- 
szilonem vero et Lazarum, quod causa caecationis Wasilkonis 
fuisse perhibebantur, in alto suspenses, frequentissimo iactu sa- 
gittarum interimunt. Sumpturus autem Swanthopelk Kyoviensis 
dux de David qui ilium coram Wolodor, Oleh et David du- 
cibus 'de caecatione Wasilkonis inculpaverat, ultionem, in Brze- 
scze se contulit, et a Poloniae militibus et proceribus in castri 
Brzescze praesidio locatis, ferri sibi solatia contra David flagi- 
tavit: qui illo apud se in Brzescze degere et bene sperare iusso, 
Poloniae ducem Wladlislaum, quid facea-e debeant, c'onsulunt. 



455 



David autem dux adversarius Swanthopelkonis, Polonorum 
suffragia praeoccupaturus, quanta potest velocitate ad Wladi- 
slaum Poloniae ducem ire pergit, praesentataque illi massa auri r 
suppliciter orat, sibi auxilium contra Swanithopelkum a Wladi- 
• slao duce et Polonis impendi. At Wladislaus Polonorum dux, 
cui praestiturus sit suffragium ex contendentibus, plurimum 
fluctuans et distentus, congre.ga.to exercitu ex potioribus militi- 
bus, in Brzescze pergit, ducens secum David ducem, sperans se 
ilium duci Swanthopelkoni reconciliaturum. Duce autem Swan- 
thopelkone stante in Brzescze castro, Polonorum dux Wladislaus 
ad flumen Bug stativa ponens, Swanthopelkonem cum David 
componere et pacificare per tractatus secreto habitos laborabat. 
Quod dum facere nequisset (in exulcerato enim Swanthopelkonis 
animo odium grave contra David insidebat), honoratus magnis 
a Swanthopelkone donis, in Poloniam revertitur, neutri ducum 
contendentium sua solatia praestiturus. Et mox Swanthopelk in 
castro Wladimiriensi David obsidet et oppugnat: qui etsi obsi- 
dionem septem hebdomadis, isperans a Wladislao Polonorum 
Duce solatia superventura, tolerasset, ad extremum tamen castro 
Swanthopelkoni de'dito, ad ducem Poloniae Wladislaum fugiens, 
benigne ab illo exceptus et fotus et habitus est. Castro Wlodimir 
conquisito, Swanthopelk dux Kyoviensis exercitum contra Wo- 
lodor et Wasilkonem producit ; nee illi detrectaverunt pugnam ? 
sed suis quoque copiis ordinatis, quamprimum decernere sta- 
tuunt. Utroque autem exercitu ad pugnam procedente, mittit 
Wasilko nuntios, qui clicant Swanthopelkoni : Kum parum existi- 
mas caecasse me, nisi et animam de corpore excludas ? Quo nihil 
respondente, congrediuntur exercitus, et utroque exercitu acer- 
rime pugnante, multis liinc inde cadentibus, cessit Wasilkoni e* 
Wolodor victoria. Swanthopelk cum duobus filiis suis, item duo- 
bus filiis ducis Iaropolkonis, item Swanthoslao filio David 
Swanthoslawicz et aliis militibus, qui eum in praelio enixe adiu- 
verant, non persequente illos Wolodor, neque Wasilkone, neque 
exercitu eius (verebantur enim insidias) in Wlodimir pervenit, 
et Msczislao filio naturali ex concubina genito, in Wlodimir lo- 
cato, alterum f ilium Iaroslaum a'd Hungaros, quaesiturus eorum 
contra Wolodor et Wasilkonem auxilia, transmittit, ipse in Kyo~ 
viam novum exercitum aggregaturus contendit. Colomanus autem 



456 

Hungariae dux, Iaroslai filii Swantliopelkonis tarn precibus, 
quam promissis expugnatus, venit cum octo millibus pugnatorum, 
duos episcopos habens secum, et castris ad flumen Wyar positis, 
Premisliense castrum, in quod se Wolodor recepera^t, obsidere et 
expugnare coepit. Sub eodem autem tempore David a Polonorum 
duce Wladislao, apu'd quern cum uxore et familiis hospitabatur, 
Russiam reversus, uxore apud Wolodbr in Premislia relicta, ad 
Polowczos se contulit, subsidia, quae ei contra Swanlhopelkonem 
a Polonis negata fuerant, a Polowczis petiturus. Regente autem 
fortuna, obviam habens Polowczonum cum duce suo Bonyak 
turmam, eos in subsidium Wolodor et his, qui apud Premisliam 
ab Hungaris obsidebantur, conducit. Stativis autem hand procul 
a Premislia positis, consnrens nocte media Bonyak Polowczonum 
dux. vadit in propinquiores saltus et silvas, et ululatu edito, 
lupis ooncurrentibus et vicissitudinarium ululatum reddentibus, 
Bonyak ad sues in castra reversus, armari illos et certain sperare 
ex signo, quod ex luporum ululatu acceperat, iubet victoriam. 
Alteroque die exercitu tripartito, stativa et exercitum Hunga- 
rorum prima turma, 'duabus reliquis latentibus, invadit: quae 
congressu facto, dum iuxta Bonyak ducis instructionem victam se 
simulans in fugam agi coepisset, Hungarorum exercitus debella- 
tum credens, effusins illam insectabatur. Turn vero Bonyak cum 
Ruthenorum et Polowczonum ducibus, residuis turmis in terga 
Hungarorum irrumpens, eos confligit et prosternit. Plurimis 
autem Hungaris aut occisis, aut in flumine Wyar suffocatis, 
caeteri dum in silvas et montes diffugiunt, a Ruthenis et Po- 
lowczis biduo illos persequentibus, aut occiduntur aut capti- 
vantur: inter quos et episcopus unus Hungariae Kupanus no- 
mine, et plures insignes milites desiderati sunt. Colomanus dux 
incolumis evasit; quatuor millia Hungarorum eo die, quatuor 
aliis fugientibus, caesa referuntur ; castris Hungarorum Ru- 
theni et Polowczy potiti. Iaroslaus filius Swantliopelkonis cum 
paucis fuga evandes, ad Polonos in Brzescze, neque enim cum 
Hungaris habere pro ea tempestate contubernium satis tutum 
regnum annis duodeviginti sancte et iuste administrasset, duo 
quoque regna, Dalmaticum videlicet et Carvaticum, Hungariae 
regno adiecisset, duplici iure in eum devoluta (ultimus enim 
illorum rex Zoromarus propinquus et affinis suus sine liberis 



457 



putans, divertit. David autem dux ex ea victoria spiritu re- 
sumpto, castrum suum Wladimiriense recuperaturus, obsidione 
vallavit: ubi dum inter obsessos et obsidentes crebrae fierent pu- 
gnae, Msczislaus filius Swantbopelkonis, cm castrum Wlodimir 
a patre fuerat commend a turn, sagittam in hostes ex castro emit- 
tens, sub ascella ab hostili sagitta percussus moritur. Cuius dum 
mors quadriduo celata fuisset, quinto denium die morte publi- 
cata, obsessi dedendum castrum David, neque amplius tabescen- 
dimi fame, dlecernebant ; metu tamen ne a Swanthopelkone durius 
in eos animadverteretur illos deter rente, missis ad Swantliopelko- 
nem nuntiis, in quanto et ex morte filii sui Msczislai, et ex pe 
nuria victualium versentur discrimine, et ni celeriter illis suc- 
currat, dedituros se David castrum significant. Swanthopelk pe- 
riculo intellecto, Putatam palatinum suum ad ferendam labo- 
rantibus opem mittit. Qui Wladimiriam cum exercitu, liabens 
in suo comitatu Swantlioscliam filiiun alterius ducis David, qui 
de singulis, quae in exercitu Swanthofpelkonis agerentur, se Da- 
vid opportune avisaturum astrinxerat, veniens, stativis prope ca- 
strum positis, altero die silenti agmine castrum ingressus, in Da- 
vid et exercitum eius quiescentem et nihil providentem, faciens 
impetum vehementem, confligit et pervincit ilium, stationibus- 
■que suis potitus, solvit obsidionem, et Basilio in capitaneum con- 
stitute, Putata in Kyow, Swantlioscha in Luczko regrediuntur. 
Davit vero in Polowczos fugiens, solatiis eorum impetratis, cum 
duce Polowczonum Bonyak Swanthoscam, qui eum fallendo 
cladis acceptae auctor fuerat, in Luczsko obsidet: qui fame coa- 
ctus, de castro Luczko excendes, ad patronem suum in Czyrny- 
eow contendit. Wladimiriam deinde expugnaturi David et Bo- 
nyak procedunt : quorum adventu Basilius capitaneus Wladimi- 
riensis perculsus, autequam venirent, relicto castro, diffugit, et 
David tarn Wladimiriensi, quam Luczensi castris facili impendio 
potitus est. 

Beato Wladislao Hungariae rege mortuo 
Oolomanus Geyssae filius, episcopatu Wara- 
dinensi dimisso, succedit. 

Quarto Calendas augusti, beatus Wladislaus Hungarorum 
rex, multis religiosis et Sanctis editis operibus, cum Hungariae 



458 






decedens, praefata regna beato Wladislao legitima successione 
reliquit, germana insuper soror beati Wladislai coniunx Zoro 
mari, quae marito mortuo ea gubernabat, moritura ea fratri de- 
lagavit), moritur et in Waradinensi ecclesia magna celebritate 
sepulturae tumulatur. In locum eius Colomanus filius Geyssae 
regis, episcopatu Waradinensi, ad cuius titulum filius Geyssae 
erat, derelicto, in regnum suffectus est, beato Wladislao non re 
linquente liberos, et regnum Hungariae, caeteris fratribus morte 
absumptis, summo pontifice dispensante, gubernabat. 



c. 

Ugovor izmedu kralja Kolomana i dvanaestoro 
hrvatskih plemena. 

(1102.) 

Ove prilike u Ugarskoj za cijelo su se negdje snazno doj- 
mile i Hrvata, a narocito svade s bratom Almosem kao i teski po- 
raz pod Peremyslom. Nazalost inace ne znamo nista pozitivna o 
tome. Doskora stize Kolomana i jos jedno iskusenje, kad su ljeti 
1101. ponovno prolazile tisuce i tisuce kr s t a s a preko Ugarske 
u Svetu Zemlju ; bilo je tude Talijana, koji su dosli u Ugar- 
sku preko Koruske, Francuza, kojima je bio jedan od vojsko- 
voda poznati herceg Aquitanije pjesnik Vilim, pa Nijemac a, 
koje je vodio stari bavarski herceg Welf. No prolaz kao da je 
bio miran, jer se ne cuje nista o Kolomanovim neprilikama. 1 Ipak 
je i on morao zadavati posla kralju, a isto tako se za taj prolaz 
moralo nesto docuti u Hrvatskoj, narocito je zanimljiv prolaz 
Talijana kroz Korusku. 

Svatko. tko pozna madzarsku historiju, dobro zna ? koliko li 
su vojna poduzimali Madzari protiv susjednih Rusa, u Galiciji, 
pace i sam se Koloman spremao jos i poslije Peremy&la na nov 
osvetnicki rat. 2 To su mnogobrojne vojne vazda isvrsavale ni 



1 Gl. o torn Albertus Aquensis ap. Bongarsius: Gesta dei 
per Francos (Hanau 1612.) Vol. I. 315, 324. Ekkehard v. Aura. Mon. 
Germ. Scrip. Vol. VI., 213. Pauler o. c. I, 274. Riezler: Gesch. v. 
Bayern I, 562—564.). 

2 »De:nde rex uolebat ire in Rusciam*. Chron. pict. II., 203. Ovu 
vijest stavlja ljetopisac izmedu rodenja Kolomanovih blizanaca La- 
dislava i Stjepana, koji dogadaj on stavlja (sasvim ispravno) u g. 1101., 
i njegova boravka u Zadru (1107.), gdje da je spavao u palaci »auod 
ibi edificauerat«. To bi znacilo, da je na ruski rat pomisljao izmedu 
1101. i 1107. 



460 



s kakvim ili s malim uspjehom, sta vise, Ivoloman, sin kralj i 
Andrije II. bjese i okrunjen za galickoga kralj 
(1214.), pa je uza sve to morao ubrzo, prisiljen vojenom silom 
ruskom, da ostavi tu zemlju, izdan narocito od pravoslav 
n o g a s v e c e n is t v a, koje je vazda bilo najopasniji neprijatelj 
ugarske drzavne ideje u Galiciji i Vladimiriji. 1 Isto je tako dobro 



1 U Galiciju provaljivali su Madzari: 1092., 1090., 1123., 1146. do 
1216., (»rex Lodomeriae* od 1206.), 1219., 1226., 1229., 1231., 1249. Na- 
rocito su paznje (i posebne disertacije) vrijedni ratovi u dob a 
Andrije II. (od 1206. do 1231.), jer imadu mnogo slicnosti s hrvat- 
skim odnosima od 1091. — 1107. Mad z are naime pozivlju u Ga- 
liciju posebne ruske stranke, onda se narod to b o z e pokori 
kralj u ili n jegovu sinu, no cim ugarski kralj izlazi 
zemlje, ugarske je vlasti taj cas nestalo, dasto, potom se opet 
obnavlja stara igra. Glavni razlog, zasto su pokusaji Madzara, da 
zavladaju u Galiciji i Vladimiriji, a po nekom b a s t i n s k o m pravu. 
propali, jeste upTavo pravoslavna crkva, jer se ruski naro< 
nikako nije mogao da sprijatelji s katolicizmom, koji je dasto, kao 
svagdje u Evropi, tada slijedio srecnu vojsku kraljevu. Eto i kod nas 
crkve zagrebacke, kao vjecni spomenik na vojnu kralja Ladislava od 
1091. Isto taki prizori ponavljaju se i u sredovjecnoj p a t a r e n s k o j 
Bosni, gdje je vlast ugarska zapravo tek bila nominalna s vrlo 
malo konkretne sadrzine; pa u Srbiji, narocito u Macvi i u Beogradu, 
uza sve to, sto kod cijele stvari igraju T urci vecu ulogu, nego 
li Ugri : zajednicka obrana trazila je, da se glave svili 
onili, koji zajedno pate, skupe u jedno jace kolo: a koliku ulogu 
igra katolicizam i pravoslavlje u XII., XIII. i XIV. vijeku izmedu Bu- 
garske, Vlaske i Srbije (upravo za cara Stjepana Dusana), dobrano 
je poznato onomu, koji je ikad ucio ugarsku historiju tih vremena na 
o s n o v u i z v o r a, a ne po knjigama, natrunjenima modernim h i - 
storickim konjekturama, koje — prevedene na koji zapadno- 
evropski jezik — pa tako pristupacne opcoj kontroli i kritici, 
izazvale bi zacudenja i mnostvo recenzija. (Doskora izici ce moja 
hrvatska historija sa svim kritickim nuznim aparatom na njemackom 
jeziku u Gothi). Eto, bas tako, kao sto su Ugri u Hrvatskoj zapoceli 
i konacno stvar sretno priveli kraju, tako su docnije pokusali i u 
Galiciji, Bosni, Srbiji, Bugarskoj i Vlaskoj, ali u svim su tim zemljama 
postigli ili tek manjih uspjeha (kao u Bosni i kroz kratko vrijeme u 
Srbiji), ili nikakih (kao u Galiciji, Vlaskoj i Bugarskoj). Kralj ev- 
ski n a s 1 o v — to je sve, sto je od toga preostalo do danas. Jedino 
Hrvatska, u prvom redu poradi katolicizma, pa kroz to i za- 
jednicke sluzbene latinstine, onda poradi identicnih 
plemickih privilegija i doskora poslije 1196. uvedene feudalne 
upravne organizacije (ali ipak ne sasvim slicne), pa napokon 




o 
> ^ 

on o 



03 T3 
C O 

o on 

TO 03 

t3 on 
o _g ~ 



03 Ci- 



03 



iX CQ 



;3 03 



d 




n3 


o 


03 


15 


3 


03 




J-H 


£ 


0) 
c/) 


E 

o 




IS 


CO 


:£ 


oj 


.5-- 




'E 


r~n 




O 



N 



2 
TO O) 
"TO £ 
O *~ 

Q 



.. 



461 



poznato, koliko su vojna vodili UgTi i Hrvati s Yenecijom za 
posjed Dalmacije; sjetimo se samo ratova od 1115. do 1117., pa 
1124.— 1125., a narocito za sam Zadar od 1181.— 1202., 
1242.— 1247.. 1311.— 1313., 1345.— 1346., 1356.— 1358. Stoga 
nije niposto nevjerojatno, da se poslije ru&koga rata Kolomanova 
i nekako n doba prolaza krstasa Hrvati i p o t r e c i 
puta pobunise protiv ugarske vlasti. Tko im je 
Dnda bio v o d a, da li opet kaki kralj ili ban, mace nam nepo- 
znarili imena, svega toga dasto, ne znamo, vec samo to (kako neki 
misle), da se torn prilikom uzbunila uz c i t a v u prekogvoz- 
Bansku Hrvatsku, jos i Slavonija od Gvozda do Drave. 
Tpak moram da naglasim, da ja u nstanak u Slavoniji sumnjam, 
kako cu to nesto nize pokusati da pokazem. Dokumenat, sto se od- 
nosi na treci nstanak ili bolje reci na izmirenje izmedu predsta- 
vnika dvanaestero hrvatskili plemena i kralja Kolomana, ovo je: 

»K a k o i p o k o j e m iigovoru predadose s e 
E r v a t i k r a 1 j n ugarskom e«. 

»Koloman bozjom miloscu (kralj), sin Vladislava kralja 
nuarskoga, naslijedivsi kraljevstvo od oca svoga i bndnci da je 
vrlo odvazan bio, odlnci citavn Hrvatskn sve do mora 
dalmatinskoga podjarmiti svojoj vlasti, pa je stoga dosao sa 
svojom vojskom sve do rijeke Drave. Hrvati pak saznavsi 
za dolazak kraljev skupise svojn vojskn i spremise se na 
boj. Kralj pak cnvsi za okup njihov, posalje poslanike 
svoje k njima, htijnci s njima lijepim nacinom postnpati i 
s njima sklopiti ugovor, kako b it d n oni s a m i h t j e 1 i. 
Hrvati pak saslnsavsi poslanike gospodina kralja, skupise se 
na zajednicko vijece (sabor?), te jednoglasno pristadose 
na to i opremise (kralju) dvanaestoricu razboritih plemica od 

(sto je najvaznije) poradi zajednicke obrane od dugogodisnjih 
neprijatelja, narocito Mlecana i Turaka, ostade u glavnom mirna; sve 
je to ucinilo, da je v e z a izmedu Ugarske i Hrvatske postajala sve 
to tjesnjom, a narocito za cara Josipa II. (1780.— 1790.). Ali cim 
su Madzari stali dirati u ove temeljne stupove hrvatsk.o-ugarske dr- 
Savne zajednice (po mom sudu ne moze se o personalnoj uniji 
uopce n i k a d govoriti s pozitivnim dokazom u ruci), odmah 
je od 1790. dalje doslo do konflikta, koji je vazda dobivao pravu 
hranu iz h i s t o r i c n i h i z m i s 1 j o t i n a i i s k r i v 1 j i v a n j a, kako 
na' jednoj, tako i na drugoj strani, a to tim lakse, sto malobrojni Izvori 
tlopustalm etrankama upotrebu onoga start ga pravila: »in dubiis 
libertas*. 



462 



dvanaestero hrvatskih plemena, naime: zupana Jurana od ple- 
mena Kacica, zupana Ugrina od plemena Kukara, zupana Jurja 
od plemena Svacica, zupana Petra od plemena Muriea (Mogoro- 
vica), zupana Pavla od plemena Karinjana i Lapcana, zupana 
Pribislava od plemena Polecica, zupana Obrada od plemena La- 
cnicica, zupana Ivana od plemena Jamometica i zupana Mironju 
od plemena Tugomirica. Kacl su oni dosli kralj u, iskazase mu 
duzno pocitanje. Gospodin pak kralj primivsi ih na p o 1 j u- 
bac mira i odlicno ill susrevsi dode s njima do 
ovoga sporazumka: da ce svi naprijed spomenuti p o s j e d e 
i d o b r a svoja u z i v a t i s a svima svojima (ljudnia) 
mirno i tiho; da nijedno od recenili plemena 
n i t i 11 j i b o v i li 1 j u d i n i j e obvezano p 1 a c a t i s p o- 
menutom kralj evskoni v e 1 i c a n s t v u poreza i 1 i 
dace, vec jedino da su kralj evskoni velicanstvu obvezani 
sluziti, kadbinetko napao njegove granice. 
Tada, ako bi gospodin kralj poslao po njih ; treba da izide na 
v o j s k u isvako p 1 e m e s a na jmanje deset konja- 
nika oklopnika o svom trosku do rijeke Drave, 
a onda d a 1 j e p r e m a U g a r s k o j treba da o s t a n u n a 
t r o s a k g o s p o d i n a k r a 1 j a, s v e d o k vojna po- 
t r a j e. I tako bje uredeno godine spasa 1102. * tako dalje«. 

Etc, to je onaj dokumenat, u kojem nam se sacuvala uspo- 
mena na spcrazum dvanaestorice ]~>redstavnika lirvatskili ple- 
mena s Kolomanom god. 1102. Prvo i prvo treba da kazemo, 
sta je on s obzirom na spoljasnju, paleografsku stranu. N^ajeta- 
riji rukopis historije areidakona Tome cuva se u arkivu spljet- 
skoga kaptola, gdje ga je prije nekoliko godina (oko 1889.) 
slucajno uz pomoc Dra. Luke Jelica nasao kanonik i arkivar 
D e v i